Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-8/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica kao predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆD, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 1. i 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022., dalje: KZ), odlučujući o žalbi oštećenih kao tužitelja malodobnih VD i SD, zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici MD, podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm- 78/2023-11 od 28. listopada 2024., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba malodobnih oštećenih kao tužitelja VD i SD zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici MD, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je, pod točkom I/, na temelju čl. 355. st. 2. u vezi čl. 355. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP-24) odbačena optužnica oštećenih kao tužitelja malodobnih VD i SD, zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici MD od 30. listopada 2023. protiv okrivljenika ĆD zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. i čl. 177. st. 2. KZ. Pod točkom II/, na temelju čl. 149. st. 3. ZKP-24 oštećenici kao tužitelji obvezani su na naknadu troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-24 u paušalnom iznosu od 200,00 eura u roku od petnaest dana, kao i na naknadu troškova okrivljenika o čijoj visini će sud odlučiti naknadno.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu su pravovremeno podnijeli malodobni oštećenici kao tužitelji VD i SD zastupani po majci i zakonskoj zastupnici MD, a ona po odvjetnicima Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da županijski sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsko rješenje, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i vrati ga prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom poslovni broj: KŽ-DO-113/2025-3 od 20. veljače 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. U krivu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo te bitno povrijedio odredbe kaznenog postupka kada je odbacio optužnicu u dijelu pod točkama a), b), d), e) i f) optužnice navodeći kako tužitelj nije stekao svojstvo ovlaštenog tužitelja u odnosu na kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ. Naime, optužno vijeće prvostupanjskog suda je osnovano zaključilo da u konkretnom slučaju nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja za podizanje optužnice protiv okrivljenika ČD zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ opisanih pod točkama a), b), d), e) i f) optužnice na način kako mu se ista činjeničnim opisom iz optužnice stavljaju na teret. Navedeno iz razloga jer je u optužnici naveden različiti činjenični opis kaznenih djela u odnosu na činjenični opis koji proizlazi iz podnesene kaznene prijave.
6. Dakle, oštećenik kao tužitelj u optužnici je izmijenio činjenične opise djela za koje je podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika, a na što kao supsidijarni tužitelj nije bio ovlašten. Stoga ispravno ističe prvostupanjski sud da u kaznenoj prijavi koja je kod Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu zaprimljena 26. travnja 2022. uopće ne spominju kaznena djela navedena pod točkama a) i b), d), e) i f) optužnice. Naime, činjenični opis naveden u kaznenoj prijavi u bitnom je različit od kaznenih djela navedenih u optužnici. Stoga navodi žalitelja da je izmjenu činjeničnog opisa radio po nalogu suda te da se radi o dopuni, odnosno ispravku optužnice, sukladno rješenju suda od 18. listopada 2023., nisu prihvatljivi, budući optužnica nije poslana na dopunu, već na ispravak, time da je u rješenju kojim se optužnica dostavlja na ispravak točno navedeno što treba ispraviti i na koji način.
7. Nadalje, u krivu je žalitelj kada navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo te bitno povrijedio odredbe kaznenog postupka kada je odbacio optužnicu u dijelu pod točkama c) i g) optužnice, navodeći kako iz priloženih dokaza uz optužnicu ne proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik ponašanjem kako je ono izloženo u činjeničnom opisu ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.
8. Naime, ni iz jednog predloženog dokaza ne proizlazi da bi se na razini osnovane sumnje moglo zaključiti da je okrivljenik izgovorio riječi navedene u činjeničnom opisu (točka c) optužnice). Dakle, ne proizlazi objektivni elemenat kaznenog djela za koje se okrivljenik ovom točkom optužnice tereti, a ne proizlazi ni subjektivni elemenat predmetnog kaznenog djela, budući ne postoji osnovana sumnja da bi postupao s namjerom da na takav način zlostavlja svoju djecu.
9. Također, iako nije sporno da okrivljenik od rujna 2021. do ožujka 2022. nije viđao svoju djecu u skladu sa sudskom odlukom (točka g) optužnice), u konkretnom slučaju se ne radi o namjernom grubom zanemarivanju roditeljske dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece budući iz dokumentacije Centra za socijalnu skrb proizlazi da je okrivljenik vodio poslovanje vlastitog ugostiteljskog objekta i prema sudskoj odluci odrađivao rad za opće dobro, a da s majkom malodobnih oštećenika nije uspijevao dogovoriti susrete i druženja s djecom u neke druge dane, osim onih određenih sudskom odlukom. Sama činjenica da je okrivljenik zatražio pomoć Centra za socijalnu skrb oko ostvarivanja kontakata s malodobnom djecom ukazuje upravo suprotno, tj. da je okrivljenik brinuo o djeci i želio ostvariti kontakte s njima, a ne na njegovo svjesno i voljno zanemarivanje roditeljske dužnosti. Pogotovo iz navedenog ne proizlazi da bi zbog ponašanja okrivljenika prema njima došlo do ozbiljnije ugroženosti razvoja i zdravlja djece.
10. Dakle, prvostupanjski sud je razložno, jasno i točno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio ispravne odredbe ZKP, nije povrijedio materijalne odredbe, niti pak je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, kao što to tvrdi žalitelj.
11. Budući žalba malodobnih oštećenika kao tužitelja nije osnovana, trebalo ju je odbiti donošenjem rješenja kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.
– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), jer ispitivanjem po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
