Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-602/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Šavorić i partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1333/2023-38 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1333/2023-38 od 30. siječnja 2025. u točki I, II i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe u Ugovoru o [broj kredita], koji je sklopljen 04.06.2007. u Rijeci, solemniziran kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića, iz Rijeke, pod brojem Ov-21149/07, (dalje: Ugovor), sklopljen između tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877 (prije tvrtke i naziva HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d. Zagreb) kao kreditora/banke i to: Članak 3. Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja." kao i Članka 4. Kredit se otplaćuje u 60 (šezdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 753,24 CHF (sedamstopedesettri švicarska franka i 24/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, točkom II izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.100,90 eur na ime preplaćenog iznosa po osnovi valutne klauzule sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe u Ugovoru o [broj kredita], koji je sklopljen 04.06.2007. u Rijeci, solemniziran kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića, iz Rijeke, pod brojem Ov- 21149/07, (dalje: Ugovor), sklopljen između tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877 (prije tvrtke i naziva HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb) kao kreditora/banke i to: Članka 2."Banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 40.700,00 CHF (slovima: četrdesettisućasedamsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita i to pod niže navedeni uvjetima. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.773,77 eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu odbijen.

2. Protiv navedene presude u točki I, II i IV izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništenosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) sadržana u Ugovoru o kreditu u CHF od 4. lipnja 2007., te restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.100,90 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Time što se sud u obrazloženju presude pozvao na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije počinio apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP- a jer je presudom odlučio u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i prednika tuženika Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine i to stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 40.700,00 CHF, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 5 godina te uz kamatnu stopu od 4,20% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukama tuženika te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima prema srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno plaćanja. Kamatna stopa i tečaj CHF su se tijekom trajanja ugovora mijenjali odnosno povećavali a tužitelj je otplatio kredit u cijelosti u skladu s obračunatim anuitetima od strane tuženika.

9. Sporna je ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača te da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/12 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te drugim aktima banke kao i valutna klauzula u ugovorima o kreditu koje je tuženik, odnosno njegov prednik, sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužitelju pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogao procijeniti da li ugovor odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na čl. 502.c ZPP-a, te čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07) te čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene odnosno ništetne.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnost tih odredbi ugovora, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), zauzima stav da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna kaluzula.

12. Stoga pored utvrđenja temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćena razlika po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 5.100,90 eura, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu tog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a na svaki pojedini mjesečni iznos od izvršene uplate do isplate.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na ništetnost valutne klauzule pravomoćna 14. lipnja 2018., zaključuje da do podnošenja tužbe 11. lipnja 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok pa otklanja prigovor zastare.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 5. I čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa) uz trošak vještačenja, dok zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu odbija.

15. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o pripadajućem iznosu na ime restitucijskog zahtjeva, odlučujući prethodno o ništetnosti ugovorenih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli.

16. Pravilan je stav prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom sporu. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, odnosno njegova prednika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

17. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, odnosno njegovog prednika, zbog čega je sud u ovom postupku vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju, kao što je predmetni ugovor, s time da tuženik nije dokazao da su tužitelju kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama (naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule) prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje tog ugovora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka sud prvog stupnja je proveo dokaze saslušanjem tužitelja te uvidom u priloženu dokumentaciju dok je tuženik od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka odustao. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da se obratio tuženiku radi odobrenja stambenog kredita u svrhu adaptacije kuće, a kredit je otplaćen. Obratio se u nadležnu službu tuženika kojom prilikom nikakva dodatna objašnjenja nisu dana, a anuitet kredita je stalno rastao. Osnovano sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja u kojem navodi da mu druge opcije osim kredita u CHF nisu date, kao niti dodatne bilo kakve obavijesti već da mu je dat na potpis prethodno sačinjen sadržaj ugovora i predan radi ovjere kod javnog bilježnika. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene odnosno ništetne, pa su bez utjecaja na zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena nisu od utjecaja na zaključak o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Naime, riječ je o dispozitivnoj zakonskoj odredbi koja nije i ne smije biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka, a budući da je predmetnim ugovorom o kreditu sav rizik tečajnih razlika valute CHF prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, nedvojbeno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita.

19. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kada je zauzeo stav da tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 5.100,90 eura. Visinu iznosa je pravilno utvrdio prihvativši nalaz i mišljenje vještaka koji je jasan i obrazložen te sačinjen sukladno postavljenom zadatku, pa je pravilno utvrđen osnovanim zahtjev tužitelja preciziran sukladno rezultatima vještačenja. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO kada je tužitelju dosudio zatražene zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplate od izvršene uplate, odnosno kada je tuženik stekao preplaćeni iznos do isplate.

20. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

21. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 pravomoćna, u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2023., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

22. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu osim u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je pravilno kao potreban tužitelju odmjeren trošak naveden u točki IV izreke.

23. Protivno tvrdnjama tuženika pravilno je odmjerena visina pripadajućeg iznosa. Naime, odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 odnosno odredbom Tbr. 52. Tarife/23 određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24. Prema Tbr.50 Tarife/12 vrijednost boda je iznosila 10,00 kuna, odnosno od 5. studenog 2022. iznosila je 15,00 kuna (1,99 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), a prema Tbr. 54. Tarife/23 vrijednost boda od 25. studenog 2023. pa nadalje iznosi 2,00 eura.

25. S obzirom na izričitu odredbu Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 i odredbu Tbr. 52.Tarife/23 koje istovjetno propisuju primjenu tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke o troškovima postupka, a kako je pobijana odluka o troškovima postupka donesena 30. siječnja 2025. dakle u vrijeme važenja Tarife/23., to je suprotno stavu tuženika, o visini troškova postupka u konkretnom slučaju pravilno odlučeno primjenom Tarife/23, dakle prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife/23.

26. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju dosudio troškove pristupa na tri ročišta te ročište za objavu presude. Očitom greškom prilikom pisanja u obrazloženju presude navedeno je da se tužiteljici priznaje trošak pristupa na ročište od 11. prosinca 2024. jer se to odnosi na ročište od 12. studenog 2024. koje je održano i na koje je zamjenik punomoćnika tužitelja pristupio te u troškovniku pravilno zatražio. Protivno tvrdnjama tuženika pravilno je tužitelju odmjeren i trošak pristupa na ročište za objavu presude jer se radi o potrebnom trošku.

27. Iz navedenih razloga primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer sa istim nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

29. Presuda suda prvog stupnja u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 19. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Branka Ježek Mjedenjak