Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-140/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Maru Ogresti, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mostarčić & Ogresta iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. (OIB:85584865987) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, a povodom protutužbe tuženika - radi sudskog raskida ugovora o radu, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-831/2025-47 od 1. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-831/2025-47 od 1. rujna 2025. u toč.I. izreke.

r i j e š i o  j e

I/Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-831/2025-47 od 1. rujna 2025. u odluci o troškovima postupka sadržane u toč.III- i toč.V. izreke.

II/Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se odluka o troškovima postupka sadržana u toč.IV izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-831/2025-47 od 1. rujna 2025.:

-djelomično potvrđuje u dijelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.200,47 Eur;

-djelomično preinačava i nalaže tužitelju PP da tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 53,09 Eur (pedeset i tri eura i devet centi) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke – 19. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III/ Žalba tuženika izjavljena protiv toč.III/izreke navedene presude odbacuje se kao nedopuštena.

IV/Nalaže se tužitelju PP da tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 55,58 Eur (pedeset i pet eura i pedeset i osam centi) u roku od 15 dana.

V/Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, a tuženik sa zahtjevom za naknadu mu troškova odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nezakonitom i nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu Klasa: 001-01/21-01/57 od 12. travnja 2021. kojom je tuženik izvanredno otkazao tužiteljev Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 3160/01 od 5. studenog 2001., radi utvrđenja da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika temeljem predmetnog otkaza i da mu se naloži da tužitelja vrati na radno mjesto komunalnog radnika odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto. Toč.II izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika radi sudskog raskida tužiteljevog ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 3160/01 od 5.11.2021. s danom 26. studenog 2021. Toč.III izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 432,25 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja, dok je sa preostalim zatraženim troškom u iznosu od 1.253,56 Eur tuženik odbijen toč.IV izreke. Toč. V. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom radi naknade mu troškova postupka.

2. Pravovremenim žalbama obje parnične stranke pobijaju opisanu presudu – tužitelj u odbijajućem dijelu sadržanom u toč.I/izreke te u toč.III/- i toč.V/ izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik u toč.III/- i toč.IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelji predlažu da se opisana presuda u pobijanim dijelovima preinači sukladno žalbenim navodima odnosnog žalitelja i zahtijevaju troškove žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi tužitelja sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora u iznosu od 250,00 Eur i naknade za sudsku pristojbu na odgovor u iznosu od 53,09 Eur.

2.2. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika izjavljena protiv. toč.III. izreke nedopuštena, a protiv toč.IV. izreke djelomično osnovana.

3. Predmet ovog žalbenog preispitivanja je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu njegovog Ugovora o radu od 12. travnja 2021. i vraćanja na rad na radno mjesto komunalnog radnika, kojeg je prvostupanjski sud odbio polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da je tužitelj dana 23. ožujka 2021. s lokacije [adresa] tijekom radnog vremena odvezao svoj vlastiti glomazni otpad, koristeći radnu snagu i sredstva rada tuženika, a što je tuženik odredio otkaznim razlogom, pa je dokazni postupak usmjerio na utvrđivanje spornih okolnosti – opravdanost otkaznog razloga, pravovremenost Odluke o izvanrednom otkazu i omogućavanje tužitelju iznošenja obrane prije otkazivanja, pa je po opširno provedenom dokaznom postupku koji je uključivao čitanje i uvid u isprave, saslušanje svjedoka UP, DP, MP, GP, NP i RP kao i saslušanje tužitelja, svoje materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na slijedećim iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je tuženik povodom prijave građanina IP dana 26. ožujka 2021. pokrenuo postupak utvrđivanja činjenica u pogledu odvoza otpada koji je obavljen 23. ožujka 2021. s adrese [adresa] te da je u tom postupku saslušanjem radnika PP, UP, JP, KP i MP, prikupljenih dokumenata i obavljene terenske kontrole lokacije utvrdio - i utvrđeno odredio činjeničnim supstratom Izvanrednog otkaza - da su radnici PP i UP dana 23. ožujka 2021. na temelju zahtjeva građanina koji je već ranije realiziran, u dva navrata odvezli glomazni otpad s lokacije [adresa], da u radnim nalozima nisu uopće naveli da su bili na predmetnoj adresi kako bi ostavili mogućnost da kolege iz druge smjene KP i JP ponovno dođu na istu lokaciju i odvezu još otpada, da je takav glomazni otpad odvezen u ukupnoj količini od oko 11 tona čime da je tuženiku prouzročena šteta u iznosu od oko 19.900,00 kn, a koja se šteta sastoji od troškova usluge zbrinjavanja glomaznog otpada koje tuženik plaća na temelju ugovora oporabitelju glomaznog otpada, troškova korištenja teretnih vozila tuženika te troškova za sate rada navedenih – i još dvojice radnika koje su oni utrošili na izvršavanja nedozvoljenog posla, a kojim radnjama da su svjesno zloupotrijebili povjerenje tuženika kao poslodavca, zbog koje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa je tuženik u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika;

-da je tuženik saznanje za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji stekao po provedenim razgovorima s radnicima FP, UP, JP te KP dana 29. ožujka 2021. pa je u roku propisanom odredbom čl.116. stav. 2. Zakona o radu (dalje: ZR - Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19) dana 12. travnja 2021. pravovremeno donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju;

-da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane, a što da potvrđuje sadržaj Zapisnika od 9. travnja 2021. sastavljenog u postupku prije otkazivanja čime je tuženik postupio sukladno odredbi čl.119.stav.2. ZR;

-da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom kojem je dostavio nacrt odluke o namjeravanom otkazu, da se sindikalni povjerenik usprotivio otkazu te da je time tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 150. stav. 1. ZR-a i osporenu odluku donio u formalno zakonito provedenom postupku;

-da je tuženik za deponiranje glomaznog otpada dužan platiti naknadu kod društava CE-ZA-R d.o.o. i Reoma Grupa d.o.o. u iznosu od 1.800,00 kn/t;

-da nije životna, logična niti za tuženika poslovno održiva činjenica da bi – prema iskazu tužitelja i svjedoka UP i P - bila uobičajena praksa da se glomazni otpad odvozio s lokacija za koje nije bilo pisanih zahtjeva građana, u bitno većim količinama od propisanih te na molbu djelatnika da usput prikupe i vlastiti glomazni otpad pa je u tom dijelu otklonio vjerodostojnost i uvjerljivost njihovih iskaza.

4. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja iz aspekta mjerodavne radno-pravne zakonodavne regulative sadržane u odredbama ZR i to odredbe čl.116. stav. 1. ZR kojom je propisano da poslodavac (...) ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć i odredbe čl.135. stav. 3. ZR kojom je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dokazao opravdanost otkaznog razloga jer je tužitelj utvrđenim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.

5. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP

– „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP tužitelj tek tvrdi da mu je ostvarenjem tog žalbenog razloga povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično suđenje zajamčeno čl.29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - Međunarodni ugovori - 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 13/17).Pored toga da je ostvarena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. i čl.221.a ZPP.

6.1. Ispitivanjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta ovaj sud ne nalazi istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka opstojnim. Naime, pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a. Protivno žalbi tužitelja, ovaj sud ne nalazi niti da bi donošenjem ili načinom obrazlaganja prvostupanjske presude bilo povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje jer iz sadržaja spisa proizlazi da mu je omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tuženika, da iznesene činjenice i predloži dokaze te da potpuno ravnopravno tuženiku sudjeluje u postupku.

6.2. Neosnovano tužitelj kroz žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. i čl.221.a. ZPP zapravo osporava ocjenu provedenih dokaza pri čemu iznosi fragmente zaključaka prvostupanjskog suda koje potom tumači izvan njihovog konteksta. Stoga način na koji tužitelj osporava analizu provedenih dokaza i način na koji obrazlaže žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez da je meritornom i pravnom analizom utvrđenog činjeničnog supstrata iznio argumentirane i vjerodostojne tvrdnje kojima bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda eventualno doveo u sumnju, kao niti tužiteljevi u žalbi izneseni osobni zaključci (da bi prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio iz sadržaja Odluke o izvanrednom otkazu) u odnosu na postojanje određenih činjenica nemaju uporišta u sadržaju obrazloženja pobijane presude iz koje jasno i nedvosmisleno proizlazi na osnovu kojih provedenih personalnih – i materijalnih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice. Obzirom na način na koji u žalbi osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu žalitelju se stavlja na znanje da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno. Tome valja nadodati da prvostupanjski sud, protivno shvaćanju tužiteljeve žalbe, svoju odluku nije utemeljio na pravilu o teretu dokazivanja iz odredbe čl.221.a. ZPP-a slijedom čega niti taj žalbeni razlog tužitelja nije osnovan.

6.3. U odnosu na žalbenu tvrdnju tužitelja – da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao okolnosti o kojima ovisi mogućnost nastavka njegovog radnog odnosa, unatoč ostvarenju predmetne povrede obveza iz radnog odnosa jer nije razmatrao tužiteljevu raniju "neopominjanost, odnosno nekažnjavanost", valja navesti da same okolnosti počinjenja predmetne povrede radne obveze koju je tuženik odredio osobito teškom povredom zbog koje mu je nastala šteta i zbog koje je izgubio povjerenje u tužitelja, a koje okolnosti je utvrdio i prvostupanjski sud - i po ocjeni ovoga suda iz aspekta tuženika onemogućavaju nastavak radnog odnosa zbog potpunog gubitka povjerenja u tužitelja kao dugogodišnjeg radnika tuženika. Naime, u konkretnoj situaciji u kojoj je tužitelj kao dugogodišnji radnik tuženika, svjesno i namjerno, poznavajući radni proces, na temelju ranije konzumiranog zahtjeva za odvoz glomaznog otpada građanina (DP) koji živi u istoj ulici ([adresa]), organizirao i realizirao odvoz, navodno vlastitog glomaznog otpada i to ne samo uz vlastiti radni angažman, nego i uz angažman trojice radnika od kojih dvojice iz druge smjene, upućuje na opravdanost izvanrednog otkazivanja njegovog ugovora o radu jer nastavak njegovog radnog odnosa iz aspekta sadržaja i težine počinjene povrede radne obveze za tuženika kao poslodavca – evidentno nije moguć. Tome pridonosi i činjenice što je tužitelj i tijekom trajanja postupka kod poslodavca, a i tijekom ovog parničnog postupka u više navrata različito prikazivao bitne okolnosti predmetnog događaja, nastojeći time umanjiti kako vlastitu odgovornost, a i prikazati navedeno uobičajenom poslovnom praksom tuženika. Stoga je osnovano i pravilno prvostupanjski sud, utvrdivši okolnosti predmetnog događaja kojeg je tuženik okvalificirao osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa, ocijenio osnovanim izvanredno otkazivanje tužiteljevog ugovora o radu, a što je valjano i opsežno i obrazložio.

7. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi toč.I izreke presude, a i odluku o troškovima postupka (pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP) sadržanu u toč.III. i toč. V izreke, koju pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalba tuženika izjavljena protiv toč.III izreke (kojim mu je dosuđen parnični trošak u iznosu od 432,25 Eur sa zateznom kamatom) je nedopuštena jer tuženiku nedostaje pravni interes za pobijanje dijela sudske odluke (čl.358.stav.3.ZPP) pa je njegovu žalbu izjavljenu protiv toč.III izreke prvostupanjske presude valjalo kao nedopuštenu odbaciti, pozivom na odredbu čl. 367.stav.1. ZPP u vezi sa čl.381. ZPP.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud primijenio pogrešnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), obzirom da se prema Tbr.52/4 Tarife/23 (objavljene u "Narodnim novinama" broj 138/23) na postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle u konkretnom je slučaju prvostupanjski sud pravilno primijenio Tarifu/12 (objavljenu u "Narodnim novinama" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

9.1. No osnovano tuženik potražuje naknadu plaćene sudske pristojbe na žalbu od 10. siječnja 2025. u iznosu od 53,09 Eur pa je djelomičnim uvažavanjem predmetne žalbe valjalo preinačiti toč.IV izreke i tužitelja obvezati da mu naknadi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 53,09 Eur sa zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke – 19. studenog 2025. do isplate, sukladno odredbi čl.151.stav.3.i 4. ZPP. U preostalom dijelu – za iznos od 1.200,47 Eur toč.IV izreke prvostupanjske odluke valjalo je potvrditi jer tuženik nije pristojbeni obveznik sudske pristojbe na presudu (niti je isto platio) a nije podmirio ni sudsku pristojbu na odgovor na tužbu – niti ga je prvostupanjski sud na plaćanje iste pozvao pa nema pravo na naknadu iste (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2021-2 od 27. veljače 2024.).

10. Imajući u vidu da je tuženik sa žalbom uspio u opsegu od 4% to su mu srazmjerno istom priznati i troškovi sastava žalbe pozivom na odredbu čl.154.stav.2. ZPP. Dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na nagradu za sastav žalbe po Tbr. 10/5 u vezi sa Tbr. 46 Tarife/23, prema vrijednosti pobijanog dijela odluke o troškovima postupka koja se u konkretnom slučaju smatra rješenjem (sukladno odredbi čl. 167. stav.1.ZPP) u iznosu od 1.253,56 Eur. Tuženiku je dakle priznata nagrada za sastav predmetne žalbe u iznosu od 62,34 Eur pa mu je srazmjerno žalbenom uspjehu dosuđen iznos od 2,49 Eur, uz naknadu sudske pristojbe na žalbu u plaćenom iznosu od 53,09 Eur, dakle sveukupno – 55,58 Eur.

11. Konačno, tužitelju s obzirom na žalbeni neuspjeh nije dosuđen trošak žalbenog postupku, dok tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja jer sadržaj istog nije bio od utjecaja na odluku o tužiteljevoj žalbi, pa je o zatraženom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP.

12. Nepobijana toč.II izreke prvostupanjske presude nije bila predmetom žalbenog preispitivanja (odredba čl.365.stav.1. ZPP).

U Varaždinu, 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec