Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž R-110/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Grguriću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika Komunalno Josipdol d.o.o. (OIB:46426033985), Josipdol, Ogulinska 12, zastupanog po punomoćnici Tini Budimir Bijelić, odvjetnici iz Ogulina, radi poništenja odluke i isplate otpremnine, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pr-209/2024-11 od 28. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2925.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pr-209/2024-11 od 28. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da Odluka Klasa: 025-02/24-01/2, Urbroj: 2133-13-1-5-24-4 od 7. listopada 2024. kojom je poništena Odluka o otkazu tužiteljevog ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, ne proizvodi pravne učinke, a toč.II izreke utvrđeno je da (ni) Odluka tuženika Klasa: 112-08/24-01/6, Urbroj: 2133-13-1-1-24-8 od 4. studenog 2024. o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu, ne proizvodi pravne učinke. Toč.III. izreke utvrđeno je da tužitelju IB na ime otpremnine radi prestanka ugovora o radu pripada pravo na isplatu iznosa od 3.057,30 Eur te je naloženo tuženiku isplatiti navedeni iznos sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2024. do isplate. Toč.IV. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.250,00 Eur.
2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija opisanu presudu u cijelosti, iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 80/22, 114/22 i 155/23) i kako navodi - " iz žalbenog razloga odluke o troškovima postupka", s prijedlogom ovom sudu da uvaži žalbu i odbaci tužbu tužitelja, podredno odbije tužbeni zahtjev ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi tuženika sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
2.2. Žalba tuženika je neosnovana.
3. Polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne:
-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu majstora – domara temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. ožujka 2022. i Aneksa tom Ugovoru od 27. prosinca 2023.;
-da je tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga od 26. kolovoza 2024. otkazan ugovor o radu, uz otkazni rok od jedan mjesec i dva tjedna, da mu je navedena Odluke dostavljena 26. kolovoza 2024., da se tužitelj s danom primitka iste pisanim putem odrekao prava pobijanja iste i da mu je otkazni rok istekao 7. listopada 2024.;
-da je 7. listopada 2024. Skupština tuženika donijela Odluku o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 26. kolovoza 2024. uz obrazloženje da je odluka o otkazu donesena na nezakonit način, a koje nezakonitosti da su utvrđene na izvanrednoj sjednici Skupštine Društva održanoj 7. listopada 2024.;
-da je direktor tuženika dana 14. listopada 2024. obavijestio tužitelja da je Odluka o otkazu od 26. kolovoza 2024. poništena i neka se vrati na rad;
-da je tužitelj potom 23. listopada 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa vezano uz Odluku o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu od 7. listopada 2024. i "naloga za dolazak na radno mjesto Klasa: 112-08/24-01/6 Ur.broj:
2133-13-1-1-24-3 od 16. listopada 2024.";
-da je tuženik 4. studenog 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj: 2133-13-1-1-24-8 zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa;
pa je, zaključivši da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 26. kolovoza 2024. konačna i da je proizvela pravne učinke, da je po istoj odluci tužitelj koristio godišnji odmor i otkazni rok koji je istekao 7. listopada 2024., da nastavno donesene Odluke – Odluka Klasa: 025-02/24-01/2, Urbroj: 2133-13-1-5-24- 4 od 7. listopada 2024. kojom je poništena Odluka o otkazu tužiteljevog ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i Odluka tuženika Klasa: 112-08/24-01/6, Urbroj: 2133-13-1-1-24-8 od 4. studenog 2024. o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu, ne proizvode pravne učinke jer je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao osnovom konačne Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 26. kolovoza 2024. koja je konačnost nastupila s danom uručenja iste tužitelju – 26. kolovoza 2024. obzirom da se tužitelj odrekao prava pobijanja iste. Istodobno je utvrdio da tužitelju pripada pravo na otpremninu sukladno odredbama čl. 126. stav.1., 3. i 4. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) te obvezao tuženika na isplatu u iznosu od 3.057,30 Eur sa zateznom kamatom od 15. listopada 2024. do isplate, imajući u vidu da nominalni iznos otpremnine između parničnih stranaka nije bio sporan.
4. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP tuženik smatra da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer da je obrazloženje pobijane presude svedeno na "prepisane iskaze svjedoka, tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika i nabrajanje isprava koje su pročitane i prileže spisu" zbog čega da se stajalište prvostupanjskog suda o tome da pobijane odluke ne proizvode pravne učinke jer je radni odnos tužitelja kod tuženika okončan, ne može ispitati.
4.1. Tuženik u žalbi opširno obrazlaže i svoje stajalište da je predmetnu tužbu koja je podnesena 20. studenog 2024. trebalo odbaciti jer je u odnosu na Odluku od 7. listopada 2024. kojom je poništena Odluka o otkazu tužiteljevog ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, tužitelj doduše pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, no da je predmetnu tužbu utemeljio na bitno različitom činjeničnom osnovu nego u Zahtjevu za zaštitu prava od 23. listopada 2024. u kojemu traži da se izvrši odjava kod nadležnih službi (HZZO i HZMO), da mu se preda dokumentacija kako bi se mogao prijaviti HZZZ i da mu se isplati otpremnina. Protiv Odluke o izvanrednom otkazu od 4. studenog 20204. nije niti izjavio zahtjev za zaštitu prava.
4.2. U preostalom dijelu žalbe, tuženik, koji se na više mjesta označava "tužiteljem" što žalbu čini teško čitljivom i razumljivom – opširno iznosi okolnosti vezane za mandat bivšeg direktor koji je, kako tvrdi tuženik, nezakonito i neovlašteno donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljevog ugovora o radu od 26. kolovoza 2024. jer je otkazivanje ugovora o radu bilo u nadležnosti Skupštine društva, a što je bio isključiv razlog što je dana 7. listopada 2024. Skupština tuženika donijela Odluku kojom je takav nezakoniti otkaz poništila. Pri tom tuženik tvrdi i da je tužitelj prethodno tome "u tri navrata prekidao radni odnos kod tuženika davanjem otkaza" no koji je "nekim neobičnim djelovanjem direktora I prenamijenjen u poslovno uvjetovan otkaz poslodavca radniku zbog ukida radnog mjesta". Žalba je fokusirana i na prikaz da je tužitelj zapravo prihvatio poništaj Odluke o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga, da se čak odazvao višekratnim pozivima tuženika da se vrati na radno mjesto, ali da se od 14.10.2024. više nije pojavljivao na poslu zbog čega mu je direktor tuženika potom izvanrednim otkazom otkazao ugovor o radu.
4.3. Tuženik nastavno tome u žalbi pojašnjava da Odluka o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga nije poništena , citira se: " s nekog osnova koje propisuje Zakon o radu, već općih propisa koji uređuju ništetnost, što samo po sebi povlači ništetnost svih posljedica, da je tuženik svakako imao legitimitet pokrenuti postupak za oglašavanje nezakonitih odluka prethodne strukture ništetnim, jer svaka osoba, fizička i pravna, ima zakonsko pravo pokrenuti odgovarajuće akte, odluke, ugovore, klauzule itd. ništetnima, ukoliko za to ima osnove, a ono što je otpočetka ništetno ne može konvalidirati, dapače, Društvo na to mora svakako paziti pažnjom dobrog gospodarstvenika. Dakle, ovdje se nije niti radilo o pobijanju, kako to navodi tužitelj, na što bi imala pravo samo zainteresirana/spornom odlukom oštećena osoba, već o ništetnosti, što mogu isticati svi!".
5. Ispitivanjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta ovaj sud ne nalazi istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP na koju sadržajem izjavljene žalbe ukazuje tuženik, ostvarenom. Naime, pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP- a.
6. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375. stav.1. ZPP valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da sporne odluke tuženika - Odluka Klasa: 025- 02/24-01/2, Urbroj: 2133-13-1-5-24-4 od 7. listopada 2024. kojom je poništena Odluka o otkazu tužiteljevog ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i Odluka tuženika Klasa: 112-08/24-01/6, Urbroj: 2133-13-1-1-24-8 od 4. studenog 2024. o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu - ne proizvode pravne učinke.
6.1. Naime, polazeći od odredbe čl.10.stav.1. ZR koja propisuje da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, odredbe čl. 9.stav.1. ZR prema kojoj poslodavac i radnik mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ZR-om ili drugim zakonom, da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu (...) koje nije uređeno ZR-om ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava, to je evidentno ugovor o radu dvostrano-obvezni ugovor koji ugovornim strankama ostavlja mogućnost slobodnog uređenja njihovog radno-pravnog odnosa uz poštivanje temeljenih odrednica takvog odnosa propisanih ZR, time da se u slučaju ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR ili drugi zakonom ne propisuje drugačije (odredba čl.9.stav.3. ZR).
6.2. Imajući u vidu da je tuženik u smislu odredbe čl.114. i čl.115.stav.1. ZR tužitelju otkazao ugovor o radu tzv. poslovno uvjetovanim otkazom od 26. kolovoza 2024. i da se tužitelj istog dana odrekao prava na pobijanje istog putem instituta propisanih odredbom čl.133.stav.1. (zahtjevom za zaštitu prava poslodavcu) i stav.2. ZR (tužbom sudu), to valja zaključiti da je takvim odreknućem tužitelj prihvatio sve po tuženiku ponuđene uvjete otkaza te se njime suglasio iz čega nastavno proizlazi da su ugovorne stranke postigle zapravo sporazum o svim bitnim aspektima prestanka tužiteljevog ugovora o radu i da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 26. kolovoza 2024. postala konačna i da takvu odluku poslodavac naknadno nije ovlašten staviti izvan snage (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. br. Revr-165/2004 od 15. studenog 2006., Rev-898/22-2 od 11. listopada 2023., Rev-2656/2018-2 od 9. ožujka 2021., Rev-52/2023-2 od 22. svibnja 2024. i dr.).
6.3. Suprotno stajalištu tuženika, tužitelj nije bio u obvezi ni protiv jedne od tužbom obuhvaćenih Odluka prethodno podnijeti zahtjev za zaštitu prava iz odredbe čl. 133.stav.1. ZR obzirom da se cit. odredba ZR odnosi na obvezu radnika da se obrati poslodavcu ako mu je povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, pri čemu je tužiteljev radni odnos u trenutku saznanja za Odluku tuženika od 7. listopada 2024. (dana 14. listopada 2024.) već prestao osnovom (konačne) Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu njegovog ugovora o radu od 26. kolovoza 2024.
7. Konačno, imajući u vidu da se tužitelj ni vezano uz isplatu otpremnine, suprotno žalbenom stajalištu tuženika, nije u obvezi prije podnošenja tužbe obratiti poslodavcu (odredba čl.133.stav.3.ZR), kraj činjenice što tuženik u žalbi ne osporava samo pravo tužitelja na otpremninu, a koje je prvostupanjski sud pravilno prosuđivao primjenom odredbe čl.126.stav.1., 3. i 4. ZR, kraj činjenice što je visina otpremnine između parničnih stranaka bila nesporna valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP.
8. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka jer je ista utemeljena na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. u vezi sa čl.155.stav.1. i stav.3. ZPP, pri čemu je – suprotno žalbi tuženika, prvostupanjski sud osnovano priznao tužitelju nagradu za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno Tbr. 32/1 i Tbr. 46 Tarife. Neutemeljeno tuženik osporava tužitelju dosuđeni troška sastava podneska od 24. svibnja 2025. (datum slanja podneska) i honoriranja pripremnog ročišta po Tbr. 9/1 Tarife jer je i po ocjeni ovoga suda sadržaj podneska od 24.5.2025. bio potreban za tijek i ishod predmetne parnice, dok se na pripremnom ročištu raspravljalo (i iznosilo) sadržaj tužbe i odgovora na tužbu.
9. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u cijelosti.
U Varaždinu 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
