Poslovni broj Gž-1021/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sidoniji Grbavac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Veleučilište Baltazar Zaprešić, Zaprešić, Vladimira Novaka 23, OIB 47643253160, zastupanog po odvjetnicima iz OD Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-100/2025-28 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-100/2025-28 od 29. travnja 2025.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.963,37 eur sa zateznim kamatama od 29.4.2025. do isplate, a točkom II. izreke tuženik je obvezan na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 2.367,40 eur sa zateznim kamatama od 29.4.2025. do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.599,51 eur sa zateznim kamatama od 6.10.2017. do isplate kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 7.963,37 eur od 6.10.2017. pa do 28. travnja 2025.
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353 . stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) kao i zbog povrede ustavnih i konvencijskih prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja.
2.1. Tužitelj u žalbi osporava dosuđenu visinu novčane naknade temeljem sklopljenog ugovora o djelu u bitnome navodeći da je zaključak o doprinosu tužitelja u sudjelovanju i realizaciji projekta od 30% u suprotnosti s utvrđenim činjenicama tijekom postupka te da se isti temelji isključivo na iskazu svjedoka SA dok se zanemaruju drugi personalni dokazi. Tužitelj stoga upire i na povredu ustavnih i konvencijskih prava tužitelja na pravično suđenje radi nedostatka argumentiranih i relevantnih razloga glede visine naknade posljedično čemu i povrede prava vlasništva tužitelja.
3. Tuženik je pravovremeno izjavio žalbu pobijajući citiranu presudu u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da se ista ukine i da drugostupanjski sud provede postupak i donese odluku utemeljenu na zakonu.
3.1. U žalbi tuženik u bitnome ističe da je prvostupanjski sud visinu naknade utvrdio prema subjektivnim kriterijima bez obrazloženja čime su izostali razlozi o odlučnim činjenicama te je odluku utemeljio na svojoj diskrecionoj i nestručnoj procjeni propuštajući provesti predloženo vještačenje kojim bi se utvrdila primjerena naknada. Također se žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda o sklopljenom usmenom ugovoru o djelu koji bi financijski obvezivao tuženika, a bez pribave suglasnosti Upravnog vijeća sukladno Statutu tuženika, zanemarujući i upravna rješenja tuženika kojima je tužitelj odbijen s isplatom autorskih honorara.
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika kojim u cijelosti osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika posebice glede tvrdnji da nije došlo do sklapanja ugovora o djelu posljedično čemu da tužitelj nema pravo zahtijevati naknadu pa se predlaže žalbu tuženika u cijelosti odbiti i obvezati ga na naknadu žalbenog troška tužitelju.
5. Žalbe stranaka nisu osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu po osnovi ugovora o djelu za izradu programa i dijela Elaborata o osnivanju specijalističkog stručnog studija ... kao i promicanju istoga tuženik isplati naknadu u iznosu od 22.562,88 eur (170.000,00 kuna) s pripadajućom zateznom kamatom.
7. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje:
- da je nije sporan radni angažman tužitelja kod tuženika, što proizlazi i uvidom u ugovor o autorskom radu nastavnika od 1.10.2015., ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24.2.2016. i Anexu br. 1. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13.7.2016.,
- da je tužitelj u vrijeme dok je radio kod tuženika kao vanjski suradnik na temelju ugovora o autorskom radu nastavnika od 1.10.2015., u suradnji s FA osmislio i izradio Prijedlog programa novog specijalističkog stručnog studija ... te dio Elaborata o osnivanju toga studija (dalje Elaborat),
- da je stručni tim za izradu Elaborata imenovan Odlukom Stručnog vijeća tuženika na sjednici 18.6.2015. te je novi studij ... počeo s izvođenjem u listopadu 2016.,
- da nije sporno da tužitelju nije isplaćena novčana naknada za opisane poslove i aktivnosti, a za koje je nedvojbeno utvrđeno da ih je doista i obavio,
- da na temelju iskaza svjedoka SA i tužitelja, a imajući u vidu da je predmetni program novog specijalističkog stručnog studija ... uvršten u redovni nastavni program tuženika od listopada 2016., proizlazi da je u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) između parničnih stranaka sklopljen ugovor o djelu, kojim je tuženik, po dekanu VA, kao svom ondašnjem zakonskom zastupniku, naručio od tužitelja izradu programa jednog novog specijalističkog stručnog studija ..., koji je tužitelj i izradio (zajedno sa svjedokom OA),
- da je pisanom Izjavom SA od 24.10.2017. samo potvrđena činjenica, koja između stranaka nije niti sporna, da novčana naknada za pružene intelektualne usluge, stručno znanje i vještine tužitelja u okolnostima slučaja nije bila formalno određena, niti isplaćena, i to iz razloga jer je potonjem svjedoku u međuvremenu prestala dužnost dekana tuženika pa pitanje naknade tužitelju nije izneseno pred upravno vijeće,
- da je Izjava SA od 24.10.2017. proturječna dijelu iskazu tog svjedoka kao i iskazu svjedoka FA i tužitelja glede okolnosti da je prilikom angažmana tužitelja i dogovaranja novčane naknade za izradu Prijedloga programa novog studija svjedok SA sudjelovao kao dekan tuženika kada je jasno konkretizirana visinu naknade oko 200.000,00 kuna bruto, i to za cijeli stručni tim koji je sudjelovao u izradi Elaborata, pri čemu je doprinos tužitelja svjedok SA procijenio na oko 30%, ako novi studij bude uvršten u redovan plan i program nastave, kao i u dijelu u kojem svjedok FA navodi da je u dogovoru sa svjedokom SA izradio nacrt ugovora o plaćanju novčane naknade za izradu toga prijedloga programa koji nije predočen upravnom vijeću tuženika samo iz razloga jer je SA prestala dužnost dekana,
- da je u konkretnom slučaju SA nastupao kao zakonski zastupnik tuženika i angažirao tužitelja da osmisli i izradi Prijedloga programa novog specijalističkog stručnog studija ... i za takvu intelektualnu uslugu dogovorio plaćanje novčane naknade,
- da je na 96. sjednici Stručnog vijeća tuženika od 18.6.2015. donesena Odluka o imenovanju stručnog tima za Elaborat specijalističkog diplomskog stručnog studija ... kojeg je osmislio tužitelj s FA, a u kojem timu su bila još četiri druga člana,
- da prema iskazu tužitelja i svjedoka FA i SA proizlazi da u osmišljavanju toga studija i izradi programa, dijela elaborata o osnivanju studija i promicanju studija nisu sudjelovali ostali članovi tima, nego samo svjedok FA i tužitelj koji je svoj radni doprinos i radni doprinos potonjeg svjedoka cijenio podjednakim, pa da se stoga doprinos tužitelja oko 30% u odnosu na visinu naknade cijeloga stručnog tima pokazuje logičnim i matematički prihvatljivim,
- da izrada tog programa nije bila ugovorna obveza tužitelja prema stipulacijama prethodno spomenutih ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom , niti je bila njegova zakonska obveza prema čl. 103. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 21/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18 i 119/22) odnosno niti njegova interna obveza prema čl. 72. Statuta i čl. 2. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama tuženika,
- da je prema članku 6. Ugovora o autorskom radu nastavnika od 1.10.2015. tuženik imao obvezu sudjelovanja u radu tijela tuženika samo u onim pitanjima koja su se odnosila na predmet kojeg je tada predavao (čl. 2. Ugovora),
- da je tužitelj osmislio i izradio Prijedlog programa novog specijalističkog stručnog studija ... i sudjelovao u izradi dijela Elaborata o osnivanju studija ... i vršio promociju novog studija za vrijeme dok je radio kod tuženika kao vanjski suradnik, a ne zaposlenik tuženika, što i po stručnom stavu svjedoka NAI daje pravo tužitelju da potražuje naknadu i za promicanje studija.
7.1. Obzirom na prednja utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu za izradu Programa novog specijalističkog stručnog studija ..., što obuhvaća naknadu za inicijalnu, radnu i konačnu verziju Programa, naknadu za izradu dijela Elaborata i naknadu za aktivnosti promicanja novoga studija, dok ne obuhvaća i naknadu za voditeljstvo studija iz razloga jer isplata novčane naknade po toj osnovi nije bila normirana u internim aktima tužitelja, a kasnije je s tog osnova tužitelju bila umanjena nastavnička norma.
7.2. Odluku o visini naknade prvostupanjski sud donosi po slobodnoj ocjeni, imajući pri tom u vidu sadržajno odredbu članka 613. st. 2. ZOO-a kao i iskaz svjedoka SA i tužitelja, zatim okvirnu ukupnu cijenu rada cijelog stručnog tima (cca 26.544,56eur) i procjenu samostalnog doprinosa tužitelja od cca 30%, da je u pitanju intelektualno djelo tužitelja čija se vrijednost ne može utvrditi matematičkom točnošću i preciznošću zbog čega o njoj prvostupanjski sud odlučuje po slobodnoj ocjeni u iznosu od 7.963,37 eur.
7.3. Slijedom izloženog sud prvog stupnja obvezuje tuženika da isplati tužitelju navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, dok u preostalom dijelu sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev te primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a utvrđuje da je tužitelj u ovomu sporu uspio s 35,28% pa obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 2.367,40 eur s pripadajućim kamatama.
8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju neosnovano ističu stranke u žalbi budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe stanju u spisu radi čega je prvostupanjsku presudu moguće valjano pravno ispitati.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud visinu dosuđene naknade utvrdio subjektivnim kriterijima bez obrazloženja i suprotno načelima dokazivanja te da je neosnovano odbio provesti dokaz vještačenjem kojeg je predložio tuženik. Naime, iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu 19.3.2025. u ponovljenom postupku razvidno je da stranke nemaju daljnje dokazne prijedloge te sud zaključuje glavnu raspravu.
10. Nadalje, protivno žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio utvrđenu visinu dosuđene naknade dajući logičnu i razumnu argumentaciju iz kojih se razloga u konkretnome izvršena intelektualna usluga tužitelja ne može utvrditi matematičkom preciznošću već slobodnom ocjenom dokaza u smislu odredbe članka 223. ZPP-a. Pritom se sud pravilno rukovodio provedenim dokazima, kako personalnim tako i materijalnim, kao i parametrima koje predviđa odredba članka 613. stavak 2. ZOO-a upravo u okolnostima kada naknada kod ugovora o djelu nije određena.
10.1. Netočni su žalbeni navodi o proturječnoj i arbitrarnoj odluci prvostupanjskog suda glede odmjerene visine naknade za učinjenu intelektualnu uslugu tužitelja u osmišljavanju i izradi prijedloga Programa novog specijalističkog stručnog studija ..., izrade dijela Elaborata o osnivanju toga studija kao i poduzimanju aktivnosti u svezi njegovog promicanja. Upravo suprotno, prvostupanjski sud dao je jasne razloge zašto prihvaća kao logične i stručne navode iskaza svjedoka SA, tadašnjeg dekana tuženika, i tužitelja, a za naknadu koja odgovara uobičajenoj novčanoj naknadi za takvu vrstu posla u okolnostima konkretnog slučaja. Naime, pravilnim zaključkom da je tužitelj izvršio navedeni posao sve u dogovoru sa tadašnjim dekanom tužitelja, kao ovlaštenom osobom tuženika, i u čemu mu je pomagao jedan od zaposlenika/ nastavnika tuženika, a sve u vrijeme dok je tužitelj bio zaposlen kod tuženik kao vanjski suradnik (isključivo za predmet Osnove upravnog prava), prvostupanjski sud u procjeni naknade polazi od iskazanog okvirnog iznosa od 200.000,00 kn bruto od strane tadašnjeg dekana tuženika, kao predviđenog iznosa za cijeli stručni tim od ukupno šest članova te procjene samostalnog doprinosa tužitelja od 30%, pravilno zamjećujući da navedeno upravo i dokazuje da osim što je postojao ugovor o djelu i da je novčana naknada bila okvirno dogovorena upravo od strane ovlaštene osobe tuženika, tadašnjeg dekana SA . Stoga razumno i logično sud prvog stupnja prihvaća i polazi od njegovog iskaza u odnosu na važne činjenice za pravičnu ocjenu pripadajuće naknade za izvršeni posao tužitelja.
10.2. Pritom netočno tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u ocjeni doprinosa tužitelja zanemario iskaz svjedoka FA, NAI i samog SA da je tužitelj sam odradio glavninu posla u osmišljavanju i izradi programa novog studija te da su eventualno posao kao koautori zajednički odradili tužitelj i FA u jednakim omjerima. Protivno tome, prvostupanjski sud je omjer doprinosa tužitelja pravilo ocijenio u odnosu na cijeli stručni tim od ukupno 6 članova, koji je formiran na sjednici Stručnog vijeća tuženika 18.6.2015. radi izrade Elaborata budućeg specijalističkog studija u čijoj izradi je također sudjelovao tužitelj. Utvrđenim omjerom doprinosa tužitelja dvostruko više u odnosu na druge članove tima valoriziran je upravo angažman i rad tužitelja na poslovima osmišljavanja i izrade programa kao i promocije novog studija u vrijeme dok je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao vanjski suradnik temeljem ugovora o autorskom radu nastavnika od 1.10.2015. čijim stipulacijama tužitelj nije bio u obvezi osmisliti i izraditi program novog specijalističkog studija. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja te je prema slobodnoj ocjeni u smislu odredbe članka 233. ZPP-a odlučio o visini naknade za što je dao valjane i logične argumente koje prihvaća i ovaj sud.
11. Nadalje, promašeni su svi navodi u žalbama stranaka kojima se ukazuje na utvrđenja i primjenu prava relevantnog za ugovor o autorskom djelu (upravna rješenja tuženika te koautorska naknada) budući da je u konkretnome pravilno utvrđeno da su stranke sklopile usmeni ugovor o djelu u smislu odredbe članka 590. stavak 1. ZOO - a, kao konsensualan, neformalni i dvostrano obvezujući pravni posao za čije sklapanje je tadašnji dekan SA bio ovlašten te i prema iskazu svjedoka FA proizlazi da je naknada obećana u slučaju da novi studij bude uvršten u redovan plan i program nastave, a što se neosporno i realiziralo u školskoj god ini 2016/2017. Tada je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme te preuzeo voditeljstvo novog specijalističkog diplomskog stručnog studija ..., a tadašnji dekan prijedlog naknade nije iznio pred upravno vijeće budući da mu je prestao mandat. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da su ostvarene sve pretpostavke za isplatu naknade za izvršeni posao tužitelja tim više jer je tuženik od strane svoga Stručnog i Upravnog vijeća prihvatio izvršeno djelo tužitelja time što je prijedlog njegovog programa uvrstio u izradu Elaborata toga studija, a potom i realizacijom toga studija u redovnom nastavnom programu tuženika. U tom smislu su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika o izostanku potrebnih suglasnosti i odobrenja za valjanost toga posla obzirom da je realiziran stručni studij kod tuženika upravo prema programu i smjern icama izrađenim od strane tužitelja čime je tužitelj svoj posao izvršio, a tuženik je isti prihvatio slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj osnovano potražuje naknadu u ovom postupku.
12. Konačno, već iz prednjih obrazloženja ukazuju se neosnovanim žalbeni navodi tužitelja o navodnoj povredi ustavnih i konvencijskih prava tužitelja, kako prava na obrazloženu i argumentiranu odluku posljedično čemu i prava na pravično suđenje budući da je prvostupanjski sud iznio razumne, dostatne i argumentirane raz loge o dosuđenoj visini naknade temeljem slobodne ocjene, tako i prava na mirno uživanje vlasništva glede visine naknade budući da već samom (nespornom) činjenicom da u okolnostima konkretnog pravnog odnosa naknada nije niti bila utvrđena, izostala su i legitimna očekivanja tužitelja u dosegu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - „Međunarodni ugovoriˮ broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17.).
13. Slijedom izloženog, protivno žalbenim navodima stranaka, sud prvog stupnja je ocjenom svih provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP -a, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava utvrdio da je među strankama sklopljen ugovor o djelu te da je tužitelj svoj posao u cijelosti izvršio, a kojeg je tuženik primio te mu je stoga u obvezi isplatiti naknadu u utvrđenom iznosu od 7.963,37 eur sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke pa je osnovano djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I. izreke pobijane presude, dok je u preostalom dijelu kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev (točka III. izreke). Također je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a sud obvezao tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju odmjerenu prema poduzetima radnjama i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).
14. Iz navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
