REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Broj:  Pp-2064/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vesni Bestić, uz sudjelovanje Marine Ulamec kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe DIANA 1985 d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe TZS, radi djela prekršaja iz članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22), članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) i članka 88. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20., 114/22. i 151/22.) , a povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I 116-02/25- 01/102, Urbroj: 443-02-05-11/25-5 od 25. veljače 2024., nakon glavne javne rasprave završene dana 19. studenoga 2025. u nazočnosti braniteljice i odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika i tužitelja, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I)

I. okrivljena pravna osoba: DIANA 1985 d.o.o., OIB 57246444136, MBS [matični broj subjekta], neosuđivana, sa sjedištem u [adresa] i

II. okrivljena odgovorna osoba: TZS, kći T, rođena **.**.1965. u [adresa], BiH, OIB [osobni identifikacijski broj], direktorica I. okrivljenika, drž. RH, neosuđivana, s prebivalištem u [adresa]

k r i v i  s u

što je:

I. kod okrivljenika na poslovima konobara, od 15. veljače 2025. radio TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], Državljanin BiH, a da ga nisu u propisanom roku od 8 dana od dana početka rada prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje, što su bili dužni učiniti u Zagrebu, najkasnije do dana 23. veljače 20925, čime su dana 24. veljače 2025., nakon proteka zakonskog roka za podnošenje prijave o početku obveznog zdravstvenog osiguranja Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, počinili opisani prekršaj, a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom 15. veljače 2025. u poslovnim prostorijama poslodavca i 18. veljače 2025. u prostorijama Državnog inspektorata,

dakle, kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u propisanom roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe, propustili Zavodu dostaviti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje

čime su počinili prekršaj iz članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.), kažnjiv za I. okrivljenika po članku 150. stavku 1. podstavku 2. istog Zakona, a za II. okrivljenicu po članku 150. stavku 2. u vezi stavka 1. podstavka 2. citiranog propisa

pa se I. i II. okrivljenika temeljem odredbe članka 38. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

OSLOBAĐA OD KAZNE.

II) Temeljem odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od PO 100,00 eura (sto eura) SVAKI u korist Državnog proračuna prema priloženim uplatnicama, u roku 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude jer će se, u protivnom, postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. PZ- a.

III) Temeljem odredbe članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv

I. okrivljene pravne osobe: DIANA 1985 d.o.o. i

II. okrivljene odgovorne osobe: TZS

ODBIJA SE OPTUŽBA

II. da bi kod okrivljenika na poslovima konobara, od 15. veljače 2025. radio TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], Državljanin BiH, a da ga ne bi prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje u zakonskom roku najranije od 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, što bi bili dužni učiniti najkasnije do dana 15. veljače 2025, čime bi 17. veljače 2025. u Zagrebu, nakon proteka zakonskog roka za podnošenje prijave o početku obveznog mirovinskog osiguranja za radnika Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, počinili opisani prekršaj, a što bi bilo utvrđeno inspekcijskim nadzorom 15. veljače 2025. u poslovnim prostorijama poslodavca i 18. veljače 2025. u prostorijama Državnog inspektorata,

dakle, da bi kao poslodavac odnosno obveznik doprinosa i dogovorna osoba kod I. okrivljenika, propustili prijaviti početak osiguranja u propisanom roku odnosno najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada

čime bi počinili prekršaj iz članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22), kažnjiv za I. okrivljenika po članku 172. stavku 2. točki 5. istog Zakona, a za II. okrivljenicu po članku 172. stavku 3. u vezi stavka 2. točke 5. citiranog propisa i

III. da bi kod okrivljenika na poslovima konobara, od 15. veljače 2025. radio TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], Državljanin BiH, a da prethodno za imenovanog radnika, stranca, državljanina treće zemlje, ne bi ishodili dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada, što bi bili dužni učiniti u Zagrebu, najkasnije do dana 15 veljače 2025., čime bi dana 15. veljače 2025., kada bi radnik započeo s radom kod poslodavca, počinili opisani prekršaj, a što bi bilo utvrđeno inspekcijskim nadzorom 15. veljače 2025. u poslovnim prostorijama poslodavca i 18. veljače 2025. u prostorijama Državnog inspektorata,

dakle, da bi kao poslodavac pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad i odgovorna osoba u pravnoj osobi, zapošljavali odnosno koristili rad državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavio rada,

čime bi počinili prekršaj iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20., 114/22. i 151/22.), kažnjiv za I. okrivljenika po članku 247. stavku 2. točki 1.. istog Zakona, a za II. okrivljenicu po članku 247. stavku 5. u vezi stavka 2. točke 1. citiranog propisa

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika pod Klasom: UP/I 116-02/25- 01/102, Urbroj: 443-02-05-11/25-5 od 25. veljače 2024., a zbog djela prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih u izreci ove presude.

2. Braneći se u pisanoj obrani, okrivljenici su suglasno pojasnili da je rad u predmetnom kafiću organiziran na način da su u jednoj smjeni po dva konobara. Inkriminiranog dana, u subotu 15. veljače 2025., poslove konobara u smjeni s radnicom BZ je trebao obavljati KZ, koji je obolio od gripe, kao što su prethodno od gripe oboljela već tri radnika I. okrivljenika. Jedan konobar ne stiže sam obaviti sve poslove naprijed s gostima i u šanku, a bila je još i subota. Za TZ je I. okrivljenik već bio u proceduri izdavanja dozvole za boravak i rad i čekalo se da MUP izda dozvolu za boravak i rad, obzirom je Hrvatski zavod za zapošljavanje već izdao pozitivno mišljenje potrebno radi zapošljavanja TZ kao stranog radnika na radnom mjestu konobara. U izloženim okolnostima oboljenja više radnika, na strani okrivljenika nije bilo stvarne namjere da posluju protivno propisima, već se radilo o izvanrednoj situaciji u poslovanju - konobarici BZ je te subote TZ doista pomogao s pranjem čaša i slično, nakon čega je poslodavac uspio drugačije organizirati rad bez da zatvara kafić. Radni odnos s TZ u konačnici nije realiziran jer je on nakon inspekcijskog nadzora napustio Republiku Hrvatsku, uslijed čega je I. okrivljenik povukao svoj zahtjev radi izdavanja dozvole za boravak i rad u odnosu na njega.

2. a Okrivljenici su napomenuli da nisu ranije prekršajno kažnjavani, a njihovo je poslovanje u domeni radnih odnosa i općenito usklađeno s propisima. Što se tiče radnopravne dokumentacije i zapošljavanja stranih radnika, kao primjer urednog poslovanja i usklađenosti s propisima istaknuli su da je već drugu godinu kod I. okrivljenika zaposlen radnik VZ iz [adresa] za kojeg je izdana druga jednogodišnja dozvola za boravak i rad koja vrijedi do 27.12.2025. godine, a u prethodnoj je godini također temeljem prethodno izdane dozvole za boravak i rad kod I. okrivljenika radio i radnik AZ iz [adresa], tako da I-okrivljenik poštuje sva pravila i procedure vezano za zapošljavanje stranih radnika. I. okrivljenik sada ima ukupno 12 zaposlenih radnika, a u inkriminirano vrijeme su zapošljavali 10 radnika.

2. b Da bi nastavili s radom, jer se iz rada predmetnog kafića financiraju plaće radnika i time osigurava egzistencija navedenom broju ljudi, odnosno da predmetni kafić ne bi bio zapečaćen temeljem izdanog usmenog rješenja Državnog inspektorata od 18. veljače 2025. godine kojim je izrečena privremena zabrana obavljanja djelatnosti poslodavcu, I. okrivljenik je u korist Državnog proračuna uplatio iznos od 3.981,68 eura. U odnosu na izrečeno usmeno rješenje nije ulagao pravni lijek. Također je platio u korist Državnog proračuna za stranog neprijavljenog radnika i dodatnih 2.650,00 eura u skladu s nalogom iz rješenja Državnog inspektorata od 18. veljače 2025. godine, koje rješenje je donijeto temeljem Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Ni u odnosu na to rješenje Državnog inspektorata nije uložen pravni lijek. Time je u korist Državnog proračuna uplatio ukupno 6.631,68 eura.

2. c Ponovili su da kod okrivljenika nije postojala namjera počinjenja prekršajnih djela koja im se stavljaju na teret u smislu da kod istih nije postojala namjera zapošljavanja “na crno” stranog radnika TZ, kada su prije inkriminiranog dana bili pokrenuli postupak radi ishođenja potrebne dozvole za boravak i rad i već su dobili pozitivno mišljenje HZZ-a. Izdavanje dozvole za boravak i rad je svakako prethodno i uvjet prijave stranog radnika na HZMO i HZZO. Obzirom na utvrđenja Državnog inspektorata na dan 15. veljače 2025., uslijed poslovnih odluka donesenih u naprijed opisanim izvanrednim okolnostima, dalje su izvršili sva potrebna plaćanja prema rješenjima Državnog inspektorata te su u skladu s tim rješenjima u korist Državnog proračuna uplatili naprijed navedene značajne novčane iznose. Ranije nisu prekršajno kažnjavani. Kod I. okrivljenika su ranije zapošljavani strani radnici s propisanim dozvolama za boravak i rad i ostalom urednom radnopravnom dokumentacijom, iz čega proizlazi da okrivljenici poštuju važeće propise vezano za zapošljavanje stranih radnika. Predložili su donošenje oslobađajuće presude u odnosu na prekršajna djela koja im se predmetnim optužnim prijedlogom stavljaju na teret, a podredno, obzirom na već uplaćene iznose u korist Državnog proračuna temeljem nepobijanih rješenja Državnog inspektorata u iznosu od 6.631,68 eura, istaknuli su da su već dovoljno pogođeni posljedicama svoje poslovne odluke, tako da nekakvo daljnje kažnjavanje nije potrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja u smislu odredbe članka 38. Prekršajnog zakona, pogotovo imajući u vidu da isti generalno poštuju propise vezano za zapošljavanje stranih radnika i posebno imajući u vidu i da su za TZ već bili u postupku ishođenja potrebne dozvole za boravak i rad. Slijedom navedenog, ako bi Sud i smatrao da su opisanim okolnostima ipak počinjeni prekršaji koji im se stavljaju na teret, tada su svakako uslijed svih opisanih okolnosti ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje 1. i 2. okrivljenika od kazne. Osim toga, plaćanje daljnjih kazni bi izravno ugrozilo daljnje poslovanje I. okrivljene pravne osobe i isplatu plaća zaposlenim radnicima budući su i naprijed opisane kazne isplatili iz pozajmica a ne iz prihoda društva. Plaćanje svih zaprijećenih kazni svakako ne dopušta ni ukupno imovinsko stanje II. okrivljenice, koja je također zaposlena kod I. okrivljenika gdje ostvaruje plaću u neto iznosu od oko 900,00 eura i osim stana koji je bračna stečevina i u kojem stanuje s obitelji, nema vrijednije imovine.

3. Braniteljica je u završnom govoru izjavila: «U svemu ostajem kod navoda iz dane pisane obrane te posebno ističem da u konkretnom slučaju kod okrivljenika evidentno nije postojala namjera počinjenja prekršajnih djela koja im se stavljaju na teret jer su za radnika TZ bili u proceduri ishođenja potrebne dozvole za boravak i rad stranca te su prije inkriminiranog dana dobili pozitivno mišljenje HZZ- a, odnosno samo se čekalo formalno izdavanje dozvole za boravak i rad od strane MUP-a te je imenovani radnik u opisanim izvanrednim okolnostima poslovanja I. okrivljenika priskočio u pomoć, a ne započeo sa radom. Neovisno o tome I. okrivljenik je u svemu postupio po nalozima tužitelja, platio sve izrečene kazne i radnika sukladno rješenju Državnog inspektorata od 18. veljače 2025. i prijavio na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje za dan 15. veljače 2025., a što mu je formalno upravo bilo omogućeno u sustavu prijava temeljem tog rješenja inspektorata. Ako Sud bude smatrao da ne postoje uvjeti za donošenje oslobađajuće presude, onda se predlaže okrivljenike osloboditi od plaćanja bilo kakvih dodatnih kazni jer bi plaćanje dodatnih kazni ugrozilo poslovanje I. okrivljenika s obzirom na njegov iskazani promet i rezultate poslovanja predmetnog kafića koji se nalazi na tramvajskom okretištu na Črnomercu i ne ostvaruje nekakvu veliku zaradu kao npr. kafići u centru grada. Osim toga plaćeni su i svi doprinosi iz i na plaću, čime je otklonjena svaka šteta.».

4. U dokaznom postupku sutkinja je pročitala spis, a posebice izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo da je II. okrivljenica direktorica I. okrivljenika te ga zastupa pojedinačno i samostalno od 1. ožujka 2014., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 15. veljače 2025. i 18. veljače 2025., izvatke iz prekršajne evidencije za okrivljenike iz kojih je vidljivo da do sada nisu osuđivani, potvrde o izvršenim uplatama na iznose od 2.650,00 eura i 3.981,66 eura od 19. veljače 2025., dokumentaciju predanu u spis po okrivljenicima za druge strane radnike, evidencije o radnicima, rješenje tužitelja Klasa: UP/I-116-02/25-01/102, Urbroj: 443-02-05-11-25-3 od 18. veljače 2025. kojim je okrivljenicima naložena uplata u iznosu od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika, prijavu o prestanku osiguranja za TZ od 22. travnja 2025., obračun plaće za TZ, obrazac JOPPD i izvadak po transakcijskom računu I. okrivljenika iz čega je vidljivo da su plaćeni svi doprinosi iz plaće i na plaću za dan 15. veljače 2025. i ispis iz financijskog izvješća I. okrivljenika.

5. Cijeneći i analizirajući provedene dokaze posebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući ih s obranom okrivljenika, nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici doista počinili djelo prekršaja na način i pod uvjetima kako je to navedeno u točki I. presude te da su prekršajno odgovorni, pa ih je za počinjeno djelo valjalo proglasiti krivima. Naime, provedenim postupkom sa sigurnošću je utvrđeno da su I. okrivljenik kao pravna osoba i II. okrivljenik kao tada odgovorna osoba u pravnoj osobi propustili za osiguranika prijaviti početak osiguranja Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u Zakonom propisanom roku, a takvim propustom ostvarili su sva bitna obilježja djela prekršaja za koje ih se tereti.

6. Obzirom da je provedenim dokaznim postupkom činjenično stanje u cijelosti utvrđeno Sud nije inzistirao na ispitivanju svjedokinje BZS jer bi se time samo nepotrebno odugovlačio i poskupljivao prekršajni postupak.

7. Naime, odredba članka 165. stavka 3. PZ-a propisuje da je dužnost suca brinuti o svestranom raspravljanju o predmetu, sprečavati svaka odugovlačenja postupka i brinuti o dostojanstvu Suda, dok iz odredbe članka 89. stavka 1. istog Zakona proizlazi da je sutkinja dužna postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i sudionicima u postupku.

8. Odlučujući o vrsti i mjeri prekršajne sankcije, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da ista bude lakša ili teža za okrivljenike, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njihovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost osobnih i društvenih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja te okrivljenicima kao olakotno cijenio raniju prekršajnu neosuđivanost.

9. Međutim, kako odredba članka 38. stavka 2. točke 1. PZ-a propisuje da Sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja nepotrebno, te kako je nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici TZ naknadno prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje za dan koji je radio, okrivljenike je Sud proglasio krivima i oslobodio ih kazne.

10. Naime, navedena okolnost promptnog ispunjenja propisane obveze zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak uz činjenicu da okrivljenici do sada nisu osuđivani, upućuju na to da u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci presude nema potrebe za izricanjem kazne te da su se ispunile sve pretpostavke za primjenu instituta oslobođenja od kazne.

11. Sud je, odlučujući o oslobođenju okrivljenika od kazne, cijenio im iskreno i korektno držanje tijekom postupka, te njihovu neosuđivanost.

12. Odluka o trošku temelji se na citiranim zakonskim odredbama; paušalni iznos odmjeren je kako prema trajanju i složenosti postupka, tako i prema imovinskim prilikama II. okrivljenice.

13. Uvidom u spis utvrđeno je da je I. okrivljeniku - poslodavcu DIANA 1985. d.o.o. usmenim rješenjem na zapisniku KLASA: UP/I-116-02/25-01/102, URBROJ: 443-02-05-11/25-1, od 18. veljače 2025., zabranjeno obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom prostoru, u caffe baru Caballero De Zagreb u Bračunovoj 4 u Zagrebu, u trajanju od 30 dana, sukladno odredbama članka 240. Zakona o strancima te su po navedenom usmenom rješenju okrivljenici uplatili tzv. „otkup pečaćenja” u sredstva Državnog proračuna u iznosu 3.981,68 eura u roku tri dana od izricanja usmenog rješenja. Nadalje, uvidom u dokumentaciju predanu u spis po okrivljeniku, i to rješenje Državnog inspektorata, Područnog ured Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-02/25-01/102, Urbroj: 443-02-05-11-25-3 od 18. veljače 2025. te potvrde o provedenom nalogu za plaćanje, utvrđeno je da su okrivljenici platili 2.650,00 EUR za neprijavljenog radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, dana 19. veljače 2025.

14. Na osnovu svega navedenog utvrđeno je da se u odnosu na točku II.. i III.. izreke radi o presuđenoj stvari. Naime, okrivljenicima se stavlja na teret da su kao poslodavac odnosno obveznik doprinosa i dogovorna osoba kod I. okrivljenika, propustili prijaviti početak osiguranja u propisanom roku odnosno najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada te da su kao poslodavac pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad i odgovorna osoba u pravnoj osobi, zapošljavali odnosno koristili rad državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavio rada, čime bi počinili prekršaj iz članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 88. stavka 1. Zakona o strancima.

15. U konkretnom slučaju ovaj Sud smatra da se radi o presuđenoj stvari jer je okrivljenicima za utvrđene propuste, na temelju zakonskog ovlaštenja, Rješenjem zabranjeno obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom prostoru, u caffe baru Caballero De Zagreb u Bračunovoj 4 u Zagrebu na rok od 30 dana kao upravna mjera, a istovremeno je protiv okrivljenika za isti događaj pokrenut prekršajni postupak zbog prekršaja iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima. Imajući u vidu samu prirodu predmetnih prekršaja, primijenjena upravna mjera zabrane obavljanja djelatnosti na rok od 30 dana, ne može imati preventivnu svrhu kojom bi se onemogućavalo okrivljenike da dalje nezakonito posluju. Da navedena upravna mjera, a koja je u cijelosti i izvršena, nema preventivnu svrhu u konkretnoj situaciji, proizlazi iz činjenice da se utvrđeni nedostatak ne može otkloniti. Stoga primijenjena upravna mjera za predmetni prekršaj, iako nije klasificirana kao prekršajna sankcija, u konvencijskom smislu (imajući u vidu čl. 4. Protokola broj 7 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i tzv. Engel mjerila) predstavlja sankciju okrivljenicima za postupanje uočeno tijekom inspekcijskog nadzora, posebno uzevši u obzir razmjernost težine počinjenog u odnosnu na financijski gubitak okrivljenika zbog neobavljanja djelatnosti u trajanju od 30 dana. Jednako tako, provedenim postupkom je utvrđeno da su okrivljenici postupili po rješenju Državnog inspektorata i prijavili navedenog radnika za na obvezno mirovinsko osiguranje te su platili 2.650,00 EUR za do tada neprijavljenog radnika po rješenju tužitelja od 18. veljače 2025.

16. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju B (B v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju K v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

17. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.

18. S obzirom da izrečene upravne mjere u konkretnom slučaju predstavljaju sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i imaju penalni karakter, vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima, stavlja na teret da su počinili prekršaje opisani točkama II. i III. izreke, a nakon što su izrečene upravne mjere izvršene, jer iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici platili iznos od 2.650,00 eura i 3.981,66 eura za iste propuste odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

19. Prema tome, okrivljenici su plaćanjem novčanog iznosa od 2.650,00 eura i 3.981,66 eura prije podnošenja optužnog prijedloga, po ocjeni ovog suda, kažnjeni za isti događaj, u konkretnom slučaju radi se o presuđenoj stvari, u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenika, za te prekršaje, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, odbijena.

20. Ukoliko je inspektor smatrao da na okrivljenike treba djelovati preventivno kako bi ih se spriječilo u činjenju novih prekršaja, imao je na raspolaganju mjeru opreza zabrane poduzimanja određene poslovne aktivnosti iz članka 130. stavka 2. točke 4. Prekršajnog zakona, čija se opravdanost mora na zakonit način preispitati od strane tijela koje vodi prekršajni postupak no njezina primjena, prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH i Visokog prekršajnog suda RH, ne rezultira odbijajućom presudom zbog presuđene stvari, ukoliko se uz primijenjenu mjeru opreza istovremeno vodi i prekršajni postupak protiv okrivljenika koji rezultira osuđujućom odlukom.

21. Načelo "ne bis in idem" će se primijeniti i optužba odbiti u odnosu na prekršaj koji je propisan i sankcioniran Zakonom zbog čije povrede je donijeta upravna mjera (Zaključak Odjela gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda RH od 22. ožujka 2017.)

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

zapisničarka

sutkinja

Marina Ulamec

Vesna Bestić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude I. okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano, u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu [adresa].

Dostavna naredba:

1. I. okrivljenik DIANA 1985 d.o.o., [adresa]

2. II. okrivljenica TZS, [adresa]

3. Braniteljica odvjetnica Velimira Anibalović, Ulica Franje Petračića 3, Zagreb

4. Tužitelj - Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja

5. Pismohrana, ovdje.