Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-121/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr- 8800/2020-33 od 17. travnja 2023., ispravljenoj rješenjem poslovni broj Pr-8800/2020- 38 od 22. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broje Pr-8800/2020-33 od 17. travnja 2023. i ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-8800/2020-38 od 22. siječnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.933,21 eura/14.565,77 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16-og u mjesecu do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.194,07 eura/16.531,25 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Navedena presuda ispravljena je rješenjem poslovni broj Pr-8800/2020-38 od 22. siječnja 2025. u točki II izreke u odnosu na visinu pripadajućih troškova postupka tako da umjesto iznosa od 2.194,07 eura/16.531,25 kuna treba ispravno pisati 2.442,93 eura/18.406,25 kuna te u odnosu na iznose navedene u obrazloženju presude.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008. , 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od prosinca 2018. do kolovoza 2020., u ukupnom bruto iznosu od 1.933,21 eura/14.565,77 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, i to s osnove dodatka za posebne uvjeta rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve ostvarene sate, dakle i one u prekovremenom radu, dodatak za znanstveni stupanj te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, o kojim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

8. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika i da je ostvarivao pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za znanstveni stupanj kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koje mu je tuženik obračunavao i isplaćivao samo na redovan rad.

8.1. Sporno je da li tužitelju pripada pravo na kumulativnu isplatu predmetnih dodataka i za odrađene prekovremene sate rada te posljedično tome i pravo na isplatu razlike manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

9. Prvostupanjski sud, cijeneći da je tužitelj kroz čitavo radno vrijeme, dakle kako u redovnom radu, tako i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, zauzima stav da tužitelju pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 88/13 i 143/13) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javni službama (Narodne novine 141/12) pripadaju predmetni dodaci za sve efektivno odrađene sate, dakle i za sate odrađene u prekovremenom radu, a posljedično tome da tužitelju pripada i razlika naknade plaće godišnjeg odmora.

10. Prvostupanjski sud otklanja istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu članka 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14. i 127/17.; dalje: ZR) na temelju utvrđenja da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. studenog 2020., a da je najstarije utuženo potraživanje tužitelja dospjelo 16. srpnja 2019., slijedom čega zaključuje da nije protekao zastarni rok od pet godina iz članka 139. ZR-a.

11. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka kojim je utvrđeno da razlika plaće s osnove spornih dodataka i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u utuženom razdoblju iznosi ukupno 1.933,21 eura/14.565,77 kuna, dosuđuje tužitelju utuženi iznos sa zateznim kamatama na svaku pojedinu mjesečnu razliku od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate pozivom na članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim mjesečnim bruto iznosima.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 1. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka, u visini odmjerenoj prema članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.; dalje: Tarifa) uz ispravak točnog zbroja iznosa kako je odlučeno (pravomoćnim) rješenjem od 22. siječnja 2025.

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa.

14. Suprotno žalbenim navodima, tužitelju za utuženo razdoblje na temelju članka 55. i članka 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/2018., 16/2019., 35/2019., 78/2019., 92/2019. i 56/2020.: dalje: KU/18), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, pripada pravo na isplatu predmetnih dodataka kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime, ako radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ako u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, kao nesporno u konkretnom slučaju, tada radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada te znanstveni stupanj.

14.1. Navedeni stav sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/2013. i 96/2015. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

15. Budući da tužitelju pripada pravo na predmetne dodatke i za sate ostvarene u prekovremenom radu, to pozivom na članak 34. KU/18 tužitelju pripada i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao i dodatak za znanstveni stupanj prema čl. 54. st. 2. TKU.

16. Stoga je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, pri utvrđenoj visini razlike plaće i naknade plaće u iznosu od 1.933,21 eura/14.565,77 kuna, pravilno dosudio tužitelju utuženi iznos s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Konačno, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka u dijelu kojem je tužitelju priznat trošak sastava podneska kojim se očituje na navode odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude. Naime, s obzirom da se tužitelj tim podneskom obrazloženo očitovao na navode odgovora na tužbu, a taj je podnesak dostavio sudu više od osam dana prije održavanja pripremnog ročišta u skladu sa člankom 299.a stavkom 2. ZPP-a, trošak sastava tog podneska u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice. Također, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude bio je potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući da objava presude na internetskim stranicama e-oglasne ploče ne supstituira pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i s tim u svezi njezino pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika koji je bio nazočan na tom ročištu.

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 19. studenoga 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Branka Ježek Mjedenjak