REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-327/2025-9
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja KĐO iz [adresa], adresa boravišta [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Teo Ranić, odvjetnik u Rijeci, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško- slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Požega, Josipa Runjanina 1, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova KLASA: UP/I-216-02/25-23/3571, URBROJ: 511-22-04-25-2 od 14. ožujka 2025.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora u preostalom iznosu od 1.250 eura (tisuću dvjesto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika ukida se dozvola za boravak i rad, broj: U/I- 216-02/24-09/149596, 511-22-04-24-1 izdana od Policijske uprave požeško- slavonske, dana 4. listopada 2024. s rokom važenja od 4. listopada 2024. do 3. listopada 2025. za EĐO, rođ. **.**.1995., državljanstvo Indija, OIB: [osobni identifikacijski broj] (točka 1.). EĐO dužan je napustiti područje EGP-a u roku od 7 dana, računajući od dana izvršnosti ovog rješenja (točka 2.). EĐO je dužan predati ovo rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu, nakon napuštanja Republike Hrvatske (točka 3.). Ako po izvršnosti ovog rješenja ne postupi, EĐO će se prisilno udaljiti (točka 4.). EĐO je dužan vratit dozvolu boravka, serijski broj [serijski broj], izdanu dana 4. listopada 2024. od Policijske uprave požeško-slavonske (točka 5.).
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika od 14. ožujka 2025. smatrajući kako je isto nezakonito te da se ne može ispitati. Iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlazi da bi na dan 4. listopada 2024., ali i u vremenu nakon što mu je izdana dozvola za boravak i rad, tužitelj uopće boravio na teritoriju Republike Hrvatske, a pogotovo da bi takav boravak bio suprotan propisima o radu te zdravstvenom i mirovinskom osiguranju. Pojašnjava kako je 5. ožujka 2025. tužitelj prijavio boravak na teritoriju Republike Hrvatske što proizlazi i iz same potvrde o prijavi boravka (obrazac 16a)., a istoga dana tuženik mu je izdao potvrdu URBROJ: 511-22-04-24-3 iz koje proizlazi da je 10. lipnja 2024. podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, a u svrhu prijave područnoj službi Zavoda za zdravstveno osiguranje. Nadalje, tužitelj je 6. ožujka 2025. stekao status i pravo u obveznom zdravstvenom osiguranju, a što proizlazi iz prijave osiguranika Hrvatskom Zavodu za zdravstveno osiguranje te status osiguranika u sustavu mirovinskog osiguranja što proizlazi iz prijave o početku osiguranja, podnesenoj kao obrazac eM-1P Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje. Citira članak 130. stavak 1. točku 1. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 121/20., dalje: ZUP) i članak 94. stavka 1. točku 7. Zakon o strancima (''Narodne novine'', broj: 133/20., 114/22. i 151/22.). Smatra kako je obrazloženje osporavanog rješenja u proturječnosti s izrekom te se sastoji od svega dvije rečenice i u njemu se ne navodi na koji način je postupak proveden, odnosno ne pojašnjava se koji su dokazi izvedeni, kao ni kojim činjenicama prvostupanjsko tijelo daje odlučujući značaj prilikom donošenja odluke. Pojašnjava kako Zakonom o strancima nije propisan rok u kojem je stranac, odnosno državljanin treće države obvezan pristupiti teritoriju na koje se dozvola odnosi. Dozvola je izdana na vrijeme trajanja od jedne godine i valjana je čak i ako stranac ne uđe na teritorij Republike Hrvatske odmah nakon izdavanja iste. U skladu s Zakonom o strancima tužitelj je ishodio prijavu boravišta te prijavu u sustav zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Činjenično stanje pogrešno je i nepotpuno utvrđeno jer tuženik neosnovano izvodi zaključak da je u konkretnom slučaju došlo do nepoštivanja propisa o radu te obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju. Naime, ni od strane tužitelja ni od strane poslodavca nisu učinjeni nikakvi propusti koji bi osnovano ukazivali da u konkretnom slučaju propisi o radu te zdravstvenom i mirovinskom osiguranju nisu poštovani. Osporavano rješenje zasniva na pretpostavci da je tužitelj nezakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske te da za vrijeme od kad je izdana dozvola za boravak i rad pa do vremena donošenja osporavanog rješenja, nisu podmirena javna davanja s naslova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Navedeno smatra neosnovanim jer obveza podmirivanja istih nije nastupila prije ožujka 2025. kada je tužitelj zasnovao radni odnos te se prijavio u sustav zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak. Podredno, uzimajući u obzir da bi se izvršenjem osporavanog rješenja tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, što proizlazi iz činjenice da je osporavanim rješenjem tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske u kojoj je zaposlen pa bi time bila ozbiljno ugrožena njegova materijalna egzistencija i budućnost predlaže donijeti rješenje kojim će se odgoditi izvršenje osporavanog rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu pojašnjava kako je osporavano rješenje doneseno na temelju službene Evidencije o strancima za državljana treće zemlje prema kojemu je izdana dozvola za boravak i rad te koji ima i prijavljenu adresu boravišta te izdanu dozvolu boravka. Uvidom u spis predmeta, tuženik je utvrdio da su prilikom postupka ukidanja dozvole za boravak i rad tužitelja činjenice nepotpuno utvrđene jer u potpunosti i sa sigurnošću nije utvrđeno da tužitelj ili poslodavac nisu poštovali propise o radu, obveznom zdravstvenom osiguranju i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati. Navodi kako su pogrešno primijenjene odredbe članka 94. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima te članka 130. stavka 1. točke 1. ZUP-a. Poziva se na članak 98. stavak 1. točku 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine''. broj: 36/24., dalje: ZUS) te priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti i ne traži održavanje usmene rasprave.
4. Tužitelj u podnesku od 14. kolovoza 2025., s obzirom na tuženikovo priznanje tužbenog zahtjeva, predlaže Sudu primjenom članka 98. stavka 1. točke 6. ZUS-a donijeti presudu kojom se poništava rješenje tuženika i nalaže tuženiku naknaditi troškove tužitelju te predlaže donijeti rješenje kojim se odgađa izvršenje osporavanog rješenja.
5. Sud je ovaj spor riješio bez rasprave na temelju članka 98. točke 3. ZUS-a jer osporavano rješenje sadržava nedostatke koji sprječavaju ocjenu njegove zakonitosti. Time je Sud postupio u skladu s načelom učinkovitosti opisanim u članku 8. ZUS -a.
6. Naime, prema članku 102. stavku 1. ZUS-a ako tuženik u odgovoru na tužbu ili tijekom spora prizna tužbeni zahtjev u cijelosti, sud će presudom riješiti spor.
6.1. Dakle, premda je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev, obveza je suda, i u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva, ispitati zakonitost osporavanog akta.
7. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je isto doneseno jer je u provedenom postupku utvrđeno da su ispunjenje pretpostavke za ukidanje važenja dozvole za boravak i rad koje su propisane člankom 130. stavkom 1. točkom 1. ZUP- a te člankom 94. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima.
8. Prema članku 94. stavku 1. točki 7. Zakon o strancima Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti ukinut će dozvolu za boravak i rad ako državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati.
9. U obrazloženju osporavanog rješenja ne navode se dokazi na kojima se osporavano rješenje temelji, a niti spisu tuženika prileži dokumentacija iz koje bi proizlazilo da tužitelj, državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati, odnosno da bi bio ostvaren uvjet iz članka 94. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima.
10. Dakle, na temelju podataka spisa ovoga spora i podataka spisa upravnog postupka Sud nije mogao ispitati zakonitost osporavanog rješenja, a kako je ujedno tuženik priznao tužbeni zahtjev, valjalo je primjenom članka 102. stavka 1. ZUS-a i članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
11. S obzirom da je na prethodno opisani način riješio ovaj spor, Sud nije odlučivao o prijedlogu tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
12. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je na temelju članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a utvrdio da tužitelju pripada pravo na zatraženi trošak sastava tužbe po opunomoćeniku u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Naime, prema članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom, a iznos troškova određen je primjenom Tbr. 52. (primjena tarife i vrijednosti boda u trenutku donošenja odluke o trošku), Tbr. 27. točke 1. (500 bodova za neprocjenjive predmete), Tbr. 54. (vrijednost boda 2,00 eura) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23. i 107/25.). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
12.1. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 14. kolovoza 2025., u iznosu od 1.250,00 eura jer ga Sud ne smatra opravdanim u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
U Osijeku 19. studenog 2025.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis
