P-655/2025-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužiteljica: PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po odvjetnici Lacković Marini iz Daruvara, a protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po ODO Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru, povodom tužbe radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 03. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljica i punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su I. tužitelj PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelj SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli pravo vlasništva na nekretninama tuženika upisanih kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar i to: upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od:

- kčbr. [katastarska čestica] – terević s 14120 m2 (od toga voćnjak s 1079 m2, dvorište s 669 m2 i oranica s 12372 m2),

- kčbr. [katastarska čestica] – teverić oranica s 6114 m2

- kčbr. [katastarska čestica] – teverić šuma s 10934 m2, koje su upisane kao vlasništvo REPUBLIKE HRVATSKE, što je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po ODO Bjelovar, OIB: 52634238587dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/3 dijela i tužitelja II. SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 2/3 dijela.

II. Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.882,90 EUR s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su izvanknjižni suvlasnici i posjednici nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od: kčbr. [katastarska čestica] – terević s 14120 m2 (od toga voćnjak s 1079 m2, dvorište s 669 m2 i oranica s 12372 m2), kčbr. [katastarska čestica] – teverić oranica s 6114 m2, kčbr. [katastarska čestica] – teverić šuma s 10934 m2. Na prethodno opisanim nekretninama kao vlasnik je upisan tuženik Republika Hrvatska, time da je riječ o neistinitom upisu, budući da su stvarni vlasnici, odnosno suvlasnici predmetnih nekretnina tužitelji i to I. tužitelj PŽ u 1/3 dijela i II. tužitelj SŽ u 2/3 dijela. Tužitelji su kao predlagatelji pred Naslovnim sudom dana 30. studenog 2022. godine podnijeli prijedlog radi otvaranja pojedinačnog z.k. ispravnog postupka za naprijed opisane nekretnine, a koji pojedinačni ispravni postupak je otvoren rješenjem Naslova, broj: Z-21905/22-4 od dana 13. ožujka 2023. godine. Na naprijed opisano rješenje izjavljen je prigovor od strane tuženika, odnosno ODO Bjelovar, Stalne službe u Daruvaru kao zastupnika Republike Hrvatske. Obzirom na istaknuti prigovor, tužitelji su povukli prijedlog za provođenjem pojedinačnog z.k. ispravnog postupka, te odlučili svoje pravo ostvarivati u predmetnoj parnici radi utvrđenja prava vlasništva pred Naslovnim sudom. Tužitelji posjeduju naprijed opisane nekretnine u odnosu na koje ostvaruju vlasnička prava. Suvlasnički dio nekretnina II. tužiteljica SŽ je stekla nasljeđivanjem iza svog pok. oca P (upisan kao AŽ), temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Čop, posl. broj: O-143/12 od dana 12. ožujka 2012. godine. I. tužiteljica je svoj suvlasnički dio nekretnina stekla nasljeđivanjem iza pok. oca OŽ temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos, posl. broj: O-7272/2021 od dana 04. listopada 2021. godine kao jedina zakonska nasljednica, time da u predmetnom rješenju nisu navedene predmetne nekretnine, iako je nesporno da je I. tužiteljica PŽ naslijedila sve nekretnine koje su bile u vlasništvu i posjedu pok. oca. AŽ, DŽ i CŽ bili su braća, koji su predmetne nekretnine stekli temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju iza svog pok. oca LŽ dana 07. prosinca 1976. godine. AŽ je suvlasnički dio 1/3 dijela stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od dana 14. veljače 1987. godine od prodavatelja ŠŽ. TŽ kao pravni prednik tužitelja, odnosno djed tužitelja se na predmetnim nekretninama vodi kao posjednik od 1971. godine, time da je isti predmetne nekretnine stekao od prodavatelja Zavoda za kolonizaciju sklapanjem kupo–prodajne pogodbe od dana 25. srpnja 1942. godine. U međuvremenu, za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine pravni prednik tužitelja TŽ je presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru od dana 19. veljače 1946. godine, posl. broj: Kz-12/1946 osuđen za politička kaznena djela, te je protiv istoga izrečena kazna smrti vješanjem, te konfiskacijom cjelokupnog imetka. Slijedom navedenoga, protiv osuđenog LŽ provedena je konfiskacija cjelokupnog njegovog imetka, dok je smrtna kazna vješanjem ublažena na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Za naprijed opisane činjenice tužiteljice nisu znale niti su o istima ikada obaviještene od strane bilo koga, sve do pokretanja postupka radi usklađenja zemljišno-knjižnog stanja nekretnina sa stanjem upisa u Katastru nekretnina. Međutim, u odnosu na predmetne nekretnine konfiskacija nije nikada provedena, sve kako su predmetne nekretnine čitavo vrijeme u posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika, te predmetne nekretnine nisu nikada faktično oduzete istima, niti je tužena ikada tužiteljima osporavala nesmetan posjed ili pokretala bilo kakve postupke da bi ostvarila svoje pravo na posjed. Tužitelji predmetne nekretnine zajedno s pravnim prednicima uživaju više od 50 godina, stvarni su suvlasnici i suposjednici istih nekretnina i nikada ih nitko nije u tome smetao, niti polagao vlasnička, ili bilo koja druga prava. Predmetne nekretnine posjeduju tužitelji u cijelosti, time da se radi u naravi o poljoprivrednom zemljištu koje su tužitelji koristili i obrađivali, te isto tako tužitelji su predmetne nekretnine prijavili i kod nadležne Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kako bi ostvarivali državna poticajna sredstva, a koja činjenica nije mogla ostati nepoznata tuženiku. Nadalje, predmetne nekretnine sada za poljoprivrednu proizvodnju koristi i obrađuje VŽ, koji je s tužiteljima sklopio Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta, time da je i on sada navedene nekretnine prijavio u sustav državnih poticaja. Čitavo vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina tužitelji, ali i njihovi pravni prednici plaćali su porez na navedene nekretnine, kao i ostala davanja koja su teretila navedene nekretnine. Tuženik predmetne nekretnine nikada do sada nije posjedovao, niti je ulazio u posjed istih, te isto tako prilikom obrade nekretnina koje predstavljaju poljoprivredno zemljište tuženik nije osporavao obradu istih, niti se tužiteljima na bilo koji način protivio, time da i navedena činjenica nije mogla ostati nepoznata tuženiku. Tužitelji su dakle zakoniti, istiniti i pošteni suposjednici predmetnih nekretnina zajedno sa svojim pravnim prednicima u razdoblju od preko 50 godina, slijedom čega su isti stekli i pravo vlasništva temeljem zakona dosjelošću.

Stoga, a kako su tužitelji stekli dosjelošću pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, te kako isti imaju očigledan pravni interes za vođenje ovoga postupka, budući da bez istoga ne mogu zemljišnoknjižno urediti stanje svojih nekretnina, to isti po svom punomoćniku, temeljem priložene punomoći, podnose ovu tužbu, te predlažu da sud donese presudu kao u izreci.

2. Dajući odgovor na tužbu tužena je navela da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Prije svega, tužitelj uz tužbu dostavlja prethodno citirane isprave, koje idu u prilog činjenici da su tužitelji u posjedu navedenih nekretnina i to kao zakoniti i pošteni posjednici, međutim, ne prilažu isprave koje su dostavljene tijekom dosadašnjih postupka koje su tužiteljice pokrenule protiv tužene i to u posljednje pokrenutom pojedinačnom zk. ispravnom postupku, gdje je priložen Zapisnik od 29. travnja 1946. broj R-217/46 u kojem su navedene nekretnine koje su predmet ovog postupka, a bile su predmetom konfiskacije, zatim Zaključak broj R-217/1946. od 30. travnja 1946. iz kojeg je vidljivo da se upravo sporne nekretnine na temelju pravomoćne presude broj Kz-12/1946. konfisciraju u korist državnog vlasništva, kao i presuda broj K-1054/46 od 29. ožujka 1946. kojom tadašnji Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske ne uvažava žalbu LŽ izjavljenu protiv presude broj Kz-12/1946 te mu se konfiscira cjelokupna imovina. Iako je naknadno ublažena izrečena kazna na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, nema dokaza da bi LŽ konfiskacija bila proglašena ništavom, nevažećom ili slično, pa je navod tužitelja da su tužiteljice zakoniti posjednici odnosno vlasnici, u cijelosti neosnovan. Naime, već u postupcima mirnog rješenja spora, parničnom postupka vođenog pod brojem P-361/2021, kod ovog suda, kao i u pojedinačnom zk. ispravnom postupku, sami tužitelji naveli su da je predmetne nekretnine TŽ kupio od Zavoda za kolonizaciju 25. srpnja 1942. na temelju Kupoprodajne pogodbe i bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a da je Presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru od 19. veljače 1946. broj Kz-12/1946, TŽ osuđen i konfiscirana mu je kompletna imovina, između ostalog i sporne nekretnine. Uvidom u presudu broj Kz-12/1945., presudu broj K-1054/46., Zapisnik broj R217/46 od 29. travnja 1946, Zaključak istog broja od 30. travnja 1946, vidljivo je da je izvršena konfiskacija navedenih nekretnina i da iste nisu izuzete od konfiskacije, a da su prednici tužitelja znali za konfiskaciju (u zapisniku od 29. travnja 1946, stoji : "sinovi CŽ i AŽ nalaze se u J.A pa je sudbeni izaslanik uputio ZŽ da obavijesti sinove da preko suda zatraže konfiskovane nekretnine na uživanje…" O tome, da bi prednici tužitelja zatražili sporne nekretnine na uživanje, dakle ne povrat, vlasništva ili posjeda, tužitelji ne prilažu dokaze. Isto tako očito je da su prednici tužiteljica znali za konfiskaciju proizlazi iz citiranog teksta, kao i same tužiteljice koje su u prethodno pokrenutim postupcima dostavile odluke u kojima se vidi da je imovina, djedu LŽ oduzeta. Sukladno tome, neovisno o tome što tužena nije raspolagala navedenim nekretninama, na njih vlasnička prava ne polažu niti tužitelji jer njihov posjed kao niti njihovih pravnih prednika nije zakonit, niti pošten. Isto tako, u tužbi se navodi da je AŽ od ŠŽ kupio, između ostalih i sporne nekretnine Ugovorom od 14. veljače 1987. Međutim, uvidom u navedeni Ugovor vidljivo je da sporne nekretnine nisu bile predmetom kupoprodaje. Naime, Republika Hrvatska, upisana je kao vlasnik na temelju zakona i to čl. 360. st. 2. i čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da su nekretnine bile upisane kao općenarodna imovina od 1950, a na temelju već spomenute presude, Zaključka i Zakona o konfiskaciji i to čl. 24 oduzete su LŽ. Posebno se napominje da pok. TŽ, a niti njegovi sljednici, CŽ, AŽ i DŽ, nisu mogli raspolagati navedenim nekretninama, otuđivati ih i stjecati, jer su iste bile općenarodna imovina bez upisanog prava korištenja u njihovu korist, a što je vidljivo i iz povijesnog prikaza za sporne čestice od 16. ožujka 2018.

Budući da se kao osnova stjecanja spornih nekretnina navodi dosjelost za čiju osnovanost zakon propisuje da posjed mora biti zakonit, istinit i pošten kroz zakonom propisano vrijeme ili barem pošten, iz navedenog proizlazi da za takvo stjecanje nisu ispunjene pretpostavke u korist tužitelja, jer posjed, kako prednika tužitelja tako i njih samih, nije zakonit i pošten, pa tužena predlaže da se tužitelji odbiju s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i sud ih obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u zk. izvadak broj 1887 k. o. [katastarska općina] (list 8) i zk. izvadak iz BZP-a broj 3850 k. o. [katastarska općina] (list 224), posjedovni list broj 69 k. o. [katastarska općina] (list 29), kopije katastarskih planova Geoportala DGU HR (list 30 i 31), povijest promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Daruvar (list 32), dopis ZK Odjela Stalne službe Daruvar od 16. ožujka 2018. s povijesnim zk. izvatkom 1887 k. o. [katastarska općina] (list 34 i 36), presudu Okružnog Narodnog suda u Daruvaru broj Kz-12/1946 od 19. veljače 1946. (list 46), Prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka (list 50), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru broj O-143/12 od 12. ožujka 2012. (list 54), rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-7272/2021 od 4. listopada 2021. (list 56), Kupo-prodajnu pogodbu (list 58), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 7. prosinca 1976. (list 62), Kupoprodajni ugovor od 14. veljače 1987. (list 64), konto karticu poreza na nekretninama (list 72), rješenje Općine Končanica od 15. srpnja 2009. (list 76), liste A Zahtjeva za potporu kod Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za godinu 2012., 2013., 2015., 2016., 2017., 2019., 2020., 2021. i 2022. (list 78-137), Ugovor o najmu poljoprivrednog zemljišta od 2. ožujka 2020. (list 138), zapisnik Kotarskog Narodnog suda u Daruvaru od 29. travnja 1946. (list 145), Zaključak Kotarskog Narodnog suda u Daruvaru od 30. travnja 1946. (list 147), presudu Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske broj K-1054/46 od 29. ožujka 1946. (list 148), te su saslušani svjedoci S A, VŽ, O D, te tužiteljice kao stranke, a izvršen je i uvid u priložene ovosudne spise broj P-1027/2021 i broj Z-21905/22.

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Naime, između stranaka nije bila sporna identifikacija predmetnih spornih nekretnina na terenu.

Uvidom u zk. izvadak za predmetne sporne nekretnine iz BZP-a broj 3850 k. o. [katastarska općina], za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se iste u zemljišnim knjigama vode kao vlasništvo tuženika Republike Hrvatske.

Uvidom u posjedovni list broj 69 za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se iste vode u posjedu IŽ u 2/3 dijela, te u posjedu OŽ u 1/3 dijela. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru broj O-143/12 od 12. ožujka 2012., utvrđeno je da je OŽ (Petra) Joso otac tužiteljice SŽ, koja je kao nasljednik naslijedila izvanknjižno vlasništvo u 2/3 dijela nekretnina iz posjedovnog lista 69 k. o. [katastarska općina].

Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-7272/2021 od 4. listopada 2021., utvrđeno je da je DŽ bio otac tužiteljice PŽ, te da je tužiteljica jedini nasljednik iza svog pok. oca. Uvidom u povijest promjena na spornim nekretninama, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Odjela za katastar nekretnina Daruvar, utvrđeno je da je u razdoblju od 1971. pa do 1979. kao posjednik bio upisan DŽ TŽ, od 1979. pa do 2004. kao posjednici su bili upisani DŽ AŽ, DŽ i DŽ CŽ, svaki u 1/3 dijela, a sve po osnovi ostavine iza LŽ, a od 2004. pa do danas kao posjednici su upisani DŽ u 1/3 dijela i AŽ u 2/3 dijela, a sve temeljem vanknjižnog kupoprodajnog ugovora i zapisnika o toj promjeni.

Temeljem iskaza saslušanih svjedoka S C, VŽ i O L je utvrđeno da su tužiteljice naslijedile posjed spornih nekretnina iza svojih očeva, te da se sada nalaze u posjedu istih.

Utvrđeno je da je za života OŽ i OŽ AŽ iste sporne nekretnine za sebe i OŽ obrađivao AŽ, a da su tužiteljice nakon smrti svojih očeva nastavile koristiti i obrađivati te nekretnine.

Temeljem iskaza tužiteljica saslušanih kao stranki, a kojim iskazima je sud poklonio vjeru, jer su u skladu sa ranije izvedenim dokazima, utvrđeno je da je tužiteljica SŽ nakon smrti svoga oca IŽ, od 2012. godine pa do najma istih nekretnina BŽ, koristila iste sporne nekretnine zajedno sa svojim suprugom.

Temeljem iskaza prethodno spomenutih svjedoka je utvrđeno da tužiteljicama i njihovim pravnim prednicima nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva, a niti pravo posjeda na predmetnim spornim nekretninama.

5. Dakle, ovako izvedenim dokazima je utvrđeno da se tužiteljice putem svojih pravnih prednika nalaze u samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedu spornih nekretnina najkasnije od 1971. godine pa do danas, tj. više od 20 godina računajući od 8. listopada 1991., a od kada se ima računati dosjelost za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, a sve temeljem čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. Istina, uvidom u presudu Okružnog Narodnog suda u Daruvaru broj Kz-12/1946 od 19. veljače 1946., presudu Vrhovnog suda N.R. Hrvatske broj K-1054/46 od 29. ožujka 1946. godine, te Zapisnik i Zaključak Kotarskog Narodnog suda u Daruvaru broj R-217/46 od 29. travnja 1946. i 30. travnja 1946., utvrđeno je da je djedu tužiteljica LŽ konfiscirana sva imovina, pa tako i predmetne sporne nekretnine, time da je njegovim sinovima (LŽ CŽ, AŽ i OŽ) ostavljena mogućnost zatražiti uživanje konfisciranih nekretnina.

S druge strane, kako tužena Republika Hrvatska ničim tijekom postupka nije dokazala da je konfiskacija provedena u cijelosti, tj. da je izvršeno deposediranje LŽ i njegove obitelji s istih nekretnina, sud je stoga na stanovištu da su djeca LŽ, tj. sinovi nastavili nesmetano uživati konfiscirane nekretnine, pa tako i predmetne sporne nekretnine, a očito po njihovom zahtjevu temeljem Zapisnika R-217/46 od 29. travnja 1946.

Stoga prema stanovištu suda prednici tužiteljica (LŽ AŽ i DŽ) i ne mogu se smatrati nepoštenim posjednicima na predmetnim spornim nekretninama.

S druge strane tuženik ničim tijekom postupka nije dokazao da bi tužiteljice imale saznanja o konfiskaciji predmetnih spornih nekretnina, pa da bi stoga njihov posjed istih bio nepošten.

Čak što više, temeljem iskaza tužiteljica saslušanih kao stranke, kojim iskazima je sud poklonio vjeru jer nisu u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima, utvrđeno je da tužiteljicama nije bilo poznato da su predmetne sporne nekretnine bile konfiscirane njihovom djedu LŽ, a niti je to bilo poznato njihovim očevima koje su naslijedile.

7. Dakle, nasljeđivanjem istih spornih nekretnina od svojih očeva LŽ AŽ i OŽ, tužiteljice su postale pošteni posjednici u smislu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer stjecanjem posjeda na taj način (nasljeđivanjem) nisu imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed istih.

8. Temeljem izvedenih dokaza je utvrđeno da su tužiteljice zakoniti i istiniti posjednici na spornim nekretninama, jer su posjed stekle nasljeđivanjem, tj. po osnovi određenog pravnog temelja, a utvrđeno je da posjed nije bio pribavljen silom, potajno, prevarom, a niti zlouporabom povjerenja.

9.

S obzirom na sve iznijeto, sud je na stanovištu da na strani tužiteljica postoji pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama temeljem dosjelošću, pa je stoga temeljem čl. 159. st. 1.-4., te čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i usvojio tužbeni zahtjev tužiteljica, odnosno odlučio kao u točki I. izreke presude.

10. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tužiteljicama u potpunosti parničnog troška i to u iznosu od 1.882,90 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

Dosuđeni parnični troškovi tužiteljica se sastoje od troška zastupanja tužiteljica putem odvjetnika, a odnose se na sastav tužbe (200,00 EUR), sastava jednog obrazloženog podneska (200,00 EUR), zastupanja tužiteljica na 4 glavne rasprave (800,00 EUR), sastava odgovora na žalbu (200,00 EUR), PDV-a (350,00 EUR) i sudske pristojbe na tužbu i presudu 132,90 EUR, koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom i Zakonom o sudskim pristojbama. Na dosuđene parnične troškove, sud je tužiteljicama temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima dosudio i zatezne kamate tako što je odredio da iste teku od dana donošenja I. stupanjske presude pa do isplate, a po važećoj stopi zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

Sud nije tužiteljicama priznao trošak za pristup na dva ročišta za objavu i uručenje presude u ukupnom iznosu od 250,00 EUR, jer smatra da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, a u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

11. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve presude.

U Daruvaru 19. studeni 2025.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica Marina Lacković, Daruvar

2. ODO Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru na broj P-DO-2011/2023