REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-624/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja ŽB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Jarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić, Osijek, L. Jägera 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba CB, radi ponovnog određivanja mirovine, 18. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/21-01/03343838252, URBROJ: 341-99-05/3-21-9592 od 21. ožujka 2022.

II. Poništava se točka II. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-141-02/21-01/03343838252, URBROJ: 341-12-05/3-21-23058 od 10. prosinca 2021.

III. Hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata ŽB, rođenom **.**.1966., kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kao posljedica 90% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 10% bolesti izvan tih okolnosti, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 12. kolovoza 2021.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude donese posebno rješenje o iznosu mirovine tužitelja.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.812,50 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude , zajedno sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se zahtjev tužitelju za naknadu preostalog dijela zatraženog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.750,00 eura.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe u upravnom postupku u ukupnom iznosu od 156,25 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-141-02/21-01/03343838252, URBROJ: 341- 12-05/3-21-23058 od 10. prosinca 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je obustavljena isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po rješenju od 31. svibnja 2011. (točka I. izreke). U točki II. izreke utvrđuje se da je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti izvan tih okolnosti te mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 12. kolovoza 2021. u svoti od 3.133,91 kn mjesečno, umjesto koje će se isplaćivati najniža mirovina u svoti od 3.244,97 kn mjesečno.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda upravnog postupka. U bitnom navodi kako su javnopravna tijela kod njega utvrđivala gubitak radne sposobnosti, a već je jedanaest godina ranije utvrđeno da mu je radna sposobnost izgubljena trajno zbog PTSP-a. Točno je da je bolovao od tromboze vena desne potkoljenice, no to je posljedica PTSP-a koja se pojavila čak četiri godine nakon što je kod njega utvrđen gubitak radne sposobnosti. Točno je da mu je obostrana koksartroza dijagnosticirana 2009. godine, ali nikada nije liječena niti mu je ikada određeno operacijsko liječenje. Smatra da se u postupku izvlače dijagnoze nekih tjelesnih tegoba koje su se u međuvremenu pojavljivale i koje nisu ni u kakvoj vezi s gubitkom njegove radne sposobnosti niti su na bilo koji način utjecale na gubitak radne sposobnosti, ponajviše iz razloga jer je riječ o tegobama koje su se pojavile i nekoliko godina nakon što mu je utvrđena radna nesposobnost. Naglašava da mu je zbog utvrđenih 20% oštećenja organizma nastupio gubitak radne sposobnosti od 100% jer oštećenje organizma od 20% s osnove PTSP-a jest jedini uzrok gubitku radne sposobnosti. Prigovara što nije pregledan od strane prvostupanjskog tijela vještačenja navodeći da već deset godina ne postoji nikakva nova dokumentacija niti se liječi od takvih tjelesnih tegoba. Povrh toga, ako javnopravno tijelo smatra da kod njega dominiraju tjelesne tegobe, sa čak 80%, onda je potpuno promašen argument da pregled nije potreban zbog postojanja psihičkih tegoba napose jer se od tih navodnih tjelesnih tegoba niti liječi niti postoji kakva dokumentacija koja bi ukazivala na njih. Povrede upravnog postupka tužitelj nalazi u tome što prilikom vještačenja nisu poštivane odredbe članka 65. stavka 2. i članka 66. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09. i 110/21. dalje u tekstu ZUP). Stoga smatra da je u upravnom sporu nužno provesti vještačenje po specijalistu psihijatrije na okolnosti omjera uzroka invalidnosti te da se zaključno osporeno i prvostupanjsko rješenje ponište.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Na raspravi je opunomoćenik tužitelja naglasio da je PTSP u tužiteljevom slučaju glavna bolest, sporedne bolesti ne postoje te je upravo ta glavna bolest jedini i isključivi razlog potpunog gubitka radne sposobnosti. Stoga smatra da mu je omjer postotaka gubitka sposobnosti za rad trebao biti 100% s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu, a ne 20% kako je utvrđeno prvostupanjskim rješenjem. Na okolnosti postotaka uzroka invalidnosti predlaže provođenje medicinskog vještačenja te saslušanja tužitelja na okolnosti poslova koje je obavljao. Službena osoba tuženika na raspravi se usprotivila dokaznim prijedlozima tužitelja te ostala kod obrazloženja osporenog akta.

5.1. Sud je odbio, kao nepotreban, dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja na okolnosti poslova koje je obavljao iz razloga što su oni vidljivi iz obrasca 2 -IN kojeg je sastavio poslodavac i koji prileži spisu upravnog postupka.

5.2. Postupajući po pravnom shvaćanju iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2319/2023-3 od 14. ožujka 2024. kojom je poništena ranija presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-506/2022-8 od 28. ožujka 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak, usvojen je dokazni prijedlog tužitelja i određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. med. Damiru Vodopivcu, specijalisti medicine rada.

5.3. Rješenjem od 20. studenog 2024. sudskom vještaku određena je zadaća ocijeniti ovdje jedinu spornu medicinsku činjenicu odnosno je li kod tužitelja, HRVI, korisnika invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, pravilno utvrđen omjer uzroka invalidnosti – 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH i 80% izvan tih okolnosti.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Prije svega valja napomenuti da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-141-02/10-01/03343838252, URBROJ: 341-12-05/3-10-040933 od 30. svibnja 2011. priznato od 07. prosinca 2010. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je na zahtjev tužitelja 13. srpnja 2021. nakon što mu je rješenjem Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/21- 21/122, URBROJ: 2158/1-18-02-01/02-21-8 od 24. svibnja 2021. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma (PTSP) od 01. ožujka 2021. za stalno.

9. Nadalje, prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., dalje u tekstu ZOMO) smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.). Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.). Uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (stavak 5.).

10. Odlučne medicinske činjenice u prvostupanjskom upravnom postupku utvrđene se na temelju vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osobe s invaliditetom, Područnog ureda Osijek od 25. kolovoza 2021. u kojem se navodi da prema medicinskoj dokumentaciji kod tužitelja postoji višegodišnje ambulantno i bolničko liječenje po psihijatru zbog kroničnog PTSP-a s trajnim promjenama ličnosti. Višekratno je hospitaliziran. Zadnja hospitalizacija je bila 2017. godine zbog psihičke dekompenzacije u kroničnog PTSP-a. nastavlja s redovitim ambulantnim liječenjem bez značajnijih promjena u psihičkom statusu. Sniženog je raspoloženja i emocionalno inkontinentan. Prema nalazu psihologa od 11/2020 perzistiraju kronificirane smetnje iz kruga PTSP-a i trajne promjene ličnosti. Prema nalazu psihijatra od 06/2021 tužitelj je svjestan, orijentiran, psihomotorno miran, napet, anksiozan, sniženog raspoloženja, formom urednog misaonog tijeka, u sadržaju simptomatika trajne promjene osobnosti nakon kronificiranog PTSP-a, nije agresivan ni suicidalan. Od tjelesnih tegoba nalazi se stanje nakon tromboze vena desne potkoljenice, liječenje po ortopedu zbog obostrane koksartroze s indikacijom za operacijsko liječenje. Prema medicinskoj dokumentaciji i kliničkom statusu zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prvostupanjsko tijelo vještačenja zaključuje da je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti i to 20% bolest u vezi sa Domovinskim ratom i 80% bolest izvan tih okolnosti.

11. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti na temelju članka 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" 121/17. i 98719. dalje u tekstu: ZHBDR) dalo je svoju suglasnost od 22. rujna 2021. na nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja od 25. kolovoza 2021. odnosno Povjerenstvo je suglasno sa utvrđenim uzrokom i omjerom uzroka.

12. U žalbenom postupku provedeno je vještačenje od 25. veljače 2022. po Zavodu na vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Središnjeg ureda. Vijeće viših vještaka u svom nalazu i mišljenju ponavlja argumentaciju prvostupanjskog tijela vještačenja te dodaje kako je tužitelj u nastavnom psihijatrijskom liječenju prema kontrolnim pregledima od 27. siječnja 2020., 20. svibnja 2020., 06. srpnja 2020., 21. rujna 2020., 02. studenog 2020., 16. studenog 2020., 30. studenog 2020., 07. prosinca 2020., 14. prosinca 2020., 23. prosinca 2020. i 18. ožujka 2020. d.g. PTSP chr. (TPO) Th. Asentra, Trittico, Misar, Sanval, Prazine. Od tjelesnih tegoba nalazi se stanje nakon tromboze veza desne potkoljenice, liječenje po ortopedu zbog obostrane koksartroze s indikacijom za operacijsko liječenje. Postupajući po žalbi i imajući u vidu utvrđen HRVI za stalno od 20% s obzirom na izraženost poremećaja kao i terapiju koju uzima, te druge tjelesne tegobe kao stanje iza tromboze i obostranu koksartrozu koja zahtjeva operativno liječenje na radnu sposobnost više utječu tjelesne tegobe koje su izvan okolnosti ZHBDR-a. Budući da tužitelj prigovara da nije pregledan, drugostupanjsko tijelo vještačenja ističe da se tegobe psihičke naravi opisane u dokumentaciji pregledom ne mogu realno objektivizirati već samo duljim praćenjem i psihijatrijskom opservacijom, a na temelju čega je i utvrđen Ž. U kliničkom statusu sada dominiraju tjelesni simptomi u smislu stanja nakon tromboze te obostrane koksartroze koji i značajno više utječu na funkcionalnu i time i na radnu sposobnost te uvjetuju potpuni gubitak. Osobnim pregledom ne bi bilo moguće utvrditi stanje drugačije od onog opisanog u obilnoj medicinskoj dokumentaciji. Drugostupanjsko tijelo vještačenja zaključuje da je kod tužitelja pravilno utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti te uz Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti slaže se da je uzrok bolest u vezi sudjelovanja u Domovinskom ratu 20% i bolest koja nije u svezi Domovinskog rata od 80%.

13. Nadalje, sudski vještak u svom mišljenju od 07. siječnja 2025. navodi da se tužitelj 17 godina psihijatrijski liječi zbog pojačane napetosti, razdražljivosti, problema usnivanja, koje simptome su psihijatar i psiholog utvrdili da se radi o simptomima kroničnog PTSP-a težeg stupnja, koju bolest je tužitelj kontinuirano ambulantno liječio i višekratno bolnički. Usprkos tome tužitelj je i dalje napet, nervozan, iritabilan, niskog praga tolerancije na frustraciju, otežanog spavanja i usnivanja, psihosocijalnog funkcioniranja koje stanje je psihijatar ocijenio kroničnim i trajno nepromjenjivim. Navedene psihičke bolesti je Vijeće vještaka 25. kolovoza 2021. navelo kao “glavne bolesti” od utjecaja na invalidnost tužitelja pa je nepobitno da one utječu na radnu sposobnost tužitelja. Navedeno tijelo je, pored navedenih, navelo da na radnu sposobnost utječu i bolesti Coxarthrosis i Syndroma varicosum cruris. Za razliku od prethodno navedenih u medicinskoj dokumentaciji sudski vještak nalazi samo jedan RTG nalaz koji opisuje obostranu artrozu kukova II. i III. stupnja, promjene temeljem kojih je fizijatar tužitelju preporučio provođenje fizikalne terapije te nalaz CDFI vena desne potkoljenice iz veljače 2016. godine koji je, po preboljenoj trombozi, bio uredan. Vještak tvrdi da je notorna činjenica kako na radnu sposobnost ne može utjecati neka bolest koje više nema. Vezano za opisane promjene kukova, nema podataka da li ih je tužitelj i kako liječio, pa sudski vještak smatra, a vezano za kontraindikacije za rad programera-tehničara informatičkih uređaja (rad sa strankama, koncentracija, pamćenje, adaptabilnost, socijabilnost, rukovođenje, sposobnost organiziranja, sposobnost rukovođenja, brza reakcija na zbijeni rad informacija) da kod tužitelja gotovo isključivo utječu psihički simptomi, a ne tjelesni simptomi koji ne dominiraju i ne mogu dominirati, već isti minorno utječu na radnu sposobnost.

13.1. Slijedom toga, sudski vještak je suglasan sa mišljenjem Vijeća viših vještaka da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti od 12. kolovoza 2021. jer se on više godišnje ambulantno i bolnički liječi zbog kroničnog PTSP-a s trajnim poremećajem ličnosti. Međutim, isto tako smatra da kod tužitelja, korisnika invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, nije pravilno utvrđen omjer uzroka invalidnosti – 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH i 80% bolesti izvan tih okolnosti, već na radnu sposobnost tužitelja utječu bolesti koje su u svezi sa ZOPHBDR sa 90%, a bolesti koje to nisu sa 10%.

14. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

15. Tuženik se očitovao na mišljenje sudskog vještaka dostavljajući očitovanje Vijeća viših vještaka od 05. ožujka 2025. Uvažavajući činjenicu koja je višestruko naglašavana u medicinskoj dokumentaciji, a potkrijepljena i dijagnostičkim kategorijama, Vijeće viših vještaka smatra da dio kliničke slike generiraju i drugi nepovoljni životni čimbenici poput polimorfnih somatskih bolesti koje i sam tužitelj navodi u anamnezama otpusnih pisama i psihijatrijskih kontrola, potom obiteljskih (konflikt sa sestrom, briga o bolesnoj majci, smrt oca, smrt majke, smrt prijatelja) i maritalnih problema, egzistencijalnih problema i financijskih problema. U nalazima psihologa se naglašava da „somatske tegobe dodatno kompromitiraju psihičko funkcioniranje”, čemu u prilog ide i činjenica da konfiguracija profila na MMPI testu ukazuje na intenzivne depresivne smetnje praćene obiljem somatskih tegoba. U svim nalazima psihologa navodi se na interpersonalnom planu hipersenzitivnost (na reakcije okoline), sklonost nepovjerljivosti i projektivnim interpretacijama. Također, nepostojanje novije medicinske dokumentacije od strane ortopeda, fizijatra i ostalih specijalista u liječenju, stalno navedenih somatskih tegoba od strane tužitelja u nalazima psihijatra, ne znači da su te tegobe nestale, kao 2010. godine dijagnosticirana koksartroza i kontraktura kuka obostrano II. i III. stupnja, već su se somatske tegobe i pogoršavale što je dovelo i do šepanja pri hodu (navedeno u statusu nadležnog liječnika u 1 -IN obrascu od 01. srpnja 2021. Vijeće se može složiti da tužitelj nema više trombozu i da ona ne utječe na radnu sposobnost, no u fizikalnom statusu jasno se navodi postojanje varikoziteta potkoljenica (proširenih vena) koje doprinose opisivanim somatskim tegobama. Navedena je i dijagnoza gastritisa i duodenitisa od strane nadležnog liječnika koji kontinuirano prati žalitelja kao svog pacijenta. Isto tako, kod pregleda je nadležni liječnik evidentirao ograničenu i bolnu pokretljivost kralježnice u svim smjerovima, izrazitije u području lumbosakralne regije. Praćenjem i opservacijom uz uvid u medicinsku dokumentaciju psihijatra, Povjerenstvo MHB-a koje je nadležno za utvrđivanje uzroka koji je posljedica sudioništva u obrani suvereniteta RH, žalitelju je priznat status HRVI 20% oštećenja organizma za stalno 20% na osnovi bolesti (PTSP) srednjeg stupnja prema točki 238 b, a ne težeg stupnja kako navodi sudski vještak. Ističe se da postavljena dijagnoza F33.2 Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma i F32 Depresivne epizode ( navedena u 1-IN obrascu od 01. srpnja 2021., kao i u otp. pismu od 14. kolovoza 2017. iz KBC Zagreb, nije priznata po osnovi psihičke bolesti unutar točke 238 b.

15.1. Slijedom toga, kao i uvidom u ordiniranu i s vremenom modificiranu psihofarmakoterapiju, Vijeće viših vještaka zaključuje da dijagnoze pod F33.2 Povratnog depresivnog poremećaja, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma i F32 Depresivne epizode, nisu bolesti priznate u svezi ZHBDR-a. Tužitelj ima priznat status HRVI 20% oštećenja organizma od 01. ožujka 2021. za stalno 20 % na osnovi bolesti (PTSP) srednjeg stupnja prema točki 238b. što prema Listi postotka oštećenja organizma-Listi II uključuje: psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (PTSP i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP). U kumulativni razmjer prihvaća se isključivo bolest po priznavanju i utvrđenju od strane Povjerenstva MHB-a koje je nadležno za utvrđivanje uzroka koji je posljedica sudioništva u obrani suvereniteta RH, a to je kod tužitelja 20 % bolest (PTSP) srednjeg stupnja, a omjer uzroka (bolest u svezi ZHBDR-a 20% i bolest 80% koja nije u svezi ZHBDR-a) potvrdilo je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti MHB.

15.2. Sukladno navedenom, Vijeće viših vještaka je mišljenja da kliničku sliku i posljedice dugotrajnog liječenja generiraju i simptomi drugih poremećaja koji se ne mogu dovesti u vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH, ali koji su uz PTSP i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP, od utjecaja na radnu sposobnost. dakle, kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, no u omjeru uzroka invalidnosti - 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH (PTSP i trajne promjene osobnosti) i 80% bolest izvan tih okolnosti (depresivni poremećaj, koksaflroza i kontraktura kuka obostrano II. i III. stupnja s postavljenom indikacijom za operativno liječenje koje su dovelo do šepanja u hodu, varikoziteti potkoljenica uz posttromobotički sindrom, gastritis i duodenitis, križobolja).

16. U dopuni svog mišljenja od 17. ožujka 2025. sudski vještak navodi kako tuženik u svom očitovanju obrazlaže nastanak i tijek psihičke bolesti tužitelja te ocjenu postotka invaliditeta koje je prethodno donijelo Povjerenstvo MHB “koje je nadležno za utvrđivanje uzroka koji je posljedica sudioništva u obrani suvereniteta RH” temeljem medicinske dokumentacije i utvrdilo status tužitelja invalidom Ž 20% oštećenja organizma za stalno temeljem bolesti PTSP koja je pravilnikom MHB ocijenjena prema točki T 238 b, kojom se označava srednji stupanj navedene bolesti. Navedeni postotak invalidnosti tužitelja tuženik je prihvatio i preuzeo taj postotak od 20% uzroka invalidnosti tužitelja. Tom prilikom, tvrdi sudski vještak, nije se kritički sagledalo koliko psihička bolest PTSP utječe na radnu sposobnost SSS elektrotehničara, koji je radio na poslovima programera, ali je zato navedeno koje su druge tjelesne bolesti koje utječu na njegovu invalidnost sa utjecajem od 80% (depresivni poremećaj, koksartroza i kontraktura kuka obostrano II. i III. stupnja s postavljenom indikacijom za operativno liječenje koje su dovele do šepanja u hodu, varikoziteti potkoljenica uz posttrombotički sindrom, gastritis i duodenitis, križobolja).

16.1. Točne su činjenice, tvrdi sudski vještak, da je postavljena indikacija operativnog liječenja obostrane artroze kukova, no tužitelj kao elektrotehničar na poslu sjedi i kao takav može obavljati svoj posao kroz osmosatno radno vrijeme. Tuženik navodi da u fizikalnom statusu postoje podaci o varikozitetima potkoljenica uz posttrombotički sindrom koji doprinose opisivanim somatskim tegobama i uzima ih u obzir pri ocjeni invalidnosti. Isto tako tuženik navodi da i gastritis i duodenitis utječu na radnu sposobnost tužitelja. Međutim, pri ocjeni radne sposobnosti somatske tegobe nisu kriterij za ocjenu invalidnosti već je potrebno utvrditi koliko bolest / bolesti utječu na radni proces poznavajući patologiju bolesti i radno mjesto osobe koja se vještači. Krenemo li od tjelesnih bolesti, gastritisa i duodenitisa, koji se liječi terapijom IPP-a, sudski vještak navodi da iste ne utječu niti mogu utjecati na radnu sposobnost bilo koje profesije, jer se radi o kroničnoj, dugotrajnoj upalnoj bolesti želuca i početnog dijela tankog crijeva. Osim osjeta žarenja, pečenja i povremenih bolova u epigastriju navedene bolesti, ukoliko nema podataka o komplikacijama navedenih bolesti, ne utječu na invalidnost, već samo na privremenu radnu sposobnost, bolovanje. Varikoziteti i posttrombotski sindrom isto tako ne utječu niti mogu utjecati jer se pretragom CDFI vena desne potkoljenice utvrdilo urednu prohodnost vena, odnosno da je nalaz uredan. Navedene bolesti mogu u datom trenutku utjecati samo na privremenu radnu sposobnost, bolovanje, a ne invalidnost, jer je notorna činjenica da ako bolest više ne postoji, ne može utjecati na invalidnost. Artroza kukova i križobolja također je dostupna liječenju fizikalnom terapijom i korištenjem NSAR, te također utječu na privremenu radnu sposobnost, a ne, u konkretnom slučaju, na invalidnost, jer prema stavovima tuženika “bolesti su dostupne liječenju”. Tužitelj kao elektrotehničar na poslu sjedi i kao takav može obavljati svoj posao kroz osmosatno radno vrijeme. Pored toga nema podataka da je tužitelj proveo stacionarnu fizikalnu terapiju niti da je operirao artrozu kukova. U pogledu psihičke bolesti, PTSP i depresije, sudski vještak navodi da se depresija razvija kao komorbiditena bolest PTSP-a te se navedene bolesti ne mogu gledati odvojeno. To potvrđuje i činjenica koju je tuženik i sam naveo na početku 2. strane svog očitovanja gdje je naveo “da u kliničkoj slici zaostaju smetnje iz kruga PTSP-a uz komorbiditetni depresivni poremećaj”. Naime, prema navodima tuženika, koji je imao cjelokupnu dokumentaciju na uvid, da se tužitelj psihijatrijski počeo liječiti ambulantno 2007. godine, da je je prvo bolničko psihijatrijsko liječenje bilo u travnju / svibnju 2010. na KBC Zagreb radi potrebe za intenzivnijim psihijatrijskim liječenjem zbog bolesti šifrirane šiframa F 43.1, F 43.2, F 33.2 kojima se prema MKB označavaju PTSP, Poremećaj prilagodbe i Povratrni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičkih simptoma. Iz toga je vidljivo da su se navedene bolesti istodobno razvile, ne svaka pojedinačno, i liječile istim lijekovima. Stoga ih se ni u ocijeni uzroka invalidnosti ne može razdvajati.

16.2. Pored toga sudski vještak ističe, a što tuženik uopće ne navodi, da programer ugovara, dogovara, izvršava poslove, vodi knjigovodstvene evidencije, ispravlja pogrešaka u radu drugih, programira, popravlja itd., a u jednom od svojih rješenja sam tuženik navodi da tužitelj ne može obavljati poslove koji zahtijevaju rad sa strankama, koncentraciju, pamćenje, adaptabilnost, socijabilnost, rukovođenje, sposobnost organiziranja, sposobnost rukovođenja, brza reakcija na zbijeni rad informacija. To znači da su sve navedene kontraindikacije za posao programera vezane za prethodno navedene psihičke bolesti, a ne i za navedene tjelesne bolesti. Kako obje psihičke bolesti gotovo u cijelosti utječu na radnu sposobnost programera, sudski vještak ostaje kod svog mišljenja od 07. siječnja 2025.

17. Tuženik je u spis dostavio novo očitovanje Vijeća viših vještaka od 15. travnja 2025. u kojem je izraženo protivljenje zaključku sudskog vještaka da se PTSP i depresivni poremećaj kod tužitelja, pod jasno odvojenim i postavljenim dijagnozama od strane specijalista psihijatra (F33.1, F33.2. F33), ne mogu gledati odvojeno. Naime, tužitelj ima priznat status HRVI 20% oštećenja organizma za stalno 20 % na osnovi bolesti (PTSP) srednjeg stupnja prema točki 238 b. što prema Listi postotka oštećenja organizma- Listi II uključuje: psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (PTSP i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP), a što je praćenjem i opservacijom uz uvid u medicinsku dokumentaciju psihijatra Povjerenstvo MHB-a nadležno za utvrđivanje uzroka koji je posljedica sudioništva u obrani suvereniteta RH, utvrdilo 01. ožujka 2021. i prema utvrđenoj točki 238 b, ne uključuje depresivni poremećaj pod dijagnozama F33.1, F33.2. F33. Opis poslova, odnosno podaci iz 2-1N obrasca, što navodi sudski vještak, sastavni je dio dokumentacije za vještačenje radne sposobnosti i bez istog se radna sposobnost u postupku vještačenja, ne može utvrđivati. Upravo to sudski vještak i ističe da u jednom od rješenja se navodi da tužitelj ne može obavljati poslove koji zahtijevaju rad sa strankama, pamćenje, adaptabilnost, socijabilnost, rukovođenje, sposobnost organiziranja i rukovođenja, brza reakcija na zbijeni rad informacija. Kako je u više navrata u svim psihijatrijskim nalazima naglašavano, a potkrijepljeno i dijagnostičkim kategorijama, dio kliničke slike generiraju i drugi nepovoljni životni čimbenici poput polimorfnih somatskih bolesti koje i sam tužitelj redovito navodi u anamnezama otpusnih pisama i psihijatrijskih kontrola, potom obiteljskih (konflikt sa sestrom, briga o bolesnoj majci, smrt oca, smrt majke, smrt prijatelja) i maritalnih problema, egzistencijalnih problema i financijskih problema. Obzirom da se u nalazima psihologa naglašava da „somatske tegobe dodatno kompromitiraju psihičko funkcioniranje” nikako se ne mogu zanemariti upravo te somatske tegobe u vidu koksartroze (degenerativne promjene) i kontrakture (ukočenosti) II. i III. stupnja oba zgloba kuka dijagnosticirane još 2010. godine od strane ortopeda i fizijatra, a koje su vremenom dovele do šepanja, a prisutna je i bolnost u području LS regije, prisutnost proširenih vena potkoljenica, što uz osmosatno sjedenje na poslu elektrotehničara, izazivaju bolnost s ograničenjem pokreta i, neizostavno, utječu na psihički status žalitelja.

17.1. Zaključno, Vijeće viših vještaka je suglasno s mišljenjem sudskog vještaka da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali omjer uzroka invalidnosti je:

20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH (PTSP; F43.1 i trajne promjene osobnosti; F62) i 80% bolest izvan tih okolnosti (depresivni poremećaj pod dijagnozama F33.1, F33.2. F33, koksartroza i kontraktura kuka obostrano II. i III. stupnja s postavljenom indikacijom za operativno liječenje koje su dovelo do šepanja u hodu, varikoziteti potkoljenica uz posttromobotički sindrom, gastritis i duodenitis, križobolja).

18. Sudski vještak je 06. svibnja 2025. nadopunio svoje mišljenje ponavljajući da se patofiziološki PTSP i depresija ne mogu gledati odvojeno, da se u konkretnom slučaju depresija razvila kao komorbiditena bolest PTSP-a, a što je i sam tuženik u prethodnom očitovanju i naveo. Tuženik navodi da ”dio kliničke slike generiraju i drugi nepovoljni životni čimbenici”, a što nije točno. Navedeni nepovoljni životni čimbenici su utjecali na pogoršanje od ranije nastalih psihičkih bolesti, PTSP-a i Depresije, zbog čega se tužitelj višekratno bolnički liječio. Pored toga, sudski vještak napominje da na invalidnost tužitelja istodobno nisu utjecale bolesti F33 Povratni depresivni poremećaj, F33.1 Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda srednje teška, F 33.2 Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda srednje teška, bez psihotičkih elemenata, kako je u ovom očitovanju tuženik naveo, već ”samo” F 33.2 Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda srednje teška, bez psihotičkih elemenata. Gastritis i duodenitis, tjelesne bolesti, ne mogu utjecati na invalidnost jer osim subjektivnih tegoba u epigastriju navedene bolesti ne prave smetnje u pasaži. Varikoziteti i posttrombotski sindrom isto tako ne utječu na invalidnost tužitelja jer UZV pretragom je utvrđena uredna prohodnost krvi kroz vena nogu. Artroza kukova i križobolja, bolesti sustava za kretanje, su također dostupne liječenju, pa, također, u konkretnom slučaju ne utječu na invalidnost, već samo na privremenu radnu nesposobnost tužitelja.

19. Usporedbom vještačenja iz upravnog postupka i ovog spora, ovaj Sud se priklanja argumentaciji sudskog vještaka da se patofiziološki PTSP i depresija ne mogu gledati odvojeno u ocjeni uzroka invalidnosti jer se u konkretnom slučaju depresija posljedično razvila isključivo kao komorbiditena bolest PTSP-a, a što nije protivno T 238b Liste postotaka oštećenja organizma po kojoj je tužitelju priznat status HRVI. Naime ta točka obuhvaća sve psihičke poremećaje vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP) ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih pod okolnostima iz propisa o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Osim toga, sudski vještak je dao jasne i uvjerljivije medicinske razloge radi čega smatra da su gotovo sve navedene kontraindikacije za posao programera vezane za prethodno navedene psihičke bolesti, a ne dominantno za navedene tjelesne bolesti.

20. Slijedom navedenog, Sudu nije preostalo drugo nego odlučiti kao u točkama I.

II. III. i IV. na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24., dalje ZUS).

21. Budući da je tužitelj uspio u sporu pripada mu i zatraženi trošak s osnove nagrade za rad odvjetnika. Opravdanim troškom s te osnove Sud smatra: a) sastav tužbe (1.000,00 eura), b) zastupanje na ročištu od 21. ožujka 2023. (1.000,00 eura), c) sastav žalbe (1.250,00 eura) i d) zastupanje na ročištu od 21. listopada 2025. (1.000,00 eura), sve uvećano za pripadajući PDV (1.062,50). Osim toga tužitelj je uplatio 500,00 eura predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem koji iznos također ulazi u opravdani trošak kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju. Stoga je na temelju članka 144., članka 147 stavka 1. i članka 148. ZUS-a uz primjenu Tbr. 27.1., Tbr. 27.2., Tbr. 27.3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23. i 107/25.) odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

22. Neopravdanim troškom Sud smatra: a) sastav podneska od 31. kolovoza 2022. i podneska od 05. svibnja 2025. (jer ne sadrže bitne činjenične ili pravne navode na kojima je Sud utemeljio svoju odluku, a koji nisu mogli biti iznijeti na dva ročišta za koji je tužitelju dosuđen trošak) i b) prisustvovanje na ročištima za objavu presuda od 28. ožujka 2023. i 18. studenog 2025. (presude objavljene bez nazočnosti opunomoćenika tužitelja). Stoga je odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

23. U odnosu na zatraženi trošak sastava žalbe u upravnom postupku valja istaknuti da ovdje nije riječ o upravnom postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti niti je stranka takav zahtjev označila tijekom podnošenja žalbe. Stoga nema uvjeta za dosudu takvog troška u upravnom sporu te je odlučeno kao u točki VII. izreke ove presude.

U Osijeku 18. studenog 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis