REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj Povrv-474/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja VERTRON d.o.o., Split, Put Duilova 47, OIB:84490502115, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika MORE NIVO d.o.o., Blato (Općina Blato), Ulica10, br.1, OIB:62455386988, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2025. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen pred javnim bilježnikom Sandra Marinović iz Blata, poslovni broj Ovrv- 9/2020 od 25. ožujka 2020. u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja u iznosu od 3.894,80 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 24. svibnja 2018. pa do 31. prosinca 2022., po stopi propisanoj članom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kao i za nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 282,61 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. ožujka 2020. pa do 31.prosinca 2022., po stopi propisanoj članom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za predvidive troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 46,45 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. ožujka 2020. pa do isplate, po stopi koja je određena člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandra Marinović iz Blata poslovni broj Ovrv-9/2020 od 25. ožujka 2020. ukida i tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.647,84 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. studenog 2025. pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a obračunatoj prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 621,66 EUR-a, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenog javnom bilježniku Sandra Marinović iz Blata.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika Sandra Marinović iz Blata poslovni broj Ovrv-9/2020 od 25. ožujka 2020, pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Blatu, rješenjem poslovni broj Povrv-3/2021-4 od 19. svibnja 2021. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Protiv naprijed navedenog tužitelj je podnio žalbu, a koja je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-92/2022-2 od 21. ožujka 2022. prihvaćena te je ukinuto rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Blatu, poslovni broj Povrv-3/2021 od 19. svibnja 2021. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

4. Rješenjem poslovni broj Povrv-3/2021-4 od 7. listopada 2024. Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli oglasio se stvarno nenadležnim (točka I. izreke) te odlučio po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu (točka II. izreke rješenja).

5. Kod ovog suda predmetni spis je zaprimljen dana 09. prosinca 2024.,te je zaveden pod poslovni broj Povrv-474/2024.

6. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-474/2024-2 od 10. siječnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Marinović, poslovni broj Ovrv-9/2020 od 25. ožujka 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo provedene radnje (točka I.), te odlučio da će se nakon pravomoćnosti navedenog rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka II.).

7. U prigovoru iz dosadašnjeg ovršnog postupka ovršenik sada tuženik navodi kako su stranke 2017. godine sklopile Ugovor o isporuci i ugradnji klimatizacijskih i ventilacijskih sustava za kuću u izgradnji, te da je Ugovor sadržavao klauzulu u kojoj se spominje da će se plaćanje vršiti na temelju potvrđenih privremenih situacija, s unaprijed definiranim jediničnim cijenama. Druga privremena situacija: 22-05A/2018 REV 04-06-2018 B.P. da je sadržavala izvješće o radovima izvedenih za 142.820,00 kuna, te da je tuženik izazvao navedenu situaciju, jer je zahtijevala mnogo više više cjevovoda nego u stvarnosti i neizvedenih radova. Tuženik da je sam izmjerio i provjerio izvedene radove i procijenio situaciju, te utvrdio da je vrijednost izvedenih radova 112.046,00 kuna, te da je tuženik predložio zajednički sastanak na licu mjesta kako bi se stranke dogovorile o stvarno instaliranim količinama, ali da tužitelj nije djelovao. Nakon toga da je vođena pisana komunikacija između stranaka, te da je izvješće o situaciji prilagođeno na iznos od 113.257,00 kuna u dokumentu „Definitivna situacija“ koji je navodno poslao tužitelj u kome se spominju „Količine dogovorene poštom između HC i HCT“ **.**.2018.. Tuženik da je zbog ponižavajućeg odnosa dana 22. lipnja 2018. obavijestio tužitelja da ne želi da mu izvodi ikakve dodatne radove i da će projekt tuženik dovršiti sam i s drugim dobavljačima. Tuženik da je ukupno platio tužitelju 75.082,00 kuna dana 08. lipnja 2017. i 38.175,35 kuna dana 22. lipnja 2018., odnosno sveukupno 113.257,00 kuna, kako je spomenuto u ažuriranom i dogovorenom izvještaju o situaciji Definitivna situacija od 11. lipnja 2018. Unatoč tome, tužitelj da je poslao opomenu na račun na temelju početne cijene, a što da je tuženik osporio i zamolio tužitelja da prilagode svoje knjigovodstvo tako da odražava konačni dogovor stranaka, te da od tada tuženik nije imao daljnjih kontakata s tužiteljem. Tuženik da je iznenađen da nakon više od 2 godine tužitelj potražuje neisplaćene iznose od 29.345,00 kuna, upravo razliku između njihove početne procjene iz Druge privremene situacije i revidirane situacije Definitivna situacija oko koje da su se stranke konačno dogovorile. Po mišljenju tuženika knjigovodstvo tužitelja još uvijek ne odražava dogovore stranaka. Tuženik smatra da je platio tužitelju za izvedene radove kako je dogovoreno u dokumentu koji je tužitelj sam pripremio „Definitivna situacija“ od 17. lipnja 2018., pa da zahtjev za neplaćeni račun odražava samo tužiteljevo nemarno knjigovodstvo i da bi trebali biti odbačeni.

8. U očitovanju na tuženikov prigovor iz dosadašnjeg postupka, a u podnesku zaprimljenom kod Trgovačkog suda u Splitu dana 03. veljače 2025., tužitelj navodi kako su stranke bile u međusobnom ugovornom odnosu vezano za isporuku i ugradnju klimatizacijskih uređaja na stambenoj jedinici na adresi [adresa], otok Korčula, što da nije ni sporno. Navedeno da proizlazi iz Ugovora o isporuci i ugradnji klimatizacijskih uređaja na stambenoj jedinici na adresi [adresa], otok Korčula od 16. listopada 2013. godine, koji je zaključen između tužitelja kao izvoditelja i tuženika kao naručitelja, a čiji je prilog ugovorni Troškovnik „Listopad 2013.“. Taj Ugovor da je potpisan od obje stranke. U članku 2. citiranog Ugovora ugovorena vrijednost radova i opreme u iznosu od 142.737,50 kn, koja cijena je ugovorena kao fiksna i nepromjenjiva što se tiče jedinične cijene navedene opreme, s tim da će se ugovoreno da se eventualne promjene kako u količinama tako i u eventualnim dodatnim stavkama i radovima obračunati prema dokaznicama mjera i ovjerenom građevinskom knjigom. Nadalje, stranke da su u istim ulogama zaključile i Ugovor o isporuci i ugradnji strojarske instalacije i opreme (hlađenje, ventilacija), na građevini, otok Korčula od 08. ožujka 2016., a čiji je prilog ugovorni Troškovnik od veljače 2016., na ukupan iznos od 97.286,14 kn, koja cijena je ugovorena kao fiksna i nepromjenjiva što se tiče jedinične cijene navedene opreme, s tim da će se ugovoreno da se eventualne promjene kako u količinama tako i u eventualnim dodatnim stavkama i radovima obračunati prema dokaznicama mjera i ovjerenom građevinskom knjigom. Stranke da su u istim ulogama zaključile i Ugovor o isporuci i ugradnji strojarske instalacije i opreme (hlađenje, ventilacija), na građevini, otok Korčula od 24. svibnja 2017., a čiji je prilog ugovorni Troškovnik od svibnja 2017., na ukupan iznos od 250.276,50 kn, koja cijena je ugovorena kao fiksna i nepromjenjiva što se tiče jedinične cijene navedene opreme, s tim da će se ugovoreno da se eventualne promjene kako u količinama tako i u eventualnim dodatnim stavkama i radovima obračunati prema dokaznicama mjera i ovjerenom građevinskom knjigom. Drugom privremenom situacijom: 22-05A/2018 od 22. svibnja 2018., da je potvrđeno da je tužitelj tuženiku izvršio isporuku i ugradnju klimatizacijskih uređaja na stambenoj jedinici na adresi [adresa], otok Korčula, baš kao što je to i ugovoreno u ukupnoj vrijednosti od 142.820,10 kn. Navedena Druga privremena situacija da je sačinjena upravo prema stvarnoj količini isporučenih radova do 22. svibnja 2018. te izvedenom stanju isporučenih i ugrađenih klimatizacijskih uređaja, te u tom smislu sadrži dokaznice mjera iz kojih taj obračun i ukupan iznos proizlaze, a sve da je u skladu sa ovjerenom građevinskom knjigom.

9. Tuženik nije dostavio nikakvo daljnje očitovanje.

10. Po utvrđenju suda kako tuženik u sustavu e-spisa nije evidentiran kao korisnik pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima sukladno odredbi članka 133. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) obaviješću od 4. veljače 2025. je obaviješten da će mu se sva daljna pismena u postupku dodjele prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije obaviti stavljanjem pismena na e- oglasnu ploču suda kao i da će se smatrati da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na i na e- oglasnu ploču suda. Tu obavijest je tuženik uredno zaprimio (dostavnica priložena spisu -list 83 spisu), a kako nije postupio po istoj, to su pozivi za ročišta tuženiku( ročište od 24.rujna 2025. i 28. listopada 2025.) dostavljeni putem oglasne ploče suda.

11. Tužitelj je tijekom parničnog postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izveo dokaz saslušanjem svjedoka KCT, ZZ tužitelja KC, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu po računu usluga br. 218-VEL- 10 od 24. svibnja 2018.u iznosu od 3.894,80 EUR-a

14. Iz stanja spisa proizlaze slijedeće činjenice:

-da su stranke bile u međusobnom ugovornom odnosu vezano za isporuku i ugradnju klimatizacijskih uređaja na stambenoj jedinici na adresi [adresa], otok Korčula, a glede kojeg su među strankama sklopljena tri ugovora ;

-da su tužitelj kao izvoditelj i tuženik kao naručitelj sklopili Ugovora o isporuci i ugradnji klimatizacijskih uređaja na stambenoj jedinici na adresi [adresa], otok Korčula od 16. listopada 2013. godine tj. prvi Ugovor (list 58-59 spisa), a prilog kojega je ugovorni Troškovnik iz listopad 2013. (list 60-63 spisa);

- da su tužitelj kao izvoditelj i tuženik kao naručitelj sklopili Ugovor o isporuci i ugradnji strojarske instalacije i opreme (hlađenje, ventilacija), na građevini, otok Korčula od 08. ožujka 2016. tj. drugi Ugovor(list 64-66 spisa), a čiji prilog je Troškovnik od veljače 2016.;

- da su tužitelj kao izvoditelj i tuženik kao naručitelj sklopili Ugovor o isporuci i ugradnji strojarske instalacije i opreme (hlađenje, ventilacija), na građevini, otok Korčula od 24.svibnja 2017. tj. treći Ugovor (lis t66-69 spisa), a čiji je prilog jeTroškovnik od svibnja 2017.

- da je za obavljene radove ispostavljena privremenom situacijom: 22-05A/2018 od 22. svibnja 2018. (list 79 spisa) na iznos od 142.820,10 kn.

- da tuženik ima ukupno dva ulazna računa od poduzeća tužitelja oba knjižena s datumom 01. travnja 2018.i da po navedenim računima nije tražen povrat pretporeza, račun broj br. 218-VEL-10 od 24. svibnja 2018. da nije uputa u podacima knjige URA za mjesec svibanj 2018. (dopis Ministarstva financija od 17. travnja 2025.-list 86 spisa).

15. Te činjenice među strankama nisu sporne. Sporno je je li utuženi račun iz ovog postupka ispravno ispostavljen tuženiku i posljedično tome je li u obvezi isti podmiriti tužitelju.

16. Prije svega valja navesti kako se u predmetnoj pravnoj stvari radi se o ugovoru o građenju, pa su mjerodavne odredbe iz članka 620.Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 ,dalje ZOO-a).

17. Ugovor o građenju je posebna vrsta ugovora o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu ili na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu (članak 620.ZOO-a).

18. Iz sadržaja utuženog računa br. 218-VEL-10 od 24. svibnja 2018.u iznosu od 3.894,80 EUR-a u stavci „naziv“ navedeni su radovi i usluge za isporučene radove do 22. svibnja 2018.; strojarskih instalacija i opreme sve prema ugovoru od 24. svibnja 018. i troškovničkim stavkama u prilogu tog računa.

19. Na okolnosti cjelokupnog poslovnog odnosa među strankama sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka KCT, ZZ tužitelja KC, (ročište od 24. rujna 2025.)

20. Svjedok u svom iskazu navodi kako su između tužitelja i tuženika bila ukupno tri ugovora, prvi Ugovor da je realiziran, drugi da je sporni i predmetom ovoga spora, a treći da nije realiziran iz razloga što nije plaćena tražbina po drugom Ugovoru u cijelosti i utuženi iznos iz ovog postupka da predstavlja ostatak nepodmirenog iznosa po drugom Ugovoru.

21. Iz suglasnih iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka proizlazi kako se predmetni utuženi račun odnosi na drugi Ugovor tj. Ugovor od 08. ožujka 2016., dok u utuženom računu da je pogrešno naveden Ugovor od 24. svibnja 2017. godine, a koji Ugovor da nije realiziran među strankama. Po izvršenom uvidu u troškovnik priložen spisu (list 70 -79 spisa) svjedok i zakonski zastupnik tužitelja potvrđuju kako je upravo to troškovnik koji je naveden utuženom računu iz ovog postupka. Svjedok u svom iskazu obrazlaže iznos druge privremene situacije od 22. svibnja 2018. - list 79 spisa, dovodeći ga u vezu sa iznosom iz utuženog računa. Tako navodi kako je u iznosu od 142. 820,10 kuna sadržan i iznos iz prve privremene situacije koja iznosi 113.474,70 kuna, tako da razlika između ta dva iznosa da je utužena u ovom postupku i prikazana utuženom računu, za tražbinu po drugom Ugovoru da su ispostavljene dvije situacije, time da prva privremena situacija je podmirena, dok druga privremena situacija da nije podmirena i razlika između njih da je utužena u ovom postupku. Isto to proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja koji navodi da što se tiče iznosa druge privremene situacije od 142. 820,10 kuna u istu da je ukalkuliran i iznos iz prve privremene situacije od prilike 113.000,00 kuna i taj iznos da je u cijelosti podmiren, dok razlika između iznosa navedenog u drugoj situaciji i iznosa te prve situacije da je upravo utužen u ovom postupku i taj iznos da je ostao nepodmiren. Zakonski zastupnik u svom iskazu obrazlaže vrstu utuženih radova navodeći kako je tijekom izvođenja radova tuženik zatražio izvođenje radova u većim količinama od onih koji su bile predviđene ugovorom odnosno da se radilo o višku radova a koji da su zatraženi i koje tužitelj da je odradio. Tuženik da je bio upoznat i prihvatio činjenicu da će biti potrebne veće količine radova od onih koji su bile predviđene predmetnim Ugovorom.

22. Nadalje, iz suglasnog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka proizlaze sljedeće činjenice: da su usluge iz utuženog računa pružene tuženiku; da je isti uredno ispostavljen tuženiku; da nije reklamiran u pogledu kvalitete ,količine, niti cijene usluga; da isti nikada nije vraćen tužitelju.

23. Iskaze svjedoka i zz tužitelja sud prihvaća kao podudarne i neosporene.

24.Tuženik osporava predmetnu privremenu situaciju (prigovor iz dosadašnjeg ovršnog postupka) tvrdnjom da vrijednost tih radova iznosi 112.046,00 kuna, a koja vrijednost među strankama da je usuglašena dokumentom naziva „Definitivna situacije“ od 11. lipnja 2018. na iznos od 113.257,00 kuna. Tuženik da je platio tužitelju 75.082,00 kuna dana 08.lipnja. 2017. i iznos od 38.175,35 kuna dana 22. lipnja 2018., odnosno sveukupno 113.257,00 kuna, kako je navedeno u ažuriranom i dogovorenom izvještaju o situaciji „ Definitivna situacija“ od 11. lipnja 2018. koju da je poslao tužitelj. Svjedok i zz tužitelja potvrđuju da je plaćen iznos od 113.257,00 kuna, pa navedena činjenica među strankama nije sporna. Zakonski zastupnik u svom iskazu osporava da je među strankama sastavljen dokument naziva „ Definitivna situacija“ od 11. lipnja 2018. U pravilu istinitost tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da neka činjenica postoji. U ovom slučaju to je tuženik i to naročito zato šta je to za njega povoljno. Tuženik tu ispravu na koju se poziva i na čijoj dokaznoj snazi upire nije priložio u sudski spis, iako je bio dužan (članak 219. ZPP-a).Kako tuženik u prilog svojoj tvrdnji postojanja „Definitivna situacije“ od 11 .lipnja 2018. kojom je usaglašena vrijednost radova među strankama nije sudu predočio, niti ponudio nikakve dokaze, to je sud o (ne)postojanju navedene činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a.

25. Upravo činjenica da je tuženik u svoje poslovne knjige uvrstio predmetni utuženi račun- dopis Ministarstva financija od 17. travnja 2025., proizlazi da je istoga uredno zaprimio, a kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu- iskaz zz tužitelja i svjedoka, proizlazi da na isti nije imao reklamacija( u pogledu kvalitete, količine, cijene) to proizlazi da ga je prihvatio kao valjanog, posljedično čemu je zaključak suda da navedene činjenice po svojoj pravnoj prirodi potvrđuju vjerodostojnost predmetnog računa tužitelja i tražbine tužitelja koje imaju prema tuženiku i koja je predmetom ovoga spora.

26. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelju na temelju članka 620. stavak 1. ZOO-a u kojem je propisana obveza naručitelja platiti cijenu izvođaču radova, pripada pravo na isplatu naknade za radove koje je izveo u izvršenju predmetnog Ugovora o građenju. Stoga je valjalo prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od ukupno 3.894,80 EUR-a i primjenom odredbe čl. 451.Zakon o parničnom postupku („Narodne novine “53/91, 91/92,112/99, 88/01,117/03,88705, 2/07, 84/08,57/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,115/23-dalje ZZP-a) u tom dijelu održati na snazi platni nalog, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja kamata teče od dospijeća na plaćanje utuženog računa pa do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, kao i za nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 282,61EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplata, a sve sukladno odredbi čl. 14. st. 4. i 30. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/2020, 114/2022, 6/24, dalje OZ-a). U ostalom dijelu i to za predvidive troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 46,45 EUR-a iz razloga što je tuženik protiv predmetnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi izjavio prigovor pa ti troškovi tužitelju nisu nastali, valjalo je ukinuti platni nalog u tom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci presude pod toč. I.

27. Radi svega naprijed navedenog sud je odustao od izvođenja dokaza prihvaćenih točkom II. i III. raspravnog rješenja suda sa pripremnog ročišta od 24. rujna 2025. budući izvođenje tih dokaza sud nas našao suvišnim, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a kojim je propisano da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku, sa što manje troškova i spriječiti svaku zlouporabu prava u postupku. Budući je tužitelj povukao dokazni prijedlog radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka UC i ČC, to je sud odustao od izvođenja tih dokaza.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 ,37/22,138/23 dalje OT), te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18). Tužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava podneska od 8. prosinca 2020. (TBR 8. toč. 3. OT-a) – 50 bodova, trošak sastava podneska od 28. travnja 2021., 3. veljače 2025. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – po 100 bodova, trošak sastava prijedloga-žalbe od 4. lipnja 2021. (TBR 10. toč. 1. OT-a) – 125 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 24. rujna 2025. i zastupanja na ročištu od 28. listopada 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – po 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (TBR 9. toč. 3. OT-a) – 50 bodova, odnosno ukupno 625 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a, tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.250,00 EUR-a , što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 312,50,00 EUR-a daje iznos od 1.562,50 EUR-a, a kojem iznosu valja pridodati trošak pristojbe presude u iznosu od 85,34 EUR-a. Tako je tužitelju valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 1.647,84 EUR-a. Sud tužitelju troškove parničnog postupka nije odmjerio javnobilježnički trošak budući da je o istim sud odlučio zajedno s odlukom o platnom nalogu i unio ga u točku I. izreke presude, više zatraženi trošak od obistinjenoga za sastav podneska od 8. prosinca 2020. pozivom na TBR 8. toč. 3. OT-a, te trošak sudske pristojbe prijedloga za ovrhu u iznosu od 85,34 EUR-a iz razloga što u ovom predmetu nije podnesena tužba nego prijedlog za ovrhu, pa taj trošak nije ni plaćan sudu nego ulazi u javnobilježnički trošak, odnosno sud je odbio zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 621,66 EUR-a.

Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka tužitelju su priznate i kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a), a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, a određen za ostale odnose.

Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Splitu, 17. studenog 2025.

S U D A C

IVANA MADUNIĆ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

-tužitelju po punomoćniku;

-tuženiku putem e-oglasne;

-u spis