Poslovni broj: P-849/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu Branku Hercegu u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici ČM , Marko Reš i Asja Čorić ,odvjetnici iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, Jurja Žerjavića 19 protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba,Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Barbara Knežević, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4 radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 3. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Asje Čorić, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnice tuženika Barbare Knežević , odvjetnice iz Zagreba , dana 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 7. Ugovora o kreditu broj: 178-50- 4033618 od dana 13. travnja 2007. između sada pok. prednika tužiteljice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ( tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) , kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i to odredbe kojima je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća anuiteta.

II Tuženiku : Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 se nalaže da tužiteljici : DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.256,76 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. veljače 2016 do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15. dana.

III. Tuženiku : Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 se nalaže da tužiteljici : DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.687,92 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od :

- 2,96 EUR od dana 29.2.2008. do isplate ,

- 11,55 EUR od dana 31.3.2008. do isplate,

- 40,05 EUR od dana 31.10.2008. do isplate,

- 10,76 EUR od dana 30.11.2008. do isplate,

- 47,98 EUR od dana 23.1.2009. do isplate,

- 53,70 EUR od dana 31.1.2009. do isplate,

- 56,29 EUR od dana 28.2.2009. do isplate,

- 49,17 EUR od dana 31.3.2009. do isplate ,

- 50,53 EUR od dana 5.5.2009. do isplate,

- 39,63 EUR od dana 2.6.2009. do isplate,

- 31,61 EUR od dana 30.6.2009. do isplate ,

- 33,74 EUR od dana 31.7.2009. do isplate,

- 37,97 EUR od dana 2.9.2009. do isplate,

- 37,60 EUR od dana 30.9.2009. do isplate ,

- 33,33 EUR od dana 7.11.2009. do isplate,

- 41,35 EUR od dana 30.11.2009. do isplate,

- 47,78 EUR od dana 31.12.2009. do isplate,

- 56,93 EUR od dana 2.2.2010. do isplate,

- 54,83 EUR od dana 2.3.2010. do isplate,

- 67,25 EUR od dana 10.4.2010. do isplate ,

- 64,89 EUR od dana 4.5.2010. do isplate,

- 69,48 EUR od dana 9.6.2010. do isplate,

- 109,22 EUR od dana 8.7.2010. do isplate ,

- 101,04 EUR od dana 11.8.2010. do isplate,

- 114,36 EUR od dana 8.9.2010. do isplate ,

- 106,53 EUR od dana 6.10.2010. do isplate,

- 93,93 EUR od dana 17.11.2010. do isplate,

- 120,52 EUR od dana 6.12.2010. do isplate,

- 154,34 EUR od dana 31.12.2010. do isplate,

- 130,39 EUR od dana 31.1.2011. do isplate,

- 138,79 EUR od dana 28.2.2011. do isplate,

- 128,11 EUR od dana 31.3.2011. do isplate,

- 130,03 EUR od dana 30.4.2011. do isplate ,

- 175,37 EUR od dana 31.5.2011. do isplate ,

- 179,79 EUR od dana 11.7.2011. do isplate,

- 217,68 EUR od dana 1.8.2011. do isplate,

- 198,22 EUR od dana 21.9.2011. do isplate,

- 176,91 EUR od dana 26.10.2011. do isplate,

- 174,63 EUR od dana 25.11.2011. do isplate,

- 172,98 EUR od dana 23.12.2011. do isplate,

- 183,15 EUR od dana 14.2.2012. do isplate,

- 192,01 EUR od dana 14.2.2012. do isplate,

- 188,38 EUR od dana 21.3.2012. do isplate,

- 182,40 EUR od dana 23.4.2012. do isplate,

- 184,72 EUR od dana 31.10.2012. do isplate,

- 188,63 EUR od dana 26.11.2012. do isplate ,

- 185,89 EUR od dana 2.1.2013. do isplate,

- 170,60 EUR od dana 8.2.2013. do isplate,

- 183,59 EUR od dana 6.3.2013. do isplate,

- 184,72 EUR od dana 31.3.2013. do isplate,

- 179,63 EUR od dana 7.5.2013. do isplate,

- 163,80 EUR od dana 12.6.2013. do isplate ,

- 163,39 EUR od dana 19.7.2013. do isplate,

- 167,28 EUR od dana 21.8.2013. do isplate ,

- 173,52 EUR od dana 5.9.2013. do isplate,

- 182,15 EUR od dana 18.10.2013. do isplate,

- 177,70 EUR od dana 16.11.2013. do isplate,

- 180,85 EUR od dana 13.12.2013. do isplate,

- 184,43 EUR od dana 31.12.2013. do isplate,

- 160,59 EUR od dana 31.1.2014. do isplate ,

- 164,64 EUR od dana 28.2.2014. do isplate ,

- 163,31 EUR od dana 31.3.2014. do isplate,

- 158,84 EUR od dana 30.4.2014. do isplate,

- 157,40 EUR od dana 6.6.2014. do isplate,

- 158,05 EUR od dana 18.7.2014. do isplate,

- 163,13 EUR od dana 4.8.2014. do isplate,

- 167,41 EUR od dana 18.9.2014. do isplate ,

- 166,52 EUR od dana 14.10.2014. do isplate ,

- 89,75 EUR od dana 7.11.2014. do isplate ,

- 91,08 EUR od dana 5.12.2014. do isplate,

- 90,30 EUR od dana 21.1.2015. do isplate ,

- 91,36 EUR od dana 14.2.2015. do isplate,

- 91,36 EUR od dana 14.3.2015. do isplate,

- 91,36 EUR od dana 16.4.2015. do isplate ,

- 175,94 EUR od dana 16.6.2015. do isplate ,

- 175,94 EUR od dana 16.7.2015. do isplate,

- 175,94 EUR od dana 23.7.2015. do isplate,

- 175,94 EUR od dana 12.8.2015. do isplate, s zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%- tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Tuženiku : Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 se nalaže da tužiteljici : DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.414,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2,89 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 11,09 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 35,11 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 9,32 EUR od dana 12. 6.2023. do isplate ,

- 40,51 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 45,17 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 46,75 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 40,25 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 40,68 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 31,50 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 24,76 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 26,04 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 28,86 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 28,13 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 24,46 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 29,97 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 34,07 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 39,87 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 37,83 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 45,39 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 43,20 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 45,29 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 69,99 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 63,39 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 70,55 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 64,56 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 55,43 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 70,24 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 88,48 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 73,20 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 76,40 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 69,00 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 68,54 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 90,36 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 89,92 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 107,37 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 94,47 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 82,27 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 79,50 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 77,14 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 78,50 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 82,28 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 78,51 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 74,04 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 63,41 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 63,16 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 59,98 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 52,96 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 55,44 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 54,25 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 50,58 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 44,19 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 42,08 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 41,27 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 41,94 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 41,47 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 38,76 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 37,83 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 37,49 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 31,00 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 30,28 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 28,37 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 26,02 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 23,87 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 21,80 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 21,58 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 19,67 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 18,15 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 9,07 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 8,37 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 6,90 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 6,26 EUR od dana 12.6.2023. do isplate ,

- 5,42 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 4,42 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 4,99 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 3,26 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 2,85 EUR od dana 12.6.2023. do isplate,

- 1,92 EUR od dana 12.6.2023. do isplate, prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika : Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 za prijeboj s tražbinama tužiteljice :

DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 112,62 EUR .

VI Tuženiku : Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 se nalaže da tužiteljici : DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.112,86 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. studenog 2025. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice : DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba,Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.275,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1Tužiteljica DM u tužbi tvrdi da je njezin prednik GM dana 13. travnja 2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 178-50-4033618 kojim je tuženik predniku tužiteljice odobrio kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 151.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i u čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća anuiteta, a navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu, s time da tužiteljica navodi da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-1802/21 od dana 24. studenog 2021. temeljem zakona i ustupanja proglašena nasljednicom iza pok. GM i tužiteljica nadalje tvrdi da u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013, u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće i stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku pa tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljičino pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu u valutu euro, za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule i to nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženiku do dana i na sam dan konverzije prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franka na dan isplate kredita te tužiteljica navodi da je njezin prednik dana 17. veljače 2016. s tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu kojom je gore navedeni Ugovor o kreditu konvertirao u valutu EUR sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (,,Narodne novine '' br. 102/2015), a tužiteljica napominje kako se provedbom navedene konverzije i zaključenjem Dodatka tužiteljica , kao niti njezin prednik ni na koji način nisu odrekli svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti gore navedenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje istog predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Dodatka i tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu u valutu euro, za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, odnosno, da se za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, iznos preostale glavnice u trenutku konverzije bio bi mnogo manji, a prema tuženikovom izračunu sačinjenom za potrebe Dodatka ugovoru o kreditu izračunata je pretplata, no pravilno provedenim izračunom tuženik bi utvrdio mnogo veći iznos pretplate , jer tuženikovim izračunom utvrđena je pretplata u iznosu koji je manji za 32.072,56 kn, dakle, iznos pretplate po kreditu u trenutku konverzije manji je za 4.256,76 EUR/ 32.072,56 kn od stvarne pretplate i nadalje tužiteljica navodi da je tuženik tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužiteljici primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune, sve do dana provedbe konverzije kredita sklapanjem Dodatka i stoga je uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužiteljica preplatila svaki mjesec do dana konverzije kunske obveze na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita i to ukupno iznos od 9.484,10 EUR/ 71.457,97 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i tužiteljica opreza radi postavlja tužbeni zahtjev koji predstavlja iznos zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini preplaćeni iznos, a koji iznos kamate je tekao od svake pojedine uplate do dana konverzije i s te osnove tužiteljica potražuje ukupan iznos od 3.710,76 EUR/27.959,03 kn te potražuje zakonsku zateznu (procesnu) kamatu na pojedine iznose specificirane u tužbenom zahtjevu od dana utuženja do isplate tako da slijedom svega navedenog tužiteljica tužbom traži da se utvrdi ništetnim odredbe sadržane u članku 7. Ugovora o kreditu broj: 028-50-3047500 od dana 15. rujna 2005. između tužiteljice i tuženika i to odredbe kojima je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća anuiteta te tužiteljica traži od tuženika isplatu iznosa od 4.256,76 EUR/32.072,56 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2016. i tužiteljica traži od tuženika isplatu iznosa od 9.484,10 EUR /71.457,,97 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa , kao i isplatu iznosa od 3.710,76 EUR/27.959,03 kn s zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2023. pa do isplate te traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2.

Tužiteljica je nakon provedbe financijskog vještačenja podneskom od 2. listopada 2025. precizirala tužbene zahtjeve na način da od tuženika traži isplatu iznosa od 9.687,,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te nadalje traži isplatu iznosa od 3.414,29 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2023. dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjevi ostaju neizmijenjeni.

3. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba u odgovoru na tužbu tvrdi da nije sporno da su prednik tužiteljice i tuženik dana 13. travnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 178-50-4033618 , kojim je tuženik stavio predniku tužiteljice na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 151.700,00 , a da je ugovorena redovna kamata 4,95 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva te nije sporno da su stranke dana 17. veljače 2016. sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 178-50-4033618, kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR pri čemu tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima , koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom te tuženik ističe ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije , jer činjenica smrti korisnika kredita GM ne dokazuje da je tužiteljica nasljednica svog prednika u pogledu nasljeđivanja prava i obveza iz ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tužiteljice i tuženika, jer da bi nasljednik mogao potraživati neku tražbinu, prvo ju mora naslijediti, a tužiteljica takvu tražbinu nije naslijedila te tuženik također stavlja i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tuženik i tužiteljica nisu bili ni u kakvom ugovornom odnosu dok u odnosu na navode tužiteljice o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule tuženik tvrdi da tužiteljica neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena već protivno tome dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužiteljica neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten, jer tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio prednika tužiteljice pri sklapanju Ugovora te se ističe da je prednik tužiteljice u zahtjevu za kredit samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF između više ponuđenih, s time da tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute i suprotno tvrdnjama tužiteljice , ugovaranjem valutne klauzule, prednik tužiteljice je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita , jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula, a svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama te tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja , jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača ,,Narodne novine ''br. 96/03): da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i s obzirom da je prednik tužiteljice, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te tuženik ističe prigovor zastare, jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja i tuženik također osporava visinu tužbenog zahtjeva te se protivi pozivanju tužiteljice na utvrđenja iz odluka u ,,slučaju Franak“, jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati i tužiteljica ne može smatrati da je osnova njezine tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati, a tužiteljica i njezin prednik nisu bili stranke u postupku , koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne mogu pozivati na utvrđenja iz navedene presude, a u odnosu na provedenu konverziju , tuženik tvrdi da je čl. 9. Ugovora propisana mogućnost konverzije obveze korisnika kredita izražene u CHF u EUR, primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije, a potpisom ugovora prednik tužiteljice pristao je da se valutna klauzula uglavljena u ugovoru veže uz EUR tako da su prednik tužiteljice i tuženik dana 17. veljače 2016. zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru kojim je provedena konverzija Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (, Narodne novine '' br. 102/2015; dalje u tekstu ZIDZPK/15) te su tom prilikom, uvažavajući stroge procedure i odredbe ZIDZPK/15, sve prednikove uplate uzete u obzir na način da su uračunate u otplatu kredita konvertiranog u valutu EUR, s time da ZIDZPK/15 propisuje način na koji tuženik odobrenu glavnicu u valuti CHF konvertira u glavnicu valute EUR te zajedno sa ugovorenom kamatom u odnosu na valutu CHF zamjenjuje kamatom u odnosu na valutu EUR, stoga je tuženik poštujući odredbe ZIDZPK/15 izvršio konverziju i tuženik je izradio izračun konverzije s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR tako što je početno odobrenu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunao u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te je umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu CHF, obračunao kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa za primarne klijente i Dodatkom broj KONV-01/2016 ugovorne strane su suglasno utvrdile iznos duga, a potpisom Dodataka prednik tužiteljice priznao je dug, dakle, Dodatak broj KONV-01/2016 je pravni posao utemeljeni isključivo na zakonu i volji prednika kojim je izvršena konverzija u odnosu na valutu i kamatnu stopu pa tužiteljica ne može tvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu i provođenjem konverzije otklonjene su sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama, jer Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku utvrdio da ,,Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.” i o dosegu predmetnog sporazuma odlučivao je Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku poslovni broj: Gos 1/2019, a u kojem je zauzeo određena pravna stajališta primjenjiva i na konkretan slučaj, a pritom je taj sud zaključio da aneks, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je i nadalje, utvrdio je da korisnik kredita u CHF (dakle, i ovdje tužiteljica ) nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,s obzirom da je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka ugovoru prednik tužiteljice pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz Kolektivnog postupka, a sve iz razloga što se Kolektivni postupak odnosi samo na korisnike CHF kredita i dodatno, imajući u vidu da je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o Potrošačkom kreditiraju, u oglednom postupku je Vrhovni sud Republiuke Hrvatske utvrdio da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe odnosnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli '' te taj sud navodi i da je ZIDZPK/15 ustanovio posebna pravila temeljem kojih je tuženik, bio u zakonskoj obvezi ponuditi predniku tužiteljice sklapanje Dodatka, a on je taj koji je odlučivao o tome želi li ili ne želi prihvatiti Dodatak, odnosno imao je pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima pa je stoga sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samog početka tako da je položaj prednika tužiteljice izjednačen s položajem svih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane za EUR, a o pitanju ništetnosti osnovnog ugovora u slučaju sklapanja aneksa upravo u svrhu izvršenja konverzije oglasio se Vrhovni sud Republike Hrvatske , koji je u svojoj odluci poslovni broj: Rev 1172/2018-2 od 19.ožujka 2019. naglasio da: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ , a prema navedenom, ništetnost se može nadomjestiti voljom stranaka pa slijedom navedenog tuženik predlaže da se odbiju tužbeni zahtjevi tužiteljice i traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude,a tuženik je na raspravi dana 5. lipnja 2024. stavio prigovor radi prijeboja tražbina tužiteljice i tuženika.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 178-50-4033618 od dana 13. travnja 2007., uvid u izvadak iz zemljišne knjige ( list 18 spisa ), uvid u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj : O-1802/21 od 24. studenog 2021. donesenog od strane Javnog bilježnika iz Dugog Sela Slavice Perić, uvid u Dodatak broj KONV- 01/2016 Ugovoru o kreditu br. 178-50-4033618 od dana 17. veljače 2016., uvid u Otplatni plan ( list 253 i 254 spisa ), uvid u dopis tuženika predniku tužiteljice GM od dana 15. siječnja 2016., uvid u Otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u CHF ( list 259 do 264 ), uvid u Novi otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u EUR ( list 265 do 270 ), uvid u Pregled izvršenih uplata ( list 271 do 276 spisa ), uvid u Pregled knjigovodstvene kartice ( list 277 do 288 spisa ), uvid u Informativni izračun ( list 289 do 298 spisa ), uvid u potvrdu Javnog bilježnika iz Dugog Sela Slavice Perić poslovni broj: OV-1836/07 od 18. travnja 2007., uvid u Otplatni plan ( list 301 do 317 spisa ), uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz tvrtke Centar za financijska vještačenja i saslušana je tužiteljica DM u svrhu dokazivanja.

5. Nesporno je da je dana 13. travnja 2007. prednik tužiteljice GM s tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba zaključio Ugovor o kreditu , broj ugovora : 178-50-4033618 , kojim je tuženik odobrio kredit predniku tužiteljice u iznosu od 151.700,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunat po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita te se radilo o stambenom kreditu ,,sa flexi otplatom '' bez počeka , s rokom otplate od 360 mjeseci , uz kamatnu stopu od 4,95 % , godišnju, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora ( tuženika ) , a u čl. 7. Ugovora o kreditu obveza povrata kredita ugovorena je uz primjenu valutne klauzule u CHF na način da će se povrat obveza iz Ugovora o kreditu obračunavati u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora ( tuženika ) važeće na dan dospijeća, a u čl. 9. Ugovora, ugovorena je promjena valutne klauzule da kreditor može u tijeku redovne otplate kredita , na pisani zahtjev korisnika kredita , koji uredno ispunjava svoje obveze po ugovoru o kreditu, izvršiti konverziju obveze korisnika kredita po ovom Ugovoru izražene u CHF u EUR primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan konverzije.

6. Nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran kod Javnog bilježnika u Dugom Selu Slavice Perić poslovni broj: OV-1836/07 od 18. travnja 2007.

7. Nesporno je da su prednik tužiteljice i tuženik dana 17. veljače 2016. zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 178-50-4033618 kojim je prednik tužiteljice , kao korisnik kredita prema navedenom Ugovoru o kreditu prihvatio konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR te da neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. iznosi u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća 84.795,77 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, s time da ukupno uplaćeni iznos tužitelja na dan 30. rujna 2015. iznosi u valutnoj klauzuli 55.840,46 EUR , a da razlika između preostale neotplaćene glavnice prije konverzije i izračuna utvrđene preostale neotplaćene glavnice nakon konverzije iznosi 38.664,26 EUR pa u tom iznosu i prestaje obveza korisnika kredita ( predniku tužiteljice ) prema kreditoru ( tuženiku ) tako da bi prednik tužiteljice bio dužan platiti preostalu glavnicu od 84.795,77 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

8. Sporno je u ovom predmetu da li su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu , koje se odnose na valutnu klauzulu i to u čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu broj: 178-50-4033618 od dana 13. travnja 2007. između prednika tužiteljice GM, odnosno sada tužiteljice DM kojom je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća anuiteta, da li je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom predmetu, da li je tuženik pasivno legitimiran , da li postoje uvjeti za prijeboj tražbina tužiteljice i tuženika i visina iznosa , koji se odnosi na prijeboj tražbina , da li je nastupila zastara tražbina tužiteljice , kao i pravna osnova i visina tužbenih zahtjeva tužiteljice.

9. Što se tiče prigovora tuženika o aktivnoj legitimaciji tužiteljice , isti je neosnovan , jer je prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj : O-1802/21 od 24. studenog 2021. donesenog od strane Javnog bilježnika iz Dugog Sela Slavice Perić, nakon smrti supruga tužiteljice dana 21. listopada 2021. tužiteljica kao univerzalna nasljednica stekla svu ostavinsku imovinu ostavitelja , kao i njegovih prava , među kojima i potraživanja prema predmetnom kreditu , dakle, tužiteljica je kao nasljednica pokojnog korisnika kredita njegov sveopći univerzalni i pravni sljednik ( čl. 5. Zakona o nasljeđivanju ) te je u času njegove smrti stekla nasljedno pravo , kao i ostala prava i obveze vezane za svojstvo nasljednika ( čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ), što znači da su na nju po sili Zakona prešla sva njegova imovinska prava i obveze pa tako i utužena tražbina, koja također predstavlja imovinsko pravo i kako se radi o imovinskom pravu , koje je nasljedivo i prenosivo, a ne strogo osobno pravo , utužena tražbina nije morala biti navedena u rješenju o nasljeđivanju iza pok. GM , korisnika kredita pa je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom predmetu.

10. Prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji također nije osnovan , jer je prednik tužiteljice sklopio s tuženikom predmetni Ugovor o kreditu i također Dodatak tog ugovora , dakle bili su u obveznopravnom odnosu , a i tužiteljica je bila sudužnik po predmetnom kreditu , dakle i ona je bila u obveznopravnom odnosu s tuženikom , a kao što je gore navedeno utvrđena je kao univerzalna nasljednica ostavinske imovine svog supruga , među kojoj i njegovih prava te je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

11. Tužiteljica DM saslušana u svrhu dokazivanja je izjavila da je predmetni kredit uzeo njezin suprug GM 2017., s time da je njezin suprug preminuo prije 3 godine, a kredit je uzet za kupnju kuće. Tužiteljica tvrdi da je njezin suprug uzeo kredit u iznosu od oko 92.000,00 EUR , odnosno on je uzeo kredit u CHF te je u tužbi navedeno koji je to iznos. Tužiteljica navodi da je otplata predmetnog kredita bila u mjesečnim ratama i to na 30 godina, a kredit nije u cijelosti otplaćen i ona , kao nasljednica pok.supruga otplaćuje predmetni kredit.Nadalje, tužiteljica tvrdi da je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, dolazila u banku sa sada pok. suprugom te je bila kao sudužnik navedena u tom ugovoru, a sjeća se da je voditelj poslovnice tuženika u kojoj je njezin suprug bio dugogodišnji klijent rekao da je najpovoljnije da uzmu kredit u CHF, ali ne može se sjetiti iz kojih razloga je voditelj poslovnice naveo da je za njih najpovoljniji kredit u CHF, ali ih je tako voditelj poslovnice savjetovao. Tužiteljica se sjeća da je bila mogućnost uzimanja kredita u EUR, ali u banci je bila preporuka da uzmu kredit u CHF.Što se tiče valutne klauzule i kamatne stope, tužiteljica tvrdi da je „sve to vodilo na švicarca“. Tužiteljica se ne sjeća da li je njoj i suprugu objašnjen pojam valutne klauzule, a da joj je donekle jasan pojam valutne klauzule, međutim ne može sada to objasniti. Nadalje tužiteljica tvrdi da su ona i suprug nakon pregovora s bankom otišli k Javnom bilježniku gdje je ugovor potpisan i solemniziran. Tužiteljica se sjeća da niti njoj niti njezinom suprugu nije Javni bilježnik nešto posebno objašnjavao , odnosno ne sjeća se da li je Javni bilježnik što govorio o ugovoru o kreditu.Tužiteljica navodi da prilikom otplate kredita mjesečna rata se povisila, ali ne može točno reći za koji iznos je to bilo te je do povećanja rata kredita došlo zbog tečaja CHF. Tužiteljica navodi da s obzirom na takav rast tečaja suprug i ona su otišli u banku kako bi riješili problem zbog takvog povećanja rate kredita te su smatrali da bi mogli utjecati na kamate, ali to nije bilo moguće već su pristali na konverziju kredita iz CHF u EUR i o tome su zaključili Dodatak Ugovora o kreditu. Tužiteljica navodi da su ona i suprug u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovora o kreditu pročitali iste i u trenutku sklapanja ugovora , odnosno Dodatka ugovora samo im je bilo bitno da se „izvuku“ iz problema , koji su nastala vezani uz CHF te da pokušaju naći rješenje kako bi mogli otplaćivati kredit i da ne dođe do toga da im oduzmu kuću. Tužiteljica tvrdi da ona i suprug nisu vodili nikakve razgovore sa službenikom banke u vezi predmetnog ugovora, a banka je sastavila ugovor o kreditu i Dodatak tog ugovora. Tužiteljica navodi da su prve tri godine, odnosno do smrti supruga , oni zajednički otplaćivali rate kredita, ali nakon njegove smrti to čini samo ona . Tužiteljica tvrdi da u vrijeme uzimanja kredita niti suprug niti suprug nisu obavljali nikakvu profesionalnu , odnosno obrtničku djelatnost. Tužiteljica navodi da je njezin suprug bio tapetar u tvrtki „Gredelj“ dok je ona zdravstveni djelatnik. Tužiteljica navodi da je pogrešno navela da je ugovor o kreditu sklopljen 2016. međutim isti je sklopljen 2006., a Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je 2016.Osim toga tužiteljica tvrdi da je njezin suprug išao u banku i sudjelovao u razgovorima oko sklapanja Dodatka ugovora o kreditu, a da je ona samo nakon toga potpisala Dodatak ugovora o kreditu kao sudužnik.

12. Nesporno je da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6.. izreke , kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik , ,,u razdoblju od 1. travnja 2004. do 23. prosinca 2008. , povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošača u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,, Narodne novine '' br. 96/03), u razdoblju od 1. lipnja 2004. . do 6. kolovoza 2007., i to člancima 1. 82 i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 79/07, 133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima", a zbog takve promjene tečaja švicarskog franka prednik tužiteljice , odnosno tužiteljica su tuženiku platili znatno veći iznos.

13. U konkretnom slučaju predniku tužiteljice i tužiteljici nisu bili pre zentira ni m ogući rizici nekontroliran og ra sta tečaja švic a rskog franka , ,kao i uvečanje mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja već je ,pače, njima , kako to i proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužiteljice , ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji i najstabilniji kredit, s najnižom kamatnom stopom , a značaj neravnoteže zbog valutne klau zule u švic a rskim fran cima je tim veći što pro sječni potrošač nije m oga o zn ati za rizik tečaja švicarskog franka. nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihv atila s a m o opći v alutni rizik, koji je još v eći zbog toga što s e i ugo v o r n a ka m ata n aplaćuje u ku n a m a pr e m a tečaja švic a r skog fr a nka . a k to m e je i pr o mje njiv a u skladu s jednostranom odlukom banke, a i razvidno je da u kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenljiva elementa ( valutna klauzula vezana za švicarski franak ) , koji sami po sebi ukazuju da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih prednik tužiteljice i tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nisu znali niti mogli znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata , odnosno nisu znali koliko će iznositi njihova kreditna obveza.

14.

Dakle, tuženik nije na transparentan način informirao potrošača o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak , a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR pa ugovornim odredbama , kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu među strankama na teret potrošača , s time da tuženik prihvaća samo opći rizik valutne klauzule dok potrošač prihvaća osim tog rizika i dodatni rizik specifičan za CHF, kao valutno utočište , a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost, koja bi kompenzirala takve rizike.

15. Prema tome , kako to proizlazi iz uvjerljivog i životnog iskaza tužiteljice , predniku tužiteljice niti njoj , kao sudužniku od strane tuženika u vrijeme sklapanja ugovora nije objašnjen rizik , koji za sobom nosi ugovaranje kredita u švicarskim francima zbog mogućnosti rasta tečaja niti mu je objašnjeno da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku , kao prema EUR-u već je naprotiv od strane tuženika takvo objašnjenje izostalo , a tuženik kao bankovna institucija , koja se bavi prodajom proizvoda ( kredita ) bila je dužna o tome izvijestiti prednika tužiteljice i tužiteljicu , jer takve okolnosti su banci bile poznate , odnosno nisu mogle ostati nepoznate, što bi , kako to i tvrdi tužiteljica , utjecalo na to da li bi njezin suprug , kao korisnik kredita, uzeo kredit u švicarskim francima tako da tuženik nije postupio u dobroj vjeri.

16. Osim toga ,kao što to u svom uvjerljivom iskazu tvrdi tužiteljica , radi se o unaprijed formuliranom , o tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika , kao jače ugovorne strane u smislu načela ,,uzmi ili ostavi'' , a u kojem položaju se tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo.

17. Osim gore navedenog, valja reči da je sud Europske unije u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet RM protiv Erste bank Hungary Zrt), a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji.

18. Pri tome treba uzeti u obzir utvrđenja Visokog trgovačkog suda u presudi poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. gdje se navodi da su: „ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne , jer su banke prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice:općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu,da je rizik intervalutamih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, jer se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a.

19. Prema tome ništetne su odredbe predmetnog Ugovora koji se zapravo odnose na valutnu klauzulu i to dio odredbe sadržan u čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu prema kojoj je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća anuiteta radi čega je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

20. U ovoj pravnoj stvari primjenjuje se institut stjecanja bez osnove reguliran odredbom iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a u kojoj stoji da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga pa u konkretnom slučaju kada je tuženik za sebe nepošteno ugovorio valutnu klauzulu i time predniku tužiteljice, odnosno tužiteljici obračunao viši anuitet od onoga koji je trebao platiti, uplatom takvih anuiteta tuženik je stekao bez osnove utuženi novčani iznos.

21. Osim toga, i prema čl. 323. st. 1. ZOO-a ( 35/05, 41/08- dalje ZOO ) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

22. Što se tiče konverzije kredita , odnosno nesporno između stranaka sklopljenog dana 17. veljače 2016. Dodatka broj KONV -01/2016, Ugovora o kreditu br. 178-50-4033618 , kojim je prednik tužiteljice , kao korisnik kredita prihvatio konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR. valja reći da sklapanje tog Dodatka nije od utjecaja na rješavanje ovog spora, jer njime parnične stranke nisu sporazumno dogovorile način rješavanja ništetnosti odredbe o promjenjivim kamatnim stopama te odredbe o ništetnosti valutne klauzule, jer tuženik nije priznao niti je pregovarao o ništetnosti ugovornih odredbi te povratu svega što je stečeno bez osnove pa se ne može govoriti da bi takav Dodatak Ugovora o kreditu imao značenja za ovaj postupak.

23. Također razlog zbog kojeg spomenuti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Dodatak , koji su parnične stranke sklopile nije u vezi sa predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljice je u tome da se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, odnosno da niti jedna odredba toga zakona ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose medu strankama , dakle nije prestala izvanugovorna obveza tuženika na ime vraćanja stečenog bez osnove, odnosno da sklapanje Dodatka ne znači da je korisnik kredita u potpunosti obeštećen po osnovi kamatne stope i valutne klauzule pa da posljedično tome ne bi imao pravni interes za vođenje parnice.

24. Nadalje , u odnosu na konverziju presudom, Suda Europske unije u predmetu C-186/16 iz koje proizlazi da je sud Europske unije dao smjernice nacionalnim sudovima i to : nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restituicija, je li ugovor s ništetnom valutnom klauzulom apsolutno ništetan i da potrošač ima pravo birati ostanak u ugovoru bez ništetnih ugovornih odredaba ili utvrditi ništetnost ugovora , a prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum Ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ne znači da je time korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđivanje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. 25.

Sud Europske unije je u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da ,

nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

26. Prema tome, u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite prednika tužiteljice kao potrošača,jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovorni strana te ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli.

27. S obzirom da je tuženik osporio i visinu tužbenih zahtjeva tužiteljice , a i s obzirom na tuženikov prigovor prijeboja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blaškovič iz tvrtke Centar za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba na okolnosti: (za preplaćene tečajne razlike) - koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF na datum isplate kredita i iznosa koje je tužiteljica preplatila zbog rasta tečaja CHF, izražen u mjesečnim iznosima i ukupno, u kunama i u eurima po fiksnom tečaju konverzije, zatim (za izračun zakonskih zateznih kamata) - koliko iznose zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose tečajnih razlika koje je tuženik prilikom konverzije kredita obračunao zaključno sa 30. rujna 2015. izraženo u mjesečnim iznosima i ukupno, u kunama i u eurima po fiksnom tečaju konverzije i (za izračun preplate u konverziji) - koliko bi iznosila preplata priznata tužiteljici u konverziji da je cijelo vrijeme otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju CHF na datum isplate kredita kao i na okolnost negativnih tečajnih razlika.

28. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Petre Blašković proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 9.687,92 EUR, zatim ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 112,62 EUR, a sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 9.575,30 EUR te zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana konverzije kredita ukupno iznose 3.414,29 EUR te također vještak tvrdi da je tuženik prilikom provođenja konverzije uzeo u obzir sve uplate tužiteljice te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te utvrdio preplatu tužiteljice u iznosu 595,92 EUR pri čemu vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu, za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužiteljice za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužiteljice i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.

29. Tužiteljica je stavila prigovor na dio nalaza i mišljenja vještaka da preplata priznata tužiteljici u konverziji iznosi 595,92 EUR, ali da je vještak propustio izračunati izračunati preplatu kako to predlaže tužiteljica , odnosno koliko bi iznosila preplata priznata tužiteljici u konverziji da je za cijelo vrijeme otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju CHF na datum isplate kredita dok u ostalom dijelu tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

30.

Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun u nalazu i mišljenju financijskog vještaka .

31. Financijski vještak Petra Blašković se pisanim putem podneskom od 9., rujna 2025. očitovala na primjedbe tužiteljice navodeći da prema raspoloživoj dokumentaciji proizlazi da je tuženik u skladu s čl.19. c izvršio izračune na način da je uplate tužiteljice, izvršenih po kreditu u CHF, a realiziranih u kn, preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR po simuliranom otplatnom planu te je za izvršene uplate u kunama od strane tužiteljice izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate, odnosno tuženik je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunate u kn na dan konverzije te sveo iznose glavnice sukladno simuliranom otplatnom planu za EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za EUR kredit i slijedom navedenog prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita, a na kunski iznos je primjenom tečaja za EUR koji je vrijedio na dan isplate kredita izračunata početno odobrena glavnica kredita u EUR i početna kamatna stopa za simulirani kredit u EUR, ali i naknadne (do primjene snižene kamatne stope koja se odnosila za korisnike kredita u CHF kako je prethodno opisano) su u simuliranom otplatnom planu kredita u EUR više od primijenjenih, promjenjivih, kamatnih stopa po obračunu banke za kredit tužiteljice u CHF i prilikom izračuna je korišten promjenjivi tečaj EUR kao i promjenjiva kamatna stopa koja bi se moguće odnosila na tužiteljicu da je imala kredit u EUR te vještak napominje da logika konverzije nije obeštećenje na način da se potrošaču prizna cjelokupni iznos više plaćenog po valutnoj klauzuli u CHF, što je predmet ovog spora već svođenje kredita na drugačiji ugovorni odnos, jer Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (,, Narodne novine '' br. 102/15) navodi u čl. 19.b., u glavi,, Načelo konverzije kredita'' : Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i vještak zaključuje da je prilikom konverzije došlo do izjednačavanja plaćanja u kunama izvršenim po kreditu u CHF sa plaćanjima prema simuliranim kreditom u EUR, a ne s priznavanjem preplate zbog promjene tečaja po kreditu u CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita vezanog uz valutu CHF tako da priznata preplata u konverziji proizlazi iz razlike u ukupno plaćenom u kunama po kreditu u CHF, ali u odnosu na obvezu plaćanja koja bi bila po simuliranom EUR kredit pa stoga vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti.

32. Tužiteljica nije imala primjedbi na navedeno očitovanje financijskog vještaka.

33. Sud ocjenjuje stručnim i nepristranim nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković , koja je nalaz i mišljenje dala na temelju priložene dokumentacije te je nalaz i mišljenje jasan i određen bez kontradiktornosti , a vještak je dao varijante izračuna i uzeo u obzir preplatu po konverziji , to sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje navedenog vještaka.

34. Što se tiče uračunavanja negativnih tečajnih razlika, valja reći da prednik tužiteljice , odnosno tužiteljica nisu nepošteni stjecatelji te s obzirom na iskaz tužiteljice tijekom postupka i postupanje tuženika kod odobravanja kredita kako je gore navedeno , dakle bez uračanavanja negativnih iznosa, jer . je za stjecanje bez osnove bitno uzeti u obzir iznose kada je tečaj švicarskog franka u odnosu na kune bio veči te je tada došlo do preplate kredita.

35. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja s tražbinom tužiteljice u iznosu za negativne tečajne razlike od 112,62 EUR .

36. Takav prigovor tuženika nije osnovan , jer tuženik ne može steći korist iz ništetnosti potrošačkog ugovora u postupku u kojem je već utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese potrošača pri čemu valja istaknuti i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd 4393/2021-2 od 13. listopada 2021. u kojoj se navodi da tužitelj nije stekao ništa bez osnove, jer su sve uplate vršene isključivo tuženiku pa stoga ne postoji osnova za povrat bilo kakvog iznosa kojeg tužitelj nije niti primio .

37. Nadalje , za stjecanje bez osnove bitno je uzeti u obzir iznose kada je tečaj švicarskog franka u odnosu na kune bio veći te je tada došlo do preplate kredita i zapravo niže zaračunate negativne tečajne razlike nastale su slobodnom dispozicijom tuženika pa stoga za anuitete obračunate po nižem tečaju u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit , tužiteljica ne preuzima nikakvu obveznopravnu odgovornost.

38. Osim toga, također valja reći da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a ne proizlazi da bi plaćanje manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja Ugovora , tuženik zbog ništetnosti valutne klauzule imao pravo ostvarivati pravo na povrat, jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP-a odnosi samo na potrošača , a tuženik nije potrošač pa je valjalo odlučiti , kao u toč. V. izreke presude.

39. Slijedom navedenog , a prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime preplate po kreditu , koja je u trenutku konverzije bila manja u iznosu od 4.256,76 EUR od stvarne preplate utvrđene izračunom tuženika pa tužiteljici dosuđen navedeni iznos radi čega je valjalo odlučiti u toč. II. izreke presude.

40. Osim navedenog iznosa , tuženik je , kao nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115 ZOO-a dužan platiti tužiteljici i zakonske zatezne kamate od trenutka konverzije 18. veljače 2016.

41. Također je temeljem nalazu i mišljenju financijskog vještaka sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik s obzirom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 9.687,92 EUR u kojem iznosu je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je valjalo odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

42. Osim navedenog iznosa , tuženik je , kao nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115 ZOO-a dužan platiti tužiteljici i zakonske zatezne kamate od trenutka dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u toč. III. izreke presude.

43. Prema nalazu i mišljenju vještaka sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice da zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana konverzije kredita ukupno iznose 3.414,29 EUR u kojem iznosu je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je valjalo odlučiti kao u toč. IV izreke presude.

44. Osim navedenog iznosa , tuženik je , kao nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115 ZOO-a dužan platiti tužiteljici i zakonske zatezne kamate od dana utuženja 12. lipnja 2023. pa do isplate kako je to navedeno u toč. IV. izreke presude.

45. Prigovor tuženika o zastari tražbina tužiteljice nije osnovan.

46. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ovaj sud u skladu s čl. 138.a tog Zakona u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika pa se tužiteljica osnovano poziva na presudu u kolektivnom sporu.

47. Glede ništetnosti predmetnog Ugovora zbog promjene tečaja –valutna klauzula valja reći da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6.. izreke , kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik , ,,u razdoblju od 1. travnja 2004. do 23. prosinca 2008. , povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je presuda postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. a tužiteljica je u ovom individualnom sporu podnijela tužbu u roku kraćem od pet godina od dana pravomoćnosti presude odnosno dana 12. lipnja 2023. , kada je tužitelj podneskom podnio tužbu tako da nije proteklo 5 godina sukladno čl. 225. ZOO- a i nije nastupila zastara tražbina tužiteljice.

48. Tužiteljica je tijekom postupka dokazala da je potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača , jer je potrošač fizička osoba , koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne , obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

49. Naime , predmetni kredit je bio namjenski ( stambeni kredit) , kako je navedeno u predmetnom ugovoru i kako je to u svom uvjerljivom i logičnom iskazu navela tužiteljica te je stan koristila za svoje stanovanje , a osim toga i tuženik u svojoj dokumentaciji kredit vodi kao potrošački kredit .

50. Osim toga , poslovni krediti se odobravaju po sasvim različitim kriterijima i kao takvi se vode u banci i za njih je potrebno dokazivati bonitet poslovnog subjekta te je potrebna i izrada poslovnog plana te isplativost poslovnog poduhvata , a ako se radi o projektnom kreditiranju , potrebno je odobrenje nadzornog odbora banke, što u konkretnoj situaciji nije slučaj tako da je tužiteljica potrošač budući da iz njezinog uvjerljivog iskaza proizlazi da u vrijeme i tijekom otplate kredita niti ona niti njezin pravni prednik nisu bili vlasnici obrta ili tvrtke , jer je suprug tužiteljice bio tapetar zaposlen u tvrtki ,,Gredelj '' dok je tužiteljica bila zdravstveni radnik.

51. Tuženik se protivio ,, mogućem '' djelomičnom povlačenju tužbe tužiteljice.

52. Međutim , protivno navodima tuženika , tužiteljica je samo precizirala tužbene zahtjeve sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka , a prije toga tužiteljica nije niti točno znala koliki iznos će tražiti od tuženika tako da se zapravo ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe već o uređivanju tužbenog zahtjeva pa se protivljenje tuženika tome ne može prihvatiti.

53. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22,114/22 i 155/23) , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku , koji je odvjetnik u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to :za sastav tužbe po tbr 7/1 250 bodova, za sastav podneska od dana 9. 5. 2024. po tbr 8/1 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 5. 6. 2024. po tbr 9/1 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 4. 9. 2024. po tbr 9/1 250 bodova , za sastav podneska od dana 12. 3. 2025. po tbr 8/1 250 bodova i za zastupanje na raspravi dana 3. 10. 2025. po tbr 9/1 250 bodova, a kako je 1 bod 2, 00 EUR , to iznosi 3.500,00 EUR te PDV od 25 % u iznosu od 875,00 EUR čemu valja pribrojiti troškove financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR te troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 193,93 EUR i troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 193,93 EUR tako da su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 5.112,86 EUR na koji iznos sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude dana 17. studenog 2025.

54. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom , a koji troškovi se odnose na zastupanje tužiteljice po punomoćniku , koji je odvjetnik na ročištu za objavu presude , koji nije bio nazočan na tom ročištu pa ti troškovi nisu priznati tužiteljici.

55. Budući da tuženik nije uspio u parnici , to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.275,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

U Zaboku 17. studenog 2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste, pisano u tri primjerka , putem ovog suda , nadležnom Županijskom sudu

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, Jurja Žerjavića 19

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4