Poslovni broj Ps 8-2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, protiv tuženice HV, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupane po punomoćnici Nataša Đurović Đanović, odvjetnica iz Dubrovnika, radi iseljenja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025 , dana 17. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Tuženica HV OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je stan u [adresa] na adresi H [adresa] katastarske oznake čest zgr 228 KO [katastarska općina] površine 49,82 m2, slobodan od osoba i stvari predati u posjede vlasniku tužitelju , sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženica je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 106,18 EUR kuna, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik stana u [adresa] na adresi H [adresa] zgr 228 ko [katastarska općina] površine 49,82 m2.

Navodi da je kao najmodavac s tuženicom kao najmoprimcem zaključio je dana 21. 1. 2003 godine Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom Klasa: 371-01/02- 01/147. Navedeni Ugovor je zaključen na osnovi socijalnih prilika tuženice i to na temelju Odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika socijalno ugroženim osobama i osobama slabijeg imovnog stanja ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" 4/97 i 3/00).

Predmetnim ugovorom je određeno da se zaključuje na određeno vrijeme i to na vremensko razdoblje od 1 (jedne) godine te da za slučaj da ni jedna stranka u roku od 30 dana prije isteka roka od jedne godine ne pokrene postupak za produljenje ili izmjenu ugovora, ugovor se produžava za naredno jednogodišnje razdoblje. Dakle radi se o ugovoru o najmu stana na određeno vrijeme koji je vrijedio na vremenski period od jedne godine.

Navodi kako je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na 21. sjednici, održanoj 27. lipnja 2016. godine, donijelo je Odluku o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" broj 8/2016), između ostalog u kojoj je predviđena revizija korisnika gradskih stanova, Grad Dubrovnik obavijestio je korisnike gradskih stanova da sukladno Odluci, ugovori se neće obnavljati te su isti pozvani da podnesku zahtjev za zaključenje novog ugovora. Člankom 64. Odluke određeno je da Ugovori o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključeni prije stupanja na snagu ove Odluke na osnovi Odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika socijalno ugroženim osobama i osobama slabijeg imovnog stanja ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 4/97 i 3/009) neće se obnavljati i prestaju važiti istekom roka na koji su zaključeni. Također je člankom 68. Odluke određeno da će se s najmoprimcem zaključiti novi Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, ako najmoprimac podnese zahtjev za zaključenje novog Ugovora i ako ispunjava sve uvjete iz članka 4. Odluke za davanje u najam takvog stana, a to je da su državljani Republike Hrvatske, da imaju prebivalište na području [adresa], s tim da podnositelj zahtjeva mora imati prebivalište u neprekidnom trajanju od najmanje 15 godina, računajući do dana podnošenja zahtjeva, da ukupna mjesečna primanja po članu obiteljskog domaćinstva u prethodnoj godini ne prelaze 50% iznosa prosječne mjesečne neto plaće u Republici Hrvatskoj, u prethodnoj godini, osim ako se radi o stanovima koji su izgrađeni sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pisanja socijalno ugroženih osoba i osoba slabijeg imovnog stanja u kojem mjesečna primanja po članu obiteljskog domaćinstva u prethodnoj godini ne prelaze 30% iznosa prosječne mjeseče plaće u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini (osobe slabijeg imovnog stanja) sukladno čl. 6., da nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu nekretninu, da ne koriste bez valjanog pravnog temelja stan ili drugu nekretninu u vlasništvu Grada Dubrovnika ili nad kojom Grad Dubrovnik ima vlasničko-pravna ovlaštenja, da nemaju dugovanja prema Gradu Dubrovniku, te to dokaže ispravama i dokazima koji su propisani Odlukom. Slijedom navedenog, navodi se kako je tuženici poslao obavijest o prestanku važenja Ugovora o najmu stana Klasa: 371-01/16-01/50 Urbroj: 2117/01-04-16-18 te je pozvao da u roku od 15 dana od primitka podneska dostavi propisanu dokumentaciju temeljem Odluke o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 8/16). uz zahtjev nije dostavljena potpuna dokumentacija. Povjerenstvo je na sjednici održanoj 24. listopada 2017. godine razmotrilo njezin zahtjev te nakon uvida u predmet spisa jednoglasno utvrdilo da nije dostavljena potpuna dokumentacija, te pošto imenovana nije postupila po zahtjevu tužitelja, nije nadopunila dokumentaciju, ne ispunjava uvjete propisane Odlukom, te se njezin zahtjev odbacuje kao nepotpun. Zaključkom Gradonačelnika od 11 siječnja 2018 odbačen je zahtjev tužene za sklapanje ugovora o najmu, te se pozvala istim Zaključkom da stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed vlasniku stana (tužitelju) u roku od 8 dana od dana primitka Zaključka. Navodi da tuženica i dalje koristi predmetni stan bez valjanog pravnog temelja odnosno nije postupila po dopisu tužitelja te je odbila predati stan u posjed tužitelju.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Netočne tvrdnje tužitelja da tuženica nije dostavila potpunu dokumentaciju pa je iz tog razloga i neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na iseljenje iz stana koji je jedini dom tuženice i njezinog sina. Tuženica ističe prigovor zaštite prava na dom zajamčenog ćl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3 Tuženica u podnesku predanim na ročištu 12 veljače 2020 navodi da se još jednom protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pa predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tužitelj tužbom traži iseljenje tuženice iz stana u [adresa] na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 49,82 m2 iz razloga navedenih u tužbi, i to jer tuženica nekretninu koristi bez valjane pravne osnove. Navedeni razlozi nisu točni. Tuženica stan koristi temeljem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom kojeg je pravni prednik tužiteljice, njezin suprug pok. DV sklopio s tužiteljem još 1998. godine, a koji je produžen ugovorom zaključenim između tužitelja i tuženice 2003. godine. Predmetnim ugovorom tužitelj je dao u najam nekretninu, a tužiteljica je bila dužna plaćati mjesečni iznos najamnine. Dakle, tuženica u predmetnom stanu, zajedno sa svojim sinom IV koji je član obiteljskog domaćinstva, živi od 1998. godine do danas. Tuženica u predmetnom stanu živi sa svojim sinom, te isti ostvaruju minimalne plaće nedovoljne za iznajmljivanje stana po tržišnim cijenama u Dubrovniku. Ni tuženica ni njezin sin nemaju u vlasništvu nikakve nekretnine i pokretnine, te tuženica zadovoljava sve uvjete za rješavanje stambenog pitanja od strane Grada Dubrovnika, što je i bila namjera stranaka tj. tužitelja i pravnog prednika tuženice, prilikom ulaženja u ovaj obvezno pravni odnos, te se obzirom na navedeno socijalne prilike tuženice nisu promijenile kako je to netočno navedeno u tužbi. Nadalje, tuženica ističe da je u cijelosti neosnovana jednostrana odluka Grada Dubrovnika o prestanku važenja ugovora o najmu od 27. siječnja 2003. godine objavljena u Službenom glasniku Grada Dubrovnika broj 8/2016, kojim čl. 64. Odluke određeno je da se ugovori neće obnavljati i da prestaju važiti istekom roka na koji su zaključeni. Suprotno tom članku u dopisu od 28. kolovoza 2017. godine kojim je tuženica obaviještena o navedenoj odluci tužitelja je kontradiktoran, neosnovan, a nadasve protivan odredbama Zakona o obveznim odnosima kao i odredbama Zakona o najmu stanova vezano za prestanak ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Radi svega navedenog nije osnovano postupanje Grada Dubrovnika, koji tuženicu s minimalnim primanjima tjera da iseli iz stana bez valjanog pravnog razloga.

Prihvaćanjem ovog tužbenog zahtjeva tuženica bi sa svojim sinom završila na ulici, jer njihova zajednička primanja nisu dovoljna za iznajmljivanje stana i plaćanje režija na području Dubrovnika. Takav stav je izrazilo Ministarstvo hrvatskih branitelja u svojim preporukama Gradu Dubrovniku od 30. svibnja 2018. godine i 20. ožujka 2019. godine.

Isto tako, kada bi sud i prihvatio kao valjane navode iz tužbe (što nije slučaj) treba istaknuti da nekretnina iz koje se tužbenim zahtjevom traži iseljenje tuženice predstavlja njen dom u kojem živi preko 20 godina, pa je sud dužan, pored ranije iznesenog, uvažiti i cijeniti osobne prilike tuženice i specifične okolnosti njezinog slučaja, te temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti valjanu odluku. Naime Europski sud za ljudska prava je u svojoj presudi Škrtić protiv Hrvatske donio upravo ovakvu odluku jer bi iseljenjem tuženice istoj bilo povrijeđeno pravo na dom zajamčeno čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda "Nacionalni su se sudovi stoga ograničili na zaključak da stanovanje podnositeljice zahtjeva nije imalo pravnog temelja, no nisu dodatno analizirali razmjernost mjere koja bi se trebala primijeniti protiv podnositeljice zahtjeva, odnosno njezino prisilno iseljavanje iz stana u kojem živi od 1991.godine. Ne ispitavši prethodno navedene tvrdnje, nacionalni sudovi podnositeljici zahtjeva nisu omogućili prikladnu postupovnu zaštitu. Postupak donošenja odluka koji je doveo do miješanja u takvim okolnostima nije bio pošten i nije omogućio dužno poštovanje interesa koji su podnositeljici zahtjeva zajamčeni čl.8." Također sličan je stav ESLJP zauzeo i u presudi Čosić protiv Hrvatske gdje navodi: "gubitak doma najekstremniji (je) oblik miješanja u pravo na poštivanje doma. Svaka osoba izložena riziku miješanja takve važnosti treba u načelu imati priliku da razmjernost i razumnost mjere bude utvrđena od strane neovisnog suda, u svijetlu mjerodavnih načela iz čl. 8. Konvencije, bez obzira na to što prema domaćem pravu njegovo pravo bit u stanu treba prestati."

Radi iznesenog, očito je kako je ugovor sklopljen 1998. godine produžen zaključenjem ugovora 2003. godine, te nakon toga konkludentnom radnjom tužitelja radi čega je potrebno saslušati svjedoke i utvrditi pravu namjeru i pogodbe stranaka, pa je stoga tužbeni zahtjev neosnovan i preuranjen, te ga valja kao takvoga odbiti. Posebno se ističe kako je jednostrana odluka Grada Dubrovnika o prestanku važenja ugovora u cijelosti neustavna i nezakonita, dok s druge strane, neutemeljenost zahtjeva, kada bi tvrdnja tužitelja bile i točne, proizlazi iz prava na dom zajamčenog konvencijom i samim tumačenjem tog prava od strane ESLJP.

4. Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno-relevantne isprave priložene u spisu saslušao tuženicu kao i svjedoke NV i AV i HVM

4 1. Tuženica HV na saslušanju iskazuje: da je već 24 godine u predmetnom stanu u kojem živjela sa pokojnim suprugom, koji je umro 2001. i sinom, koji sada ima 31 godinu radi u Domu Marina Držića kao spremačica i biljeterka. plaća je 4.000,00 kuna sa prijevozom. sin je vrtlar na Lokrumu. Supruga je Hrvatskog branitelja, nije podnijela dokumentaciju kad je to Grad Dubrovnik tražio jer su joj bile bolesne i majka i sestra i svekrva i umrle su sve tri, doslovce je bila gladna. Naknadno je predala dokumentaciju, ali mora reći da joj u životu stvarno nije bilo lako obzirom na sve navedeno. nema nikakvu svoju nekretninu niti čak osobno vozilo, nema ni sin, a mora reći kada je trebalo ići braniti državu u Domovinskom ratu suprug nije niti trena dvojio. nema kud jer je doslovce gladna. Sin nije oženjen. Smatra da je suprug kao Hrvatski branitelj zaslužio taj stan. Cijeli Domovinski rat je bila u Dubrovniku majka je umrla 2015., sestra je umrla 2016., svekrva je umrla 2017. i polusestra 2018. godine. Bila je u teškoj situaciji jer su išle tužbe, a išle su i ovrhe, a ima zaštićeni račun, a nema što za jesti sin je završio srednju školu, sada radi na Lokrumu, a do sada je radio povremeno, izgubio je oca sa svojih 10 godina. Jako je tužna jer znam da je Grad Dubrovnik nekim osobama dijelio stanove, koji to nisu zaslužili

4.2. Svjedok AV na saslušanju iskazuje: da od 1996. živi u predmetnom stanu zajedno sa majkom. otac se borio u Domovinskom ratu i misli da je otac živ da do ovoga ne bi došlo. Kada je otac umro **.**.2001. to je majku naravno jako pogodilo, godinama je bila na tabletama i sve smatra uzrokom nedostavljanja potrebite dokumentacije nema nikakvu nekretninu, nema ni majka. Nemaju gdje živjeti. Zaposlen je , plaća je 5.000,00 kuna, ima i ovrhu i kredit. Nedavno je dobio stalni posao. Majka još radi, njezina plaća je 4.000,00 kuna. Oboje su u kreditima. Nije mu jasno zašto majka ne može otkupiti stan kada to mogu ljudi koji imaju nekretnine, a neki su već i otkupili. Imaju zaštićeni račun.

Na upit punomoćnika tuženika za što je uzeo kredit, odgovara digao je kredit kada dobio stalni posao, podigao 60.000,00 kuna, a dao je majci 30.000,00 kuna, sve kako bi se renovirao stan. a do tada su živjeli u onom što su donijeli iz hotela, i to Palace i Plakir, tamo su živjeli kao prognanici. Na upit je li se sjeća kada su njegove bake umrle, odgovara mamina prije možda 10 godina, tako nešto, a tatina prije možda 10-12 godina, ako ne i više, zna da je imala 82 godine i da je živjela u [adresa]. Na upit punomoćnika tužitelja je li zna da je u nekoliko navrata 2016. i 2017. godine od strane tužitelja pozivan da dostavi zahtjev i svu relevantnu dokumentaciju, odgovara da nije obraćao pozornost na to, nije gledao poštu.

4 3 Svjedokinja KV na održanoj glavnoj raspravi 7. prosinca 2021. godine izjavljuje: da zna da HV živi u [adresa], ne zna točnu adresu. prijateljice su nekih 7-8 godina i to dobre prijateljice. Zna da živi sa sinom. Nije bila u njezinom stanu,. Zna da ima loša primanja, nekih 4. -4.500,00 kuna. HV nema drugih nekretnina, nema čak ni auto. Njezin sin nema ništa. oni u takvoj lošoj financijskom situaciji, da više puta nisu imali što jesti. Njen muž je ipak bio branitelj i to 5 godina. Misli da ona ne bi imala gdje da je se sad izbaci vani. Takoreći mogla bi na kontejner Na upit punomoćnika tuženika je li zna je li HV trebala predavati neke papire za stan, odgovara zna da je trebala predati papire, međutim njoj je umrla majka i pala je u tešku depresiju, prije toga je umro i suprug, tako da je zaista bila depresivna.

4 4. Svjedokinja HVM na održanoj glavnoj raspravi 5. srpnja 2022. izjavljuje: da poznaje gospođu HV negdje od 2003. ili 2004. godine. Zna da živi u [adresa], u stanu koji je dodijeljen njenom pok. suprugu. Po saznanjima HV nema ništa drugo od imovine, zna da je radila čistačica u Kneževom dvoru, zatim u Muzeju Rupe, zna da je sada i spremačica i biljeterka u Domu Marina Držića. Zna da skromno živi i bori se za svoju egzistenciju. s njom živi sin. Zna da je dugo bila samohrana majka i borila se za svog sina. Nije bila u njezinom stanu, ali ga vidjela na fotografijama kad HV pošalje iste. HV je čista i uredna, izuzetno vrijedna osoba. S njima ne živi nitko. Na upit punomoćnika tužitelja ima li saznanja o gubitku još nekih užih članova obitelji, odgovara zna da joj je umrla majka prije par godina. Opterećena je svojom situacijom i zna reći "Ja nemam ništa, a muž mi je bio branitelj". Isto tako je opterećena kako će osigurati egzistenciju svom sinu.

4 5 Iz vlastovnice priložene u spis (l.s. 4) razvidno je da je na predmetnoj nekretnini stanu u čest. zgr. [katastarska čestica] uknjižen tužitelj u cijelosti, što tuženica i ne spori.

4 6 Iz Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom razvidno je da istog sklapaju Grad Dubrovnik i tuženica dana 27. 1. 2003 godine, kojim Grad Dubrovnik daje u najam tuženici stan u [adresa] za iznos mjesečne najamnine od 76,22 kn .Istim se najmoprimac obvezuje uplatiti i dug u iznosu od 1 143,29 kn.. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme i to jedna godina, a smatrat će se prešutno obnovljen ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena od jedne godine ne obavijesti drugu ugovornu stranu da ne namjerava zaključiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje. Ugovorene su odredbe o otkazu ugovora. . Zajedno sa najmoprimcem stan imaju pravo koristiti i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva AV rođen **.**.1988. ls 8

-Iz Ugovora o najmu stana sa HV suprugom tužene razvidno je da se isti sklapa dana 1 lipnja 1998 list spisa 26

4 7 . Iz dopisa Grada Dubrovnika upućenom tuženici od 1. 12. 2016 /ls 5/ godine razvidno je da Grad Dubrovnik upućuje obavijest o prestanku važenja ugovora o najmu, od 27. 1. 03 te u istom stoji da je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na 21. sjednici, održanoj 27. lipnja 2016. godine donijelo Odluku o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" broj 8/2016, u daljem tekstu: Odluka). Člankom 64. Odluke određeno je da ugovori o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključeni prije stupanja na snagu ove Odluke na osnovi Odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika socijalno ugroženim osobama i osobama slabijeg imovnog stanja ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 4/97 i 3/00) neće se obnavljati i prestaju važiti istekom roka na koji su zaključeni. S najmoprimcem iz članka 64. stavka 1. Odluke zaključit će se novi ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, ako najmoprimac podnese zahtjev za zaključenje novog ugovora i ako ispunjava sve uvjete iz ove Odluke za davanje u najam takvog stana, te to dokaže ispravama i dokazima koji su propisani Odlukom. Slijedom navedenog, a sukladno članku 64. i 68. Odluke, obavještava da ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 27 siječnja 2003 koji je sklopila kao najmoprimac s Gradom Dubrovnikom najmodavcem i vlasnikom stana prestaje važiti s danom 27. siječnja 2016 godine, te se ujedno poziva da u roku od 15 dana od primitka ovog podneska, dostavi sljedeću dokumentaciju: 1. uvjerenje o prebivalištu za sebe i ostale članove obiteljskog domaćinstva (od Policijske uprave Dubrovnik), 2. domovnica podnositelja zahtjeva i sve članove obiteljskog domaćinstva, 3. vjenčani list (ne stariji od 6 mjeseci), 4. rodni list za podnositelja zahtjeva i sve članove obiteljskog domaćinstva, 5. dokaz o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (potvrda ovlaštenog Ureda za obranu o razdoblju sudjelovanja – samo za podnositelja zahtjeva), 6. uvjerenja i potvrde o primanjima za sebe i ostale članove obiteljskog domaćinstva za prethodnu godinu ovjerene pečatom i potpisom poslodavca (plaće, mirovine, ugovori o djelu, novčana primanja iz osnove skrbi HV, socijalne skrbi, invaliditeta, bolovanja, alimentacije, dječjeg doplatka i sva ostala novčana primanja), 7. potvrdu Porezne uprave o visini dohotka za podnositelja zahtjeva i članove obiteljskog kućanstva, 8. uvjerenje katastra o neposjedovanju ili posjedovanju nekretnina za sebe i ostale članove obiteljskog domaćinstva, 9. potvrdu zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku da podnositelj zahtjeva i članovi obiteljskog domaćinstva nisu ili jesu evidentirani kao vlasnici ili suvlasnici obiteljske kuće ili stana ili druge nekretnine, 10. dokaz o invalidnosti (rješenje ovlaštene komisije (s klauzulom pravomoćnosti) za svaku osobu za koju se navodi invaliditet i navedene smetnje), 11. dokaz o primanju zajamčene minimalne naknade od Centra za socijalnu skrb, 12. potvrdu da nema nepodmirenih dugovanja prema Gradu Dubrovniku, 13. dopunske dokaze koje eventualno zatraži Povjerenstvo. Navedeno je da svi dokumenti odnosno isprave moraju biti u originalu ili ovjerenoj preslici, a presude, odluke, rješenja i zaključci iz sudskog odnosno upravnog postupka moraju sadržavati i klauzulu pravomoćnosti. Uvjerenja, potvrde, izvodi i slične isprave ne smiju biti stariji od šest mjeseci (zaokruženo 1,2,4,6,8,9 i 11).

4 7 . Iz Zaključka Grada Dubrovnika Klasa: 371-01/17-01/03, Urbroj: 2117/01-01-18-2 od 11. siječnja 2018. godine razvidno je da se odbacuje zahtjev za sklapanje ugovora o najmu s tuženicom kao nepotpun , te je ista dužna Gradu Dubrovniku naknaditi korist koju ima od uporabe stana bez valjanog pravnog temelja, te se poziva da stan slobodan od stvari i osoba preda vlasniku u roku od 8 dana od dana primitka Zaključka. U istom rješenju jasno stoji da je povjerenstvo jednoglasno utvrdilo da imenovana nije dostavila dokumentaciju u roku i to je traženo od iste više puta pa nije postupila po zahtjevu

4 8. iz Prijave na natječaj list spisa 21 razvidno je da se tuženica javlja na isti dana 9 listopad 1997 za davanje stanova u najam socijalno ugroženim osobama

4 9. Iz liste prvenstva kojeg je tuženik dostavio u spis (l.s. 23) razvidna je konačna lista reda prvenstva za davanje stanova u najam na temelju Zaključka gradonačelnika Grada -Dubrovnika Klasa: 371-01/17-01/137 URBROJ: 2117/01-01- 18-398 od 16. svibnja 2018. godine, te članka 30. Odluke o najmu stanova (Službeni glasnik Grada Dubrovnika 8/16). Na listi su navedena 63 podnositelja od 1. do 63.,

Na listi su pobrojane osobe , adrese podnositelja zahtjeva, broj članova obiteljskog domaćinstva, vrijeme prebivanja u gradu Dubrovniku, sudjelovanje u Domovinskom ratu, primanja , socijalno zdravstveni status, školovanje djece, ..dakle sve detaljno analizirano.

4 10. Iz potvrde Ministarstva obrane razvidno je da je suprug tužene bio sudionik Domovinskog rata sve od 4 .2. 1993. do 20. 6. 1996 ls 30

4 11. Iz potvrde zk odjela razvidno je da HV nema nekretnina na području zk odjela Dbk ls 32

4 12. Iz potvrde o visini dohotka razvidna su primanja za 2019 ukupno 58.479,71 kn te 51 209,45 kn za 2020 list spisa 74 i 75

4 13. iz dopisa upućenog tužitelju razvidno je da se tuženica obraća radi uvažavanja status hrvatskog branitelja supruga, koji nije ostvario status HRV i niti dragovoljaca Domovinskog rata.

4 14. iz pregleda dokumentacije i dostavnica u spisu razvidno je da je tuženica sve obavijesti tužitelja uredno zaprimila ls 69 - 82 i na iste nije odgovorila niti dostavila potrebitu dokumentaciju.

4 15. iz preslika Upravne tužbe razvidno je da se tuženica uputila Upravnom sudu Splitu radi ispravka tijeka sudjelovanju u Domovinskom ratu supruga HV nakon čega je poništeno rješenje Ministarstva obrane, ls 121. - Ministarstva obrane RH, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA:UP/II 560-01/22-01/116, URBROJ: 512-2501-22-2 od dana 25. svibnja 2022. godine. Te se Poništava se rješenje Ministarstva obrane RH, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 560-01/22-01/161, URBROJ: 512M2-6510-22-6 od dana 22. travnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

4 16. Iz potvrde o plaći za tuženicu ls 147 i razvidno je da ista za prosinac 2017. godine 3.079,69 HRK, siječanj 2018. godine 3.319,71 HRK, veljača 2018. godine 3.231,06 HRK, ožujak 2018. godine 3.231,82 HRK, travanj 2018. godine 3.217,98 HRK, svibanj 2018. godine 3.486,86 HRK, lipanj 2018. godine 3.435,06 HRK, srpanj 2018. godine 3.486,86 HRK, kolovoz 2018. godine 3.195,00 HRK, rujan 2018. godine 3.285,88 HRK, listopad 2018. godine 3.196,25 HRK, studeni 2018. godine 3.254,14 HRK, prosinac 2018. godine 3.582,43 HRK, siječanj 2019. godine 3.506,74 HRK, veljača 2019. godine 3.308,55 HRK, ožujak 2019. godine 3.275,66 HRK, travanj 2019. godine 3.175,61 HRK, svibanj 2019. godine 3.236,13 HRK, lipanj 2019. godine 3.052,64 HRK, srpanj 2019. godine 3.422,46 HRK, kolovoz 2019. godine 3.517,39 HRK, rujan 2019. godine 3.266,83 HRK, listopad 3.256,23 HRK, studeni 2019. godine 3.271,71 HRK, prosinac 2019. godine 3.054,72 HRK, siječanj 2020. godine 3.377,04 HRK, veljača 2020. godine 3.324,71 HRK, ožujak 2020. godine 3.164,59 HRK, travanj 2020. godine 2.807,58 HRK, svibanj 2020. godine 3.217,07 HRK, lipanj 2020. godine 3.293,55 HRK, srpanj 2020. godine 3.380,62 HRK, kolovoz 2020. godine 3.599,16 HRK, rujan 2020. godine 3.394,59 HRK, listopad 2020. godine 3.005,46 HRK, studeni 2020. godine 3.413,74 HRK, prosinac 2020. godine 2.930,19 HRK, siječanj 2021. godine 3.224,16 HRK, veljača 2021. godine 3.066,96 HRK, ožujak 2021. godine 3.032,03 HRK, travanj 2021. godine 3.007,12 HRK, svibanj 2021. godine 3.297,90 HRK, lipanj 2021. godine 3.357,14 HRK, srpanj 2021. godine 3.265,46 HRK, kolovoz 2021. godine 2.756,23 HRK, rujan 2021. godine 3.442,53 HRK, listopad 2021. godine 3.274,03 HRK, studeni 2021. godine 3.334,35 HRK, prosinac 2021. godine 3.535,06 HRK, siječanj 2022. godine 4.269,36 HRK, veljača 2022. godine 3.211,43 HRK, ožujak 2022. godine 3.159,23 HRK, travanj 2022. godine 3.192,00 HRK, svibanj 2022. godine 3.521,99 HRK, lipanj 2022. godine 3.638,02 HRK, srpanj 2022. godine 3.821,66 HRK, kolovoz 2022. godine 3.535,23 HRK, rujan 2022. godine 4.000,31 HRK, listopad 2022. godine 4.067,75 HRK, studeni 2022. godine 3.979,15 HRK, prosinac 2022. godine 4.934,42 HRK, siječanj 2023. godine 614,34 EUR, veljača 2023. godine 603,19 EUR, ožujak 2023. godine 629,25 EUR, travanj 2023. godine 638,60 EUR, svibanj 2023. godine 725,99 EUR, lipanj 2023. godine 829,96 EUR, srpanj 2023. godine 656,67 EUR, kolovoz 2023. godine 658,66 EUR, rujan 2023. godine 630,59 EUR, listopad 2023. godine 637,53 EUR, studeni 2023. godine 654,72 EUR, prosinac 2023. godine 639,00 EUR, siječanj 2024. godine 731,27 EUR, veljača 2024. godine 796,16 EUR, ožujak 2024. godine 756,96 EUR.

5. U podnesku tužitelja od 13. ožujka 2020. godine u bitnom ističe da tuženici se nikad nije ni potrudila predočiti tužitelju potrebitu dokumentaciju nakon što je isti poslao obavijest o prestanku važenja Ugovora. Obavijest o prestanku važenja ugovora s potvrdom o uručenju dana 13. 12. 2016 je adresirana na tuženicu.. Ugovor o najmu je prestao 1 12 2016.Tužena unatoč dostavljenom obavijesti nije dostavila dokumentaciju pa je tužitelj ponovno posala o podnesak ponovno tuženu pozvao na dostavu dokumentacije 16. 3 .2017, 28. 8. 17, 12. 10 17, te je sve podneske uredno zaprimila i nije dostavila dokumentaciju. . Tužitelj navodi da se ne radi o njegovoj samovolji jer je više puta pozivao tuženu na dostavu dokumentacije čemu nije udovoljila. Ali tužena unatoč dostavljenoj obavijesti nije dostavila traženu dokumentaciju, pa stoga je ponovljenim podneskom tužitelja ponovno pozvana na isto 16. ožujka 2017. godine (uredno zaprimljen 22. ožujka 2017. godine), ponovljenim podneskom od 28. kolovoza 2017. godine ( uredno zaprimljen dana 01. rujna 2017. godine), ponovljenim podneskom od 12. listopada 2017. godine ( uredno zaprimljenim dana 18. listopada 2017. godine), nažalost nikada nije postupila po traženom te je Povjerenstvo na sjednici održanoj 24. listopada 2017. godine sukladno članku 23. Odluke, koja je opet naglašava zakonita, da će se kod zahtjeva za davanje u najam stanova koji su nepotpuni podnositelju odrediti rok od 8 (osam ) dana da dopuni zahtjev potrebno dokumentacijom, ako podnositelj zahtjeva u roku ne upotpuni zahtjev na način kako je od njega traženo, Povjerenstvo će zaključkom odbaciti zahtjev kao nepotpun obzirom da ništa nije ni dostavila nakon što je prestao važiti Ugovor. Obzirom na općepoznatu činjenicu da tužitelj ima u vlasništvu ograničen broj stanova namijenjenih rješavanju stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba, tužitelj smatra da se označeni legitimni cilj ne može postići blažom mjerom od davanja naloga tuženici d predmetni stan preda u posjed tuženici. Predmetni stan je tuženici dodijeljen na određeno vrijeme kao i svima, isključivo radi privremenog zbrinjavanja kao socijalno ugrožene osobe dakle dok se socijalne prilike tužene ne poprave, uostalom nalazila se na Socijalnoj listi, što proizlazi iz činjenice da je predmetni stan dobila u najam na vrijem od jedne godine te da je u istome boravila duže isključivo jer se kroz taj period njezine socijalne prilike nisu izmijenile. Tužitelj nije nikada jamčio da će u predmetnom stanu biti smještena trajno što ukazuje na postojanje svijesti tuženice da istekom jednogodišnjeg roka može bitno bude u obvezi iseliti iz predmetnog stana, svijesti da postoji mogućnost prestanka važenja Ugovora za potrebe raspolaganja predmetnim stanom od strane tužitelja kao vlasnika na drugačiji način te svijesti da je predmetni stan dan isključivo radi privremenog zbrinjavanja zbog čega tužitelj smatra da je davanjem naloga za iseljenje odnosno preda stan razmjerno neodgodivoj društvenoj potrebi za zaštitu prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba i ostvarenju legitimnog cilja. Da je pri ocjeni je li miješanje nužno u demokratskom društvu jedna od najznačajnijih činjenica svijest osobe koja ističe prigovor zaštite prava na dom o naravi pravne osnove po kojoj useljava u nekretninu i time svijest tužiteljice da je predmetni stan dobila privremeno u najam dok tužitelja ne odluči raspolagati stanom na drugačiji način. Ističe Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci donesenoj po zahtjevu broj 60223/09 Gustovarac protiv Hrvatske od 18. veljače 2014. godine. Osim toga prihvaćanje tvrdnje tuženice da bi se davanjem naloga za iseljenje sud neovlašteno miješao u njezino pravo na dom, značilo bi stvaranje situacije u kojoj se jedinici lokalne samouoprave ne samo ostvarenje vlasničkih prava već i mogućnost urednog obavljanja poslova koji se odnose na stanovanje i socijalnu skrb građana kroz reviziju postojećih Ugovora o najmu stanova dodijeljenih na korištenje. Odnosno prihvatiti prigovor zaštite prava na dom u konkretnoj situaciji značilo bi pravno osnažiti situaciju u kojoj je jedinica lokalne samouprave više nema mogućnost raspolagati onim stanovima koje ej jednom dodijelila u najam osobama koji ispunjavaju uvjete za dodjelu istih. Kada jedinica lokalne samouprave, ovdje tužitelj traži iseljenje neovlaštenog korisnika iz svoje nekretnine radi useljenja drugih osoba koji ostvaruju uvjete u istu nekretninu, takvo iseljenje je u skladu s člankom 8. Konvencije pod uvjetom da osobne okolnosti "potencijalnih stanara" odnose prevagu nad osobnim okolnostima trenutnog neovlaštenog korisnika što u tužitelju nije ni sporno jer je u sukladno raspisanom natječaju utvrđena lista reda prvenstva onih koji ispunjavaju uvjete za dodjelu gradskog stana u najam, dakle kumulativno sve uvjete sukladno Odluci, a što nije slučaj sa tuženicom koja ne ispunjava uvjete sukladno Odluci i nalazi se u predmetnom stanu bez valjane pravne osnove.

6 Dana 20. prosinca 2024. ovaj sud donosi presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev koja presuda je po žalbi tuženice ukinuta .

7 U odluci Gž 222/2025 jasno stoji

" Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje da bi ovaj sud mogao ocijeniti pravilnost i zakonitost pobijane presude u odgovorima na drugo i treće eliminacijsko pitanje, tj. je li miješanje usmjereno postizanju legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

Naime, tužitelj u prilog nužnosti iseljenja tuženice prilaže Konačnu listu prvenstva za davanje stanova u najam od 16. svibnja 2018. i navodi da je iseljenje nužno kada osobne okolnosti „potencijalnih stanara“ odnose prevagu nad osobnim okolnostima trenutnog neovlaštenog korisnika, te ističe da je općepoznata činjenica da tužitelj ima u vlasništvu ograničen broj stanova namijenjenih rješavanju stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba.

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključuje da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja – zaštite prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba kao i ostvarenje poslova koji su Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi stavljeni u djelokrug lokalne samouprave i to posebno poslova koji se odnose na stanovanje i socijalnu skrb građana. U odgovoru na treće eliminacijsko pitanje, sud prvog stupnja zaključuje da se legitimni cilj ne može postići blažom mjerom od iseljenja tuženice s obzirom na općepoznatu činjenicu da tužitelj u vlasništvu ima ograničeni broj stanova namijenjenih rješavanju stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba i osoba slabijeg imovnog stanja, budući da je cilj ovog postupka stavljanje na raspolaganje predmetnog stana onoj osobi koja za to ostvari uvjete u javnom natječaju koji se provodi temeljem ranije citirane Odluke. Stoga da sama narav cilja ostvarenju kojeg teži tužitelj podnošenjem predmetne tužbe - zaštita prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba, iskazuje neodgodivu društvenu potrebu za davanjem tuženici naloga za predaju u posjed ovog stana. Na koncu zaključuje da bi prihvaćanjem prigovora zaštite prava na dom u konkretnoj situaciji značilo pravno osnažiti situaciju u kojoj jedinica lokalne samouprave više nema mogućnost raspolagati onim stanovima koje je jednom dodijelila u najam socijalno ugroženoj osobi, a osnovna karakteristika koje dodjele je bila samo privremeno zbrinjavanje socijalno ugroženih građana.

Međutim, da li tužitelj ima ili nema dovoljan broj stanova za zbrinjavanje socijalno ugroženih osoba po ocjeni ovoga suda nije općepoznata činjenica. Tužitelj se činjenično nije izjasnio o broju stanova koje ima u vlasništvu namijenjenih za stambeno zbrinjavanje, kao niti o broju osoba (obitelji) koje je potrebno zbrinuti po toj osnovi u kontekstu formirane Konačne liste prvenstva za davanje stanova u najam od 16. svibnja 2018., a na što osnovano ukazuje tuženica u žalbi navodeći da u konačnici nije jasno koliki broj osoba (obitelji) je ostao stambeno nezbrinut što je od utjecaja za nužnost mjere iseljenja.

Uopćenim navođenjem tužitelja da osobne okolnosti „potencijalnih stanara“ odnose prevagu nad osobnim okolnostima tuženice kao neovlaštene korisnice stana, a bez navođenja na koje osobe se to odnosi, činjenično stanje nije utvrđeno u dovoljnoj mjeri da bi bilo moguće zaključiti je li pravo tuženice na poštovanje doma suprotstavljeno jednako važno pravo druge fizičke osobe, te niti ovaj sud nije u mogućnosti odgovoriti na žalbene navode tuženice i ocijeniti zakonitost presude sa stajališta pravilne primjene materijalnog prava.

Da bi se miješanje smatralo nužnim u demokratskom društvu njime se mora postizati legitimni cilj koji se ne može postići blažom mjerom i mora predstavljati „neodgodivu društvenu potrebu“, posebice, ako je razmjerno s legitimnim ciljem koji se želi postići. Miješanje je nužno ako je pravu onog koji se poziva na zaštitu prava na dom suprotstavljeno jednako važno pravo druge osobe, a nije nužno kada tužitelj nije u stanju dokazati da je iseljenje potrebno iz nekih drugih razloga koji se ne iscrpljuju u pukoj zaštiti prava vlasništva.

S tim u vezi treba istaći da je gubitak doma najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma. Svaka osoba izložena riziku miješanja takve važnosti treba u načelu imati priliku da razmjernost i razumnost mjere bude utvrđena od strane neovisnoga suda, u svjetlu mjerodavnih načela iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) bez obzira na to što prema domaćem pravu on ili ona nemaju pravo biti u posjedu stana (predmet McCann protiv Ujedinjene Kraljevine, broj 19009/04, Bjedov protiv Hrvatske broj 42150/09).

U ponovnom postupku prvostupanjski sud je dužan analizirati i ocijeniti dokaze stranaka radi ocjene osnovanosti prigovora zaštite prava na dom, imajući na umu da je teret dokaza da je miješanje usmjereno postizanju legitimnog cilja i da je nužno u demokratskom društvu, na strani tužitelja. S tim u vezi potrebno je raspraviti i utvrditi broj stanova kojima tužitelj raspolaže u svrhu zbrinjavanja socijalno ugroženih osoba i objasniti Konačnu listu prvenstva za davanje stanova u najam od 16. svibnja 2018. u smislu žalbenih navoda tuženice, na način da ne ostane dvojbe o broju osoba (obitelji) koje već koriste stanove u vlasništvu tužitelja i broju osoba (obitelji) koje nisu stambeno zbrinute, a to su pravo ostvarile prema Konačnoj listi. U ponovnoj ocjeni prigovora tuženice prvostupanjski sud je dužan ocijeniti i imovinske prilike tuženice i članova njezine obitelji kao i dopis kojim Ministarstvo hrvatskih branitelja apelira da tužitelj u konkretnom slučaju iznađe mogućnosti za korištenje predmetnog stana. "

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Tužitelj dakle kao vlasnik nekretnine od tužene koja je posjednica traži predaju predmetne nekretnine slobodne od stvari i osoba, pa je tako predmet ovog postupka predaja nekretnine u posjed.

10 . Odredba čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Pri tome, odredba čl. 162. st. 1. ZV određuje da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je nekretnina predaju posjeda koje tužitelj zahtjeva od tuženice, vlasništvo tužitelja za cijelo. Nadalje, u postupku među strankama nije sporno niti to da je nekretnina predaju posjeda koje tužitelj zahtjeva od tuženika, gore navedeni , katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] Marina Kneževića 62

Time u postupku nisu sporne tri odlučne činjenice teret dokaza kojih je činjenica u ovoj vrsti spora, sukladno citiranoj odredbi čl. 162. st. 1. ZV, na tužitelju. Naime, sukladno primjenjivim odredbama ZV u sporu u kojem tužitelj kao vlasnik traži od tuženika kao posjednika predaju posjeda stvari tzv. pravom vlasničkom tužbom (revindikacijskom tužbom), tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, identitet stvari te da se stvar predaju koje traži nalazi u posjedu tuženika, dok je na tuženiku teret dokaza onih prigovora kojima se u ovoj vrsti spora brani od revindikacijskog zahtjeva .Tuženica ne osporava pravo vlasništva tužitelja niti poriče da posjeduje predmetni stan, ali se tijekom postupka opravdava zašto nije dostavila dokumentaciju.

12. Slijedom navedenog, sud je kao nedvojbeno utvrdio da tuženica u vrijeme kako podnošenja predmetne tužbe tako i u vrijeme zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari nema pravo na posjed predmetnog stana temeljem obvezno pravnog odnosa najma budući je utvrđeno da je Ugovor o najmu kao osnova prava na posjed predmetnog stana prestao s danom 27. siječnja 2016 dakle Ugovor o najmu na kojem je tuženica temeljila svoje pravo na posjed predmetnog stana prestao, tuženica u trenutku zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nema sklopljen novi ugovor o najmu predmetnog stana koji bi bio valjana pravna osnova za posjed predmetnog stana.

Tuženica osporava tvrdnju tužitelja da predmetni stan koristi bez valjanog pravnog osnova, a što konkretno znači da se od reivindikacijskog zahtjeva tuženik brani isticanjem tzv. dilatornog prigovora odnosno prigovora kojim se zaustavlja reivindikacijski zahtjev, budući tuženica ne osporava pravo vlasništva tužitelja niti poriče da posjeduje predmetni stan, ali tvrdi da ga posjeduje temeljem valjanog pravnog osnova, navodeći da njezino pravo na posjed izvire iz obveznog odnosa sa tužiteljem odnosno iz samog zakona. Tuženica se tijekom postupka opravdava zašto nije dostavila traženu dokumentaciju. Ne dostavlja dokaze kao opravdanje istog

U spisu je tužitelj dostavio dokaz da je tuženici više puta slao dopise no dokumentacija nije dostavljena.

13. Tuženica ističe izravno prigovor zaštite prava na dom ali tijekom postupka tvrdi i da tužitelj ne može tražiti njezino iseljenje iz predmetnog stana upravo radi navedenog , sve povezano s nedostavljanjem dokumentacije radi svojih osobnih neprilika i bolesti i smrtnih slučajeva. Poradi navedenog, , sud za potrebe donošenja odluke o tužbenom zahtjevu nije ograničio samo na utvrđivanje da li tuženica ima valjanu pravnu osnovu za posjed predmetnog stana već je utvrđivao da li bi davanje naloga za iseljenje, kao nedvojbeno utvrđeno neovlaštenom korisnice predmetnog stana, predstavljalo neopravdano miješanje u njezino pravo na dom, budući je obveza suda štititi, među ostalim, i međunarodnim ugovorima utvrđeni pravni poredak Republike Hrvatske i time prava zajamčena Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija).

14. Dom u smislu odredbe čl. 8. Konvencije čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja. S obzirom da tuženica, nesporno u predmetnom stanu živi dugi niz godina a koje vremensko razdoblje ovaj sud cijeni razdobljem u kojem je tuženica osobito, ostvarila je jaku, stvarnu i tajnu (kontinuiranu) povezanost s predmetnim stanom, utvrđenje je ovog suda da predmetni stan ipak predstavlja dom poradi čega je za odgovor na pitanje da li bi davanje naloga za iseljenje tuženici predstavljao neopravdano miješanje u pravo na dom, sud u nastavku proveo test razmjernosti odnosno utvrđivao da li je miješanje u pravo na dom utemeljeno na zakonu, da li je usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da li je miješanje nužno u demokratskom društvu, pri čemu pod miješanjem sud podrazumijeva davanje naloga tuženici za predaju u posjed predmetnog stana tužitelju prihvaćanjem predmetnog tužbenog zahtjeva.

15. U ovoj je pravnoj stvari nesporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana koji tuženica drži u posjedu, a kako je sud nadalje kao nedvojbeno utvrdio da tuženica nema pravo na posjed istog te čl. 161. ZV izrijekom propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, utvrđenje je ovog suda da je miješanje nalaganjem tuženici da tužitelju preda posjed predmetnog stana utemeljeno na zakonu budući čin miješanja, nalog za predaju u posjed predmetnog stana, proizlazi iz čl. 161. i čl. 162. ZV.

16. Nadalje, iz navoda tužbe i navoda tužitelja tijekom postupka proizlazi da je predmetna tužba podnesena za potrebe oslobođenja predmetnog stana od osoba i stvari kako bi zatim tužitelj na temelju rezultata javnog natječaja koji se provodi temeljem Odluke o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 8/16) predmetni stan mogao dodijeliti na korištenje socijalno ugroženim osobama i osobama slabijeg imovnog stanja, a koji cilj ovaj sud cijeni legitimnim ciljem u smislu čl. 8. st. 2. Konvencije odnosno sud nalazi da je davanje naloga za predaju u posjed predmetnog stana miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, zaštite prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba kao i ostvarenje poslova koji su Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17) stavljeni u djelokrug lokalne samouprave i to posebno poslova koji se odnose na stanovanje i socijalnu skrb građana.

17. Da je pri ocjeni je li miješanje nužno u demokratskom društvu jedna od najznačajnijih činjenica svijest osobe koja ističe prigovor zaštite prava na dom o naravi pravne osnove po kojoj useljava u nekretninu i time u konkretnom slučaju svijest tuženice da je predmetni stan dobila u najam privremeno dok tužitelj istim ne odluči raspolagati na drugačiji način, ističe Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci donesenoj po zahtjevu broj 60223/09 Gustovarac protiv Republike Hrvatske od 18. veljače 2014. godine.

18. Osim toga, kada bi sud prihvatio u ovom slučaju zaštitu prava na dom, koju doduše tužena ne tvrdi izričito, to bi značilo stvaranje situacije u kojoj se jedinici lokalne samouprave uskraćuje ne samo ostvarenje vlasničkih prava već i mogućnost urednog obavljanja poslova koji se odnose na stanovanje i socijalnu skrb građana kroz reviziju postojećih ugovora o najmu stanova dodijeljenih na korištenje socijalno ugroženim osobama. Pojednostavljeno, prihvatiti prigovor zaštite prava na dom u konkretnoj situaciji značilo bi pravno osnažiti situaciju u kojoj jedinica lokalne samouprave više nema mogućnost raspolagati onim stanovima koje je jednom dodijelila u najam socijalno ugroženoj osobi, a osnovna karakteristika koje je dodjele bila samo privremeno zbrinjavanje socijalno ugroženih građana.

Ponovno sud navodi da je odbio tužbeni zahtjev to bi značilo da tužitelj kao jedinice lokalne samouprave ne može raspolagati svojim nekretninama kroz revizije postojeći Ugovora, jer revizije su nešto što je stalno i što se događa uvijek, a Grad može slobodno raspolagati nekretninama na način da ih dodjeljuje u najam socijalno ugroženim osobama

19. Za istaknuti je da je tuženičin – zahtjev odbačen od Grada Dubrovnika jer više puta na poziv Grada nije dostavila potrebitu dokumentaciju, uredno je primila zahtjev, navodi da je imala više smrtnih slučajeva, da se nije osjećala dobro dapače depresivno, ali ne dostavlja Gradu tj tužitelju medicinsku dokumentaciju kao opravdanje, niti smrtne listove, a sam sin tužene koji je odrasla i punoljetna osoba navodi da se nije obazirao na poštu a što je isti bio dužan, ako ništa tada za pomoći svojoj majci. Tužena zaista po primanjima jest lošeg imovnog stanja, ali upravo je ista trebala Gradu dostaviti dokumentaciju , na što je isti pozivao više puta, kako bi opravdala sve što iznosi, a ponovno sud dodaje da se o istom također trebao brinuti i njezin sin. Za dodati je da tuženica nije stara osoba, rođena je 1960 i radno je sposobna

20. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile dakle saslušao brojne svjedoke koje je predložila tuženica.

21. Svjedoci koje je predložila tuženica su uglavnom iskazivali o tome gdje žive tuženica te kako je ista lošeg imovnog stanja.

22 Tuženica ne dostavlja Tužitelju opravdanje zašto nije dostavila više puta traženu dokumentaciju.

23. Nije krivnja tužitelja što tuženica nije ostvarila prava temeljem rješenje Ministarstva Hrvatskih branitelja - za otkup stana, na temelju zahtjeva za stambeno zbrinjavanje. – Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima obitelji

U slučaju da je navedeno ostvareno preko Ministarstva Hrvatskih branitelja tada bi o isto Ministarstvo izvijestilo tužitelja.

24. Sud je nakon ukidne odluke ponovno zakazao naravno ročište glavne rasprave.

25. Na istom ročištu punomoćnik tužitelja je uredno istakao slijedeće:

"Uz sve navode iznesene u postupku tuženica ne plaća naknadu, a sve pozivajući se na navode ESLJP da isti moraju plaćati naknadu za korištenje istih stanova. Poziva se na sve navode iznesene u postupku glede podnošenja tužbe-radi zbrinjavanja socijalno ugroženih osoba. Cilj je stavljanje stana na raspolaganje jednoj od mnogobrojnih obitelji koja je ostvarila uvjete za isto što je sasvim dovoljno i nužno u demokratskom društvu. Te s obzirom na navedeno tužitelj ima pravo posjedovati nekretninu kojih je vlasnik te pravo vlasnika tužitelja preteže nad pravom tuženice kao korisnika stana bez valjane pravne osnove, te ističe da u predmetima koji se tiču iseljenja iz nekretnina u vlasništvu javnopravnih subjekata načelno postoje privatni interesi suprotstavljeni interesima neovlaštenih strana, a to su interesi drugih privatnih soba koji su uslijed ispunjena propisanih uvjeta imaju pravo stanovanja u predmetnoj nekretnini sukladno utvrđenoj listi a to pravo ne mogu ostvariti upravo iz razloga što nekretninu koristi tužena čije se iseljenje traži.

Tužitelj u odnosu na broj stanova koji ima u vlasništvu namijenjenih za stambeno zbrinjavanje i o broju osoba koje već koriste stan u vlasništvu tužitelja ističe kako ima ograničen broj stanova kojima gospodari a koji su podobni za stanovanje, čega je u izvornom vlasništvu 163 stan, dok je 71 stan u tijeku postupka naknade za oduzetu imovinu ranijim vlasnicima ili će pripasti RH na temelju čl. 77 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Posebno ističe da pravomoćno okončanim postupcima za naknadu oduzete imovine sukladno navedenom zakonu za stanove za koje se navedeni postupci vode utvrđuje se vlasnikom ovlaštenici naknade ili RH, te se na taj način konstantno smanjuje broj stanova kojima tužitelj gospodari u svrhu stambenog zbrinjavanja.

Nadalje, ima korisnike stanova koji na temelju Zakona o najmu stanova i odluke imaju zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom na određeno vrijeme a koriste se stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovinskog stanja, i stanovima na temelju propisa o pravima Hrvatskih branitelja a takvih korisnika je ukupno 23. Na temelju Zakona o najmu stanova zaštićenu najamninu plaćaju i korisnici stana koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu navedenog zakona te siti imaju zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme i takvih korisnika je ukupno 32. Na temelju odluke tužitelj ima zaključen ugovor o najmu ostalih stanova koji nisu izgrađeni sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovinskog stanja na određeno vrijeme skladno odredbama odluke uz obvezu plaćanja slobodno ugovorene najamnine ako najmoprimac ne ispunjava uvjete plaćanja zaštićene najamnine i takvih korisnika je ukupno 36. Na temelju odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika u svrhu rješavanja stambenog pitanja mladih i mladih obitelji na području Grada Dubrovnika, a koja odluka se donijela u svrhu zadovoljavanja stambenih potreba mladih i mladih obitelji te poboljšanja kvalitete stanovanja na području [adresa] takvih korisnika ukupno je 38, te bespravnih korisnika ukupno 65 i tužitelj je pred nadležnim sudom pokrenuo postupke radi iseljenja a koji postupci su u različitim fazama. "

Informativno upitana punomoćnica tužitelja je na isto ročištu navela da navodi da je tuženica još uvijek u predmetnom stanu i dalje ne plaća ništa.

Tužitelj na istom ročištu dostavlja i sudsku praksu iz koje je razvidno da pravo na dom ne podrazumijeva samo stanovanje, nego i plaćanje naknade za korištenje vlasniku…..Gž 5105/2018 Županijski sud u Zagrebu.

26. Dakle tužitelj je na zadnjim ročištu jasno i detaljno izjasnio se o svim navodima tj činjenicama koje su navedene u ukidnoj odluci , jasno izložio koliko stanova ima, naveo da ima stanova u postupku povrata koji će u konačnici biti i vlasništvo RH, jasno naveo da ima stanova za osobe slabijeg imovnog stanja, za osobe po rješavanju pitanja na temelju propisa po pravima Hrvatskih branitelja, za osobe koje su bili nositelji stanarskog prava, stanove sa slobodno ugovorenom najamninom, stanove za mlade….Dakle tužitelj jasno i brojčano izlaže o broju navedenih stanova.

27. Dakle razvidno je da tužitelj detaljno obrazlaže sve traženo po ukidnoj odluci pa je jasno da nema neograničeni broj stanova namijenjenih rješavanju stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba i osoba slabijeg imovnog stanja. Ponovno sud navodi da tužitelj brojčano izlaže broj stanova na zadnjem ročištu.

28. Sud ponovno kao nedvojbeno smatra da se označeni legitimni cilj ne može postići blažom mjerom od davanja naloga tuženici da predmetni stan preda u posjed tužitelju budući je cilj ovog postupka stavljanje na raspolaganje predmetnog stana onoj osobi koja za to ostvari uvjete u javnom natječaju koji se provodi temeljem Odluke o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 8/16), a raspisivanjem kojeg natječaja valja istaknuti nije a priori sam tuženica isključen iz mogućnosti ostvarenja prava na dodjelu predmetnog stana u najam.

29. Pri tome, sama narav cilja ostvarenju kojeg tužitelj teži podnošenjem predmetne tužbe, zaštite prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba, iskazuje neodgodivu društvenu potrebu za davanjem tuženici naloga za predaju u posjed predmetnog stana. Kada se uz sve navedeno dalje cijene činjenice, a koje su tuženici bile poznate u trenutku useljenja u predmetni stan - da je predmetni stan istom dodijeljen na određeno vrijeme isključivo radi privremenog zbrinjavanja tuženice kao socijalno ugrožene osobe, dakle dok se socijalne prilike tuženice ne poprave što proizlazi iz činjenice da je predmetni stan tuženica dobila u najam na vrijeme od jedne godine te da je u istom boravila dulje isključivo jer se kroz taj period njezine socijalne prilike nisu promijenile odnosno jer tužitelj nije radio reviziju najma; - da je najam predmetnog stana koji je dobila s osnova lošeg imovnog stanja na javnom natječaju lokalne samouprave podložan reviziji te da Ugovor o najmu može biti otkazan u bilo kojem trenutku i stan dodijeljen socijalno ugroženijoj osobi jer je namjena predmetnog stana ne ta da isti bude trajno dodijeljen pojedincu i da postane njegov trajni dom već da služi za privremeno zbrinjavanje socijalno ugroženih osoba; - da tužitelj nikad nije jamčio tuženici da će u predmetnom stanu biti smještena trajno te da tuženica nikad na istom nije stekla stanarsko pravo niti imala mogućnost otkupa istog; sve što sudu ukazuje na postojanje svijesti tuženice da istekom jednogodišnjeg razdoblja na koji je Ugovor o najmu sklopljen možebitno bude u obvezi iseliti iz predmetnog stana, svijesti da postoji mogućnost otkazivanja najma za potrebe raspolaganja predmetnim stanom od strane tužitelja kao vlasnika na drugačiji način te svijesti da joj je predmetni stan dan u najam isključivo radi privremenog zbrinjavanja kao socijalno ugrožene osobe, a kakav status svaka osoba ima moralnu i socijalnu dužnost izmijeniti, ocjena je ovog suda da je miješanje davanjem naloga tuženici da tužitelju preda u posjed predmetni stan razmjerno neodgodivoj društvenoj potrebi za zaštitu prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba i ostvarenju legitimnog cilja.

30.Činjenica jest da je tuženica lošeg imovnog stanja, no međutim ista ima i svog sina koji živi s njom, mlad je privređuje i dužen je pomoći svojoj majci.

31. Sada tužitelj se jasno izjašnjava o broju stanova koji su mu u raspolaganju, pa je jasno da nema neograničen broj stanova. Dakle sada je jasno da tužitelj ima 163 stana, a da je određeni broj stanova u povratu, te ponovno pobrojava na zadnjem ročištu detaljno stanove izlaže o broju stanova koji ima u vlasništvu namijenjenih za stambeno zbrinjavanje i o broju osoba koje već koriste stan u vlasništvu tužitelja ističe kako ima ograničen broj stanova kojima gospodari a koji su podobni za stanovanje, čega je u izvornom vlasništvu 163 stan, dok je 71 stan u tijeku postupka naknade … Posebno ističe da pravomoćno okončanim postupcima za naknadu oduzete imovine sukladno navedenom zakonu za stanove za koje se navedeni postupci vode utvrđuje se vlasnikom ovlaštenici naknade ili RH, te se na taj način konstantno smanjuje broj stanova kojima tužitelj gospodari u svrhu stambenog zbrinjavanja. Tužitelj je izlagao i o broju stanova za korisnike koji na temelju Zakona o najmu stanova i odluke imaju zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom na određeno vrijeme a koriste se stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovinskog stanja, i stanovima na temelju propisa o pravima Hrvatskih branitelja a takvih korisnika je ukupno 23., na temelju Zakona o najmu stanova zaštićenu najamninu plaćaju i korisnici stana koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu navedenog zakona te siti imaju zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme i takvih korisnika je ukupno 32. a temelju odluke tužitelj ima zaključen ugovor o najmu ostalih stanova koji nisu izgrađeni sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovinskog stanja na određeno vrijeme skladno odredbama odluke uz obvezu plaćanja slobodno ugovorene najamnine ako najmoprimac ne ispunjava uvjete plaćanja zaštićene najamnine i takvih korisnika je ukupno 36. Na temelju odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika u svrhu rješavanja stambenog pitanja mladih i mladih obitelji na području Grada Dubrovnika, a koja odluka se donijela u svrhu zadovoljavanja stambenih potreba mladih i mladih obitelji te poboljšanja kvalitete stanovanja na području [adresa] takvih korisnika ukupno je 38, te bespravnih korisnika ukupno 65 i tužitelj je pred nadležnim sudom pokrenuo postupke radi iseljenja a koji postupci su u različitim fazama. Dakle tužitelj je sve jasno i detaljno izložio na zadnjem ročištu a za dodati je da su i na listi prvenstva detaljno pobrojene osobe … broj članova obiteljskog domaćinstva, vrijeme prebivanja u gradu Dubrovniku, i ostali podaci… ..dakle sve detaljno analizirano.

32. Za dodati je da je u postupku jasno utvrđeno da je stan dobiven za privremeno zbrinjavanje kao socijalno ugrožene osobe. Naime, tuženici je nesporno bilo poznato da je stan dodijeljen na određeno vrijeme isključivo radi privremenog zbrinjavanja kao socijalno ugroženoj osobi, dakle dok se socijalne prilike ne poprave, te da je u istom boravila dulje sve do revizije ugovora o najmu, da je najam podložan reviziji, te da ugovor o najmu može biti otkazan i stan dodijeljen socijalno ugroženijoj osobi. Osim toga tužitelj nikad nije jamčio da će u predmetnom stanu biti smještena trajno, a što sve ukazuje na postojanje svijesti tuženice da je istekom jednogodišnjeg razdoblja na koji je ugovor o najmu zaključen ista mogla biti svjesna obveze iseljenja iz predmetnog stana, zatim svjesna mogućnosti otkazivanja najma za potrebe raspolaganja stana od strane tužitelja kao vlasnika na drugačiji način, zbog čega je miješanje davanjem naloga tuženici da tužitelju preda u posjed predmetni stan razmjerno neodgodivoj društvenoj potrebi za zaštitu prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba i ostvarenju legitimnog cilja.

33. Ostvarivanja prava jednih građana ne bi smjelo biti na štetu ostvarivanja prava drugih, te u situaciji kada se radi o socijalno ugroženijim osobama od tuženice onda je miješanje u pravo na dom tuženice usmjereno ka postizanju legitimnog cilja i isto je nužno radi zaštite prava drugih koji su socijalno ugroženiji, te takav zahtjev nije neopravdan i protivan Konvenciji, odredbama Ustava Republike Hrvatske, te ne predstavlja povredu prava na dom /tako i odluka Gž 967/22 Županijski sud u Dubrovniku,/ …

34. Slijedom svega obrazloženog, sud je odbio prigovore tuženica te je temeljem odredbe čl. 161. ZV u svezi čl. 162. ZV odlučio kao u izreci presude.

35. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st 1. Zakona o parničnom postupku, pa su tužitelju priznati troškovi sudskih pristojbi, u iznosu od 106,18 EUR , a to je trošak pristojbi na tužbu i presudu

U Dubrovniku, 17. studeni 2025. .

S u t k i nj a:

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužiteljice

- punomoćnik tuženice