Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Kapucinski trg 5
Poslovni broj: Pp-1978/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Vesni Poljan, uz sudjelovanje zapisničara Karla Begovića, u prekršajnom predmetu protiv 1-okrivljenog KG, branjenog od strane KGF, odvjetnice iz [adresa], i 2-okrivljene ČG, branjene od strane LG, odvjetnika iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine” broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), povodom podnijetog optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, klasa: 211-07/25-5/20559 i urbroj: 511-14-06-25-1 od 4. kolovoza 2025., na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), nakon završene glavne i javne rasprave 14. studenog 2025. u prisutnosti 1-okrivljenika, braniteljice 1-okrivljenika i branitelja 2-okrivljenice te objave presude 17. studenog 2025. bez prisutnosti stranaka, javno je objavio i
p r e s u d i o j e
1-okrivljeni KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i Č, djev. L, rođen **.**.1989. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem: [adresa], sa završenom SSS, po zvanju tehničar cestovnog prometa i KV vozač, zaposlen kod Benele d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.800,00 eura, neoženjen, otac jednog djeteta kojeg uzdržava, prekršajno nekažnjavan
i
2-okrivljena ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1987., državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana
oslobađaju se od optužbe
I/ da bi 13. travnja 2025. počinili nasilje u obitelji i to na način da je KG neprimjereno komunicirao sa sinom ZG (2020) koji živi sa majkom ČG ,putem telefonskog poziva, propitkivao o detaljima koji se odnose na privatan život ČG, da bi ju potom u razgovoru sa djetetom, u njezinoj prisutnosti, nazivao pogrdnim riječima (kurva) te tako zajedničko dijete izlagao neprimjerenom rječniku, odnosno neprimjerenom ponižavajućem ponašanju, a koje ponašanje KG je kod bivše partnerice ČG izazvalo osjećaj poniženja i povredu dostojanstva, dok ČG nije uložila napor da zaštiti svoje dijete ZG od situacije u kojoj se nalazi sa bivšim partnerom, već je u proteklom vremenu dijete ZG izložila svojoj neprimjerenoj verbalnoj komunikaciji i načinu izražavanja, što je u konačnici dijete usvojilo i tako se u njenoj prisutnosti ocu obratilo riječima koje su neprimjerene za tu dob govoreći mu :"Neš ti moju mamu, ona tebe strpa u zatvor, buš ti videl svoga boga..." ,te su tako svojom komunikacijom i ponašanjem oboje negativno djelovali na sina ZG ne vodeći računa o njegovoj dobrobiti, opterećujući ga detaljima kojima su povrijedili njegovo dostojanstvo,
II/ pa da bi time počinili prekršaj iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 5. istog Zakona.
III/ Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Ovlašteni tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenih zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, nakon čega je proveden redovan prekršajni postupak.
2. 1-Okrivljeni KG je sudu, putem braniteljice, dostavio pisanu obranu, a u kojoj je istaknuo kako nije počinio prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Prije svega je istaknuo da do sada nije prekršajno kažnjavan, što dokazuje Potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, KLASA: 740-04/25-02/112944, URBROJ: 514-05-02-01-02-25-02, VEZA: Pp-1978/2023 OS VŽ od dana 27. kolovoza 2025. godine, a koja potvrda prileži spisu predmeta. Točno je da su u sporno vrijeme on i II-okrivljena imali problema u komunikaciji i to isključivo iz razloga što mu je II-okrivljena branila osobne odnose sa maloljetnim zajedničkim djetetom, te je u to vrijeme samo ograničeno, ovisno o raspoloženju i volji II-okrivljene, svoje maloljetno dijete iznimno rijetko čuo putem mobitela. Međutim, ni u kojem telefonskom pozivu, koji je bio upućen njihovom zajedničkom djetetu, nije koristio ni ružne niti neprimjerene riječi vezane za II-okrivljenu u trenutku kada je razgovarao sa zajedničkim djetetom. Kao brižan otac koji uvijek vodi brigu o svome djetetu kako financijski, tako i posvećujući mu vrijeme za igru i druženje, nikada ne bi ni na bilo koji način negativno utjecao na vlastito dijete, niti povrijedio njegovo dostojanstvo. Dapače, uvijek nastoji postupati onako kako je najbolje za dijete. Sve tvrdnje II-okrivljene koje mu se stavljaju na teret su netočne, na opisani način se nije odnosio prema svom djetetu, niti istome govorio navedene riječi bilo kada, pa ni dana 13. travnja 2025. godine. Upravo je II-okrivljena ta koja pred djetetom negativno govori o njemu, a što kod djeteta dovodi do emocionalne nesigurnosti i traume. Tako je bilo i u sporno vrijeme kada mu je II-okrivljena, bez ikakvog razloga, onemogućavala ostvarivanje redovnih kontakata s djetetom, a čime je izrazito nepovoljno djelovala na emocionalni razvoj zajedničkog djeteta. Tim više, dokaz koji II-okrivljena dostavlja uz prijavu Policijskoj postaji, upravo dokazuje njezinu odgovornost i njezinu neprimjerenu verbalnu komunikaciju i način izražavanja, a koji je dijete usvojilo i tako se rječnikom neprimjerenom za njegovu dob, prilikom telefonskog razgovora, obratio njemu, kao ocu. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. točkom 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci. Međutim, u konkretnom slučaju, prema opisu njegovog postupanja navedenog u optužnom prijedlogu, nedvojbeno se ne radi o takvom ponižavajućem postupanju prema djetetu koje bi dovelo do primjene navedene zakonske odredbe. Naime, obzirom na formulaciju nasilja kao ponižavajućeg postupanja prema djetetu, valja navesti kako se takvo postupanje veže uz tjelesno kažnjavanje, odnosno da je riječ o nekom drugom načinu ponižavajućeg postupanja prema djeci koje bi u smislu navedene zakonske odredbe trebalo biti po svom značaju i jačini u rangu tjelesnog kažnjavanja. S tim u vezi, ukazuje kako je pojam ponižavajućeg postupanja, u konkretnom slučaju, potrebno tumačiti kroz praksu Europskog suda za ljudska prava, konkretno presudu u predmetu M. i M. protiv Hrvatske (zahtjev broj 10161/13 presuda od 3. rujna 2015.), gdje je navedeni sud preuzeo stajalište da je riječ o ponižavajućem postupanju ako ono kod žrtve uzrokuje osjećaj straha, patnje i podređenosti te ako ono ponižava ili umanjuje vrijednost pojedinca. Obzirom u konkretnom slučaju zasigurno na navedeni način nije, niti bi, ikada postupao prema svojem djetetu, niti pak isto proizlazi iz dokaza priloženih uz ovaj spis predmeta, jasno je da nije ostvario obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Slijedom navedenog, jasno je da je u Optužnom prijedlogu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, budući on pred maloljetnim djetetom nikada nije govorio ružne riječi, niti ga propitkivao za majku, ovdje II-okrivljenu. U sporno vrijeme (kao uostalom i danas) svaki telefonski poziv sa djetetom mu je bio izuzetno važan, obzirom da dijete ne stanuje sa njim, a kako bi barem tada saznao kako je, što radi, što mu je važno i što želi ili treba. Naime, zajedničko dijete, koje u sporno vrijeme još nije navršilo pet godine, zasigurno ne zna značenje ružnih riječi za koje se Optužnim prijedlogom njemu stavlja na teret da ih je izrekao, slijedom čega je životno logično da takve neprimjerene riječi ni nije, niti bi ih ikad koristio u razgovoru s djetetom. Slijedom navedenog, istaknuo je kako nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, budući je, iz svega naprijed navedenog, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta, nedvojbeno da je Policijska postaja, u konkretnom slučaju, pogrešno utvrdila činjenično stanje te, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenila materijalno pravo. Uzevši u obzir navedeno, predložio je da gornji Naslov donese rješenje kojim se obustavlja prekršajni postupak protiv njega kao I-okrivljenika, odnosno da se sukladno članku 182. Prekršajnog zakona donese presuda kojom se I-okrivljenik oslobađa od optužbe. Podredno, ukoliko gornji Naslov, iz nekog razloga, ne nađe opravdanima njegove navode kao I-okrivljenika iz ove pisane obrane u smislu da ne obustavi prekršajni postupak, on, kao I-okrivljenik, moli gornji Naslov da, budući da dosad nije bio prekršajno kažnjavan te s obzirom da je brižni otac koji se skrbi o svojem djetetu kako financijski, tako i provodeći vrijeme uz igru, učenje i druženje, umjesto novčane kazne, sukladno članku 37. Prekršajnog zakona, izrekne najmanju Prekršajnim zakonom propisanu sankciju i to zbog postojanja izrazito izraženih olakotnih okolnosti te okolnosti da se, u predmetnom slučaju, svrha kažnjavanja svakako može postići i kaznom blažom od propisane. Okrivljeni je dodao da je on znao razgovarati sa bivšom izvanbračnom suprugom putem mobitela, međutim vrlo često je ona (ČG) imala upaljen zvučnik tako da su i druge osobe mogle čuti o čemu oni razgovaraju, pa je tako i dijete, ako je bilo prisutno, moglo čuti njihov razgovor.
3. 2-okrivljena ČG je sudu, putem branitelja, dostavila pisanu obranu, a u kojoj je navela da nije počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret Optužnim prijedlogom Policijske uprave varaždinske, Policijska postaja Ivanec, KLASA: 21 1-07/25-5/20559, URBROJ: 51 1-14-06-25-1 od 4. kolovoza 2025. te je izjavila da nije počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret. Točno je da je dana 13. travnja 2025., u jutarnjim satima, okr. KG nazvao telefonom na mobitel zajedničkog djeteta, ZG, te je tijekom tog razgovora između KG i malodobnog ZG isti snimala jer je na Davidovom mobitelu bio uključen zvučnik tako da se mogao čuti njihov razgovor. Prilikom tog razgovora, a što je bilo i tijekom ranijih telefonskih razgovora između KG i malodobnog ZG, KG je dijete ispitivao gdje mu je mama, gdje se mama nalazi, odnosno kontrolirao njezinu prisutnost i kretanja, a nakon toga bi govorio da je kurva i slične uvredljive riječi, vjerojatno pretpostavljajući da ona sluša razgovor, a koje su riječi dijete nervirale zbog čega je izbjegavao razgovore sa svojim ocem, KG. Prilikom konkretnog telefonskog razgovora, a koji je snimila i čiju snimku je dostavila Hrvatskom zavodu za socijalni rad, malodobni ZG je iziritiran očevim upitima i vrijeđanjima prema njoj, istome je odgovorio riječima: „neš ti moju mamu, ona tebe strpa v zatvor, buš ti videl svoga boga...”. Navedene riječi dijete nije čulo od nje, niti je ona upotrebljavala takve izraze, već mu je to govorio njegov otac, okr. KG, prilikom njihovih zajedničkih viđenja jer je dijete, po povratku sa viđenja, njoj govorilo da mu je tata rekao da ga „mama bude strpala v zatvor”, da se zato oni više ne budu mogli viđati, da mu mama bude pokazala njegovog boga, da on mamu voli, da on hoće da budu opet svi zajedno i slične riječi. Očito je dijete iznervirano predmetnim razgovorom KG odgovorilo upravo ono što mu je on, kao otac, navodio kao njegove strahove. Predložila je da se u tijeku postupka presluša navedena audio-snimka telefonskog razgovora osobito u dijelu prije izgovorenih inkriminiranih riječi da se utvrdi kako ona tom prilikom ništa nije govorila niti sugerirala djetetu da kaže KG, već da je dijete predmetne riječi samoinicijativno izgovorilo bez njezinog utjecaja. Stoga tvrdi da nije kriva za počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret jer to nisu njezine riječi niti je ona pred djetetom govorila takve riječi, a niti je prilikom konkretnog telefonskog razgovora dijete navodila ili mu sugerirala da izgovori inkriminirane riječi. Predmetne riječi su isključivo riječi kojima je KG plašio malodobnog ZG da će ga ona strpati u zatvor, da ona hoće da on vidi svog boga, da dijete bude ostalo bez oca jer bude otac strpan u zatvor i slično. Dijete je očito, u tom razgovoru, zauzelo zaštitnički stav prema njoj, kao njegovoj majci, i izgovorio riječi koje mu je, u prijašnjim viđenjima, otac navodio kao strahove pokušavajući time nju prikazivati kao negativnu osobu koja je uništila obitelj, koja je „kurva", koja neće da više žive svi zajedno kao obitelj, koja ga želi strpati u zatvor. Žao joj je što KG teško prihvaća prekid njihove izvanbračne zajednice, žao joj je što ga je morala prijaviti i što se protiv njega sada vodi kazneni postupak, ali i dalje ju prati i kontrolira te kroz komunikaciju s djetetom i traženjem svakodnevnog razgovora s djetetom pokušava ponovo doći do nje. Predmetni telefonski razgovor je samovoljno odmah prijavila Hrvatskom zavodu za socijalni rad te je ujedno priložila snimku tog razgovora jer je razvidno kako je isti negativno utjecao na dijete, pa je željela da se socijalne radnice uvjere u istinitost njezinih navoda da KG zlorabi kontakte s djetetom kako bi došao do nje ili ju je vrijeđao jer mu je u kaznenom postupku izrečena mjera zabrane približavanja njoj i zabrana uspostavljanja bilo kakvih kontakata sa njom. Navedene mjere zabrane su i dalje važeće iako su se njihovi odnosi unazad tri (3) mjeseca znatno popravili te je sada koliko-toliko dobra komunikacija između KG i njihovog zajedničkog sina, malodobnog ZG. Pročitala je izjavu KG danu na Zapisnik kod policije u kojoj on priznaje da je izgovorio uvredljive riječi prema njoj te ne osporava njegovo priznanje da joj je tom prilikom „...revoltiran uputio koju prostu riječ kojom sam ju uvrijedio.". Ona može razumjeti njegovu revoltiranost i Ijutnju, ali smatra da takve riječi nije smio govoriti pred njihovim zajedničkim djetetom. Nije kriva da bi na bilo koji način utjecala na izgovorene riječi malodobnog ZG prilikom razgovora s KG, a što se sigurno i čuje u predmetnoj snimci razgovora, odnosno da ona tom prilikom nije ništa rekla djetetu kako da odgovori ocu, već je dijete iste riječi samoinicijativno izgovorilo upotrijebivši riječi koje je otac u njihovim ranijim kontaktima govorio malodobnom ZG. U navedenom smislu ukazuje i na zapisnik izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kov-139/2025-19 od 30. lipnja 2025. gdje je izričito i jasno navela da je suglasna u smislu da se mjere opreza produlje okrivljenom, da ostanu dalje na snazi, da okrivljeni ne ide u istražni zatvor jer je inače dobar otac, uredno brine o djetetu i plaća alimentaciju. (strana 2., prva rečenica Zapisnika). Dakle, ona se osobno zauzela i zaštitila KG da ne ide u istražni zatvor i navedeno je izričito jasno i nedvojbeno izjavila na Zapisnik kod Općinskog suda u Varaždinu. Njezina navedena izjava nedvojbeno ukazuje kako ona nije htjela KG „strpati v zatvor, da bi on vidio svog boga" već sasvim suprotno, ona se zauzela da on ne ide u istražni zatvor, pa je stoga nelogično i neživotno da bi ona djetetu govorila inkriminirane riječi. Navedeno isto ujedno dokazuje kako se radi isključivo o Robertovim strahovima koje je on riječima izgovarao i prenosio na dijete, a ne on.
3.1 Nakon što je pročitana obrana 2-okrivljene ČG, 1-okrivljeni KG je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj za koji se tereti optužnim prijedlogom te smatra da je njegova komunikacija uvijek bila primjerena i on ne želi pred djetetom govoriti negativno o djetetovoj majci, pa tako nije to učinio niti ovoga puta.
3.2 Potom je braniteljica 1-okrivljenog KG navela da osporava navode iz obrane 2-okrivljenice jer su usmjerene na otklanjanje njezine vlastite odgovornosti, posebice u sporno vrijeme uopće 1-okrivljenik nije viđao svoje dijete, rijetko kad je s njim smio i mogao telefonski komunicirati, pri čemu je čak nekoliko dana uzastopno u potpunosti bio onemogućen da stupi u kontakt s maloljetnim djetetom, a što je vidljivo iz dokumentacije u spisu predmeta slijedom čega je obrana 2-okrivljenice u smislu da su sporne riječi: "Neš ti moju mamu, ona tebe strpa v zatvor, buš ti videl svoga Z" bile i mogle biti riječi koje je maloljetno dijete čulo od 1-okrivljenog. Upravo to je rječnik 2-okrivljenice koja uz to, po saznanju 1-okrivljenika jer mu o istome govori maloljetno dijete, govori primjerice zapravo za 1-okrivljenika da je "govno" i slično, pa se dijete i takvim rječnikom koristi.
4. Braniteljica 1-okrivljenika je u završnoj riječi navela da se optužni prijedlog protiv 1-okrivljenika temelji isključivo na iskazu 2-okrivljenice, a koja je iskazala u smjeru optužujući 1-okrivljenika kako bi otklonila svoju vlastitu odgovornost. S druge strane, eventualno neprimjerene riječi ili proste riječi, ako ih je dijete i čulo, zasigurno ne znače ponižavajući postupak niti su one kod maloljetnog djeteta uzrokovale strah ili patnju. Predlaže da se obustavi prekršajni postupak protiv 1-okrivljenog KG i da se isti oslobodi od optužbe.
5. Branitelj 2-okrivljenice je u završnoj riječi naveo da obrana 2-okrivljenice, kao i u podnesku pisane obrane, ističe da 2-okrivljenica ni na koji način nije djetetu ružno govorila o njegovom ocu, 1-okrivljenom KG, a koje riječi bi onda dijete počelo koristiti u svojem govoru. Kako je to isticano u podnesku, jedina osoba koja je bila motivirana i mogla takve riječi prenijeti djetetu je upravio 1-okrivljenik jer je on upravo u situaciji da se protiv njega, osim ovog prekršajnog, vodi i kazneni postupak zbog kaznenih dijela prijetnje i dr. Dakle, smatraju da iz svih dokaza u spisu predmeta proizlazi da je 1-okrivljenik ta osoba koja je neprimjereno razgovarala sa djetetom, a ne 2-okrivljenica čiji to nije rječnik niti ponašanje i stoga predlažu da sud 2-okrivljenicu oslobodi od optužbe.
6. Na temelju provedenog postupka, analizom obrane oba okrivljenika u kojoj su negirali počinjenje prekršaja ,prihvaćena je njihova obrana i donesena je odluka da su oslobode od optužbe iz razloga što nije dokazano da su se međusobno nasilnički ponašali jedan prema drugom , a u prisustvu malodobnog djeteta . Naime ,sukladno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji psihičko nasilje jest primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja. Nadalje , za ocjenu, da li je došlo do počinjenja psihičkog nasilja u obitelji, u konkretnom slučaju se mora uzeti sadržaj izgovorenih riječi, kao i kontekst u kojem su izgovorene. Kako iz obrane oboje okrivljenih proizlazi da je svakome od njih važno kako se odnose prema zajedničkom djetetu i oboje nastoje ne koristiti se ružnim i neprimjerenim riječima kada komuniciraju pred djetetom , kako ga ne bi doveli u situaciju da bude prisutno i sluša njihove svađe , prihvaćena je njihova obrana ,a to iz razloga što su oboje svjesni da njihova neprimjerena komunikacija negativno djeluje na psihički razvoj malodobnog djeteta .Treba dodati da je iz dopisa Zavoda za socijalni rad, Područni ured Ivanec, koji su prilog spisu , vidljivo da između KG i ČG postoje problemi vezani uz međusobnu komunikaciju kao i problemi vezani uz način ostvarivanja roditeljske skrbi , te načina viđanja djeteta (od strane oca AG) .Međutim u konkretnom slučaju ( vezano uz činjenični opis u optužnom prijedlogu ) je odlučeno da se okrivljeni oslobode od optužbe jer nije dokazano da su se međusobno nasilnički ponašali i time neprimjerenom verbalnom komunikacijom negativno utjecali na zajedničko malodobno dijete, opterečujući ga svojim problemima .
7. Kako su okrivljenici oslobođeni od optužbe, odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, te troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U [adresa] 17. studenoga 2025.
Zapisničar
Sutkinja
Karlo Begović, v.r.
Vesna Poljan, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 2 (dva) istovjetna primjerka, predaje se sudu neposredno ili se šalje preporučenom pošiljkom, a o žalbi će odlučivati Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
Dostavna naredba:
1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec, Varaždinska 13, Ivanec odmah i po pravomoćnosti
2. 1-okrivljeni KG, [adresa] odmah i po pravomoćnosti
3. 2-okrivljena ČG, [adresa] odmah i po pravomoćnosti
4. Braniteljica 1-okr. KGF, odvjetnica iz [adresa]
5. Branitelj 2-okr. LG, odvjetnik iz [adresa]
6. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ivanec, Đure Arnolda 11, Ivanec po pravomoćnosti
