Poslovni broj: P-1221/2025-66

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Babiću, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 15. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu održanom povodom objave presude dana 17. studenog 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 1/14 od ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na 1/14 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na imenu tuženika JGD, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1/14 dijela od dijela na kojoj je uknjižen tuženik JGD uz istovremeno brisanje tog prava sa njegovog imena, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.050,00 Eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjskom presudom pod posl.br. P-260/2022- 58, od 4. travnja 2025.g. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 1/14 od ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na 1/14 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na imenu tuženika JGD, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1/14 dijela od dijela na kojoj je uknjižen tuženik JGD uz istovremeno brisanje tog prava sa njegovog imena, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.850,00 Eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv citirane prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pa je, odlučujući povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Slavonskom Brodu donio rješenje pod posl.br. Gž-461/2025-3 od 26. lipnja 2025.g. kojim je prihvatio žalbu tužitelja JG, ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-260/2022-58, od 4. travnja 2025. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj u nastavku raspravljanja i dalje navodi da je predmet ove tužbe kuća sa okućnicom u [adresa] kod [adresa], oznake dijela čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja da je bila vlasništvo na jednake dijelove pok. ŽGD p. TGD i TG ud. ŽGD, a što da je i utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda br. P-216/88 od 17.5.1989.g. Prednica tužitelja FG, ranije utužena na strani aktivne legitimacije, a majka tužitelja, da je sa svojom majkom TG, a bakom tužitelja, sačinila ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod ovog suda pod brojem RII- 639/87 dana 5. listopada 1987.g., a kojim da je TG, kao primateljica uzdržavanja, ostavila davateljici uzdržavanja svojoj kćerki FG ½ dijela svoje, a predmetne nekretnine, kao i svu imovinu koja je pripada na temelju nasljedstva iza svog supruga ŽGD, a djeda tužitelja. TG, baka tužitelja, da je preminula **.**.2002.g., te da je ostavinski postupak iza njene smrti vođen pred ovim sudom pod posl.br. O-231/02, te okončan rješenjem od 13.3.2006.g. kojim je njezinom nasljednicom utvrđena ranija tužiteljica FG, a majka tužitelja, i kojim da je konstatirano da pokojnica u trenutku smrti nije bila vlasnica nekretnina jer je sve svoje nekretnine ustupila FG temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj navodi da je uvidom u Rješenje o nasljeđivanju O-474/82 od 21.5.2007.g., nesporno kako je pok. ŽGD oporukom raspolagao nekretninu zv. „Zaton“ upravo sada pok. FG, a ne TG, a što da je razvidno iz toč. II C) Rješenja o nasljeđivanju, te iz prvog paragrafa obrazloženja tog istog Rješenja o nasljeđivanju. Nadalje, iz obrazloženja naslovni sud da pogrešno izvodi zaključak da bi TG bila zakonska nasljednica nekretnine zvane „Dolac“ i to za 1/7 preostale površine zemlje. Ovo da je u potpunosti netočno, a da je nesporno da je TG pravomoćnom presudom P-216/88 od 17. svibnja 1989. godine utvrđena kao suvlasnica nekretnine zvane „Dolac“, odnosno čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za ½ idealnog suvlasničkog udjela, kao i kuće s okućnicom koja je predmet ove tužbe. [katastarska općina]

- Dolac da je nesporno kako je TG uknjižena kao suvlasnica za ½ idealnog dijela, odnosno laički gledano vlasnica polovine od 1591 m2, a što bi iznosilo 796 m2. Pok. ŽGD da je oporukom raspolagao nekretninom Dolac na način da je 300 m2 ostavio KG, 400 m2 VG, 300 m2 IG, te 300 m2 UG, pa da bi iz svega proizlazio zaključak da je pok. ŽGD raspolagao površinom od 1.300 m2, dok da je isti bio suvlasnik samo za ½ te nekretnine odnosno 795 m2. Stoga, jedini logičan zaključak da jeste da je naslovni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je naveo da pok. ŽGD nije raspolagao cijelom nekretninom Dolac. Štoviše, da je raspolagao i većim dijelom nego što je to pravno i zakonski mogao. Slijedom navedenog, jedini logičan zaključak je da temeljem Rješenja o nasljeđivanju pok. ŽGD nije ništa ostavio svojoj supruzi TG. Iz Rješenja o nasljeđivanju razvidno je kako je nekretninu „Zaton“ ostavio svojoj kćeri FG, a da je nekretninu „Dolac“ nezakonito raspolagao i većim dijelom nego čega je bio vlasnik. No neovisno o navedenom, TG kao jedna od zakonskih nasljednica pok. ŽGD nije ništa naslijedila budući je isti cijelom svojom ostavinom oporučno raspolagao svim drugim nasljednicima osim svojoj supruzi. Uzimajući u obzir navedeno navodi kako je također nesporno da je TG sačinila Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren od naslovnog suda dana 5. listopada 1987. godine pod brojem: RII-639/87 kojim je svu svoju imovinu kako sadašnju tako i onu koja joj pripada temeljem nasljedstva ostavila svojoj kćeri FG. Navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nitko da nije sporio kako to proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽGD. Kako je FG univerzalni nasljednik iza pok. TG temeljem gore citiranog ugovora, tako da je na nju prešla sva ostavina, ali također i sva prava. Kako je navedeno u Rješenju o nasljeđivanju FG je ustrajala u namiri nužnog nasljednog dijela temeljem već postavljenog zahtjeva TG. U tom trenutku, naslovni sud je morao uputiti FG u parnicu, a ne donijeti Rješenje o nasljeđivanju u kojem je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Svakako, FG da se koristila svojim naslijeđenim pravom i podnijela predmetnu tužbu kojim da potražuje svoj nužni nasljedni dio (1/2 dijela od 1/7 dijela, odnonso 1/14 dijela) upravo u onom dijelu kuće koji je po rješenju o nasljeđivanju pripao tuženiku.nadalje ističe da je rješenje o nasljeđivanju provedeno kroz zemlišne knjige na način da je tuženik uknjižen za ½ dijela predmetne nekretnine, tj. za onaj dio za koji je bio uknjižen pok. otac prednika tužitelja i tuženika, a da je prednik tužitelja već uknjižen kao suvlasnik za ½ dijela temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa da joj suviše pripada nužni dio od dijela na koji je uknjižen tuženik. U međuvremenu, prednik tužitelja FG da je preminula, te je kao njen jedini zakonski nasljednik proglašen upravo ovdje tužitelj. Sijedom svega navedenoga, postavljeni tužbeni zahtjev da je osnovan jer da iz materijalne dokumentacije proizlazi kako TG nije ništa naslijedila u ostavinskom postupku iza svog supruga pok. ŽGD, te ima pravo na nužni nasljedni dio. Kako da je ista preminula do okončanja tog ostavinskog postupka tako da je FG naslijedila pravo na nužni nasljedni dio, a iz materijalne dokumentacije, odnosno Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽGD da je nesporno kako je isti raspolagao 1300 m2 nekretnine zvane „Dolac“, iako je imao pravo na samo 795 m2, budući je TG suvlasnica druge polovine temeljem bračne stečevine, te kako je nekretninu „Zaton“ ostavio FG, a ne svojoj supruzi TG koja da nije ništa naslijedila u ostavinskom postupku iza svog supruga, dakle, dokazao kako TG kao jedna od zakonskih nasljednica pok. TGD nije ništa naslijedila budući je isti cijelom svojom ostavinom oporučno raspolagao drugim nasljednicima., pa sukladno navedenom, tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojim usvaja tužbeni zahtjev u potpunosti.

4. Tuženik i dalje navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je prednik stranaka ŽGD umro te da je iza istog vođen ostavinski postupak pod posl.br. O-474/82 koji da je pravomoćno okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju dana 21.5.2007.g. kojim je utvrđeno a je tuženik nasljednik za ½ kuće u [adresa] ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica], a sadašnje oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te da su istim rješenjem na ostaloj ostavinskoj imovini proglašeni nasljednici i to prednica tužitelja za 4/14 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] zvane Dolac, a to iz razloga što je istoj pripao i zakonski dio od 2/14 dijela predmetne nekretnine koji bi pripao da je bila živa njezinu majku TG. Tuženik navodi da je točno da je prednica tužitelja u ostavinskom postupku iza smrti svog oca ŽGD zatražila da joj sud prizna nužni nasljedni dio na čitavoj imovini koja bi predstavljala ostavinsku masu iza njenog oca, te da je sud u ostavinskom predmetu broj O-474/82 zatražio uplatu predujma potrebnog za popis i procjenu ostavine uz upozorenje da će postupak dovršiti prema stanju spisa ukoliko ne postupi po nalogu suda, a da prednica tužitelja nije postupila po nalogu suda, a da je sud donio rješenje 21.5.2007.g. na koje da je uložila žalbu prednica tužitelja, a čija žalba da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž-1624/07 odbijena kao neosnovana, pa da dakle postoji pravomoćno rješenje o nasljeđivanju po kojem je tuženik proglašen nasljednikom za ½ dijela predmetne nekretnine, a da prednica tužitelja ustaje predmetnom tužbom i traži da se utvrdi nužnom nasljednicom na tom dijelu, te da tuženik smatra da se pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne može mijenjati, da se nužni dio određuje i izračunava u ostavinskom postupku pa da tužitelj u parničnom postupku ne može tražiti da se utvrdi nužnom nasljednicom i to samo na jednoj nekretnini, tim više što da je to svoje pravo na nužni dio, ukoliko joj je povrijeđeno, mogla ostvariti u ostavinskom postupku. Tuženik kategorički tvrdi da prednici tužitelja nije povrijeđeno pravo na nužni dio, te da je pogrešno stajalište tužbe da sud u ostavinskom postupku nije donio odluku o nužnom dijelu, a niti je tužiteljicu uputio radi ostvarenja prava na nužni dio u parnicu, jer da se prikrata nužnog dijela ne utvrđuje u parničnom postupku, već u ostavinskom, te tuženik skreće pozornost da se pred ovim sudom vodi postupak pod posl.br. P-2382/08 po tužbi ovdje tuženika protiv tužene, ovdje prednice tužitelja, radi diobe upravo ovopredmetne nekretnine, te da prednica tužitelja ovim predmetom želi odugovlačiti u konačnom rješenju predmeta P- 2382/08 budući da dugi iz godina neosnovano drži u posjedu cijelu nekretninu koja je na atraktivnoj lokaciji uz more i od koje ima znatne imovinske koristi, i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Rješenja o nasljeđivanju j.b. Vojislava Vuletina br. O-165/16, UPP/OS-31/16 od 8.3.2016.g., spisa ovog suda P-82/16 (ranije oznake P-2382/08 i P-680/00), R1-84/89, O-474/82, P-1830/10 i preslike tužbe P-1632/24, te izjava tuženika od 24. rujna 2024.g. i 11. veljače 2025.g.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik 1/14 dijela od ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk.ul.br. k. o. [katastarska općina], da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva u 1/14 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na imenu tuženika, te je tužitelj ovlašten temeljem presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u 1/14 dijela od ½ dijela upisanog na ime tuženika, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

8. U postupku je utvrđeno da prema Rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Vojislava Vuletina broj: O-165/16, UPP/OS-31/16 od 8. ožujka 2016., donesenim u ostavinskom predmetu iza ranije tužiteljice, sada pok. FG, njezinu ostavinsku imovinu čine pokretnine, na kojima je nasljednikom proglašen njezin sin JG, koji je stupio u parnicu na strani aktivne legitimacije, da je u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano pravo vlasništva, na Origo energy d.o.o. za usluge u 2/4 dijela i ĆG u 2/4 dijela, da su Rješenjem o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj: O-474/1982, nasljednici iza smrti pok. ŽGD pok. J [adresa] rođenog **.**.1903., a umrlog **.**.1982., utvrđeni kći FG, sin ŽG, sin BG, kći IG, kći UG, unuk FGD i unuka AG, da u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] egzistira upis prava vlasništva na imenima Origo energy d.o.o. za usluge za 2/4 dijela i Bungur Bartul za 2/4 dijela.

9. Kako je prednik tužitelja, a tužiteljica FG, bila ovlaštena zahtijevati ostvarivanje prava koja joj pripadaju iza pok. ostavitelja u parničnom postupku protiv nasljednika koji su utvrđeni rješenjem o nasljeđivanju, i u odnosu na sve nekretnine ostavitelja, to ovaj sud zaključuje da nije bila ovlaštena podnijeti takvu tužbu samo protiv ŽG, niti samo u odnosu na utuženu nekretninu, a suviše na kojoj isti nije niti upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, odnosno, suvlasnik, pa sud zaključuje da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, radi čega je valjalo presuditi kao u toč. I. izreke.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u parnici, dosuđen trošak koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 17.12.2010.g. u iznosu od 200,00 Eura, za zast. na roč. od 17.12.2010. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 21.1.2011.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 18.5.2011. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 25.10.2012. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 15.5.2014. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 22.4.2015.g. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 18.12.2015.g. – 50,00 Eura, za sastav podneska od 27.6.2017.g. – 50,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 7.3.2022.g. – 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 30.3. 2022.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od dana 18.9.2024.g.- 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 11.12.2024.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od dana 11.12.2024.g. - 50,00 Eura, za sastav podneska od dana 21.2.2025.g. - 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 3.3.2025.g. - 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 4.4.2025.g. - 100,00 Eura i za zast. na roč. dana 15.10.2025.g., odnosno ukupno 3.050,00 Eura, koji trošak je dužan tuženiku naknaditi tužitelj, na način pobliže opisan u točki II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 17. studenog 2025.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana, koji rok za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena, a za ostale stranke od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena