Povrv-503/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: STANO - UPRAVA d.o.o. Split, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, a ono zastupano po pun. Ivu Zenku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mikulić i partneri d.o.o. Split, protiv tuženika KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. listopada 2025. u nazočnosti pun. tužitelja, te tuženika osobno, izvanraspravno dana 17. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita, poslovni broj Ovrv -406/2023, JB predmet UPP/OS –Ovrv-15/2023 od 23.02.2023., te se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se tuženiku KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, izvod otvorenih stavaka, u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 265,98 EUR / 2.004,03 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.12.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99. «

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 150,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. studenoga 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Dana 17. siječnja 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja Stano-upava d.o.o. protiv ovršenika KK u kojem se navodi kako je ovršenik dužan ovrhovoditelju isplatiti iznos od 265,98 € / 2.004,03 HRK na ime sredstava zajedničke pričuve i to za prostor koji se nalazi na adresi [adresa]. Ovršenik da nije podmirio svoje dospjelo dugovanje, pa ovrhovoditelj predlaže da se donese slijedeće Rješenje o ovrsi:

»Nalaže se ovršeniku KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Ulica Mike Tripala 6, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, izvod otvorenih stavaka, namiri tražbinu u iznosu od 265,98 EUR / 2.004,03 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.12.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,«

2. Rješenjem javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita, poslovni broj Ovrv -406/2023, JB predmet UPP/OS –Ovrv-15/2023 od 23.02.2023. prihvaćena je predložena ovrha.

3. Dana 13. 03. 2023. kod javnog bilježnika Sandre Jelavić zaprimljen je prigovor ovršenika protiv gore citiranog rješenja u kojem je ovršenik naveo:

- kako ovršenik izjavljuje pravodoban prigovor protiv uvodno citiranog rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave pobijajući isto u cijelosti kao nezakonito, kako osnovu tako i visinu i to iz slijedećih razloga:

- kako se radi o zgradi upisanoj u zemljišnoj knjizi ZU 7120, KO [katastarska općina], kao etažno vlasništvo sa neodređenim omjerima (omjeri 0/0).,

- kako se radi o zgradi čiji je upis u ZK izvršen temeljem rješenja o izuzimanju iz nacionalizacije Narodnog odbora općine Split od 29.08.1961.g., te rješenjem istog odbora od 03.10.1962.g. kojim je izuzet preostali dio, a temeljem kojih je rješenja izvršen upis etažnog vlasništva u zemljišnu knjigu pod pos. br. Z 29/63.

- kako jedino za upis posebnih dijelova zgrade izuzetih iz nacionalizacije u zemljišnu knjigu nije bilo potrebito podnositi plan posebnih dijelova zgrade u smislu članka 53. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (SI. I. br. 16/59, 43/65, 57/65, Narodne novine br. 52/73 - dalje ZVDZ, a koji je vrijedio sve do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 81/2015 pročišćeni tekst i 94/2017- dalje ZV), oni su upisani u zemljišnoj knjizi u vlasničkom listu B samo opisno temeljem tih rješenja o izuzimanju iz nacionalizacije, bez plana etaže, dakle bez etažnog elaborata.

- kako treba napomenuti da su se tim planom posebnih dijelova zgrade u smislu članka 37. ZVDZ-a utvrđivale mjere posebnih dijelova zgrade (korisne površine) i vrijednost svakog posebnog dijela izračunatog u postotku prema ukupnoj vrijednosti zgrade (korisne vrijednosti), što bi odgovaralo današnjoj odluci suda iz članka 74. ZV-a.

- kako je, slijedom navedenog, upis etažnog vlasništva zgrade ZU 7120, KO [katastarska općina] u ZK izvršen bez plana posebnih dijelova zgrade, odnosno bez takozvanog etažnog elaborata.

- kako je vjerodostojna isprava, odnosno izvod otvorenih stavaka i naplata pričuve temeljem članka 90. ZV-a, nezakonita, jer se ista isprava naziva izvod otvorenih stavaka temelji na odredbi članka 90. ZV-a, a što je protivno članku 374. ZV-a koja je sistematizirana u glavi 3. prelaznih i završnih odredaba ZV-a („Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine u prelaznom razdoblju“), kojom je odredbom stavka 1. propisano da se odredbama te glave uređuju međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela ZV-a, dok je stavkom 2. iste zakonske odredbe propisano da se iznimno, na suvlasničke odnose uređene u glavi 3. prelaznih i završnih odredaba ZV-a primjenjuju odredbe članaka 91. i 92. glave 4. trećeg dijela ZV-a.

- kako je, slijedom navedenog, članak 90. ZV-a izrijekom isključen uz iznimku članka 91. i 92. (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/68/2006, NN 83/08) pa ovrhovoditelj ne može vršiti naplatu pričuve temeljem članka 90 smatrajući da su meduvlasnički odnosi uređeni sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela ZV-a, kada to oni nisu,

- kako je, slijedom navedenog za konkretan slučaj mjerodavan pravni režim prijelaznih i završnih odredaba ZV-a, to jest (u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini) pravni režim sadržan je u odredbama članka 374. do uključivo 387. ZV-a.

- kako prigovora osnovu obračuna zajedničke pričuve kao nezakonitoj jer je navedena nekretnina, zgrada u [adresa]., označena u zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima ( omjer 0/0 ) i upisana u zemljišnoj knjizi bez etažnog elaborata, s tim što su vlasnici 9 i 10 etažne jedinice nakon stupanja na snagu ZV-a za svoje etažne jedinice ishodili etažni elaborat ovlaštene osobe, potvrdu nadležnog tijela i potpise svih suvlasnika zgrade, te izvršili upis korisnih površina u zemljišnu knjigu, a što ostali vlasnici posebnih dijelova nekretnine nisu nikada učinili, stoga da odnosi između suvlasnika zgrade nisu uređeni, pa se naplata zajedničke pričuve ne može vršiti temeljem članaka 90. ZV-a jer nikada nisu utvrđene korisne površine za 7 od 10 posebnih dijelova zgrade, a koje su korisne površine osnova za izračun korisnih vrijednosti, odnosno vrijednosti posebnih dijelova nekretnine i utvrđivanja potrebite većine za valjanost međuvlasničkog ugovora.

- kako prigovora visini pričuve/troškova upravljanja jer nikada nisu utvrđene korisne površine za 7 od 10 posebnih dijelova zgrade, pa se ne mogu u smislu članka 381. ZV-a utvrditi udjeli u troškovima upravljanja jer u toj matematičkoj jednadžbi za etažne jedinice 6,9 i 100 nedostaje nazivnik, a za sve ostale i brojnik i nazivnik, zbog čega se ne može utvrditi niti visina minimalne pričuve. Račune za troškove upravljanja tužitelj nije nikada niti dostavio, već isti dostavlja račune za pričuvu i to temeljem članka 90. ZV-a što je nezakonito.

- kako također treba navesti da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih površina i korisnih vrijednosti iz članka 74. stavka 2. ZV-a zamjenjuje jedino isprava svih suvlasnika nekretnine u smislu stavka 3. članka 74. ZV-a, a takvu ispravu nije nikada potpisao (međuvlasnički ugovor iz članka 375. ZV-a ili drugu ispravu), te sudsku odluku nikada primio ili o njoj bio obaviješten na bilo koji način.

- kako j e prijedlog upravitelja Stanouprava d.o.o. za povezivanjem zemljišne knjige i knjige položenih ugovora odbačen rješenjem ZK odjela Općinskog suda u Splitu dana 05.05.2021.g., a plomba Z-15906/2015 izbrisana jer Stanouprava d.o.o. nije nikada do odbačaja podnijela niti jedan od nužnih priloga (međuvlasnički ugovor iz članka 375. ZV-a, potvrda o posebnim dijelovima koju je sačinio upravitelj ili etažni elaborat, potpisani od strane suvlasnika nekretnine), iako je od suda bila pozvana da ih dostavi, jer takve valjane priloge nije niti posjedovala.

- kako prigovora nepostojanju valjanog međuvlasničkog ugovora u smislu članka 375. stavka 3. ZV-a jer vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, kod ne etažiranih zgrada nisu utvrđene, pa se potrebita većina za valjanost međuvlasničkog ugovora ne može utvrditi (polovica vrijednosti svih posebnih dijelova), a kako to navodi Ustavni Sud u odluci U-III/68/2006, NN 83/08.

- kako prigovora nepostojanju bilo kakve valjane isprave kojom bi bile utvrđene korisne površine za 7 od 10 posebnih dijelova nekretnine, a čije korisne površine nisu upisane u zemljišnu knjigu, te bile utvrđene veličine suvlasničkih dijelova.

Slijedom navedenog ovršenik je predložio sudu prvog stupnja da prihvati prigovor ako nađe da je osnovan, te u cijelosti ili djelomično doneseno rješenje o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbije ili ukine pobijano rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaci ili ukine provedene radnje i obustavi ovrhu.

4. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem 36 Ovrv-406/2023 od 20. ožujka 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi kojeg je pod poslovnim brojem Ovrv - 406/2023, JB predmet UPP/OS –Ovrv-15/2023 od 23.02.2023. donio javni bilježnik Sandra Jelavić iz Splita u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Izvoda otvorenih stavaka za razdoblje od 01.01.2021. – 31.12.2021. koji glase na ime tuženika KK vrsta namjene sredstva zajedničke pričuve za prostor u zgradi 3030 [adresa], izveden je dokaz pregledom Izvatka iz zemljišne knjige od 15.02.2023. za čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pregledom rješenja Narodnog odbora Općine Split, odjela za financije, imovinsko pravni odsjek od 29.VIII 1961., pregledom Ugovora o upravljanju i međuvlasničkog ugovora za stambenu zgradu u [adresa] od 10.02.2014., pregledom Izvatka iz Službenog glasnika Grada Splita, te pregledom priloženih popisa suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima od 14.03.2012. i 18.01.2021.

Sud je pregledao i priloženu dokumentaciju koja se odnosi na zgradu u [adresa], međutim, sud prilikom donošenja odluke u ovom sporu nije cijenio dokumentaciju koja se odnosi na zgradu u [adresa], s obzirom kako ista nije u bilo kakvoj svezi sa neplaćenjem pričuve od strane tuženika za zgradu u [adresa].

6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja naspram tuženika za isplatom iznosa od 265,98 EUR / 2.004,03 HRK po osnovu neplaćen e zajedničke pričuve za prostor u zgradi koja se nalazi u [adresa] za razdoblje od 01.01.2021. – 31.12.2021.

9. Tuženik u konkretnom slučaju tijekom postupka nije osporavao tvrdnje tužitelja:

- kako je tuženik vlasnik stana u [adresa],

- kako tuženik nije platio utuženi iznos od 265,98 € na ime sredstava zajedničke pričuve za razdoblje od 01.01.2021. – 31.12.2021. za stan u [adresa], pa navedene činjenice ovaj sud smatra nespornim među strankama.

10. Tuženik je tijekom postupka osporavao obračun zajedničke pričuve, nezakonitosti vjerodostojne isprave, odnosno izvoda otvorenih stavki i naplate pričuve temeljem čl. 90 ZVDSP-a, visini pričuve, troškova upravljanja, nepostojanju valjanog međuvlasničkog ugovora, te nepostojanju valjane isprave kojom bi bila utvrđena korisna površina za 7 od 10 posebnih djelova nekretnine, a čije korisne površine nisu upisane u zemljišnu knjigu.

11. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZVDSP), propisuje u odredbi čl. 66 st. 1, da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo), proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

11.1. U odredbi čl. 84 st. 1 ZVDSP-a, propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine, održava taj dio o svome trošku, te snosi sve javne obveze i terete s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo Zakonom određeno.

11.2. Nadalje je u odredbama čl. 85 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela, upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno. Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

11.3. U odredbi čl. 89 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine, snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

11.4. Osim toga, u odredbi čl. 90 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da je zajednička pričuva iz čl. 85 st. 2 ovoga Zakona, namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

11.5. Odredbom članka 375. ZV-a st. 1 i 3 ZV-a propisano je:

»(1) Uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). (3) Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.«

11.6. čl. 378. ZVDSP-a propisane su ovlasti upravitelja prema kojima upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlašteni utvrđenih ugovora, pa osim što raspolaže zajedničkom pričuvom, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drugačije određeno.

11.7. Konačno, u odredbama čl. 380 st. 1, st. 2 i st. 4 ZV-a, propisno je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54 % vrijednosti njihova posebnoga dijela godišnje. Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.

11.8. Uz to, odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO-a) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njeno ispunjenje.

12. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige dostavljenog od strane tuženika sud je utvrdio kako je u zk ulošku broj [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] tuženik upisan pod br. 9:

»9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9). dvoetažni stambeni prostor smješten na četvrtoj potkrovnoj etaži sjevernog dijela zgrade, koji se sastoji od hodnika, kupatila, jedne sobe, kuhinje + dnevnog boravka, netto površine 52,04 m2, balkona netto površine 5,87 m2, ukupne netto površine 57,91 m2, te dvije sobe, kupatila, hodnika, internog stubišta u galerijskom dijelu netto površine 50,53 m2, sveukupne netto površine 108,44 m2«, iz čega ovaj sud zaključuje kako je tuženik vlasnik stambenog prostora u zgradi u [adresa], te je kao takav, sukladno uvodno citiranim zakonskim odredbama, plaćati zajedničku pričuvu.

13. Pregledom Izvatka iz Službenog glasnika grada Splita (list spisa 71/72), sud je utvrdio:

- kako je Grad Split na 4. sjednici Gradskog vijeća održanoj dana 30. rujna 1997. donio Odluku o osnivanju Trgovačkog društva za organizaciju upravljanja i održavanja stambenih zgrada a za koje nije sklopljen međuvlasnički ugovor, zbog čega je Grad u obvezi organiziranja prinudne uprave.

- kako tvrtka novoosnovanog društva glasi: Stano-uprava d.o.o.

14. U odnosu na tuženikov prigovor kako je međuvlasnički ugovor nevaljan, te da kao takav ne proizvodi pravne učinke, za navesti je kako je tužitelj međuvlasnički ugovor za zgradu u [adresa], dostavio uz podnesak od 10.11.2023., međutim, tužitelj nije dostavio dokaze da je taj međuvlasnički ugovor prihvaćen od suvlasnika koji imaju nadpolovičnu većinu.

15. Naime, tužitelj je u konkretnom slučaju priložio popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima, datiran sa 18.01.2021.g., međutim, taj popis nije potpisan niti od jednog suvlasnika, pa je s obzirom na navedeno ovaj sud utvrdio kako međuvlasnički ugovor nije prihvaćen potrebnom većinom, slijedom čega je isti pravno nevaljan i isti ne proizvodi bilo kakve pravne učinke.

16. Tužitelj je uz podnesak od 10.11.2023. dostavio međuvlasnički ugovor od 10.02.2014.g. i uz njega popis suvlasnika sa suvlasničkim udjelima za zgradu [adresa], datiran sa 14.03.2012., a koji je potpisan od strane K, AK, KKU BK, A B.

17. Međutim, sud je pregledom popisa suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima, datiranog sa 14.03.2012.g., utvrdio kako je isti iskrižan, te da isti sadrži napomenu kako navedeni suvlasnički udjeli ne odgovaraju stvarnom niti zemljišnoknjižnom stanju, te je dalje utvrđeno kako je na istome popisu istaknuto kako je isti sačinjen u svrhu odabira predstavnika vlasnika, dakle ne u svrhu prihvaćanja međuvlasničkog ugovora, iz čega ovaj sud zaključuje kako taj popis ne dokazuje da je priloženi međuvlasnički ugovor prihvaćen većinom suvlasnika.

18. Cijeneći sve naprijed iznijeto, sud nije prihvatio priložene popise suvlasnika kao dokaz da je zaključen međuvlasnički ugovor, jednoga sud nije prihvatio iz razloga jer ga nitko nije potpisao, a drugi iz razloga jer je isti iskrižan, te sadrži napomene kako navedeni suvlasnički udjeli ne odgovaraju stvarnom niti zemljišnoknjižnom stanju, te kako je na istome popisu istaknuto da je isti sačinjen u svrhu odabira predstavnika vlasnika, a sve potkrijepljeno pečatom upravitelja – Stano-uprave d.o.o.

19. Cijeneći sve prethodno navedeno, zaključak je ovog suda kako je priloženi međuvlasnički ugovor od 10.2.2014. pravno nevaljan u smislu citiranog članaka 375. stavaka 3. ZV-a, jer isti nije donesen temeljem potpisa većine suvlasnika, slijedom čega isti, po ocjeni ovog suda, ne proizvodi pravne učinke, odnosno isti je ništetan u smislu odredbe čl.322. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., i 29/18. - dalje: ZOO/05) jer je protivan prisilnom propisu, što ima za posljedicu da ni ugovor o upravljanju zgradom nije pravno valjan, odnosno da je ništetan, jer je u ime suvlasnika zgrade potpisan od strane predstavnika suvlasnika koji nije izabran na valjan način, tj. sa potrebnom većinom, pa izabrani upravitelj nema ni ovlaštenje za zastupanje tužitelja.

20. Međutim, sama činjenica kako međuvlasnički ugovor nije valjan ne znači da na strani suvlasnika, u konkretnom slučaju tuženika KK ne postoji obveza plaćanja zajedničke pričuve, budući da je obveza plaćanja pričuve svih suvlasnika zgrade propisana zakonom – tj. da se radi o zakonskoj obvezi, to onda okolnost ne(sklapanja) Međuvlasničkog ugovora, ili njegova pravna (ne)valjanost, mogu imati pravno relevantan utjecaj na aktivnu legitimaciju samo u situaciji kada se kao tužitelj pojavljuje imenovani upravitelj zgrade – a što u predmetnoj parnici nije slučaj jer je tužitelj Stano-uprava d.o.o. u konkretnom slučaju prinudni upravitelj, s obzirom kako isti sukladno odluci gradskog vijeća Grada Splita upravlja sa zgradama koje nemaju zaključen međuvlasnički ugovor te ugovor o upravljanju, a što je slučaj sa predmetnom zgradom u [adresa], slijedom čega je tužitelj, kao prinudni upravitelj predmetne zgrade, ovlašten zastupati suvlasnike i voditi sporove u njihovo ime.

21. Pod pojmom zastupanja iz čl. 378. sv. 5. ZVDSP podrazumijeva se vlast u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu vlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na poseban račun, koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade. Ovo pravno shvaćanje iznijeto je u više odluka ovoga suda (Rev-x 325/10-2 od 3. ožujka 2011., Rev 101/2012 od 23. srpnja 2013., Rev 154/12 od 13. siječnja 2016.), te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-3695/10 od 10. studenog 2011.) Pored toga, da upravitelj ima legitimaciju u postupcima pred sudom, odnosno isti je ovlašten ex lege obavljati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade odlučio je i Ustavni sud Republike Hrvatske («Narodne novine», broj 87/06, U-III-3671/203 od 28. lipnja 2006.), iz čega proizlazi kako je Stano-upava d.o.o. aktivno legitimirana u ovom postupku.

22. Nadalje, činjenica nevaljanosti međuvlasničkog ugovora ne znači da se ne može utvrditi visina zajedničke pričuve koju su suvlasnici zgrade, pa prema tome i tuženik KK, dužni plaćati, i to upravo zbog činjenice kako je obveza plaćanja pričuve zakonska obveza svih suvlasnika zgrade. Dakle, kada suvlasnici na valjan način, Međuvlasničkim ugovorom ne utvrde visinu doprinosa suvlasnika u zajedničku pričuvu, tada postoji obveza plaćanja zakonom propisanog minimuma u smislu odredbe čl.380. ZVDSP, kojom je propisano kako su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu (st.1.); da su sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje (st.2.); i da su sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno (st.4.).

23. Kao parametar za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu naprijed citirane odredbe čl.380.st.1. ZVDSP predstavlja podatak o etalonskoj cijeni građenja koji objavljuje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, (NN 59/2020) pa je tako prema tim podacima, u razdoblju za 2021., dakle za utuženo razdoblje etalonska vrijednost iznosila 6.000,00 kuna.

24. Iz navedenog proizlazi kako je minimalni iznos pričuve po m2, u utuženom razdoblju iznosio 2,70 kuna (6.000,00 kn x 0,54 % /12 = 2,70 kn), što nadalje znači da je minimalni mjesečni iznos pričuve za posebni dio u vlasništvu tuženika u predmetnoj zgradi u površini od 108,44 m2 iznosio tijekom 2021. godine 292,78 kn / 38,86 € (2,70 kn x 108,44m2 = 292,78 kn/ 38,86 €) mjesečno, i to predstavlja tuženikovu zakonsku obvezu koju je tuženik, kao suvlasnik zgrade i vlasnik njenog posebnog dijela (stana površine 108,44m2) bio dužan plaćati u utuženom razdoblju, neovisno od toga je li potpisani Međuvlasnički ugovor pravno valjan i da li ga isti obvezuje u smislu odredbe čl.375.st.3. ZVDSP.

25. Međutim, kako je u konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio mjesečnu naknadu u iznosu od po 167,00 kn / 22,16 € mjesečno, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je sud prihvatio iznos od 167,00 kn / 22,16 € kao iznos kojeg je tuženik dužan platiti za utuženo razdoblje 1.1.2021.-31.12.2021. po osnovu zajedničke pričuve,

26. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti prigovor tuženika usmjeren na visinu tužbenog zahtjeva i na obračun iznosa mjesečne pričuve.

27. Tuženik je u spis dostavio nepravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj Povrv- 960/19 iz koje je razvidno kako je u tom postupku tuženik KK tužen za identičan mjesečni iznos zajedničke pričuve, ali za razdoblje 2016.g., dok je predmet ovog postupka zahtjev za isplatom naknade za 2022.g. iz čega proizlazi da se radi o različitim vremenskim razdobljima koji su utuženi.

28. S obzirom kako se radi o zahtjevu za plaćanje zajedničke pričuve za razdoblje 2021., to je razvidno kako je predmetno potraživanje tužitelja na dan donošenja ove presude 17. studenoga 2025. dospjelo, pa je i prigovor nedospjelosti tražbine odbijen kao neosnovan.

29. U odnosu na prigovor nezakonitosti vjerodostojne isprave za navesti je da izvod iz otvorenih stavki predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona-„Narodne novine“ 112/12, 25/13), te u smislu odredbi čl. 230 ZPP-a, a kojim se dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje.

30. U konkretnom slučaju tuženik je osporio vjerodostojnost isprave na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev, te je tijekom postupka dokazivao da su u javnom ispravi neistinito utvrđene činjenice, a što je dopušteno sukladno odredbi čl. 230 st 3 ZPP-a, a koje je dokaze sud pregledao i pročitao.

31. Kao što je prethodno već obrazloženo, sud je iz priloženih isprava utvrdio da je međuvlasnički ugovor pravno nevaljan, međutim, sud je pored toga dalje utvrdio da:

- iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da je tuženik KK u utuženom razdoblju od 01.01.2021. – 31.12.2021. bio vlasnik stana u predmetnoj zgradi u [adresa] sveukupne netto površine 108,44 m2, a što tuženik nije ni osporavao, te kako je sukladno tome i sukladno uvodno citiranim zakonskom odredbama dužan plaćati sredstva za zajedničku pričuvu,

- kako činjenica da međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju od 10.02.2014.g. nisu pravno valjani ne znači da je tuženik oslobođen plaćanja zajedničke pričuve, već da je tuženik u takvoj situaciji dužan plaćati zajedničku pričuvu temeljem odredbe čl. 380 ZVDSP-a,

- kako je temeljem odredbe čl. 380 st. 2 ZVDSP-a utvrđena i visina zajedničke pričuve koju je tuženik dužan u konkretnom slučaju plaćati, s time da etalonska vrijednost u iznosi 292,78 kn mjesečno, međutim, kako je tužitelj zatražio iznos od po 167,00 kn mjesečno, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je sud prihvatio iznos od 167,00 kn kao iznos kojeg je tuženik dužan platiti za svaki mjesec za utuženo razdoblje po osnovu zajedničke pričuve,

- kako nije od značaja ni činjenica da ugovor o upravljanju nije valjan, jer je gradsko vijeće Grada Splita donijelo Odluku o osnivanju Trgovačkog društva za organizaciju upravljanja i održavanja stambenih zgrada a za koje nije sklopljen međuvlasnički ugovor, i to upravo tužitelja, iz čega proizlazi kako je dakle, Stano-uprava d.o.o., u konkretnom slučaju prinudni upravitelj predmetne zgrade, pa je kao takvo i ovlašteno zastupati suvlasnike i voditi sporove u njihovo ime.

32. Stranke u odnosu na površinu spornog stana nisu predložile izvođenje dokaza, poput vještačenja po vještaku građevinske struke koji bi izmjerio površinu spornog stana, a s obzirom kako sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, to je sud, kao mjerodavnu uzeo površinu upisanu u zemljišnoj knjizi, a to je površina od 108,44 m2.

33. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako je tužitelj, kao vjerovnik, u konkretnom slučaju temeljem odredbe čl 65 st 1 ZOO-a ovlašten zahtijevati od tuženika, kao dužnika, ispunjenje obveze koja se u konkretnom slučaju sastoji u plaćanju iznosa od 2.004,00 kn, odnosno 265,98 € na ime neplaćenih iznosa po osnovu zajedničke pričuve za razdoblje od 01.01.2021. – 31.12.2021., a tuženik je dužan u cijelosti ispuniti tu obveze, odnosno platiti utuženi iznos.

34. Uslijed utvrđenja ovog suda kako je svaki suvlasnik, pa tako i tuženik, dužan plaćati zajedničku pričuvu, jer je to obveza propisana Zakonom, a Zakonom nije propisana mogućnost oslobođenja od plaćanja zajedničke pričuve, te kako se vrijednost iste, ukoliko nema drugih parametara, utvrđuje temeljem odredbe članka 380 st. 2 ZVDSP- a, a što je u konkretnom slučaju ovaj sud i utvrđivao, to nisu osnovani ni ostali prigovori tuženika, a koji se odnose na to:

- kako je navedena nekretnina, zgrada u [adresa]., označena u zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima ( omjer 0/0 ), s tim što su pojedine etažne jedinice 6.,9. i 10. površinski određene, dok su sve ostale etažne jedinice površinski neodređene, pa nije određena korisna površina većine samostalnih prostorija, slijedom čega da izračun zajedničke pričuve nije osnovan,

- da je nemoguće izračunati visinu pristojbe pričuve i omjer dijela suvlasništva, odnosno potrebitu većinu za potpisivanje međuvlasničkog ugovora.

- da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti (koja se izračunava iz korisne površine stana ili druge prostorije čl. 74., st. (2), 1. ZVDSP-a ), a koju odluku suda nije nikada primio, zamjenjuje jedino isprava svih suvlasnika nekretnine u smislu čl. 74. st. (3) ZVDSP, a takvu ispravu nije nikada potpisao

- da je vjerodostojna isprava, odnosno izvod iz otvorenih stavaka nezakonit,

- da nisu utvrđene vrijednosti posebnih dijelova nekretnine ni korisne površine za 7 od 10 dijelova nekretnine, jer da se radi o nacionaliziranim stanovima,

te ih je sud kao neosnovane u cijelosti odbio.

35. Cijeneći sve naprijed iznijeto i obrazloženo, zaključak je ovog suda da je potraživanje tužitelja u pogledu osnova i visine tužbenog zahtjeva osnovano.

36. U odnosu na potraživanje tužitelja glede kamata, za navesti kako tuženik, koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a u svezi s odredbom čl.112.st.2.ZPP-a i čl. 380. st 2 ZV-A, osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Dospijeće svakog pojedinog iznosa pričuve sud je utvrdio iz priloženog Izvoda otvorenih stavki, iz kojeg proizlazi da je dospijeće svakog mjesečnog iznosa 15-og u mjesecu za tekući mjeseci, pa kamata teče od prvog slijedećeg dana, dakle od 16-og u mjesecu za tekući mjesec. Međutim, kako je tužitelj zatražio kamatu na cjelokupan iznos glavnice od dana 16.12.2021., dakle od dana dospijeća zadnjeg obroka potraživanja, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je tužitelju, na cjelokupan iznos glavnice dosuđena kamata počev od 16.12.2021. pa do konačne isplate. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29.ZOO-a, Odlukama o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a ("Narodne novine" broj 132/07, 74/11, 83/13, 1/14, 80/14 i 1/15) i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 85/15, 140/15, 60/16 i 64/17). Obzirom da je od 1. siječnja 2023. kao službena valuta u RH uvedena valuta EUR to je izmijenjen i Zakon o obveznim odnosima baš u odredbi st. 2.čl.29. gdje je kao referentna stopa propisana kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja. Također, broj postotnih poena koji se dodaju na referentnu stopu izmijenjen je u tzv. ostalim odnosima sa 5 na 3 postotna poena.

37. Slijedom svega navedenog sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita, poslovni broj Ovrv -406/2023, JB predmet UPP/OS –Ovrv-15/2023 od 23.02.2023. kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana isplati tužitelju ukupan iznos od 265,98 EUR / 2.004,03 HRK uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.12.2021. pa do isplate.

38. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

39. Odluka suda o zahtjevu parničnih stranaka za naknadu ovršnog i parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 ZPP-a, čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine" broj 9/2021, dalje Pravilnik), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/2022, te 138/2023, dalje Tarifa), te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

40. Sukladno iznijetom, tužitelju zastupanom po pun., priznat je trošak pristupa na roč. od 06.11.23. 25 bodova, za sastav podneska od 10.11.23. 25 bodova, te za pristup na roč. od 01.10.25. 25 bodova, što ukupno iznosi 75 bodova, što pomnoženo sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda daje iznos od 150,00 €, što predstavlja i sveukupan trošak.

41. Naime, tužitelj nije popisao trošak sastava prijedloga za ovrhu, kao ni trošak javnog bilježnika ni trošak sudskih pristojbi, pa taj trošak sud tužitelju nije obistinio.

42. Tužitelj je popisao trošak pristupa na roč. od 28.09.23., međutim, na to ročište nitko nije pristupio za tužitelja, pa taj trošak nije dosuđen tužitelju.

43. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 17. studenoga 2025., kao dana presuđenja, pa do konačne

44. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.

U Splitu, 17. studenoga 2025.

SUDAC

Miro Maslać

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja,

- tuženiku.