REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5164/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. studenog 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja OIČ, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika Krešimira Slunjskog, odvjetnika, dana 17. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 94394/05 od 21. studenog 2005. godine zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Splitska banka d.d. kojom je određeno kako naknada za obradu kredita iznosi 1,00% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju OI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 132,72 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 22. studenog 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine, u visini određenoj po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, uvećanjem eskontne stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 naknaditi tužitelju OI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 464,04 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. studenog 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i pravni prednik tuženika dana 21. studenog 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 84.745,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Navodi se da je člankom 8. Ugovora o kreditu, ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade kredita u iznosu od 1,00% od iznosa kredita. Nadalje se navodi da je spomenuta naknada određena tipski bez mogućnosti pregovaranja s tužiteljem kao korisnikom kredita, da se radi o sastavnom dijelu formularnog ugovora o kreditu o čijem sadržaju korisnik kredita nije mogao pregovarati niti je upoznat sa sadržajem Tarife banke na koji ta sporna ugovorna odredba upućuje, čime je narušena ravnoteža u međusobnim pravima i obvezama. Tužitelj navodi da spomenuta odredba predstavlja nepoštena ugovornu odredbu, u skladu s odlukama Ustavnog suda RH. Napominje da je prije podnošenja ove tužbe uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje, ali se tuženik nije očitovao niti isplatio tužitelju iznos naplaćene naknade, već se samo očitovao o iznosu naplaćene naknade. Predlaže donošenje presude kojom će e utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 5. točka 2. Ugovora o kreditu kojom je određeno da naknada za obradu kredita iznosi 1,00% od iznosa kredita, jednokratna i da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu svih tužbenih zahtjeva, dok visinu naknade od 132,72 eura čini nespornom. Navodi da je vrijednost predmeta spora previsoko naznačena. Tuženik navodi da osporava tužitelju svojstvo potrošača. Ističe prigovor zastare potraživanja, te se poziva na petogodišnji zastarni rok od dana kada je tužitelj izvršio svaku pojedinu uplatu. Naglašava da je predmetna ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva, te da nije dopušteno utvrđivati ništetnost bilo koje odredbe ugovora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi tuženiku parnični trošak. Naknadno na pripremnom ročištu tuženik navodi da ne osporava činjeničnu ni pravnu osnovu tužbe, te da ne osporava visinu plaćene naknade za obradu kredita.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom zahtjeva za isplatom, Ugovora o kreditu, dopisa tuženika kojim se očituje na zahtjev za isplatom, saslušanjem tužitelja.

4. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (odnosno prednik tuženika Splitska banka d.d.) dana 21. studenog 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 84.745,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

6. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF). Nije sporno da je ugovorena odredba čl. 8. po kojoj je korisnik kredita dužan platiti davatelju kredita iznos od 1,00 % od vrijednosti kredita, na ime naknade za obradu kredita. Nije sporno da je naknadu za obradu kredita u iznosu od 132,72 eura, tužitelj platio tuženiku dana 22. studenog 2005. godine.

7. Kao što je već navedeno, tuženik je učinio nespornim činjeničnu i pravnu osnovu tužbe.

8. Tužitelj je saslušan na okolnost njegovog svojstva potrošača. Izjavio je da je namjena kredita bila kupnja stana iz Programa poticane stanogradnje u gradu Zagrebu i da su sva sredstva kredita iskorištena isključivo za kupnju tog stana. Naveo je da je stan koristio samo za stanovanje, a ne za bilo koju poslovnu djelatnosti, niti ga je iznajmljivao. Tužitelj je naveo da i danas živi u tom istom stanu. Izjavio je da mu zaposlenici banke nisu objasnili na što se točno odnosi naknada za obradu kredita. Naglasio je da je banka sastavila ugovor o kreditu, u cijelosti i da nije ostavljena mogućnost pregovaranja, već da se radilo o sistemu "uzmi ili ostavi" . Tužitelj je naveo da je prije potpisivanja čitao ugovor ali da ga nije u potpunosti razumio.

9. Iskaz tužitelja je u cijelosti prihvaćen, jer je djelovao iskreno, istinito i uvjerljivo. Utvrđeno je da je tužitelj zaključio ugovor o kreditu u svojstvu potrošača, jer se radi o ugovoru o kreditu za kupnju stana za stanovanje, a ne za bilo kakvo poslovanje niti profesionalnu djelatnost.

10. Tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 8. koja se odnosi na naknadu za obradu kredita koju je tužitelj dužan platiti u iznosu od 1,00% od iznosa kredita. Spomenutu naknadu tužitelj je platio tuženiku u iznosu od 1.000,00 kn odnosno 132,72 eura, dana 21.11.2005.g.

11. Tuženik nije povukao prigovor zastare te i dalje osporava ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita.

12. Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da je banka jednostranom odlukom unijela u ugovor o kreditu spomenutu ugovornu odredbu, nametnuvši tako korisniku kredita obvezu plaćanja naknade, bez prethodno provedenog pojedinačnog pregovaranja. Naime, iz iskaza tužitelja je razvidno da se nije mogao suprotstaviti takvoj ugovornoj odredbi, te da mu zaposlenici banke nisu objasnili na što se odnosi trošak obrade kredita. Niti u ugovoru o kreditu nema objašnjenja na što se točno odnosi sporna naknada i kakve troškove banka ima, koje bi potrošač bio dužan posebno plaćati prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

13. Tuženik nije pružio dokaz o opravdanosti takve odredbe, odnosno nije taksativno naveo od čega se sastoje troškovi obrade kredita. Tužitelj nije mogao sklopiti predmetni ugovor o kreditu ukoliko ne bi pristao na unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj naknadi koja je, kako proizlazi, ugovorena po principu "uzmi ili ostavi", pa potrošač - tužitelj nije mogao utjecati na tu odredbu.

14. S obzirom na sve navedeno, radi se o jednostranoj odluci banke, koja je bez pregovaranja s drugom stranom, nametnula potrošaču navedenu odredbu o naknadi za obradu kredita, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Naime, spomenuta odredba čl. 8. Ugovora o kreditu, koji se odnosi na tzv. ulaznu naknadu, ugovoren je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovao je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

15. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, tužitelj je ovom tužbom najprije postavio deklaratoran tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu, koja se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita. Treba naglasiti da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328 ZOO-a), tako da isticanje prigovora ništetnosti nije ograničeno rokom, jer se radi o pravnom poslu (ili dijelu pravnog posla – ugovora) koji nije valjan od početka (ex tunc).

16. Tužitelj osnovano ukazuje na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. godine. Naime, u ovom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja kojim traži od tuženika da mu vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, pa je nedvojbeno da zastara nije još ni počela teći, a kamoli da je već nastupila. Prema tome, neosnovan je tuženikov prigovor zastare, jer zastarni rok u odnosu na potraživanje isplate stečenog bez osnove, pa tako i iznosa plaćenog s osnova naknade za obradu kredita, teče od utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe. Kako je ništetnost utvrđena ovom presudom, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

17. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sadržana u čl. 8. koja obvezuje tužitelja platiti tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,00% od iznosa kredita, koja naknada je jednokratna i naplaćuje se prije korištenja kredita. Ujedno je naloženo tuženiku da isplati tužitelju s osnova stjecanje bez osnove, iznos od 132,72 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2005. godine do isplate, odnosno od slijedećeg dana nakon plaćanja naknade za obradu kredita, do isplate.

18. U pogledu prava na zakonsku zateznu kamatu, bitno je razlučiti tko su stranke u ugovornom odnosu i o kakvom se ugovoru radi, a u ovom slučaju se radi o ugovoru o kreditu u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je banka (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija. Radi se o ugovoru o kreditu koji je unaprijed formuliran od strane tuženika i o čijim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati sa tuženikom. Tuženik je financijska institucija koja se u svom poslovanju bavi zaključenjem ugovora ove vrste, te je u pogledu stručnosti i kompetentnosti dominantan u odnosu na potrošača. Prema tome, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove propisanom odredbom čl. 1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05, pripada zatezna kamata koja teče od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj stekao iznos naknade za obradu kredita.

19. Kamatna stopa teče od dana 22. studenog 2005.g. do 31. prosinca 2007.g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008.g. do 31.07.2015. godine, uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

20. U pogledu tuženikovog protivljenja preinaci tužbe, navodi se da se ne radi o preinaci tužbe. Naime, tužitelj je već u historijatu tužbe naveo da traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu, da bi potom u petitu tužbe, odnosno u tužbenom zahtjevu, očitom omaškom naveo da traži ništetnost odredbe čl. 5. točke 2. Ugovora o kreditu, a spomenutu pogrešku tužitelj je ispravio podneskom od dana 30. listopada 2025.godine.

21. Tuženik osnovano prigovara da je tužitelj suviše visoko označio vrijednost predmeta spora u svoti od 664,01 eura. Prema recentom stavu Vrhovnog suda RH, u ovakvim slučajevima, gdje se radi o deklaratornom i kondemnatornom tužbenom zahtjevu, ne primjenjuje se odredba čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Stoga je mjerodavna samo vrijednost predmeta spora prema novčanom zahtjevu iz zahtjeva za isplatu, što je u ovom slučaju iznos od 132,72 eura (VSRH Rev374/13 od 06.12.2017.g.). Stoga je parnični trošak obračunat prama vrijednosti predmeta spora od 669,62 eura.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

23. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav zahtjeva za isplatom od 06.05.2025.g. - 25 bodova, sastav tužbe – 25 bodova, sastav obrazloženog podneska od 22.09.2025.g. - 25 bodova, pristup na ročište 24.10.2025.g. – 25 bodova, sastav podneska od 30.10.2025.g. - 25 bodova, pristup na ročište 14.11.2025.g. - 25 bodova i pristup na ročište za objavu presude - 25 bodova, ukupno 175 bodova, odnosno 350,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 87,50 eura, sudska pristojba na tužbu u svoti od 13,27 eura, te na presudu u iznosu od 13,27 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 464,04 eura.

24. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 17. studenog 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

25. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 17. studenog 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku