REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu pojedincu Željku Bilišu, uz sudjelovanje zapisničara Marije Biliš, u prekršajnom postupku protiv okrivljene MI, zbog prekršaja iz odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pokrenutim optužnim prijedlogom PP Korčula od dana 13. veljače 2025., temeljem odredbe čl.183. Prekršajnog zakona,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1985., u [adresa], od oca M i majke R rođ. U, sa prebivalištem u [adresa], državljanka RH, završene SSS, po zanimanju ekonomist, zaposlena u restoranu "Skalinada" u Veloj Luci, plaće od oko 1.000,00 EUR-a, vlasnica osobnog automobila, udana, majka dvoje maloljetne djece koju uzdržava, do sada prekršajno neosuđivana,
k r i v a j e
što je dana 12. veljače 2025. u 14,20 sati u Veloj Luci, u Ulici 62 ispred kbr. 13., narušavala javni red i mir na način da je vikala prema RI i UI riječima "ciganko" i drugim riječima,
čime je počinila djelo prekršaja kažnjivo po odredbi čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ( NN br.5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23),
pa se temeljem navedene odredbe naznačenog propisa, a primjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje PZ-a),
K A Ž N J A V A
NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 150,00 EUR-a.
Okrivljena je temeljem odr.čl.33.st.11. PZ-a, dužna novčanu kaznu platiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, te ju je dužna platiti u korist računa br: HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata novčane kazne po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1078468982, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun.
Ako okrivljena u navedenom roku ne plati novčanu kaznu ista će se naplatiti prisilno, a u smislu odredbe čl. 34.st.1.PZ-a, a ukoliko u navedenom roku plati iznos od 2/3 izrečene ukupne novčane kazne a što iznosi 100,00 EUR-a, smatrati će se da je novčanu kaznu platila u cijelosti, sukladno odr.čl.152.st.3.PZ-a.
Temeljem odredbe čl.139. st.3. PZ-a okrivljena je dužna naknaditi trošak vođenja redovnog prekršajnog postupka paušalno određenog u novčanom iznosu od 15,00 EUR-a, u roku kao i kaznu, u korist računa HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata troškova postupka po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1078469024, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun, jer će joj se u protivnom isti naplatiti prisilnim putem.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska postaja Korčula je pod brojem Kl:211-07/25-5/3939 i Ur. broj: 511-03-10-25-1 od dana 13. veljače 2025., podnijela optužni prijedlog protiv okrivljene MI, zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog kao u izreci ove presude.
2. Prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi, okrivljena izjavljuje kako se ne osjeća krivom za djelo prekršaja za koje se tereti, te da može reći što se tiče zgode od dana 12. veljače 2025. u 14,20 sati u Ulici 62. ispred kbr. 13. u [adresa] gdje žive njeni roditelji, da je upravo izašla iz kuće roditelja i spazila osobno joj poznate RI i UI gdje iznose neke stvari iz automobila i gdje te stvari unose u kuću UI, da bi je tada UI kada ju je vidjela počela provocirati i vrijeđati određenim riječima u smislu da je guda, da bi joj samo onda rekla da je ostavi na miru i da prestane, a onda se uključila i RI koja joj je isto tako upućivale neprikladne riječi a na koje nije reagirala, već da joj samo rekla zbog čega se ona upliće jer da se njoj nije uopće obraćala. Dodaje kako ni u jednom trenutku nije vikala na RI a niti joj rekla riječi navedene u optužnom prijedlogu " ciganko opet kupiš, nemaš solada, ciganko jeli taj namještaj ukraden, di ste to ukrale imate na reciklažnom dat će vam odma". Ističe kako konkretne zgode dok se između njih odvijala verbalna komunikacija tu nije bilo nikoga osim njih tri, da bi kada je to sve skupa završilo iz kuće izašao njen suprug GI. Još izjavljuje koliko joj je poznato da je njen suprug čuo kako se one njoj obraćaju, da bi nakon toga oni sjeli u automobil i napustili mjesto događaja, a tek kasnije joj pristupila policija. Napominje da je poradi UI i njenog odnosa prema njoj kada je koristila bolovanje zbog operacije sinusa obzirom da su radile zajedno u Staračkom domu u Veloj Luci i da je tu operacija vršila u ljetnom periodu poradi čega UI nije mogla na godišnji odmor, jednostavno morala napustiti rad u Staračkom domu, jer da je UI odnos prema njoj bio nemoguć i da više nije vidjela budućnosti zajedničkog rada.
3. Potom su u dokaznom postupku kao svjedoci ispitani GI, UI i RI svi iz [adresa], a nakon što je okrivljena na navode svoje obrane još navela kako UI sad vodi određenu hajku protiv nje i da joj je RI u tome pomagač, budući da RI radi u Staračkom Domu u Veloj Luci gdje se ona prethodno nalazila.
4. U svom iskazu kao svjedok GI, suprug okrivljene, navodi kako se sjeća zgode od dana 12. veljače 2025. u 14,20 sati kada je sa suprugom, okrivljenom MI u [adresa] u ulici 62, izlazio iz kuće njenih roditelja, te da je u jednom trenutku čuo kako RI i UI nešto dobacuju njegovoj supruzi a na što im je ona samo odgovorila da prestanu, međutim kako ni sa strane RI i UI, a isto tako ni sa strane njegove supruge vike nije bilo, da bi se nakon toga zajedno sa suprugom udaljio automobilom.
5. Svjedočeći ĆI navodi kako se sjeća zgode od dana 12. veljače 2025. oko 14,20 sati, kada je zajedno sa UI s kojom je radila tada u Domu za stare u Veloj Luci došla pred njenu kuću, jer da su prethodno zajednički kupile jedan namještaj a koji je onda pred njenu kuću trebalo iskrcati, pa obzirom da je nekako nespretno parkirala automobil kako nikako nisu mogle taj namještaj iznijeti iz automobila, te da su se tome smijale, da bi u jednom trenutku primijetila gdje MI zajedno sa suprugom GI izlazi iz susjedne kuće, tj. kuće njenih roditelja gdje ju često vidi, i ničim izazvana se počela obraćati kako i njoj tako i UI riječima koje su kako misli bile upućene UI, u smislu da je ciganka da ponovno donosi nešto doma a što je polovno, aludirajući po njenom mišljenju u smislu kako dosita ista nema novaca, a da je njoj onda dobacila nešto u smislu da šuti, jer da nju drugi hrane i čuvaju djecu, pa da ju je to toliko te zgode uznemirilo kao i njeno dijete koje se tu nalazilo a koje ima 10 godina, tj. njenu kćerku OI, a poradi čega je kasnije završila u liječničku ustanovu u Blatu obzirom da se nije mogla smiriti. Ističe kako predmetne zgode osim UI, nje, okrivljene i njena supruga tu nikoga nije bilo, i ističe kako je inače oduvijek bila u dobrim odnosima sa okrivljenom jer da su nekada bile susjede, te ne zna razlog zašto je ona predmetne zgode postupila na način kako je navela u svom iskazu, te da je možda te zgode mislila da joj se smiju. Na kraju izjavljuje kada je došla u medicinsku ustanovu u Blatu i ispričala zašto je uznemirena te tko ju je uznemirio, da je zdravstvena ustanova je pozvala policiju.
6. Okrivljena potom izjavljuje primjedbu na iskaz svjedoka jer da je u cijelosti neistinit, osim u dijelu da su doista UI i ona predmetne zgode tu iznosile namještaj, te kako smatra da je RI od strane UI instruirana u ovom slučaju da joj se smjesti da je nekakav počinitelj prekršaja, iako sa RI nikad nije bila u nikakvim problemima, čak dapače da njihova djeca idu zajedno u školu.
7. Prilikom svjedočenja UI navodi kako se sjeća zgode od dana 12. veljače 2025. u 14,20 sati, kada je došla pred svoju kuću u ulici 62 u [adresa], zajedno sa kolegicom RI, jer da su prethodno u Specijalnoj bolnici Kalos zajednički kupile nekakav namještaj koji je bio po povoljnoj cijeni i koji su onda došle iskrcati pred njenu kuću. Dodaje obzirom da je u tijeku prijevoza tog namještaja koji je u automobilu bio gusto složen došlo do situacije da im je nekako zapeo kada su pristupile iskrcavanju toga namještaja i da u početku određene komade nisu mogle izvući, kako su se smijale, da bi u jednom trenutku tu iz susjedne kuće izašla MI a tek malo kasnije njen suprug GI, te im se ista glasno odnosno vičući počela obraćati, i da je to zaključila kako je njoj uputila riječi ciganko opet i navucaš, da ide na reciklažno dvorište pitati i da će joj dati odma, te da se ne sjeća da je rekla da je namještaj ukraden, i da je još rekla RI nešto u smislu da joj susjedi hrane djecu i da neka ide doma oko djece, te da ne zna u koje leglo govana je upala, i da se iste zgode u automobilu nalazila se i kćerka RI, pa da ju je sve to pomalo uznemirilo, te da se nije nikakvim riječima obraćala MI, već da je iznijela namještaj i onda ušla u svoju kuću. Dodaje kako je također te zgode GI, suprug okrivljene, istu podržavao u riječima koje je izgovarala. Napominje da su MI i ona bivše kolegice obzirom da su radile zajedno u Domu za stare u [adresa], te da nema ništa osobno protiv MI, međutim da je MI završila svoj radni odnos u Domu za stare u [adresa], te koliko joj je poznato da je radni odnos prestao iz razloga što je ista u ljetnom periodu često koristila bolovanje, pa i bila uhvaćena kako za vrijeme bolovanja čisti doma vlastite apartmane, a što je koliko zna bio razlog zašto je došlo do prekida njenog radnog odnosa, međutim da točne detalje ne zna, te da bi u tom smislu trebalo razgovarati sa ravnateljicom Doma za stare u [adresa]. Na kraju izjavljuje kako osobno nema ništa protiv MI, ali kako ona tako i kolegice na poslu u ljetnom periodu nisu mogle koristiti godišnji odmor upravo radi učestalog odlaženja na bolovanje MI, te ističe da su predmetne zgode tu bili prisutni RI, ona, MI, njen suprug GI, te dijete tj. kćerka RI.
8. Okrivljena zatim izjavljuje kako smatra iskaz neistinit osim u smislu da su RI i UI tu iskrcavale namještaj, i da može reći da osim UI koja je bila njena kolegica na poslu su joj i druge kolegica u Domu za stare tada okrenule leđa, kao i ravnateljica Doma za stare, a sve iz razloga što u jednom trenutku nije željela svjedočiti o jednom korisniku Doma za stare, jer da nije imala što svjedočiti budući da ništa nije vidjela da bi ta osoba nešto napravila, te da je doista radni odnos u Domu za stare završila sporazumnim raskidom ugovora o radu, te dodaje koliko zna kako su je UI tako i druge kolegice prijavljivale nakon određenog sastanka u kojemu nije izrazila stavove koje su one podržavale.
9. U završnom govoru okrivljena navodi kako iskaze svjedoka smatra neistinitima i usmjerenim protiv nje na način da to iste rade u dogovoru, pa da se stoga ne smatra krivom i sukladno tome predlaže sudu postupiti po zakonu, s naznakom da će u restoranu "Skalinada" raditi do 01. studenog 2025., od kada je onda nezaposlena.
10. Naknadno pozvana kao svjedok RI, sada ĆI nakon što joj je predočen iskaz dan na svjedočenju na ročištu dana 28. listopada 2025., te na upit ovog suda je li okrivljena MI riječi koje je izgovarala izrekla vičući ili normalnim tonom, ista odgovara kako je sve riječi koje je okrivljena MI izgovorila, izgovorila vičući, vjerojatno misleći da joj se smiju, a da su se smijale zbog toga što iz automobila nisu mogle iskrcati namještaj.
11. Zatim je još u dokaznom postupku izvršen uvid i pročitani svjedodžba Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske na ime RI, te potvrda Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o osuđivanosti okrivljene.
12. Razmatrajući navedeno činjenično stanje, navode obrane okrivljene, iskaze svjedoka, ovaj sud našao je za dokazanim da je okrivljena počinila djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret, te ju je proglasio krivom izrekavši joj kaznu kao u izreci presude.
13. Krivnja okrivljenika temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa, prema kojoj će za predmetno djelo odgovarati onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče i na drugi način remeti javni red i mir.
14. Naime, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, temeljem navoda obrane okrivljene i iskaza svjedoka, a poglavito ĆI i za koju okrivljena navodi kako nikada s njome nije bila u nikakvim problemima, te koju ovaj sud u konkretnom slučaju stoga smatra posve neutralnom osobom iz razloga što je s jedne strane svjedok suprug okrivljene, a s druge strane bivša kolegica s posla s kojom je očito bila u određenim nesuglasicama, poklonjena je vjera u cijelosti upravo navedenoj ĆI i u čije navode stoga nema razloga sumnjati, tim više što je ista nakon predmetnog događaja zatražila pomoć u Zavodu za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije iz koje dokumentacije priložene u spisu proizlazi kako je zbog predmetnog događaja bila vidno uznemirena i pod emocionalnim šokom sa dijagnozom stanja emocionalnog šoka ili stresa, pa je slijedom svega naprijed navedenog neprijeporno utvrđeno kako je okrivljena počinila djelo prekršaja upravo na način opisan u izreci presude, temeljem čega ju je za isto djelo prekršaja bilo potrebno sankcionirati, s naznakom kako su u tom smislu navodi obrane okrivljene zacijelo usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.
15. Odlučujući o vrsti i visini kazne, vodilo se računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima.
16. Kao olakotne okolnosti okrivljenoj su uzete u obzir činjenice što je do sada prekršajno neosuđivana (navedeno proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o osuđivanosti okrivljene), što je majka dvoje maloljetne djece koju uzdržava i skromnijih mjesečnih primanja (u završnom govoru navodi kako će od 01. studenog 2025. biti nezaposlena), dok otegotnih okolnosti nije ni bilo.
17. Cijeneći navedene olakotne okolnosti, činjenicu što samim djelom prekršaja nisu prouzročene teže posljedice, ovaj sud je okrivljenoj odmjerio novčanu kaznu ispod zakonski propisanog minimuma za ovo djelo prekršaja i to umjesto alternativno propisane kazne zatvora, jer je uvjerenja da će se i ovako ublaženom novčanom kaznom a bez potrebe izricanja alternativno propisane kazne zatvora postići svrha kažnjavanja, te da se ubuduće doista kloniti činjenja ovakvih djela prekršaja, a i jer je mišljenja da bi izricanje kako novčane kazne u propisanom rasponu, tako i alternativno propisane kazne zatvora za istu bilo prestrogo.
18. Potrebno je istaknuti vezano za plaćanje izrečene novčane kazne da se odluka temelji na odredbi čl. 152. st.3. PZ-a i gdje je određeno da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćena ako osuđena osoba plati 2/3 izrečen novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je novčana kazna izrečena.
19. Odluka o troškovima vođenja prekršajnog postupka temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa, a odnosi se na trošak vođenja redovnog prekršajnog postupka paušalno određenog u novčanom iznosu kao u izreci presude, obzirom na trajanje i složenost vođenja postupka, te materijalnu situaciju okrivljene.
U Korčuli, 17. studenog 2025.
Zapisničar
Sudac
Marija Biliš
Željko Biliš
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljena i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema prijepisa presude, pismeno u dva istovjetna primjerka putem ove Stalne službe Općinskog suda u Dubrovniku.
PRESUDU DOSTAVITI:
- tužitelju
- okrivljenoj
- pismohrani
