REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2667/2022-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dušanka Kuharića i Dejana Kuharića iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Daria Alitovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović u Zagrebu i zamjenika punomoćnika tuženika Duje Nazalića, odvjetnika u Zagrebu, 17. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje isplati tužitelju UĐ iznos od 550,00 EUR (slovima: petstopedeset eura i nula centi) sa zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje isplatiti tužitelju UĐ iznos od 40,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 4. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 179,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022. do isplate te za iznos zateznih kamatama koje teku na dosuđeni iznos od 40,00 eura od 15. lipnja 2022. do 3. kolovoza 2022.
IV Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje naknaditi tužitelju UĐ trošak parničnog postupka u iznosu od 813,18 eura (slovima: osamstotrinaest eura i osamnaest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenoga 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 6. lipnja 2022. u Osijeku došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali FĐ, vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao putnik u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HĐ. Navedenu prometnu nezgodu uzrokovao je FĐ na način da je zbog neprilagođene brzine kretanja prednjim dijelom vozila udario u stražnji dio vozila u kojem se kao putnik nalazio tužitelj. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navedene ozljede kod tužitelja su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog pretrpljenih fizičkih bolova straha. Tužitelj je pretrpio imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenog, tužitelj na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao pravičnu novčanu naknadu potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu iznos od 5.000,00 kuna (663,61 eura) i na ime novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 800,00 kuna (106,18 eura) sve sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava štetni događaj, svoju pasivnu legitimaciju, niti činjenicu da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu, ali ista nije takvog intenziteta da bi opravdavala isplatu pravične novčane naknade s osnove povrede prava osobnosti – povrede prava na fizičko i duševno zdravlje. Također, osporava zatraženi tijek zatezne kamate u dijelu imovinske štete s obzirom da je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti, te s toga osnova, tužitelj ima eventualno pravo na zateznu kamatu od trenutka donošenja ove presude. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. UĐC, tužitelj je podneskom od 20. veljače 2024. djelomično povukao tužbu te tako specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje cjelokupan iznos štete u iznosu od 465,00 eura, s time da s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 425,00 eura, a s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 40,00 eura sve sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022.
4. Navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva punomoćnik tuženika se usprotivio podneskom od 6. ožujka 2024. Prema odredbi čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) tužba se može povući bez pristanka tuženika prije nego se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Budući da se tuženik u ovoj parnici upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, to je za povlačenje tužbe bio potreban njegov pristanak. Kako punomoćnik tuženika nije pristao na povlačenje već se izričito usprotivio povlačenju, smatra se kako tužba nije povučena pa je postupak nastavljen po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu koji glasi na iznos od 769,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022. do ispalte.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u e-mail korespondenciju (list 4 spisa), potvrdu Postaje prometne policije Osijek od 24.06.2022. (list 5-6 spisa), odštetni zahtjev (list 8-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10 spisa), dopis tuženika od 12.09.2022. (list 11 spisa), zdravstveni karton i CD (list 34 -116 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku (list 122-123 spisa), izvod iz zapisnika VSRH od 26.04.2021. (list 133 spisa), sudsku praksu (list 138-204 spisa) te je saslušan vještaka (210-211 spisa).
6. Tužitelj je na ročištu održanom 9. listopada 2025. izjavio da su svi dokazi provedeni i da nema daljnjih dokaznih prijedloga već da predlaže zaključiti glavnu raspravu. Slijedom navedenog, sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka NĐ, kao niti financijsko vještačenje jer iz držanja tužitelja proizlazi da je od istih odustao. Sud ujedno smatra da je činjenično i pravno stanje u cijelosti utvrđeno iz dokaza provedenih tijekom postupka te da bi provođenjem daljnjih dokaza strankama nastao nepotreban trošak postupka. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja iz razloga navedenih u točki 13. obrazloženja presude.
7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
8. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika i pasivna legitimacija.
9. Sporno je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede te ako je, u kojem obimu, slijedom čega je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Također, sporan je tijek zateznih kamata na dio štete koji se odnosi na tuđu pomoć i njegu.
10. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. UĐC koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj zadobio trzajnu povredu grudne kralježnice te da se predmetna ozljeda mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena terapija. Po liječenju nisu zaostale trajne posljedice. Liječenje je završeno do 10 dana po štetnom događaju. Ozljeda je opisana u medicinskoj dokumentaciji od strane liječnika. Nije bilo nastavka liječenja po prvom pregledu. Pregled zdravstvenog kartona od 1995. do 2010. bez osobitosti za predmetni štetni događaj. Po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 2 dana i manjeg intenziteta 5 dana -kumulativno, primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta tužitelj je trpio 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana, te blažeg 3 dana po štetnom događaju -kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna tužitelju 2h dnevno kroz 5 dana. Naruženje ne postoji.
11. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u bitnome navodeći da je ocjena bolova previsoko odmjerena. Smatra da iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove i dok spava, kao i cijelo vrijeme dok je bio budan, a što nije životno i logično. Ujedno navodi da se vještak nije izjasnio je li se tužitelj pravilno liječio, odnosno bi li u tom slučaju posljedice bile manje.
12. U svom usmenom očitovanju vještak dr. UĐC je naveo da je po zadobivenoj ozljedi tužitelj posjetio liječnika gdje mu je verificirana navedena ozljeda. Ocjena boli i straha je iskustvena ocjena s obzirom na vrstu ozljeđivanja i smatra da je uobičajeno ako nema nastavka liječenja da će kompletna simptologija proći za do 10 dana te s obzirom na prisutnu dokumentaciju u predmetnom spisu gdje se ne vidi nastavak liječenja ocjena je objektivna, a tuženik ne navodi niti jednu novu činjenicu na temelju koje bi došlo do promjene nalaza i mišljenja. Govoriti o ispravnom liječenju nema smisla jer je tužitelj jedanput posjetio liječnika i očito da nije imao potrebu za nastavak liječenja u što treba uračunati i specifičan personalni prag boli što je kod nas ljudi specifičan i pojedinačan. Nadalje vještak navodi da postoji zdravstveni karton u periodu od 1995. do 2010. gdje ne nalazi činjenice koje bi imale utjecaja na predmetni štetni događaj. Postoji objektivizacija opisane ozljede kroz pregled verificiranog liječnika te je stoga opisana ozljeda objektivizira početnim pregledom. U odnosu na prigovor tuženika iz podneska od 6. ožujka 2024. u kojem prigovara ocjeni bolova navodeći da osoba spava u prosjeku 8 sati dnevno vještak navodi da je sve te činjenice uzeo u obzir, s time da napominje da zdrava osoba spava 8 sati, dok bolesna osoba i koja ima bolove zasigurno spava manje stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, a prigovore tuženika smatra neobjektivnim.
13. Nakon usmenog očitovanja vještaka, tuženik je ostao kod istaknutih prigovora te je predložio provesti novo medicinsko vještačenje, što je sud odbio jer ne postoji niti jedan razlog iz članka 261. stavka 2. i 3. ZPP-a za određivanjem novog vještačenja. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, objektivan, obrazložen i sačinjen u skladu sa dokumentacijom u spisu i dugogodišnjim iskustvom vještaka. Također, vještak je otklonio sve prigovore tuženika i detaljno obrazložio svoj nalaz i mišljenje.
14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
15. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 550,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužitelja rođenog **.**.1952., da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 70 godina te da u zdravstvenom kartonu tužitelja, prije štetnog događaja, nije zabilježeno sličnih ozljeda, odnosno, da tužitelj nije imao problema s torakalnom kralježnicom. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade, sud je imao na umu i inflatorne učinke koji su nastupili od štetnog događaja do donošenja presude. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 550,00 eura kao pravične novčane naknade.
16. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 10 sati. Sud je tužitelju za jedan sat ove pomoći primjenom odredbe čl. 223 ZPP-a dosudio iznos 4,00 eura po satu tuđe pomoći, odnosno, ukupno 40,00 eura, a imajući u vidu da se radi o zahtjevu za naknadom imovinske nenovčane nereparirane štete koju sud dosuđuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke te činjenicu da tužitelj ničim nije dokazao da je tuđu pomoć i njegu doista plaćao u iznosu većem od dosuđenog, već su tužitelju pomoć pružali njegovi ukućani.
17. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 550,00 eura valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 40,00 eura, što stoga iznosi 590,00 eura.
18. Na ovako utvrđeni iznos neimovinske štete tužitelju je dosuđena kamata od 15. lipnja 2022. jer tuženik nije osporio zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu.
19. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu dosuđena je kamata od idućeg dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 4. kolovoza 2022. (dokaz o slanju odštetnog zahtjeva na listu 3 spisa) s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).
20. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29. st. 1 i 2 ZOO-a.
21. Slijedom navedenog, sud je našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 550,00 eura s osnova neimovinske štete sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022. do isplate, te za iznos od 40,00 eura s osnova imovinske štete sa zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2022. do isplate.
22. Sud je odbio kao neosnovan preostali utuženi iznos od 113,61 eura s osnova neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022 , te iznos od 66,18 eura s osnova imovinske štete sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022. do isplate, dakle, za ukupan iznos od 179,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022. Sud je odbio tužbeni zahtjev i u odnosu na zatezne kamate koje na dosuđeni iznos imovinske štete od 40,00 eura teku od 15. lipnja 2022. do 3. kolovoza 2022. (točka III. izreke presude).
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I.,II. i III. izreke presude.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 76,65%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspio sa 100,00%, što ukupno iznosi 176,65%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 88,33%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 23,35%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, što ukupno iznosi 23,35%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 11,68% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 88,33% oduzeti postotak tuženika tj. 11,68%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 76,65%.
25. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 75 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23- dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 75 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav podnesaka od 20. prosinca 2022. i 20. veljače 2024. 2 x 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na dva ročišta održana 3. svibnja 2024. i 9. listopada 2025. od po 75 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za pristup ročištu odgođenom prije početka raspravljanja 29. travnja 2025. 18,75 bodova (Tbr. 9/5 OT) ukupno 356,25 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 890,63 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 930,44 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 76,65 eura u iznosu od 713,18 eura. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 100,00 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.
26. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužitelja koji mu je tuženik dužan podmiriti iznosi 813,18 eura, dok se odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a, a kako je odlučeno u točki IV. izreke presude.
27. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 20. prosinca 2022. i 20. veljače 2024. iznad dosuđenog iznosa jer se navedeni podnesci ne smatraju obrazloženim u smislu Tbr. 8/1 OT.
28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 17. studenoga 2025.
Sutkinja
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu (26,54 eura)
2. tuženiku po punomoćniku