REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: UsI-1761/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Luka Volme d.o.o., OIB: 05637607027, Banjole, Volme 209/B, kojeg zastupa opunomoćenica Tamara Vejnović Rovis, odvjetnica u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja građevinske dozvole, 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/24-02/151, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 10. rujna 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u visini od 2.500,00 € (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Općine Medulin, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/19-01/000163, URBROJ: 2163-27-05-11- 24-0049 od 9. veljače 2024. odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za građevinu ugostiteljsko turističke namjene – Caffe bar i bazen sa sunčalištem, na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-03/24-02/151, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 10. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj u pravovremeno podnesenoj tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika navodeći kako iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnome proizlazi da je prvostupanjsko rješenje pravilno i na zakonu osnovano obzirom se u konkretnom slučaju radi o planiranoj gradnji na čestici koja se nalazi u užem obalnom pojasu od 100 m od obalne linije pa su uvjeti gradnje na navedenom području propisani Prostornim planom uređenja Općine Medulin ("Službene novine Općine Medulin" broj: 02/07, 05/11, 08/16 i 08/18 – pročišćeni tekst, dalje: PPUO Medulin). Da je prvostupanjsko rješenje doneseno u skladu s odredbom čl. 88. PPUO Medulin koji se na konkretan slučaj ima primijeniti i koji u st. 2. propisuje kako se u predmetnom području mogu graditi samo građevine pratećih sadržaja ugostiteljsko turističke namjene navedene i opisane u istom st. 2. čl. 88., a iz čega proizlazi da glavni projekt za građevinu ugostiteljsko turističke namjene - Caffe bar i bazen sa sunčalištem na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije izrađen u skladu s prostorno planskom dokumentacijom. U odnosu na navedeno tužitelj ističe kako pri donošenju pobijanog rješenja tuženik nije pravilno primijenio zakon, nije postupio prema pravilima postupka te nije pravilno utvrdio činjenično stanje odnosno iz utvrđenih je činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, a sve kako slijedi. U prvom redu tuženik pozivajući se na odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) nije u obrazloženju pobijanog rješenja ocijenilo sve navode iznijete u žalbi jer da je prvostupanjsko tijelo (Općina Medulin) u obrazloženju svojeg rješenja, pravilno ocijenilo sve navode koji se u žalbi iznose pa se drugostupanjsko tijelo može pozivati na razloge prvostupanjskog rješenja, bez da samo u svom obrazloženju cijeni navode iz žalbe. Ovakvim je postupanjem s jedne strane drugostupanjsko tijelo povrijedilo pravila postupka obzirom pri donošenju pobijanog rješenja nije pravilno, savjesno i brižljivo ocijenilo sve činjenice i dokaze u spisu predmeta koji su potrebni za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a s druge strane pogrešno primijenilo materijalno pravo odnosno odredbu čl. 88. st. 2. PPUO Medulin, temeljem koje je doneseno pobijano rješenje. Posebno pri tome tužitelj ističe da u konkretnom slučaju postupak izdavanja akta za gradnju po podnesenom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole traje od 2019. godine, čime su rokovi određeni zakonom za postupanje po zahtjevu stranke opetovano nepoštivani. U dugotrajnom postupku prvostupanjskog tijela pored razloga koji su otklonjeni u ponovljenom postupku, osnov za odbijanje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole kao i za odbijanje žalbe pobijanim rješenjem tuženika je odredba čl. 88. PPUO Medulin, koja glasi: st. 1. "Unutar turističkih zona u naselju i izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene uži obalni pojas od 100 m od obalne linije namijenjen je gradnji građevina komunalne infrastrukture i podzemnih energetskih vodova te pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene." St. 2. navedeno je da se u ovim zonama mogu se graditi plaže i kupališta s plažnim građevinama, sunčališta, pristupi u more, pontoni, zelene površine, manja rekreacijska igrališta, površine za vodene sportove, postavljati naprave za rekreaciju, sport i zabave i privez rekreacijskih plovila. U st. 4. užim obalnim pojasom smatrat će se pojas širine koja osigurava izgradnju svih vrsta gore navedenih građevina, ali ne manje od 100 metara od linije uređenja obale. Slijedom citiranog tužitelj smatra kako je tumačenje nadležnih tijela čl. 88. PPUO Medulin temeljem kojeg se u navedenom području mogu graditi samo građevine navedene u st. 2. (a koje su po namjeni sportsko rekreacijske građevine, a ne turističko-ugostiteljske) pogrešno. Da je tome tako proizlazi i iz st. 5. istog članka koji glasi: "Prostor užeg obalnog pojasa razgraničuje se na javni prostor (prostor uz obalu širine do 25 m) i prostor namijenjen uređenju i izgradnji pratećih sadržaja u ugostiteljsko turističkoj djelatnosti." Prema navedenom jasno je da su sve građevine navedene u st. 2. čl. 88. građevine po namjeni sportsko rekreativnog sadržaja koje se mogu graditi i u užem obalnom pojasu i u pravilu su javnog karaktera, dok se u st. 5. govori o pratećim sadržajima u ugostiteljsko turističkoj djelatnosti i te građevine nisu u istom članku pobrojane poimence. Razvojem turističke djelatnosti postoji velik broj građevina koje spadaju u građevine ugostiteljsko turističke namjene, koje nisu navedene u predmetnom članku, a spadaju u prateće građevine ugostiteljsko-turističke namjene. Prema pogrešnom tumačenju prvostupanjskog tijela i primjenom na konkretan slučaj isključivo st. 2. čl. 88., a ne st. 5. sve drugo od pratećih sadržaja ugostiteljsko turističke namjene je protivno odredbi plana, koje tumačenje nije u skladu s prostornim planom niti zakonom niti je to mogla biti namjera donositelja Plana. Da je tumačenje čl. 88. PPUO Medulin u konkretnom slučaju pogrešno proizlazi i iz činjenice da je Zakonom o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 153/13, 65/17, 39/19, 67/23) u čl. 49. st. 1. definirano što se može graditi u zaštićenom obalnom pojasu (na koji se odnosi namjerava gradnja), a to je: "(1) U prostoru ograničenja izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke i sportsko-rekreacijske namjene, u kojima se osnovna namjena (smještaj, sport) ostvaruje u izgrađenim strukturama, mogu se planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti, uvažavanjem zahtjeva vrsnoće izgrađenog prostora, tako da: 1. smještajne građevine i prateći sadržaji (sportski, rekreacijski, ugostiteljski, uslužni, zabavni i sl.) budu, uz mjere poboljšanja komunalne infrastrukture i zaštite okoliša, više kategorije te položajem, veličinom, osobito visinom u skladu s obilježjem prirodnog krajolika i mjerama zaštite kulturnih dobara; 2. smještajne građevine budu udaljene najmanje 100 m od obalne crte; 3. vrsta i kapacitet pratećih sadržaja i javnih površina budu određeni razmjerno svakoj fazi građenja smještajnih građevina; 4. izgrađenost pojedinačne građevne čestice nije veća od 30%, a koeficijent iskoristivosti nije veći od 0,8; 5. najmanje 40% površine svake građevne čestice bude uređeno kao parkovni nasadi i prirodno zelenilo; 6. odvodnja otpadnih voda bude riješena zatvorenim kanalizacijskim sustavom s pročišćavanjem". Dakle, obzirom se u samom Zakonu prateći sadržaji dijele na sportske, rekreacijske i ugostiteljske analogno tome tako treba tumačiti i odredbu čl. 88. PPUO Medulin. Osim svega navedenog, tužitelj ističe i da je Područje Volme u Prostornim plana Istarske županije ("Službene novine Istarske županije" broj: 2/02, 1/05, 4/05, 14/05 – pročišćeni tekst, 10/08, 07/10, 16/11 – pročišćeni tekst, 13/12, 9/16 i 14/16 – pročišćeni tekst, dalje: PPIŽ) definirano kao TRP, a PPUO Medulin kao zona ugostiteljsko turističke namjene – T1 i T2, izgrađeni dio građevinskog područja - izgrađeno i uređeno građevinsko područje. U navedenom je području izgrađeno više od 80% građevinskog područja, a da na istom području nema niti jedne građevine ugostiteljsko turističkog sadržaja - građevina pratećih sadržaja, barovi, restorani te bi se izgradnjom navedene građevine kvalitetno dopunila postojeća turistička ponuda uvažavanjem i uklapanjem veličinom, smještajem i visinom u već izgrađeno područje, kao i poboljšala turistička ponuda istog područja, a i potreba za novim sadržajima kao dopuna razvoju turizma. Izgrađene smještajne građevine, postojeći smještajni objekti, koji su izgrađeni u prvom redu do mora, neposredno su iza građevinske čestice i graniče s njom, gledano od obalne linije mora, svi su izgrađeni u pojasu unutar 100 m i imaju udaljenost manju od 100 m od obalne linije. Odredbom čl. 5. PPUO Medulin utvrđena su načela za određivanje namjene površina određenih prostornim planom koja određuju temeljno urbanističko-graditeljsko i krajobrazno uređenje te zaštitu prostora, a to su: održivi razvoj i racionalno korištenje prostora, optimalno usklađenje interesa različitih korisnika prostora i prioritetna djelovanja u prostoru, poštivanje pravila urbanističke, prostorno planerske i krajobrazne struke. Gradnja građevina - prateće ugostiteljsko turističke namjene u skladu je s strategijom i planom razvoja turizma koji treba usmjeriti na izgradnju kvalitetnih dopuna postojeće turističke ponude atraktivnim sadržajima, sportsko rekreacijskim, ugostiteljsko turističkim.

4. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništi pobijano rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

5. Tuženik u odgovor na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 29. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, a na temelju čl. 89. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora. Na predmetnom ročištu zamjenica opunomoćenice tužitelja ustrajala je u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Tome je dodala da je prvostupanjsko tijelo već prethodno odbilo izdavanje građevinske dozvole na što se ovdje tužitelj već žalio, a koju žalbu je ovdje tuženik usvojio i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovljenom postupku, u povodu kojeg se vodi ovaj spor, Ministarstvo je potvrdilo odbijajuće rješenje Općine Medulin što bi značilo da ovdje opstoje dva oprečna stava tuženika u istom predmetu. Naglašava se kako tuženik uopće nije razmotrio ključni argument tužitelja u kojem je isti isticao da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo čl. 88. PPUO Medulin negirajući mogućnost izgradnje planirane građevine ugostiteljsko-turističkog sadržaja. Naime, potpuno je pogrešno tumačenje da se u navedenom području mogu graditi samo primjerično navedene građevine obzirom da su u članku navedene samo neke, a nikako sve građevine koje se ondje mogu graditi, jer postoje još druge raznovrsne građevine, koje spadaju u građevine ugostiteljsko-turističke namjene, a koje nisu navedene u predmetnom članku. Stoga, takvo tumačenje PPUO Medulin predstavlja suviše restriktivnu primjenu materijalnog prava. Tužitelj stoga, u cilju utvrđenja odlučnih činjenica, a cijeneći sve prethodno izneseno, predlaže provođenje građevinskog vještačenja na način da se utvrdi je li glavni projekt, koji je predmetom ovog postupka, u cijelosti usklađen s mjerodavnim odredbama PPUO Medulin, a ako nije, u kojem dijelu i u čemu konkretno odstupa od propisanih uvjeta te jesu li eventualna odstupanja relevantna u smislu nemogućnosti izdavanja građevinske dozvole. Provođenje dokaznog postupka stoga se nameće ključnim u ovom sporu pune jurisdikcije radi izbjegavanja zlouporaba prava stranke, s jedne strane, ali i osiguranja ispunjenja legitimnih očekivanja tužitelja, a sve kako bi se izbjeglo arbitrarno postupanje upravnih tijela.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja iz razloga jer sud ne može provoditi dokaze vještačenjem vezano za pravilnu primjenu materijalnih propisa kao što su odredbe prostornog plana, kao podzakonskog propisa. Isključivo je u ingerenciji suda tumačenje zakona u uspravnom sporu.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. veljače 2024. odbijen je zahtjev koji je tužitelj podnio 8. travnja 2019. za izdavanje građevinske dozvole za Caffe bar i bazen sa sunčalištem, kao građevinu pratećeg sadržaja izdvojenog građevinskog područja ugostiteljsko turističke namjene Volme Paltana (T1,T2), na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nastala od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Prvostupanjsko tijelo odbilo je zahtjev tužitelja s obrazloženjem u bitnome da nije postupio u cijelosti po traženome iz zaključka od dana 19. rujna 2023., odnosno da ostaje u cijelosti pri podnesenom zahtjevu, a koji zahtjev ne zadovoljava uvjete za izdavanje građevinske dozvole za građevinu ugostiteljsko turističke namjene – Caffe bara i bazena sa sunčalištem na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz razloga što se planirana građevina ne bi mogla smatrati građevinom kojoj bi bila dopuštena gradnja u užem obalnom pojasu od 100 m od obalne linije, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PPUO Medulin te jer se nerazvrstana cesta oznake NC6 ne proteže i na sjeverozapadnom kraku predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio čestice vodi sve do mjesta priključenja na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja nastaje od dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

10. Predmetna građevna čestica k. č. br. [katastarska čestica] (koja nastaje od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi se u obuhvatu PPUO Medulin te PPIŽ-a. Prema navedenim planovima, planirana gradnja nalazi se unutar turističkog razvojnog područja (TRP), PPUO Medulin, određeno kao ugostiteljsko turistička namjena - izgrađeni dio (T1,T2), i to unutar izdvojenog građevinskog područja ugostiteljsko turističke namjene, unutar područja s posebnim uvjetima gradnje Volme – Paltana. Predmetna čestica se nalazi u užem obalnom pojasu od 100 m od obalne linije, a mogućnosti i uvjeti gradnje za uži obalni pojas od 100 m od obalne linije propisane su PPUO Medulin.

11. Odredbom čl. 88. PPUO Medulin propisano je sljedeće: (1) Unutar turističkih zona u naselju i izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene uži obalni pojas od 100 m od obalne linije namijenjen je gradnji građevina komunalne infrastrukture i podzemnih energetskih vodova te pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene. (2) U ovim zonama mogu se graditi plaže i kupališta sa plažnim građevinama, sunčališta, pristupi u more, pontoni, zelene površine, manja rekreativna igrališta (odbojka na pijesku, badmington i sl.), površine za vodene sportove, postavljati naprave za rekreaciju, sport i zabavu i privez rekreacijskih plovila. (3) Položaj uređenih plaža unutar građevinskih područja (planska oznaka R7) označen je u kartografskom prikazu br.1. u mjerilu 1: 25 000 na lokacijama Pješčana uvala naselje, Mala Kava – Vinkuran, Stupice – Premantura, Centiner –Banjole, Burle – Medulin, Bijeca – Medulin, Hoteli – Medulin, Pošesi – Medulin, kupalište Kažela – Medulin, AC Kažela – Medulin. (4) Užim obalnim pojasom smatrati će se pojas širine koja osigurava izgradnju svih vrsta gore navedenih građevina, ali ne manje od 100 m od linije uređenja obale. (5) Prostor užeg obalnog pojasa razgraničuje se na javni prostor (prostor uz obalu širine do 25 m) i prostor namijenjen uređenju i izgradnji pratećih sadržaja u ugostiteljsko turističkoj djelatnosti.

12. Donoseći pobijano rješenje tuženik u obrazloženju istog navodi kako je glavnim projektom zajedničke oznake 24/2018 GP, izrađenom po glavnom projektantu MJ mag.ing.arh., broj ovlaštenja A4380 (iz tvrtke DEX SPIN d.o.o., Volme 130, Pula) planirana građevina Caffe bar i bazen sa sunčalištem protivna odredbi čl. 88. PPUO Medulin, kojom je pobrojano koje se građevine kao građevine pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene mogu graditi u užem obalnom pojasu od 100 m od obalne linije. Planirana građevina nije ništa od navedenog, slijedom čega ne udovoljava uvjetima propisanim prostorno-planskom dokumentacijom te se ne može smatrati građevinom kojoj je dopuštena gradnja u užem obalnom pojasu od 100 m od obalne linije. Nadalje, odredbom čl. 89. st. 1. PPUO Medulin utvrđuje se obaveza uređenja i izgradnje obalne šetnice "lungomare" duž cjelokupnog obalnog poteza Općine Medulin, koja se, osim za pješački promet, može koristiti i za biciklistički te alternativni turistički prijevoz. Stavkom 2. istog članka PPUO Medulin propisano je da je obalna šetnica "lungomare" javna prometna površina, najmanje širine 3 m u pojasu maksimalno 25 m od morske obale, kojom se mora omogućiti nesmetano korištenje, te u tom smislu i odvijanje prometa iz st. 1. istog članka. Dakle, izvan navedenog dijela užeg pojasa javnog prostora, na preostalom dijelu užeg pojasa do 100 m od obalne crte, mogu se graditi isključivo građevine pratećih sadržaja ugostiteljsko turističkoj namjeni, a koji sadržaji mogu biti isključivo sadržaji navedeni gore citiranom odredbom čl. 88. st. 2. PPUO Medulin.

13. Kako je prema ocijeni tuženika već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koje je tužitelj iznio u žalbi, tuženik se pozvao na razloge prvostupanjskog rješenja, ističući kako preostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješenja ove upravne stvari.

14. Sud ocjenjuje kako je potonje navedeno postupanje tuženika sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 120. st. 3. ZUP-a, međutim kako sud ne prihvaća ranije izneseno stajalište upravnih tijela vezano za tumačenje i primjenu odredbe čl. 88. PPUO Medulin, osobito st. 2. navedenog članka, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Naime, ocjena je suda kako je gradnja predmetne građevine namijenjene za ugostiteljstvo u funkciji zone T1 i T2 kao prateći sadržaj, a što je upravo sukladno odredbi čl. 88. PPUO Medulin. Ovo stoga što je st. 1. navedenog članka određeno da je unutar turističkih zona u naselju i izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene uži obalni pojas od 100 m od obalne linije namijenjen gradnji građevina komunalne infrastrukture i podzemnih energetskih vodova te pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene. Cijeneći pojedinačno st. 2. istog članka te u njegovoj ukupnoj povezanosti sa čitavim člankom, sud zaključuje suprotno od ranije navedenog zaključka upravnih tijela. St. 2. istog članka ne može se smatrati pojašnjenjem dijela st. 1. u segmentu termina „pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene“ niti numerus clausus „pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene“. U tom dijelu sud prihvaća kao logičan i pravilan zaključak tužitelja da su st. 2. definirane građevine koje su po namjeni isključivo sportsko-rekreacijske građevine te da navedeni „numerus clausus“ ne sadrži niti jedan oblik turističko-ugostiteljske građevine, a koji bi s obzirom na sadržaj odredbe čl. 88. st. 1. i 5. morao sadržavati. Stoga sud prihvaća kao pravilan i zakonit zaključak tužitelja o pogrešnom tumačenju i primjeni na konkretan slučaj isključivo st. 2. odredbe čl. 88. PPUO Medulin.

16. Slijedom navedenog, zaključak je suda kako je planirana građevina pratećeg sadržaja ugostiteljsko turističke namjene komplementarna s osnovnim turističkim sadržajem unutar izdvojenog građevinskog područja izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene.

17. Kako je već rečeno, obzirom da se tuženik, pogrešno ocijenivši da glavni projekt nije izrađen u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom, nije upuštao u ocjenu preostalih žalbenih navoda ovdje tužitelja, smatrajući kako isti ne mogu utjecati na drugačije rješenje upravne stvari, navedeno je imalo za posljedicu počinjenje povrede pravila upravnog žalbenog postupka.

18. Obzirom da tuženik nije proveo žalbeni postupak sukladno odredbama ZUP-a (čl. 115. st. 1. ZUP-a), to je sud sukladno tužbenom zahtjevu tužitelja vratio predmet tuženiku na ponovni postupak kako bi tuženik u ponovnom postupku ocijenio sve tužiteljeve navode koji se odnose na osporavanje prvostupanjske odluke te radi možebitnog provođenja potrebnih dokaza u tom cilju.

19. Slijedom navedenog, pobijano rješenje tuženika prema sadašnjem stanju spisa ocjenjeno je nezakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio pobijano rješenje tuženika te predmet vratio istom na ponovni postupak kako bi se u ponovnom postupku otklonili uočeni nedostaci. Stoga je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2., Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosima od po 1.000,00 eura, uvećanim za PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 17. studenog 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv toč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv toč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjerka u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnica u Puli, Dalmatinova 4

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz tužbu s prilozima