REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5399/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Bojanu Bugarinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Davidu Turkalju, odvjetniku iz Zagreba, Trg Drage Iblera 9, protiv tuženika:

Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi poništavanja rješenja, 17. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/23-01/855, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-6 od 26. rujna 2023. godine i rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Ispostave Vrbovec, KLASA: UP/I-562-02/23- 01/76, URBROJ: 238-13-02-07/1-23-2 od 06. veljače 2023. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu je odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) po osnovi bolesti kralježnice, na temelju provedenih vještačenja i revizijskog mišljenja.

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost postupaka vještačenja u upravnom postupku te ukazuje na svoje dugotrajno sudjelovanje u Domovinskom ratu, pri čemu su se prvi simptomi bolesti kralježnice pojavili još 1997. godine.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a provedeno je i vještačenje po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu Živku Gnjidiću.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelju je još od ranije priznat status HRVI po osnovi psihičke bolesti, ali je 07. listopada 2022. godine podnio zahtjev za priznavanje tog statusa i po osnovi bolesti kralježnice.

Iako je prvostupanjsko tijelo vještačenja bilo utvrdilo da i po osnovi bolesti kralježnice kod tužitelja postoji oštećenje organizma od 20% trajno, revizijsko tijelo i drugostupanjsko tijelo vještačenja su utvrdili da bolesti kralježnice nisu u vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu te da su posljedica degenerativnih promjena i starenja.

S obzirom na međusobno suprotne nalaze i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka, sud je prihvatio prijedlog za provedbu vještačenja u ovom upravnom sporu.

Vještak Živko Gnjidić je neposredno klinički pregledao tužitelja i analizirao MR obrade tužiteljeve kralježnice iz 2018. godine koje su pokazale uznapredovale degenerativne promjene vratnog i slabinskog segmenta kralježnice. Također je naveo da u medicinskoj dokumentaciji nisu vidljive nikakve ozljede na tužiteljevoj kralježnici te da su se prvi simptomi bolesti kralježnice pojavili 1997. godine. Vještak je dalje naveo kako mu je tužitelj rekao da je prve križobolje počeo osjećati na Velebitu 1993. godine, ali da se tada nije obraćao liječnicima.

Vještak je zaključio da je tužitelj kao pripadnik specijalne postrojbe vojne policije povremeno bio izložen ekstremnim naporima i mikrotraumama koje ne ostavljaju odmah kliničke znakove, ali čiji se kumulativni učinak može manifestirati s vremenskim odmakom, pa su stoga okolnosti njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu mogle pridonijeti naknadnoj kliničkoj manifestaciji bolesti kralježnice. S obzirom na vještakov izraz o tome da su okolnosti tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu „mogle pridonijeti“ razvoju bolesti kralježnice, sud je od vještaka zatražio da se jasno očituje jesu li tužiteljeve bolesti kralježnice neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, u skladu s relevantnom odredbom čl. 12. st. 1.c) Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB).

Vještak je na to pisano odgovorio da u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka iz perioda Domovinskog rata koji bi ukazivali na tadašnji nastanak bolesti kralježnice.

S obzirom na to da vještak i dalje nije bio dao izričit odgovor na pitanje jesu li tužiteljeve bolesti kralježnice neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, sud je vještaka pozvao i na raspravno ročište, radi usmenog davanja nalaza i mišljenja.

Vještak je na ročištu najprije naveo da vrlo široka populacija ljudi boluje od bolesti kralježnice, a te bolesti su najčešće posljedica mikrotrauma koje se poslije manifestiraju kao degenerativne promjene, dok je rjeđe slučaj o posljedicama akutnih ozljeda.

U pogledu tužitelja je vještak naveo da on iz vremena Domovinskog rata i još godinu - dvije iza toga nema nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi ukazivala na bolesti kralježnice, jer prva takva dokumentacija datira iz 1997. godine. S obzirom na to, vještak s medicinske strane ne može potvrditi da bi tužiteljeva bolest kralježnice nastala u Domovinskom ratu, jer o tome nema nikakvih medicinskih tragova, iako ne osporava da je tužitelj kao pripadnik specijalnih postrojbi bio izložen raznim vojnim aktivnostima koje su mogle dovesti do mikrotrauma na kralježnici. Međutim, tužitelj za vrijeme Domovinskog rata nema evidentirane nikakve ozljede, pa ni ozljede kralježnice.

Stoga vještak zaključuje da tužiteljeve bolesti kralježnice ne može neposredno uzročno-posljedično povezati s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Vještak je na pitanje opunomoćenika tužitelja naveo da se medicinska dokumentacija u Domovinskom ratu vodila vrlo pedantno, naravno u onim slučajevima kada se pacijent obratio liječnicima. Također je odgovorio da križobolja ne predstavlja trajno medicinsko stanje.

Po procjeni vještaka križobolja koju je tužitelj osjetio na ratištu 1993. godine nije mogla biti ozbiljnija, jer u suprotnom ne bi mogao vršiti svoje dužnosti u specijalnoj postrojbi te bi se u tom slučaju morao obratiti liječniku.

Vještak je potvrdio da tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu sigurno nije pridonijelo njegovom zdravlju, ali bez medicinske dokumentacije vještak navodi da ne može odgovarati na hipotetsko pitanje u kojoj mjeri je to sudjelovanje doprinijelo tužiteljevim bolestima kralježnice.

Prema tome, vještak je na koncu zbog nedostatka bilo kakve relevantne medicinske dokumentacije koja bi ukazivala na kontinuitet tužiteljevih problema s kralježnicom od Domovinskog rata nadalje, zaključio da se tužiteljeve bolesti kralježnice ne mogu smatrati neposrednom posljedicom njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja stranke više nisu imale primjedbi ni pitanja vještaku pa je i sud vještačenje vještaka Živka Gnjidića u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.

Stoga sud zaključuje da u smislu čl. 12. st. 1.c) ZHB-a tužiteljeve bolesti kralježnice nisu neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, što znači da se tužitelju po osnovi bolesti kralježnice doista ne može priznati status D.

U tom smislu su osporavana rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Sud je na raspravnim ročištima dva puta odbio ponovljene tužiteljeve prijedloge za saslušanjem njega i troje svjedoka, s obzirom na to da su u ovoj upravnoj stvari bile sporne samo medicinske činjenice i utvrđenja, u vezi čega predložena saslušanja predstavljaju sasvim neadekvatne dokaze.

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 17. studenog 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. David Turkalj

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja, [adresa] Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1