REPUBLIKA HRVATSKA

P-1498/2024-19

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice VĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. 17A, koju zastupaju punomoćnici Milan Macura i Sanja Restović Mirčeta, odvjetnici u Odvjetničkom društvu MACURA I RESTOVIĆ j.t.d. u Šibeniku, protiv tuženika: 1. UĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. DĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici BĐ, VĐG, ĆĐ, Ana Vlašić i Jurica Višić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu VIŠIĆ I PARTNERI d.o.o. u Šibeniku, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti i upisa iste u zemljišne knjige, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i tuženika s punomoćnikom, na ročištu za objavu presude održanom 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo stvarne služnosti kolnog puta na teret nekretnine katastarske oznake 2131/2 označene kao Crljena, maslinik, površine 1085 m2, upisane u K. O. [katastarska općina], a u korist nekretnine katastarske oznake 1897 zgr. K. O. [katastarska općina], koji obuhvat služnosti kolnog puta je označen na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane EĐ od dana 05. lipnja 2025. godine, brojevima 1-2-3-4-5-1, širine 3 m, pa je ovlaštena tužiteljica po pravomoćnosti ove presude izvršiti uknjižbu prava služnosti u zemljišnim knjigama na teret nekretnine katastarske oznake 2131/2 označene kao Crljena, maslinik, površine 1085 m2, upisane u K. O. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine u korist nekretnine katastarske oznake 1897 zgr. K. O. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine.“

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.376,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove presude (17. studenog 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica i posjednica kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, K. O. [katastarska općina], kao i da se preko 40 godina nesmetano koristi dijelom kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika položenim uz cijelu južnu među te nekretnine prema njezinoj nekretnini, i to u dužini od cca 40 m i širini od 3 m, u naravi putem preko kojeg da nesmetano prolazi preko 40 godina. Nadalje je navela da su predmetne nekretnine nekad predstavljale jedinstvenu česticu katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], s tim da je iz Situacionog plana iz 1982. na kojem je prikazano cijepanje kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] vidljivo da je i tada na terenu postojao predmetni pristupni put kojim se koristila kako u to vrijeme tako i danas. Ujedno je navela da je pravni prednik tuženika ŠĐ pravo vlasništva nad kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] stekao tek na temelju presude ovog suda br. P-3195/09 od 10. studenog 2009., a u kojem postupku da je sudjelovala u svojstvu tuženice i imenovanom priznala tužbeni zahtjev uz usmeni dogovor da će joj isti potpisati ugovor o uspostavi služnosti prolaza budući da pravo prolaza postoji još od 80-ih godina i da se istim koristi sukladno dogovoru postignutom s prijašnjim vlasnicima. Međutim, kada da je pripremila ugovor o osnivanju prava služnosti, da je ŠĐ istog odbio potpisati unatoč ranije postignutom dogovoru s njom, s tim da je unatoč navedenom nikad nije sprječavao u izvršavanju sadržaja predmetnog prava služnosti prolaza. Navela je i da je tek **.**.2024. ŠĐ naložio izvođenje zemljanih radova na iskopu dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kojeg je koristila kao pristupni put do svoje nekretnine, a čime da joj je oduzeto navedeno pravo, s tim da će joj izgradnjom ogradnih zidova navedene poslužne nekretnine to pravo biti potpuno i trajno oduzeto, zbog čega da je pred ovim sudom već podnijela tužbu zbog smetanja posjeda. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, te kraj tvrdnji tužiteljice da je predmetno pravo služnosti stekla ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki tj. dosjelošću, tužiteljica je konačno predložila donošenje presude sadržaja kao pod točkom I. izreke.

2. Tuženici su se u odgovoru na tužbu opirali istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz činjeničnih navoda tužbe i tužbi priloženih isprava proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje su naveli da su netočni navodi tužiteljice da preko 40 godina nesmetano koristi dio njihove nekretnine, kao i da bi njihov pravni prednik s njom dogovorio da će potpisati ugovor o uspostavi služnosti prolaza. Osim toga, naveo je da u zemljišnim knjigama ovog suda ne egzistira upis predmetnog stvarnog prava koji bi tužiteljicu ovlašćivao da koristi kao prolaz dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a niti da tužiteljica ima ikakvo dopuštenje koristiti njihovu nekretninu kao prolaz. Suviše toga, naveli su da je odredbom članka 218. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) propisano da se služnost osniva na temelju pravnoga posla vlasnika poslužne nekretnine, na temelju odluke suda ili druge vlasti, ili na temelju samoga zakona, i to kao pripadak povlasne stvari za njezina svagdašnjega vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne, odnosno da je odredbom članka 229. stavak 1. ZV propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio, međutim, što da ovdje nije slučaj budući da su se oni i njihov pravni prednik više puta protivili izvršavanju bilo kakve služnosti preko njihove nekretnine. Stoga, da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 229. stavak 1. ZV za stjecanje prava služnosti puta (članak 190. stavak 1. ZV) dosjelošću jer tužiteljica nije dokazala da je kao posjednica povlasne nekretnine izvršavala sadržaj predmetne stvarne služnosti tijekom 20 godina. Nadalje su naveli da je sama tužiteljica 7. listopada 2009. dala izjavu koja se odnosi na predmetnu nekretninu, a u kojoj izjavi da je navela da je predmetna nekretnina isključivo vlasništvo pravnog prednika ovdje tuženika TĐ, bez da je spomenuto postojanje navodnog prava služnosti. Naveli su i da se njihov pravni prednik, a niti oni nisu nikad obvezali tužiteljici dopustiti pravo prolaza preko svoje nekretnine, a niti da su namjeravali s istom potpisati ikakav ugovor. Suviše toga, naveli su da ukoliko tužiteljica želi steći pravo služnosti puta odlukom suda odnosno osnivanjem nužnog prolaza, da tada mora dokazati da nema drugi adekvatni put do svoje nekretnine te da je uspostava nužnog prolaza od veće koristi za gospodarenje tom nekretninom nego šteta za poslužnu nekretninu (članak 224. ZV), a što da također ovdje nije slučaj, s tim da je pregledom katastarskih mapa lako moguće utvrditi da tužiteljica već ima nesmetani prolaz do svoje nekretnine, a koji pristup da nije položen preko njihove nekretnine, tako da je predmetno traženje tužiteljice stvar luksuza a ne nužnosti. Osim toga su naveli da se nužni prolaz ne može osnovati kroz ograđeno kućno dvorište, a što da je i ovdje slučaj, kao i da se služnost nužnog prolaza osnovanog odlukom suda osniva uz obvezu ovlaštenika da plati punu naknadu vlasnicima poslužne nekretnine, zbog čega da je tužbeni zahtjev neuredan obzirom da ne sadrži eventualnu naknadu za isto. Osim toga, naveli su da na licu mjesta postoji značajna visinska razlika od navodnog puta pa do kraja istog, a koju visinsku razliku da ne može savladati bilo koje osobno vozilo, kao i da se uz početak navodnog kolnog prolaza zatiče iskop kojim je dio nekretnine tužiteljice niveliran s javnom cestom i služi za parkiranje vozila, s tim da je nekretnina tužiteljice ujedno ograđena betonskim zidom pa nije jasno kuda bi vodio navodni kolni prolaz, sve to u okolnostima da tužiteljičina nekretnina ima izravni pristup na javnu cestu katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a s koje da i ulazi vozilima na svoju kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina]. Naveli su i da je za stjecanje prava služnosti kolnog prolaza dosjelošću nužno ispunjenje sljedećih pretpostavki: posjed prava, vrijeme posjedovanja, sposobnost stjecatelja i sposobnost stvari, s tim da posjed prava služnosti mora biti pošten (posjednik je pošten ako nije znao niti je morao znati da mu ne pripada pravo izvršavati služnost, a vlasnik se tom izvršavanju služnosti nije protivio), pa kako da tužiteljica nikada nije u njihovoj nazočnosti koristila njihovu nekretninu za provoz vozilom, a niti je takav provoz bio moguć, to su konačno predložili da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan i istoj naloži da im nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 5. lipnja 2025., skice mjesta očevida od 5. lipnja 2025. izrađene po vještaku mjerniku ZĐ (nom. EĐ) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik, „Situacionog plana“ od 5. lipnja 1982., snimka predmeta spora s Geoportala, izjave ovdje tužiteljice ovjerovljene 7. listopada 2009., Ugovora o uspostavi služnosti prolaza od 9. studenog 2009., presude na temelju priznanja ovog suda br. P-3195/09 od 10. studenog 2019., fotografija lica mjesta dostavljenih u spis predmeta po strankama, iskaza stranaka te iskaza svjedoka FĐ, OĐ, SĐ, JĐ, ČĐ, TĐ, HĐ, NĐ, ĐĐ i MĐ, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari sporno je da li je dosjelošću stečeno pravo stvarne služnosti kolnog puta (širine 3 m) na teret realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice omeđen brojevima 1-2-3-4-5-1 (kao poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika čiji se pravni prednik ŠĐ upisao kao njezin vlasnik na temelju presude na temelju priznanja ovog suda br. P-3195/09 od 10. studenog 2019.), a u korist kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina] (kao povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice).

6. Analizom u postupku provedenih personalnih dokaza proizlazi kako slijedi:

- tužiteljica (rođ. 1945.) je u svom iskazu navela da su suprug joj i ona parcelu danas u njezinom vlasništvu stekli 1982. na temelju kupoprodaje, kao i da od vremena te kupnje datira situacijski nacrt na kojem da je prikazano osam zasebnih parcela s pristupnim putem do istih, s tim da se radilo upravo o predmetnom putu kojeg da je od tog vremena kontinuirano koristila za prolazak pješice odnosno provoz vozila, i to sve do 2023. kada da je na terenu izvršen iskop koji je onemogućavao daljnje korištenje navedenog puta, a potom i podignut ogradni zid poslužne nekretnine; da su jedne prigode kod nje pristupili roditelji tuženika zamolivši je da im dade suglasnost da se briše kao upisana vlasnica njihove parcele, a da će na ime toga i formalno regulirati pitanje spornog puta; da je u svezi s potonje navedenim pristupila kod javnog bilježnika radi stavljanja vlastoručnog potpisa na ispravu čiji sadržaj da prethodno nije pročitala, a sve postupajući s povjerenjem u pravnog prednika tuženika, kao i da je tom prigodom smatrala da potpisuje ispravu s kojom se skida kao vlasnik ovdje poslužne nekretnine te ujedno regulira pitanje predmetnog puta, međutim, nakon što da je potpisala odgovarajuću ispravu, da je TĐ zabolio zub te je isti otišao zubaru bez da je prethodno potpisao navedenu ispravu; da je navedenu ispravu sastavio odvjetnik MĐ na traženje TĐ koji da mu je i platio odgovarajuću naknadu; da su se predmetnim putem za provoz, uz nju i članove njezine obitelji, koristili i susjedi odnosno prijatelji te gosti; konačno je navela da se spornim putem u električnim kolicima kretao i njezin zet tj. suprug njezine sestre, inače nepokretna osoba,

- tuženik ad. 1. UĐ (rođ. 1986.) se pridružio navodima iz iskaza svjedoka TĐ i HĐ, inače njegovih roditelja, a čiji iskazi će biti analizirani u nastavku ovog obrazloženja, suviše toga navodeći da je predmetnu parcelu zajedno sa sestrom stekao na jednake dijelove darovanjem od roditelja, kao i da nikada nije bilo razgovora o bilo kakvom putu koji bi prolazio nekretninom danas u njegovom suvlasništvu, s tim da tužiteljica ima osiguran pristup do svog objekta, a od javnog puta, preko odgovarajućeg dijela svoje nekretnine; da je danas postojeći ogradni zid izgradio na svom terenu, s tim da je prije izgradnje zida na licu mjesta pristupio geodet koji da je upravo trasom zida utvrdio granicu između nekretnina stranaka; da mu je u vrijeme izgradnje navedenog zida bilo poznato postojanje kako ove parnice tako i parnice zbog smetanja posjeda koja se vodi između istih stranaka,

- tuženica ad. 2. DĐ (rođ. 1982.) se u svemu pridružila navodima iz iskaza tuženika ad. 1. UĐ,

- svjedokinja FĐ (rođ. 1962.) je u bitnom navela da od vremena dolaska tužiteljice na predmetno područje i stjecanja parcele 1982. kontinuirano pristupa na nekretninu tužiteljice koja da je od samog početka spornim dijelom formirala put kojeg je i ona koristila za provoz vozilom, sve u prigodama kada bi dolazila u posjet tužiteljici, a zadnjih godina kada da na tužiteljičinu nekretninu pristupa radi uređenja vrta položenog na istoj po nalogu tužiteljice; da je svoje vozilo provozila cijelom trasom spornog puta (koji da predstavlja „slijepi“ put) i isto parkirala u vrhu predmetnog puta a na samom putu, i to do ulaza u tužiteljičinu nekretninu; da je i tužiteljicu viđala kako svojim vozilom pristupa preko predmetnog puta kada bi dovozila kakve stvari; da nekretninu tužiteljice od spornog puta danas dijeli betonski zid koji da je izgrađen pred kraće vrijeme; da joj nitko nije zabranjivao opisano postupanje, jednako kao niti tužiteljici do nedavno; da prilikom pristupanja na parcelu tužiteljice na opisani način nije nikoga viđala na poslužnoj parceli; da se zadnji put provozila preko predmeta spora u zimu 2023./2024., kao i da je od tužiteljice saznala da je vlasnik poslužne parcele UĐ,

- svjedok OĐ (rođ. 1940.) je u svom iskazu naveo da je u vrijeme gradnje objekta tužiteljice na lice mjesta pristupao po tužiteljičinom nalogu, i to radi dopremanja građevinskog materijala budući da bio autoprijevoznik i ujedno imao bager kojim da je radio na licu mjesta, i to tijekom četiri godine; da se tijekom navedenog razdoblja po potrebi i u većem broju navrata neometano bagerom provozio preko spornog puta kojeg da je osobno probio; da nakon završetka opisanih radova više nije pristupao na lice mjesta,

- svjedokinja SĐ (rođ. 1962.) je u bitnom navela da je nekretninu položenu na predmetnom području stekla 1998., a kada da je i upoznala tužiteljicu od koje da su suprug i ona znali posuđivati različiti alat, te u koju svrhu da je na lice mjesta pristupala osobnim vozilom kojim bi se provezla preko spornog puta sa strana kojeg u početnom dijelu da se zaticala provalija odnosno teren nižeg nivoa, zbog čega da je bilo strah provoziti se vožnjom unatrag tim putem pa bi vozilo okrenula u vrhu sporne parcele; da je svoje vozilo znala parkirati na dijelu parcele sastavni dio koje je i predmetni put i ujedno šetati pse na toj parceli; da je od tužiteljice saznala da je parcela susjedna njezinoj u vlasništvu većeg broja osoba, kao i da se ta parcela podijelila na osam dijelova od kojih da je ona stekla jedan te naknadno dokupila parcelu na koju da se danas parkiraju vozila nje i članova njezine obitelji; da je vlasnika susjedne parcele TĐ na predmetu spora uočila tek jednom kada da je imenovani stavljao žute trake na masline položene na njegovom terenu radi zaštite od mušica, a kada da joj nije prigovorio u svezi činjenice da se spornim putem provezla svojim vozilom; da se u listopadu 2024. na licu mjesta nije zaticao ogradni zid izveden dijelom u betonu a dijelom u bloketama, s tim da je istog zatekla u svibnju 2025.; da je u lipnju ili srpnju 2024. predmetni put raskopan, a od kojeg vremena da isti više nije u funkciji,

- svjedokinja JĐ (rođ. 1948.) je navela da su suprug i ona započeli gradnju svog objekta kada je to započela i tužiteljica, kao i da su se međusobno pomagali; da su suprug i ona navedeni objekt prodali 90-ih godina prošlog stoljeća i nedaleko od istog izgradili novu kuću, kao i da su i nakon toga nastavili dotadašnje prijateljske odnose s tužiteljicom; da bi se prilikom pristupanja vozilom na lice mjesta neometano provezli preko spornog puta, i to pojedinih godina po stotinjak puta; da joj nije poznat vlasnik poslužne nekretnine; da je ogradni zid položen uz predmet spora podignut prije cca godinu dana; da joj nije poznato gdje se proteže granica nekretnina stranaka,

- svjedok ČĐ (rođ. 1949.) je u bitnom sadržajno jednako iskazivao kao i svjedokinja JĐ, suviše toga navodeći da mu je jednom prigodom suprug tužiteljice kazao kako predmet spora predstavlja zajednički put, međutim, da mu nije kazivao tko bi uz njega još imao pravo na taj put; da se od prodaje svoje kuće 1992. više nije provozio preko predmeta spora, već da su supruga i on istim prolazili pješice,

- svjedok ŠĐ (rođ. 1952.), otac tuženika, u svom je iskazu naveo da je predmetnu parcelu stekao prije 17 godina kupnjom od sina ranije vlasnice iste, kao i da je istu prije otprilike godinu dana darovao djeci; da je pristupivši po prvi put na lice mjesta kupljenu parcelu zatekao u zapuštenom stanju i obraslu raslinjem, kao i da je istu po kupnji očistio, pa da pretpostavlja da se tek od tada bilo moguće provoziti vozilom preko iste, a što da je i on činio kako bi svoje vozilo dovezao do gornjeg dijela svoje parcele; da nikada nije bio u prilici vidjeti da bi se itko provozio preko predmeta spora, s tim da je prije odlaska iz [adresa] znao na ulazu u sporni put postavljati kamenje koje da bi po povratku u [adresa] zatekao uklonjenim; da je s tužiteljicom tek jednom komunicirao, i to kada da joj je priopćio da je vlasnik parcele susjedne njezinoj; da se kao vlasnik kupljene parcelu upisao nakon duže vremena po kupnje iste; da je tužiteljica putem odvjetnika od njega tražila da potpiše ugovor o pravu služnosti glede predmeta spora, ali da na isto nije pristao budući da je svaka od stranaka imala svoj zaseban ulaz u nekretninu pa nije bilo potrebe za uspostavom služnosti,

- svjedokinja HĐ (rođ. 1964.), majka tuženika, u bitnom sadržajno jednako je iskazivala kao i svjedok ŠĐ, suviše toga navodeći da je od danas saslušanih svjedoka zapravo saznala da su se isti prije nego što su ona i suprug joj ŠĐ stekli nekretninu susjednu tužiteljičinoj provozili vozilima spornim putem, međutim, bez odobrenja i suglasnosti tadašnje vlasnice ZĐ; da su svoju parcelu stekli kupnjom od Marijinog sina 2008., kao i da su o tome 2010. obavijestili tužiteljicu; da se u vrijeme kupnje njihove parcele na dijelu predmeta spora zaticao tek manji put koji da nije bio podoban za provoz vozilom, dok da je ostatak parcele bio zapušten i obrastao u raslinje; da se ona i suprug joj ŠĐ nikad nisu provozili preko predmeta spora već isključivo njime prolazili pješice kako bi pristupili do maslina,

- svjedok NĐ (rođ. 1951.) je naveo da je obitelj ŠĐ upoznao prije 15 godina, dok da zadnjih 10 godina na lice mjesta pristupa četiri puta godišnje, i to radi održavanja maslina položenih na parceli navedene obitelji odnosno košnje trave; da se svih tih godina na licu mjesta nije zaticala površina koja bi bila podobna za provoz vozila da se dijelom betonski zid, a dijelom zid od bloketa na licu mjesta zatiče unatrag mjesec dana,

- svjedokinja ĐĐ (rođ. 1954.) je u bitnom sadržajno jednako iskazivala kao i svjedok NĐ, suviše toga navodeći da se na licu mjesta ranije nije zaticala vidljiva granica između nekretnina stranaka; da su spornim putem prolazili prilikom odlazaka do maslina položenih na parceli obitelji ŠĐ,

- svjedok MĐ je u svom iskazu naveo da se sjeća stranke VĐ, ali da se ne sjeća u svezi čega ga je imenovana angažirala kao odvjetnika i o kojem bi se sporu eventualno radilo, s tim ukoliko spisu prileži kakav ugovor, da je moguće da ga je sačinio na traženje imenovane stranke; da se ne sjeća da li je u to vrijeme kontaktirao gospodina TĐ, ali da se sjeća da joj je osobu navedenih podataka spomenula stranka koja mu se obratila; da se ne sjeća da bi kao odvjetnik pružao pravne usluge TĐ.

7. Ovaj sud nije posebno analizirao i ocijenio u ukupnosti s ostalim u postupku provedenim dokazima sljedeće materijalne dokaze: snimku predmeta spora s Geoportala, izjavu ovdje tužiteljice ovjerovljenu 7. listopada 2009., Ugovor o uspostavi služnosti prolaza od 9. studenog 2009. i fotografije lica mjesta dostavljenih u spis predmeta po strankama, a to stoga jer iz istih nije bilo moguće zaključiti o postojanju činjenica ili okolnosti relevantnih za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja.

8. Ocjenom naprijed analiziranih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim.

9. Naime, utemeljenjem u rezultatima u postupku provedenih dokaza, posebno onih personalnih provedenih po prijedlogu tužiteljice (za razliku od kojih su preostali svjedoci iskazivali o svojim relevantnim saznanjima glede predmeta spora najranije počev od 2008.), sud je sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da je tužiteljica počev od stjecanja predmetne povlasne nekretnine (kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina]) tj. od 1982., jednako kao i članovi njezine obitelji, kontinuirano do 2023. (kada je pravni prednik tuženika ŠĐ izvršio iskop dijela predmeta spora na mjestu kojeg je kasnije podignut ogradni zid poslužne nekretnine) i neometano izvršavala sadržaj predmetne stvarne služnosti (služnosti puta, članak 190. stavak 1. ZV) preko odgovarajućeg realnog dijela poslužne nekretnine (kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), sve u korist navedene povlasne nekretnine, i to na način da su se ona i članovi njezine obitelji odnosno osobe koje su joj pristupale u posjet, provozili predmetom spora, a u svezi čega im nije bila izricana zabrana od strane svagdašnjeg vlasnika poslužne nekretnine, slijedom čega je zaključak ovog suda da je na temelju zakona tj. dosjelošću stečena predmetna stvarna služnost, i to poštenim izvršavanjem njezinog sadržaja tijekom vremena dosijedanja tog prava u trajanju od 20 godina, sve počev od 1982., te koje je dovršeno 2002. (koji karakter posjeda prava stvarne služnosti se presumira, dok tuženici ničim nisu dokazali da bi navedeni posjed imao karakter nepoštenog posjeda, u svezi s čim ovaj sud zaključuje i iz Situacionog plana izrađenog u vrijeme kupnje predmetne povlasne nekretnine po tužiteljici 1982., a u kojem je vidljivo postojanje puta i u ovdje spornom dijelu), dakle, i prije nego je pravni prednik tuženika kupio predmetnu poslužnu nekretninu (2008.) odnosno konačno se upisao kao vlasnik iste (na temelju odluke suda iz 2019.), pa polazeći i od utvrđenja ovog suda da iako predmetna služnost nije bila upisana u zemljišnim knjigama, da stjecatelji poslužne nekretnine (pravni prednik tuženika ŠĐ odnosno tuženici) ne uživaju zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbi članka 230. ZV, a to stoga jer svoje pravo vlasništva glede poslužne nekretnine nisu upisali u dobroj vjeri, odnosno isti su u to vrijeme znali da tužiteljica polaže prava na predmetnu služnost koja nije bila upisana u zemljišnim knjigama, i to na teret spornog dijela poslužne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a u korist njezine kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina], a što uostalom proizlazi iz iskaza pravnog prednika tuženika (koji je naveo da je tužiteljica od njega zahtijevala sklapanje ugovora o uspostavi služnosti puta, i to prije nego se upisao kao vlasnik poslužne nekretnine, a kako to uostalom proizlazi iz datuma Ugovora o osnivanju služnosti prolaza - 9. studenog 2009.

- koji konačno nije bio sklopljen), odnosno iskaza tuženika (koji su naveli da su bili upoznati s postojanjem ove i posjedovne parnice pokrenutih u svezi zaštite predmetne služnosti), slijedom čega je utemeljenom zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao pod točkom I. izreke (članak 228. ZV), a u svezi kojom odlukom valja navesti da se irelevantnima za istu ukazuju tvrdnje tužitelja o osnivanju nužnog prolaza (budući da isto nije predmet ovog postupka), odnosno o tome da tužiteljici nisu dali dopuštenje za korištenje dijela njihove nekretnine za potrebe pristupa njezinoj nekretnini te da u konkretnom slučaju postoji druga adekvatna veza nekretnine tužiteljice s javnim putem.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. , 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

10.1. Tužiteljica je stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici, i to u visini jednokratne nagrade od 250 bodova (za četiri radnje, i to: sastav tužbe, zastupanja na ročištima od 10.04.2025. i 05.06.2025. te sastav podneska od 12.09.2025.), odnosno za zastupanje na ročištu od 02.10.2025. u visini od 50 bodova, te za izbivanje punomoćnika iz ureda tijekom očevida u trajanju od četiri sata u ukupnoj visini od 100 bodova, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV, te sve uvećano za trošak očevida u visini od 350,00 EUR, odnosno za trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 13,27 EUR za svaku.

10.2. Sud je, polazeći i od vrijednosti predmeta spora u ovoj parnici označene u tužbi u visini od 663,61 EUR i stavljenog troškovnika, tužiteljici obistinio sljedeće troškove prouzročene joj zastupanjem po odvjetnicima u ovom postupku:

- jednokratnu nagradu (za četiri radnje i to: sastav tužbe, zastupanja na ročištima od 10.04.2025. i 05.06.2025. te sastav podneska od 12.09.2025.) u visini od 250 bodova (Tbr. 7. točka 2. alineja 2. Tarife), zastupanje na ročištu od 02.10.2025. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) te izbivanje punomoćnika iz ureda tijekom očevida u trajanju od četiri sata u ukupnoj visini od 100 bodova (Tbr. 39. Tarife), odnosno ukupno 400 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 800,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (200,00 EUR) iznos od 1.000,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak očevida predujmljen po tužiteljici i likvidiran po sudu u visini od 350,00 EUR, kao i trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u potraživanim iznosima od po 13,27 EUR za svaku (Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. u svezi Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 37/23.).

10.3. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je tuženicima naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tužiteljici ovom parnicom u ukupnom iznosu od 1.376,54 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje od donošenja ove presude do isplate teku po stopi propisanoj člankom 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 17. studenog 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a: strankama, po punomoćnicima