Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž R-131/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždin, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1937/2022-24 od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1937/2022-24 od 3. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RŠ koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, Klasa: ZGH-11-22-1255 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.03.2020., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto Rukovoditelj odjela za upravljanje ljudskim resursima, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (2Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. nedopuštena i nezakonita, te da na temelju iste radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao uz zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto "Rukovoditelj odjela za upravljanje ljudskim resursima", odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

6. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj u vrijeme otkazivanja radio na radnom mjestu rukovoditelja odjela za upravljanje ljudskim resursima u okviru službe pravnih poslova i ljudskih resursa na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. ožujka 2020.

- da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.

- da je Odlukom uprave društva od 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja sa svim sindikalnim povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika temeljem čl. 127. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) koji je trajao do 8. travnja 2022., tijekom kojeg su svim sindikalnim povjerenicima dostavljeni podaci o razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, kriterijima izbora radnika za čijim će radom prestati potreba, rok u kojem će prestati potreba za radom radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima i mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika,

- da je tuženik Dopisom od 3. svibnja 2022., upućenim svim sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu, pokrenuo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. i 151. u svezi s čl. 127. ZR, a vezano za savjetovanje i suodlučivanje namjeravanih odluka o otkazu ugovora o radu radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom. Kod tuženika da je na dan 29. prosinca 2021. bilo ukupno 5.163 zaposlenika, a predmetom savjetovanja je bio mogući prestanak potrebe za radom 544 radnika, time da je po provedenom savjetovanju utvrđen prestanak potrebe za radom 414 radnika. Tijekom savjetovanja je kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena mogućnost sklapanja ugovora o radu za poslove u tzv. „operacijama" i to za sva slobodna radna mjesta (ukupno 113 radnih mjesta za 280 izvršitelja), da je poslodavac svim radnicima kojima je imao namjeru otkazati ugovor o radu prethodno ponudio navedena radna mjesta i da je dio radnika prihvatio ponude poslodavca za sklapanje ugovora o radu za poslove u "operacijama", tako da je u konačnici na dan 8. travnja 2022. ukupno 159 radnika bilo utvrđeno kolektivnim viškom, a među njima i tužitelj

- da je do nastanka kolektivnog viška radnika kod tuženika došlo zbog djelovanja različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika koji negativno utječu na poslovanje, te financijski položaj tuženika, a jedan od razloga za nastanak kolektivnog viška radnika je i to što je krajem 2019. sklopljen novi Kolektivni ugovor za radnike tuženika na određeno vrijeme od 4 godine s primjenom od 1. siječnja 2020. koji je povisio troškove rada (veće bruto plaće i veća materijalna prava). Nadalje, jedan od razloga za nastanak kolektivnog viška radnika bila je i obveza tuženika da refinancira isplatu obveznica koje su izdane radi prikupljanja potrebnog kapitala,

- da je radi očuvanja poslovanja i egzistiranja društva tuženik odlučio poduzeti mjere organizacijskog, financijskog i operativnog restrukturiranja kako bi se smanjili gubici i poboljšala učinkovitost poslovanja. Reorganizacija posla u vidu centralizacije korporativnih funkcija, te ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina formalnopravno je provedena donošenjem odgovarajućih internih akata- pravilnika i to Pravilnika o Izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga i Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., te donošenjem Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu. Navedeni interni akti tuženika su dostavljeni svim sindikatima kod tuženika u postupku savjetovanja sukladno čl. 150. ZR, a nakon provedenog savjetovanja poslodavac je dana 13. svibnja 2022. donio odluku da se donese Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., zatim Odluka o izmjenama Odluke o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu, te Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojim su sistematizirana radna mjesta za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o.,

- da je novom organizacijom rada ustrojena organizacijska jedinica "Korporativni servisi" kojom da je provedena centralizacija korporativnih funkcija (pravni poslovi, poslovi financija, računovodstva, opći poslovi, poslovi sigurnosti i zaštite na radu, poslovi nabave, odnosa s korisnicima, te poslovi upravljanja ljudskim resursima) za potrebe Društva u cjelini, koji su se prije 2022. obavljali decentralizirano odnosno na način da su se ti administrativni poslovi obavljali u svakoj od podružnica i to samo za tu podružnicu pa je tako primjerice bilo 10 financija i računovodstava, 10 pravnih službi, 10 općih poslova, 10 ljudskih resursa, 10 organizacijskih jedinica za odnose s javnošću i sl. što je samo po sebi dovelo do prevelikog broja izvršitelja i velikog troška poslovanja, te do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti,

- da su tako poslovi korporativnih funkcija koje je obavljao tužitelj iz organizacijske jedinice u kojoj je radio (odjel za upravljanje ljudskim resursima u podružnici Čistoća) centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu (Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima), a organizacijska jedinica u kojoj je radio tužitelj je ukinuta

- da je tužitelj uslijed opisane centralizacije utvrđen kolektivnim viškom jer je došlo do prekobrojnih izvršitelja s obzirom da je ukupan broj radnika koji je bio potreban za obavljanje tih poslova na nivou cijelog Društva po svim podružnicama bio 15

- da je poslodavac na temelju kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR (trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika, ukoliko poslodavac zapošljava 20 i više radnika) i dodatnog kriterija (braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata) bodovanjem odabrao radnike kojima je otkazao ugovor o radu, a primjenom navedenih kriterija tužitelju dodijelio ukupno 2 boda, dok je radnik s najmanjim brojem bodova koji je popunio slobodna radna mjesta ostvario 4 boda

- da je u Prilogu br. 14 završnog očitovanja tuženika iz postupka Kolektivnog viška po čl. 127. ZR, navedeno tko su sve bili usporedni radnici tužitelju i broj bodova koji su ostvarili prema svakom kriteriju i to kako za one radnike koji su ostali u radnom odnosu tako i za one koji su uvršteni u program viška radnika i kojima je otkazan ugovor o radu,

- da su svi radnici sa opisane liste odnosno tabele obavljali su iste ili slične poslove kao i tužitelj, s time da različiti nazivi radnih mjesta kod tuženika, a unutar kojih su se obavljali isti ili slični poslovi, ne znače da se radilo o različitim poslovima,

- da je tuženik tužitelju dana 22. ožujka 2022. namjeravao uručiti popis slobodnih radnih mjesta u tzv. "operacijama" (operativni poslovi), ali je tužitelj odbio preuzeti navedeni dokument

- da je poslodavac svim radnicima iz postupka kolektivnog viška pa tako i tužitelju ponudio zapošljavanje na 280 radnih mjesta u tzv. "operacijama",

- da su po provedenom postupku kolektivnog viška radnika (26. svibnja 2022.) stupile na snagu organizacijske promjene (svi akti) pa tako i centralizacija općih poslova, te prestanak obavljanja poslova radnog mjesta tužitelja u Podružnici Čistoća, a nakon provedenog savjetovanja namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju je otkazan ugovor o radu 7. lipnja 2022.,

zaključio da je tuženik u potpunosti poštivao proceduru propisanu čl. 127. ZR koja se odnosi na kolektivni višak radnika i da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici u smislu čl. 115. ZR. Sve organizacijske promjene stupile su na snagu prije no što je tužitelju otkazan ugovor o radu, a razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode istovremeno jer gospodarski razlozi osim što uvjetuju smanjenje broja troškova i broja izvršitelja, uvjetuju i uvođenje bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a žalitelj žalbenim razlaganjima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u obrazloženju žalbe upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Naime, suprotno žalbenim navodima, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da je savjetovanje provedeno zakonito jer je Odlukom uprave tuženika od 29. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja sa svim sindikalnim povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika temeljem čl. 127. ZR koji je trajao do 8. travnja 2022., tijekom kojeg su svim sindikalnim povjerenicima dostavljeni podaci o razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, kriterijima izbora radnika za čijim će radom prestati potreba, rok u kojem će prestati potreba za radom radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima i mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika te da je tuženik Dopisom od 3. svibnja 2022. upućenim svim sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu, pokrenuo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. i 151. u svezi s čl. 127. ZR, a vezano za savjetovanje i suodlučivanje namjeravanih odluka o otkazu ugovora o radu radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom, a sve organizacijske promjene stupile su na snagu prije no što je tužitelju otkazan ugovor o radu.

12. Na žalbene navode tužitelja oko postupka savjetovanja treba reći da je odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama toga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je (čl. 150. st. 12. ZR). Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. toga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. toga Zakona (čl. 153. st. 3. ZR). Odredbom čl. 153. st. 4. ZR, određeno je da kad kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 1622/2022 od 9. siječnja 2024.).

13. Imajući u vidu da je tuženik proveo veliku reorganizaciju poslovanja radi smanjenja troškova poslovanja i postizanja boljih poslovnih učinaka i da su tako, između ostalih, kadrovski poslovi koje je obavljao tužitelj u organizacijskoj jedinici u kojoj je radio (odjel za upravljanje ljudskim resursima) centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu (Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima), a organizacijska jedinica u kojoj je radio tužitelj je ukinuta, uslijed opisane centralizacije korporativnih funkcija, u konkretnom je slučaju riječ o smanjenu broja izvršitelja, dakle o slučaju kada je za obavljanje određenih poslova (koji se i dalje obavljaju), zbog organizacijskih razloga potreban manji broj izvršitelja pa se onda sukladno odredbama ZR primjenom zakonskih i dodatnih kriterija odabiru radnici koji ostaju i oni kojima će se ugovor o radu otkazati. Tužitelj je nedvojbeno utvrđen kolektivnim viškom, pa kako je za te poslove, iste ili slične onima koje je obavljao tužitelj bilo potrebno ukupno 15 izvršitelja za Društvo u cjelini, a izvršenim bodovanjem uz pravilnu primjenu zakonskih i dodatnog kriterija tužitelj ostvario ukupno 2 boda, to je tuženik pravilno odabrao tih potrebnih 15 izvršitelja za navedene poslove od zaposlenika koji su ostvarili najviše bodova i zadržao ih je na radu, dok je ostalim radnicima (njih 3), među kojima je i tužitelj, pravilno otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga jer je autonomno pravo poslodavca utvrditi potreban broj izvršitelja za obavljanje pojedinih vrsta poslova.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da tuženik nije smio mijenjati sistematizaciju utvrđenu važećim Kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od dana 30. prosinca 2019., odnosno da je izmjena sistematizacije provedena protivno odredbama KU jer tuženik, kao poslodavac, ima pravo provesti reorganizaciju i posljedično tome izmijeniti sistematizaciju i to nije i ne može biti zabranjeno nikakvim aktom, pa tako niti kolektivnim ugovorom.

15. Na žalbene navode tužitelja da tuženik nije učinio vjerojatnim opravdanost gospodarskog razloga za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu treba reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4485/2016 od 29. siječnja 2019. ukazao na članak 24. Europske socijalne povelje ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 15/02. i 8/03.) kojim je propisano da se gospodarski razlozi za otkaz mogu temeljiti na potrebama funkcioniranja poslodavca. Prema stajalištu Europskog odbora za socijalna prava, pojam "potrebe funkcioniranja" poslodavca ne mora se odnositi na poslodavca u ekonomskim poteškoćama, već pokriva različite vrste industrijskih ili strateških mjera kojima poslodavac nastoji održati ili poboljšati konkurentnost. Kako bi otkaz radniku iz gospodarskih razloga bio u skladu s člankom 24. Europske socijalne povelje, odlukom o otkazu ugovora o radu mora biti uspostavljena ravnoteža između prava poslodavca da svojim poduzećem i ljudskim resursima upravlja na način koji smatra prikladnim i potrebe zaštite prava radnika. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, centralizira korporativne funkcije, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta (u konkretnom slučaju poslovi radnog mjesta tužitelja) kod poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika) i dalje obavljaju ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika (tužitelja) koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno u konkretnom slučaju rada tužitelja, uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom vođenim isključivo odlukom poslodavca.

16. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj argumentira da mu je trebalo biti ponuđeno drugo radno mjesto putem instituta „otkaza s izmijenjenog ugovora o radu“, valja navesti da tuženik kao poslodavac nije dužan tužitelju ponuditi ugovor o radu za drugo radno mjesto, ako takvim ne raspolaže, niti je obvezan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Iz izjave od 22. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj odbio preuzeti popis slobodnih radnih mjesta u tzv. „operacijama“. U odnosu na navode tužitelja kako je tuženik imao obvezu ponuditi mu drugo radno mjesto u skladu s odredbom čl. 12. Ugovora rukovoditelja odjela od 16. ožujka 2020., prvostupanjski sud je izvršio uvid u isti ugovor te je utvrdio da je tim ugovorom tužitelj imenovan rukovoditeljem Odjela za upravljanje ljudskim resursima na mandatno razdoblje od 4 godine, počevši od dana 16. ožujka 2020. Prema odredbi čl. 12. st. 2. istog Ugovora u slučaju isteka mandata na koji je radnik imenovan rukovoditeljem odjela, opoziva radnika s funkcije rukovoditelja prije isteka mandata, odnosno ostavke radnika na tu funkciju prije isteka mandata, radniku ne prestaje radni odnos kod poslodavca budući da je isti zasnovan na neodređeno vrijeme. Prema odredbi čl. 12. st. 3 tog Ugovora po prestanku ovog ugovora u slučajevima iz st. 2 istog članka, poslodavac će radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje radnog mjesta koji odgovaraju radnikovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. Budući da je u ovom slučaju došlo do otkazivanja ugovora o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 12. st. 2. Ugovora rukovoditelja Odjela, a vezano uz prestanak funkcije rukovoditelja, te stoga za tuženika nije nastala obveza ponude ugovora o radu za drugo radno mjesto iz odredbe čl. 12. st. 3. istog Ugovora. Naime, nije sporno da u ovom slučaju tužitelj nije opozvan s funkcije rukovoditelja prije isteka mandata, odnosno nije došlo do njegove ostavke ili isteka mandata, u kojim slučajevima nastaje obveza tuženika za ponudu drugog ugovora o radu.

17. Na žalbene navode da tužitelj nije pravilno uspoređivan treba reći da je u Prilogu br. 14 završnog očitovanja tuženika (stranice 150-188 eSpisa) iz postupka utvrđivanja Kolektivnog viška po čl. 127. ZR, navedeno tko su sve bili usporedni radnici tužitelju i broj bodova koji su ostvarili prema svakom kriteriju i to kako za one radnike koji su ostali u radnom odnosu tako i za one koji su uvršteni u program viška radnika i kojima je otkazan ugovor o radu, te da su svi radnici sa opisane liste odnosno tabele obavljali iste ili slične poslove kao i tužitelj, s time da različiti nazivi radnih mjesta kod tuženika, a unutar kojih su se obavljali isti ili slični poslovi, ne znače da se radilo o različitim poslovima, a što je u cijelosti potvrđeno i iskazom svjedokinje RŠD koja je navela da su te osobe obavljale poslove iz područja ljudskih resursa, a što je njoj osobno poznato, budući da je u vrijeme otkazivanja obnašala funkciju voditeljice službe za upravljanje ljudskim resursima u korporativnim servisima, te je u okviru svojih poslova kontaktirala osobe koje obavljaju te poslove u podružnicama. Suprotno tvrdnjama tuženika koje iznosi tek u žalbi, svi usporedni radnici imaju visoku stručnu spremu.

18. Kako su, dakle, bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke i postojao je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, a tuženik je, protivno žalbenim navodima, u svemu postupio sukladno čl. 127. st. 3. ZR, to je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita, a prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, a koju odluku tužitelj određenim žalbenim navodima i ne osporava.

20. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pravilnu i zakonitu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

21. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Varaždinu, 17. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer