REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-980/2025-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Grubišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROSCO, naftni servisi d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 18, OIB 15538072333, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Klišanin & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, uz umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku CROSCO naftni servisi d.o.o. iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 18, OIB: 15538072333, da tužitelju EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.645,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na naprijed navedeni iznos teče od 06. ožujka 2020. godine pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 30. prosinca 2022., a od 31. prosinca 2022. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 01. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku CROSCO naftni servisi d.o.o. iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 18, OIB: 15538072333, da tužitelju EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.512,50 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2025. pa sve do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zadobio težu tjelesnu ozljedu 24. rujna 2017. prilikom obavljanja poslova strojara, u radnom vremenu od 07,00 do 19,00 sati, a koje je obavljao u svojstvu radnika poslodavca - tuženika. Navedenog dana oko 18,15 sati, nakon obavljenog posla i odlaska na tuširanje, tužitelj se u kupaonici, prilikom ulaska u tuš kabinu, poskliznuo i pao te se prilikom pada lijevom rukom primio za umivaonik koji je u tom trenutku popustio i pao zajedno s tužiteljem. Umivaonik se prilikom pada razbio i rasjekao tužitelju lijevu ruku, slijedom čega je isti zadobio višestruke rezne rane lijevog dlana. Nakon zadobivanja predmetnih ozljeda tužitelj je hitnim medicinskim prijevozom prevezen u KB Dubrava na hitni kirurški prijem, gdje je podvrgnut operaciji te mu je učinjena rekonstrukcija arterije i živca te tetiva/arterija ulnaricsa, živca palca i kažiprsta, živca medianusa i tetive kažiprsta. Tužitelj je u KB Dubrava bio hospitaliziran od 24. do 29. rujna 2017., te je naknadno u više navrata išao na kontrole kod plastičnog kirurga, kao i na fizikalne terapije.

2. Tužitelj također dostavlja Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 17. rujna 2019., iz kojeg je vidljivo da mu je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 40% te mu se od 3. rujna 2019. priznaje pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 249,12 kn mjesečno.

3. Tuženik je odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio temeljem odredbi Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu te Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju kao radniku za pretrpljenu štetu po načelu objektivne odgovornosti i to sukladno čl. 111. Zakona o radu, ali i sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu temeljem kojeg se smatra da ozljeda koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Tužitelj se putem punomoćnika 5. ožujka 2020. obratio tuženiku dostavivši mu odštetni zahtjev sukladno tada važećim parametrima za određivanje visine iznosa naknade pretrpljene materijalne i nematerijalne štete. Na navedeni odštetni zahtjev tuženik se oglušio te do dana podnošenja tužbe nije niti djelomično naknadio tužitelju pretrpljenu štetu.

4. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne ozljede zbog kojim mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je zbog zadobivenih ozljeda morao primati liječničku pomoć, kao i tuđu pomoći njegu. Samim uvidom u medicinsku dokumentaciju evidentno je kako je tužitelj u dužem razdoblju trpio fizičke bolove, strah, a trpi i duševne bolove zbog naruženosti, kao i zbog smanjenja životne aktivnosti i to 10-12%.

5. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 11. siječnja 2022. i na ročištu održanom 8. listopada 2025. tužitelj potražuje kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, osporava da je odgovoran za nastalu štetu. Ujedno tuženik ističe da je tužitelj isključivo kriv za nastali štetni događaj, obzirom da je uslijed krajnje nepažnje tužitelja došlo do istog.

7. Prvotno se ističe da iz navoda tužbe jasno proizlazi da šteta nije ni u kakvoj vezi s radom i radnim procesom kod tuženika. Štetni događaj se dogodio nakon obavljenog posla (tužitelj je strojar), nakon što se tužitelj krenuo istuširati. U prijavi o ozljedi na radu je u rubrici Radni proces (točka 34) također navedeno kako djelatnik nije obavljao nikakav radni proces u trenutku nesreće, već se tuširao nakon izvršenih radova. Nastavno, za nastalu štetu je isključivo odgovoran tužitelj jer se štetni događaj očito dogodio zbog krajnje nepažnje tužitelja.

8. Tuženik ističe da je tužitelj više od dvije godine radio za tuženika (na poslovima strojara); stoga prostorija zajedničkih tuševa nije bila nepoznata tužitelju. Tužitelj je znao i morao znati da prilikom ulaska u tuš kabinu može doći do poskliznuća, a zbog krajnje nepažnje tužitelja predmetnog dana isti se poskliznuo. Nadalje, tužitelj se prilikom pada primio za umivaonik, koji je pod silinom udarca ispao s nosača i razbio se, a notorno je da umivaonik nema funkciju držača i da je za očekivati da će oslanjanje težine odrasle osobe na isti dovesti do ispadanja s nosača. Dakle, nezgoda se nije dogodila zbog tog propusta poslodavca u provođenju zaštite na radu, već zbog činjenice da tužitelj predmetnog dana prilikom odlaska na tuširanje nije postupao niti s minimalnom pažnjom koja se uobičajeno zahtijeva kod uporabe sanitarnog prostora, zbog čega je došlo do ozljede istoga.

9. Tuženik ističe da je odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14) propisano da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je stavkom 2. propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. U predmetnom slučaju se ne radi o ozljedi koju je tužitelj pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, već je nakon obavljenog posla tužitelj zbog svoje krajnje nepažnje prilikom tuširanja zadobio ozljedu, a koje postupanje tužitelja tuženik nije mogao predvidjeti i spriječiti.

11. Tuženik također ističe da prema stajalištu sudske prakse proizlazi da poslodavac nije odgovoran za štetu koju je nastala isključivom radnjom radnika, koju poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti. Tako iz odluke Vrhovnog suda Revr-1463/2013 od 15. listopada 2014. proizlazi da je sud odbacio reviziju tužitelja na presudu drugostupanjskog suda kojom je potvrđena presuda kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu štete koja se dogodila u kantini na gradilištu poslodavca. Vrhovni sud je potvrdio utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova da je šteta nastala izvan procesa rada te da tuženik ne odgovora za takvu štetu koja se dogodila izvan procesa rada, a osim toga da je tužitelj sam kriv za pad na stepenicama odnosno da je krajnjom nepažnjom skrivio pad na stepenicama. Ponovljeno je u revizijskom postupku kako su nižestupanjski sudovi shvaćanja da korištenje kantine na gradilištu tuženika, iako je u svezi s radnopravnim statusom tužitelja, nije i u funkcionalnoj vezi s tim statusom, radi čega sporna šteta ne predstavlja ni štetu u vezi s radom, pa da tuženik za istu ne odgovara temeljem članka 102. Zakona o radu. K tomu, da tuženik u okolnostima konkretnog slučaja ne odgovara ni kao imatelj opasne stvari (stepenice) budući je za pad na stepenicama isključivo odgovoran sam tužitelj koji je neprimjereno obuven i trčeći po mokrim i drvenim stepenicama sam skrivio nezgodu.

12. Tužitelj je dostavio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 17. rujna 2019., navodeći kako je iz istog vidljivo da je tužitelju kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 40% te da mu se od 30. rujna 2019. priznaje pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tuženik ističe da iz predmetnog rješenja nije vidljivo da bi zbog ozljeđivanja od 24. rujna 2017. imao pravo na naknadu štete.

13. Osim što tuženik nije odgovoran za nastalu štetu, tuženik ističe da je tužitelj sve vidove štete zatražio u neosnovanim i previsokim iznosima. Također, tužitelj u tužbi nije niti naveo tko mu je i u kojem trajanju pružao pomoć i njegu, stoga tuženik osporava da bi mu tuđa pomoć i njega uopće bila pružena.

14. U odgovoru na tužbu umješač u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako u odnosu na osnovu, tako i u odnosu na visinu. Umješač prije svega ističe da predmetna šteta nije nastala unutar radnog procesa kod tuženika, odnosno u okviru obavljanja radnih zadataka tužitelja, kao i da je do štetnog događaja došlo isključivo radnjom i nepažnjom tužitelja, koje tuženik nije mogao predvidjeti i spriječiti, niti na njih utjecati i izbjeći posljedice.

15. Naime, kako i sam tužitelj navodi, predmetna šteta je nastala cit. „nakon obavljenog posla i odlaska na tuširanje“, a ne prilikom obavljanja radnog procesa na poslovima strojara, na koje radno mjesto je tužitelj bio raspoređen.

16. Umješač dodatno ističe da je tužitelj prije štetnog događaja obavljao poslove na navedenom radnom mjestu kod tuženika dulje od dvije godine, dakle tužitelj je bio dobro upoznat s mjestom rada kod poslodavca, uključujući i samo mjesto gdje je došlo do štetnog događaja, a s obzirom da se istim prostorom redovito koristio. Odredbom članka 68. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

17. Umješač smatra da je tužitelj propustio postupati s dovoljnom pažnjom prilikom samog ulaska u tuš kabinu. Naime, iako tužitelj nije naveo konkretan razlog zbog kojeg se pokliznuo, umješač ističe da je notorno da je područje tuš kabine mokro i sklisko s obzirom na protok vode koja se koristi prilikom tuširanja i samu namjenu tuš kabine, kao i da je prostor uz tuš kabinu mokar ako se netko prije tuširao i mokar izašao iz tuša pa da je i životno logično da je prilikom korištenja tuš kabinom potrebno postupati s povećanom pažnjom. Tužitelj je sve navedeno morao imati na umu, a dodatno iz razloga jer nije jedini koji se služi s navedenom tuš kabinom.

18. Umješač dodatno ističe da do ozljeđivanja tužitelja nije došlo zbog pokliznuća i pada, već zbog toga što se tužitelj uhvatio lijevom rukom za umivaonik koji je popustio i pao zajedno s tužiteljem i razbio se, uslijed čega je tužitelj zadobio višestruke rezne rane lijevog dlana. Dakle, tužitelj se nepromišljeno, cijelom svojom težinom oslonio na umivaonik koji nije predviđen da podnosi toliku težinu, zbog čega je umivaonik pao na pod i razbio se. Tužitelj je zadobio ozljede posjekavši se upravo na razbijeni umivaonik. Da se tužitelj nije na opisani način uhvatio za umivaonik, do navedenih ozljeda uopće ne bi niti došlo.

19. Umješač dodatno naglašava da prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi kako za postojanje doprinosa oštećenika nije nužno da je oštećenik postupao s krajnjom nepažnjom ili namjerom, već je dovoljna njegova nepažljiva, nesmotrena radnja koja je isključivo uzrokom nastanka štete. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, smatra se da je isti previsoko postavljen.

20. Dana 16. studenoga 2022. u ovom predmetu donesena je presuda Pr- 5726/2021-46 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 7.328,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. ožujka 2020., kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.186,21 euro, tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.314,62 eura te mu je naloženo naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 244,71 euro i umješaču u iznosu od 199,08 eura.

21. Postupajući po žalbama stranaka Županijski sud u Rijeci svojim rješenjem Gž R-47/2023-5 od 7. svibnja 2025. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja na ponovno suđenje uz obrazloženje počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a.

22. U ponovljenog postupku izvedeni su dokazi uvidom u: prijavu o ozljedi na radu (strana 5-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 14-42 spisa), Rješenje HZMO-a (strana 43-44 spisa), odštetni zahtjev (strana 45-47 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (strana 65 spisa), fotografije (strana 85-90, 102-105 spisa), dopis i rješenje HZMO-a (strana 126-130 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Predragu Paviću, kirurgu (strana 143-145, 166 spisa), očitovanje vještaka (strana 183-184 spisa), saslušani su svjedoci TK, ĆK i OK (strana 118- 120 spisa), FK (strana 123-124 spisa), tužitelj (strana 124-125 spisa).

23. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

24. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

25. Nije osnovan prigovor zastare tuženika s obzirom na preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, budući čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U konkretnom slučaju činjenica da je tužitelj preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja i nakon donošenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., kojima su, do tada prihvaćeni iznosi po svim osnovama (kriterijima), podignuti u odnosu na 2002. za 50% te da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za neimovinsku štetu, u svim stupnjevima suđenja (ubuduće tj. od dana prihvaćanja novog shvaćanja), računanje početka tijeka zastarnog roka iz gore navedenih odredbi, za povećani dio tužbenog zahtjeva od dana preinake tužbe 11. siječnja 2022. prigovor zastare u odnosu na povećani tužbeni zahtjev neosnovan.

26. Saslušani svjedok TK izjavio je da je bio nadređen tužitelju, da je tužitelj radio od 07,00 do 19,00 sati, a on do 15,00 sati, da ne zna tko ga je obavijestio o nezgodi tužitelja između 18,00 i 19,00, koji je pao i udario rukom u lavabo te se posjekao u kupaonici za vrijeme tuširanja, da se kupaonica sastoji od tri tuša, tri lavaboa, da su na podu pločice; nakon nezgode stavljene su protuklizne podloge, da ju održava vanjska firma Atalija, da prije ove nezgode nije bilo nezgoda u kupaonici; da se većina radnika prije kraja radnog vremena uobičajeno nakon rada tušira, što im je omogućio poslodavac, da se radi o uobičajenom sanitarnom čvoru.

27. Svjedok ĆK izjavio je da nezgodu tužitelja nije vidio, čuo je zapomaganje iz kupaonice "jao boli", kolega FK otišao je u kupaonicu i vidio tužitelja ozlijeđenog, i zajedno s kolegama FK i OK pružili su prvu pomoć tužitelju i pozvana je hitna, da je tužitelj bio sam u kupaonici, oko 18,15 pred kraj radnog vremena (radno vrijeme je do 19,00), da prije tužitelja nitko nije bio u kupaonici, da je uobičajeno da se svaki dan nakon rada tuširaju jer rade s naftom, uljem, prašinom i sl., da to poslodavac nije zabranjivao, da su u kupaonici tri tuša s pregradama i dva lavaboa, na podu su bile glatke pločice, a sad je i protuklizna podloga, da bi nakon tuširanja stali na pločice i da se znalo dogoditi da se poskliznu, da je lavabo učvršćen tiplama u zid, nije primijetio da bi neki od lavaboa bio klimav, da su svaki dan dolazile čistačice i čistile oko 14,00 i u trenutku dolaska tužitelja kupaonica je bila suha, da nije vidio što je tužitelj nosio na nogama, da ne zna je li se prije netko ozlijedio u kupaonici, ali je bilo poskliznuća, da je kupaonica odskakala samo jer nije bilo protuklizne podloge.

28. Saslušani svjedok OK iskazao je da nezgodu tužitelja nije vidio, da je čuo tužitelja da viče i kada je ušao u kupaonicu tužitelj je bio naslonjen na zid, kupaonica puna krvi i razbijen umivaonik, da je viknuo kolegama i kad su došli iznijeli su tužitelja van, pružili mu prvu pomoć, podvezali ruku i pozvali hitnu, da se u kupaonici s jedne strane nalaze dva umivaonika, s druge strane tri tuša na kojima je samo cerada, platno i tijekom tuširanja se šprica i mokro je, da je prostor između oko 70 cm, da su na podu obične pločice, sada je stavljena šuplja gumena podloga, da je tužitelj bio sam u kupaonici, da im je radno vrijeme do 19,00, a nezgoda se dogodila oko 18,30, da je tuširanje uobičajeno jer je takav posao, poslodavac je dozvoljavao tuširanje, da je kupaonica bila redovito čišćena, ne zna je li se netko tuširao prije tužitelja i je li pod bio suh, tužitelj se otišao tuširati jer je nešto radio i bio je od ulja ili mokar, on se znao poskliznuti prilikom izlaska, ali se nije ozlijedio, ne može reći za druge radnike, da se pričalo među radnicima da to nije dobro i da nije dobro obavljeno.

29. Saslušani svjedok FK iskazao je da ozljeđivanje tužitelja nije vidio, čuo je udarac, s kolegama OK i ĆK našao je tužitelja krvavog u kupaonici-garderobi, na podu kupaonice bilo je sklisko i bilo je krvi, da je inače sklisko jer se i on tamo tušira, na podu kupaonice su pločice, našli su razbijen lavabo koji je skupa s instalacijom bio izbijen iz zida, misli da je bio još jedan lavabo (jer godinu dana ne radi kod tuženika), da na podu kupaonice ni u tuš-kabinama nije bilo nikakve zaštite na podu, da nakon tuširanja svatko ima svoje papuče odnosno vodootporne šlape, da je za čišćenje bila zadužena vanjska firma i sami su znali čistiti, da se nezgoda dogodila oko 18,30 pred kraj radnog vremena i prvi put (što on zna) da se netko ozlijedio, da poslodavac nije zabranjivao da se tuširaju, da je tuš bio s kadicom bez vrata sa zavjesom koje su bile stare i uglavnom dotrajale i zato je bilo vode izvan tuš-kadice.

30. U svom iskazu tužitelj izjavljuje da je kritične zgode krenuo u kupaonicu na tuširanje oko 18,15-18,30, pred kraj radnog vremena, da je na nogama imao gumene šlape i poskliznuo se, valjda se rukom htio primiti za lavabo koji je zajedno s njim pao na pod, da je bila nedjelja, a nedjeljom čistačice ne čiste nego to rade sami, da je vidio da je pod mokar i pazio je, a i inače paze kako hodaju, da na pločicama nije bilo ništa, a sada je postavljena protuklizna podloga, a ni u tuš-kabinama nema nikakvih zaštita, da je rasjekao dlan lijeve ruke na umivaonik koji se raspao tijekom pada i to kompletan, da su došli dečki iz radione zbog buke i pozvali hitnu koja ga je odvezla u bolnicu, gdje je odmah operiran i još je tjedan dana ostao u bolnici, a na bolovanju godinu dana, te je obavio 120 terapija, da poslodavac nije branio tuširanje, da su zastori na tuš kabinama iznad poda oko 10 cm i voda može proći ispod, radi se o tri odjeljka koji su odvojeni staklenom stijenom i na svakom je tuš-zavjesa, misli da se nitko prije nije tuširao, da je mokro bilo vjerojatno od dana prije, da čistačice za vikend ne rade, a prva smjena radi od 7,15 od ponedjeljka do petka i onda se tuširaju, a on je bio u drugoj smjeni, odnosno smjenski rad od 7,00 do 19,00, da tuš koristi unatrag 5 godina prije ozljeđivanja, inače je kod tuženika 13 godina, da mu se prije nije dogodilo da padne, da su se žalili usmeno da su pločice skliske i da čistačice nekvalitetno obavljaju posao u kupaonici.

31. Tužitelj je pokazao lijevu ruku na kojoj se vidi više šavova na dlanu i dio na zapešću.

32. Iskaz tužitelja i svjedoka sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer su iskazi davani sigurno, uvjerljivo i životno logično i međusobno su sukladni ostalim dokazima u spisu, iz kojih proizlazi da su se radnici uobičajeno nakon radnog procesa tuširali, da im je isto omogućio poslodavac, da nije zabranjivao tuširanje, da su na podu sanitarnog čvora bile samo pločice, bez zaštite, koja je postavljena tek nakon štetnog događaja tužitelja.

33. Pri razjašnjenju prigovora tuženika i umješača s naslova odgovornosti u ovoj pravnoj stvari kao polaznu osnovu sud je uzeo čl. 111. st. 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, dalje tekstu ZR), čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14,154/14, 94/18, 96/18 dalje u tekstu ZZR) i čl. 1045. st. 3, čl. 1063., čl. 1064., čl. 1067. st. 1, 2 i 3, čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11, dalje u tekstu ZOO), koja utvrđenja su prihvatljiva i rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž R-47/2023-5 od 7. svibnja 2025. budući se radi o objektivnoj odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaja koji se dogodio u vezi sa radom.

34. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

35. Odredbom čl. 25. ZZR-a propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti; st. 2. propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu .

36. Odredbom čl. 1045. st. 3. ZOO-a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

37. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete; odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

38. Sukladno odredbi čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a tuženik se može osloboditi od odgovornosti ukoliko dokaže da je šteta nastala uslijed više sile ili isključive radnje tužitelja ili treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a djelomično se može osloboditi od odgovornosti ukoliko postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja (čl. 1067. st. 3. ZOO-a).

39. Obzirom je u konkretnom slučaju riječ o objektivnoj odgovornosti, na tuženiku leži teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a, odnosno eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete.

40. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao da šteta potječe od više sile ili isključive radnje tužitelja ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, niti je dokazao da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, jer se tužitelj nije ozlijedio svjesno, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, a prije ozljeđivanja obavljao je uobičajeni posao na koji ga je rasporedio poslodavac, a uzevši u obzir naprijed navedena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza tužitelja i svjedoka, tuženik je dužan u cijelosti tužitelju naknaditi štetu.

41. Prema prirodi posla tužitelja - strojar, koji tijekom obavljanja redovitog posla dolazi u kontakt s naftom, uljima i sl., iz kojih razloga mu tuženik omogućava i tuširanje nakon obavljenog rada, sanitarni čvor s tuš kabinama i lavaboima, postoji i rizik za nastanak štete, a što se dogodilo u konkretnom slučaju.

42. Prema stavu ovoga suda, neosnovani su prigovori tuženika i umješača da se radi o događaju koji je izvan obavljanja poslova na radu i u vezi s radom koje bi ga ekskulpirale od odgovornosti. Tužitelj je zbog opisa posla kojeg obavlja izložen opasnostima koje mogu ugroziti njegov život i zdravlje, bez obzira što tuširanje ne spada u obavljanje poslova na radu, ali je isto u vezi s radom, budući je i sam tuženik omogućio radnicima, kako je već navedeno, da se nakon obavljenog rada istuširaju, te postoji odgovornost tuženika budući je do štete tužitelju došlo opasnom stvari, mokri pod u kupaonici, što uobičajeno, bez obzira na pažnju, može dovesti do sklizanja i poskliznuća, pločice koje nisu imale zaštitu, koju zaštitu je tuženik postavio tek nakon ozljeđivanja tužitelja. Dakle, da je tuženik primijenio adekvatnu zaštitu i u prostorima sanitarnog čvora mogao je izbjeći posljedice nastanka štetnog događaja i svoju odgovornost za isti.

43. Glede visine naknade štete, za istaći da je odredbom članka 1100. ZOO određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodit će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

44. Radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Predragu Paviću, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti, kao i očitovanju povodom prigovora na nalaz i mišljenje jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužitelja od strane vještaka.

45. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak utvrdio je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio konkvasaciju, desne šake, sekciju lijeve ulnarne arterije, sekciju digitalnih živaca I i II prsta lijeve šake, sekciju tetive dugoga pregibača palca i dubokog pregibača lijevoga kažiprsta i sekciju lijevoga medijalnog živca. Tijekom inicijalne hospitalizacije, podvrgnut je operacijskom zahvatu specijaliste za plastičnu kirurgiju, provedeno je ambulantno liječenje, fizikalna terapija, a po završetku liječenja zaostale su subjektivne posljedice.

46. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještak se očitovao podneskom od 20. siječnja 2022. navodeći da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške ozljede, koje unatoč poduzetom liječenju ostavljaju značajne posljedice, i u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja.

47. Na ročištu održanom 5. listopada 2022. vještak se očitovao na prigovore tuženika navodeći da je do ocjene smanjenja životne aktivnosti došao temeljem sve relevantne priložene medicinske dokumentacije, temeljem činjenica da je ovlašteni sudsko-medicinski vještak 22 godine i temeljem dugogodišnjeg kliničkog iskustva; smatra nepotrebnim pojašnjavati koja literatura je korištena pri izradi nalaza i mišljenja općenito, pa tako i u ovom konkretnom slučaju. U odnosu na činjenicu da je tužitelj dominantni dešnjak i utječe li to na ocjenu smanjenja životne aktivnosti obzirom da se radi o ozljedi lijeve ruke, vještak iskazuje da bi u slučaju ozljede dominantne ruke ocjena smanjenja životne aktivnosti bila vrlo vjerojatno viša. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije kao potrebnim uzeo u obzir iskaz tužitelja. Ono što je relevantno za izradu nalaza i mišljenja tužitelj je iskazao tijekom kliničkog pregleda za potrebu vještačenja koje je osobno izvršio.

48. Sud je poklonio vjeru u cijelosti nalazu i mišljenju vještaka jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužitelja od strane vještaka.

49. Kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj je trpio bol jačeg intenziteta 3 dana, srednje jakog intenziteta 4 tjedna, slabijeg intenziteta 6 tjedana, to je sud tužbeni zahtjev tužitelja s osnove bolova usvojio u iznosu od 1.000,00 eura.

50. Iz vještva ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj nije trpio primarni strah, a sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakog intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana, a tzv. kasni strah u vidu zabrinutosti za daljnji ishod liječenja trajao je narednih 3 mjeseca dana. S obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet, ovaj sud smatra da u smislu čl. 1100. ZOO-a tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog pretrpljenog straha zatraženom iznosu od 2.650,00 eura.

51. Trajne posljedice smanjenja životne aktivnosti ocijenjene su s 25%, u kojem će obimu tužitelj trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužitelja, trajnost posljedica opisanih po vještaku, ovaj sud smatra da mu s obzirom na zanimanje - strojar, u smislu čl. 1100. ZOO-a pripada pravična novčana naknada po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u utuženom iznosu od 3.730,00 eura.

52. Tužitelju je bila potrebna tuda pomoć i njega kroz 4 tjedna po 3 sata po ozljeđivanju, a potom 2 sata dnevno narednih 4 tjedna to je tužitelj je dosudio zatražen iznos od 265,00 eura.

53. Kod tužitelja je zaostalo naruženje obzirom na kožne ožiljke i klinički status lijeve šake blažeg stupnja, tužitelju je s osnove naruženja dosuđen zatraženi iznos od 1.000,00 eura.

54. Obzirom na naprijed navedeno, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 8.645,00 eura, sukladno odredbi čl. 1100. i 1095. ZOO-a. Tužitelju su priznate i zatezne kamate od 6. ožujka 2020. temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 5. ožujka 2020., a što je razvidno iz potvrde o primitku preporučene pošiljke, to je po ocjeni ovog suda tužitelju dosuđena zatezna kamata od tog datuma do isplate.

55. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

56. O zateznim kamatama odlučeno je primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

57. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023). Tako je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 4.5.2021., 13.7.2021., 5.10.2021., 5.10.2022. i 8.10.2025. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, sastav žalbe 125 bodova, ukupno 925 bodova, odnosno 1.850,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 462,50 eura, tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, ukupni trošak tužitelja iznosi 2. 512,50 eura.

58. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, te je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 17. studenog 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. pun. umješača