REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Narodnog doma 2/b, 52 000 Pazin

Poslovni broj: K-60/2019-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Marleni Pamić Ćus, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Jerončić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene IB i 2. optuženog ŠB, optuženih optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj K-DO-235/2012 (sada Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu broj KO-DO-29/2020) od 19. rujna 2013., zbog kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. i 2. alineja 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011., 77/2011. i 125/2011.; dalje: KZ/97), nakon održane javne rasprave zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu Domagoja Pecotića, branitelja 1. optuženice HB, odvjetnika u [adresa] i branitelja 2. optuženika OB, odvjetnika u [adresa], **.**.2025. objavio je, a 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.; dalje: ZKP/08)

1. optužena IB, OIB [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, od oca ŠB i majke I, rođena **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju ekonomist, sa završenom višom školom, razvedena, majka jednog punoljetnog djeteta, zaposlena u Šišarka d. o. o. Županja, s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, vlasnica nekretnina – četiri stana površine oko 70 m[2] na adresi [adresa], vlasnica automobila marke Audi, godina proizvodnje 2020., kazneno neosuđivana i

2. optuženi ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, od oca pok. Š i majke pok. NB rođ. H, rođen **.**.1934. u [adresa], općina Tinjan, RH, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, umirovljenik, oženjen, otac troje punoljetne djece, pismen, završio Pravni fakultet, vojsku služio od 1960. godine u Ohridu, Republika Makedonija, bez čina i odlikovanja, s mjesečnim primanjima mirovine u iznosu od 6.000,00 kn, suvlasnik u ½ djela obiteljske kuće na adresi prebivališta ukupne površine oko 220 m2, suvlasnik kuće sa 6 apartmana u [adresa], kazneno neosuđivan,

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

da bi:

u razdoblju od 11. srpnja 2011. do 12. kolovoza 2011., u [adresa], 1. okr. u svojstvu likvidatora TD Hardimex d. o. o. u likvidaciji iz Buja i 2. okr. u svojstvu osnivača tog društva, s ciljem da umanje obvezu tog društva plaćanja PDV- a i na taj način za to društvo pribave nepripadnu imovinsku korist, protivno čl. 2. st. 1. i čl. 17. Zakona o PDV-u, preinačili poslovnu dokumentaciju tog društva, na način da je 2. okr. zatražio od 1. okr. da izvrši storno Računa br. 08/11 od 11. 05. 2011., koji je sastavila i ovjerila predsjednica uprave društva EB, u kojem računu je naveden ukupan iznos računa od 836.892,00 kuna za isporučenu rezanu građu od 150 m[3] na ime kupca ŠB, pa je 1. okr., znajući za što mu storno tog računa treba i da su podaci u tom računu istiniti, izradila fiktivnu Obavijest o knjiženju broj 11/2011 na koju je upisala datum 16. 05. 2011., vlastoručno je potpisala i ovjerila pečatom sa otisnutim tekstom Hardimex d. o. o., u likvidaciji, sa otisnutim brojem 1, da bi potom na temelju navedene Obavijesti o knjiženju br. 11/2011 izvršila storno navedenog Računa br. 08/11 od 11. 05. 2011., umjesto kojeg je izradila novi fiktivni Račun br. 01/LIK/2011, na koji je upisala datum 01. 06. 2011. i na fakturi tog računa označila kao ukupni iznos računa iznos od 213.885,93 kuna za isporučenu rezanu građu na ime kupca TD Rudin d. o. o. Buje, vlastoručno ga potpisala i ovjerila pečatom sa otisnutim tekstom Hardimex d. o. o., u likvidaciji, sa otisnutim brojem 1, čime su 1. i 2. okr. neosnovano umanjili osnovicu za obračun PDV-a sa 680.400,00 kuna na iznos od 173.891,00 kuna te oštetili državni proračun za dugovani iznos PDV-a u ukupnom iznosu od 156.492,00 kuna,

dakle, 1. okr. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju pravnu osobu sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, lažnim bilancama i drugim lažnim prikazivanjem činjenica, neistinito prikazala stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja i pri izvršavanju obveza prema proračunu uskratila sredstva koja mu pripadaju, a 2. okr. drugog s namjerom potaknuo da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju pravnu osobu sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, lažnim bilancama i drugim lažnim prikazivanjem činjenica, neistinito prikaže stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja i pri izvršavanju obveza prema proračunu uskrati sredstva koja mu pripadaju, a djelom je pribavljena znatna protupravna imovinska korist te su počinitelji postupali s ciljem pribavljanja takve koristi,

pa da bi time počinili kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, i to 1. okr. zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavak 2. u svezi stavka 1. alineja 2. i 4. KZ/97 i kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97, a 2. okr. poticanjem na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavak 2. u svezi stavka 1. alineja 2. i 4. KZ/97 i kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97 u svezi članka 37. stavak 1. KZ/97.

II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci 1. i 2. optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja 1. i 2. optuženika, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podignulo je 25. rujna 2014. optužnicu pod brojem: K-DO-235/2012 protiv 1. optužene IB i 2. optuženog ŠB, kojom se terete da bi počinili kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, i to 1. optuženica kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, iz članka 292. stavak 1. i 2. alineja 2. i 4. KZ/97, a 2. optuženik kazneno djelo poticanja na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. i 2. alineja 2. i 4. KZ/97 u vezi članka 37. stavak 1. KZ/97.

2. Pozvani na raspravi da se očituju o tome kakav stav zauzimaju prema optužbi, 1. optužena IB i 2. optuženik ŠB očitovali su se da se ne smatraju krivim za kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku pročitane su isprave: Ugovor o izvođenju građevinskih i obrtničkih radova na izgradnju samostojeće višestambene građevine u [adresa] od 3. ožujka 2006., broj ugovora 10/06 s prilogom poslovne dokumentacije trgovačkog društva Rudin d. o. o. [adresa] (stranice 15 - 49 spisa), Faktura društva Hardimex d. o. o. [adresa] broj 01/LIK/2011 od 1. lipnja 2011. (stranica 50 spisa), otpremnica društva Hardimex d. o. o. [adresa] br. 01/LIK/2011 od 1. lipnja 2011. (stranica 51 spisa), račun R1 društva Hardimex d. o. o. broj - Fattura no. 61/08 od 15. travnja 2008. (stranica 52 spisa), otpremnica društva Hardimex d. o. o. broj 32/08 od 15. travnja 2008. (stranica 53 – 54 spisa), Faktura društva Hardimex d. o. o. [adresa] broj 07/LIK/2011 od 12. rujna 2011. (stranica 55 spisa), poslovna dokumentacija društva Rudin (stranice 56 – 73 spisa), račun R1 društva Hardimex d. o. o. broj 08/11 od 11. svibnja 2011. s prilogom poslovne dokumentacije (stranice 79 – 94 spisa), faktura društva Hardimex d. o. o. broj 08/11 od 11. svibnja 2011. (stranice 117 – 199 spisa), faktura društva Hardimex d. o. o. broj 01/LIK/2011 od 1. lipnja 2011. s prilogom poslovne dokumentacije (stranice 120 – 123 spisa), zapisnik o poreznom nadzoru od 19. prosinca 2011. (stranice 125 – 135 spisa), porezno rješenje od 16. veljače 2012. (stranice 161 – 168 spisa), podaci za upis u sudski registar (stranice 220 spisa), dodatak ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2011. (stranica 222 spisa), ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga (stranice 223 – 225 spisa), knjiga izlaznih računa društva Hardimex d. o. o. u likvidaciji (stranica 226 spisa), dopis Studio Barbo d. o. o. [adresa] od 8. kolovoza 2011. (stranice 227 – 228 spisa), dopis Hardimex d. o. o. u likvidaciji (stranica 229 spisa), dopis Studio Barbo d. o. o. od 22. svibnja 2012. (stranica 230 spisa), rješenje Ministarstva financija od 17. rujna 2012. (stranice 242 – 249 spisa), povijesni izvadak za Hardimex d. o. o. (stranice 251 – 259 spisa), dopis trgovačkog suda u Rijeci (stranice 267 – 279 spisa), zapisnik o ispitivanju ČB od 1. ožujka 2013. (stranice 285 – 287 spisa), podaci o dohotku i podaci o prometu nekretnine (stranice 191 – 193, 194 – 195 spisa).

3. 1. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka KB, TB i LB te zapisnik o ispitivanju vještakinje Bojane Galinec, jer je rasprava održana 29. kolovoza 2025. počela iznova, a svjedoci KB, TB i LB te vještakinja Bojana Galinec ispitani su na ranijoj raspravi u prisutnosti stranaka. Na kraju dokaznog postupka optuženici su iznijeli svoje obrane te su pročitani izvadci iz kaznene evidencije.

3. 2. Na kraju dokaznog postupka, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga i nisu imale primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Optužena IB u svojoj obrani navela je da je njezin otac ŠB bio osnivač i direktor društva Hardimex. Društvo se bavilo prodajom drva i drvene građe. Tijekom godina sve veći utjecaj u društvu imala je najprije djelatnica, a onda i direktorica društva KB iz [adresa]. Otac je zbog starosti odlučio ići u mirovinu, a s KB je u lipnju te godine sklopio ugovor o radu likvidatora te je posao KB bio da zaključi poslovanje društva kako bi se isto brisalo iz registra te da njezin otac ode u mirovinu. Ne zna što se dogodilo između njezinog oca i KB, ali izbila je velika svađa i oboje su tajili razlog svađe. Uglavnom, u srpnju je KB otišla iz društva Hardimex i ubrzo je pokrenula više sudskih postupaka protiv njezinog oca. Optuženici ni dan danas nije jasna priroda njihovog odnosa. Na traženje oca koji joj je rekao da će njezina uloga biti samo formalne naravi, dana 11. srpnja 2011. godine imenovana je likvidatorom društva. Proteklo je mnogo vremena tako da su joj sjećanja sad izblijedila. Sjeća se da je otac otkrio jedan neistinit račun iz kojeg je proizlazilo da je otac dužan svom društvu po jednom računu preko 100.000,00 eura. Taj račun nije odgovarao ničemu i ona je samo potpisala storniranje tog računa. Potpisala je jedan novi račun na jedan manji iznos i to je zadnja drvena građa u skladištu Hardimexa koja je u svibnju te godine doista i prodana društvu Rudin Buje, a koji račun KB uopće nije izdala, a trebala je. Uglavnom, društvo Rudin preuzelo je svu robu Hardimexa iz skladišta i nije postojala nikakva druga roba koju bi primjerice uopće njezin otac mogao uzeti, tako da im je potpuno jasno bilo da je onaj račun od preko od ondašnjih 800.000,00 kuna neistinit. Sada joj je jasno da je sve ovo nastalo isključivo zbog želje KB da naškodi njezinom ocu. Njezin otac je kasnije izgubio jedan spor protiv KB te kako isti nema imovine, ovrha se vodi nad njezinim nekretninama i to u [adresa] pod poslovnim brojem Ovr-666/2023. To je njezina obrana te kako nije učinila baš ništa nezakonito, moli da se ovaj postupak završi i da je se oslobodi optužbe. Na pitanja nije htjela odgovarati.

5. Budući da 2. optuženik nije pristupio na raspravu održanu 29. kolovoza 2025. kada je bilo predviđeno ispitivanje 1. i 2. optuženika, te budući da je branitelj 2. optuženika bio suglasan da se rasprava provede bez njegove prisutnosti, reproducirana je snimka njegova iskaza iz prethodnog postupka (stranice 331 – 336 spisa).

5. 1. Optuženik ŠB u svojoj obrani u bitnom naveo je da opisane radnje iz optužnice nije poduzeo u cilju smanjenja obveze plaćanja PDV-a društva Hardimex d. o. o. u likvidaciji, već da je storno računa od 11. svibnja 2011. izvršen zakonito, jer da je predmetni račun neistinito sačinila KB.

6. U ovom predmetu nije sporno, a uzimajući u obzir obrane 1. i 2. optuženika, da je izvršen storno računa br. 08/11 od 11. svibnja 2011., da je umjesto tog storniranog računa izdan novi račun br. 01/LIK/2011 na koji je upisan datum 1. lipanj 2011. i na koji je naznačen ukupni iznos od 213.885,93 kune za isporučenu rezanu građu kupcu Rudin d. o. o. [adresa], te da je taj račun potpisala i ovjerila pečatom 1. optuženica.

7. Sporno je, a cijeneći obrane 1. i 2. optuženika, da li je storno računa br. 08/11 od 11. svibnja 2011. izvršen osnovano ili je storno tog računa izvršen u cilju da bi se umanjila obveza plaćanja PDV-a društva Hardimex d. o. o. u likvidaciji i da se u tom cilju za to društvo pribavi nepripadna imovinska korist.

8. Svjedokinja KB u svom iskazu u bitnom je navela da je bila zaposlena u TD Hardimex od 1. srpnja 1991. pa do 13. veljače 2012. Zadnjih 10 godina u tom društvu bila je član uprave, dok su članovi društva bili EB i 2. optuženik. Nakon što je svjedokinji predočena faktura na stranici 79 spisa ista je izjavila da je ona sastavila predmetnu fakturu i istu potpisala na mjestu odgovorne osobe. Ta se faktura odnosila na izuzetu rezanu građu izuzetu iz TD Hardimex radi zatvaranja svog privatnog odnosa sa firmom Rudin d.o.o., radi izgradnje više stambene kuće. Ona je tu fakturu predala 2. optuženiku, a fakturu je sačinila prema njegovom nalogu, te se ta roba izuzimala temeljem dogovora 2. optuženika zajedno sa gospodinom iz tvrtke Rudin. Roba se počela izuzimati krajem 2010. godine, jedan dio je izuzet u siječnju i veljači 2011., a konačano je roba izuzeta u prvom tjednu svibnja 2011., pa je nakon toga ona sačinila predmetnu fakturu u dogovoru s 2. optuženikom. Svaki put kad se izuzimala roba koja se količinski navodi u predmetnoj fakturi sastavljala bi se specifikacija, koju bi radili 2. optuženik i djelatnici direktno kod preuzimanja, ona bi izračunala ukupnu količinu, to su bile ručno pisane specifikacije. Jedino kod izuzimanja robe u mjesecu svibnju nije izračunata specifikacija, ali znala se količina budući je to bilo u dogovoru između 2. optuženika i NB te je ta roba pregledana. Nakon što je svjedokinji predočena otpremnica od 11. svibnja 2011. na stranici 80 spisa ista je izjavila da su specifikacije pisane ručne, a to su optremnice koje se izvuku iz programa, a na temelju ručnih specifikacija. Nakon što je predala predmetnu fakturu 2. optuženiku ona je izvršila mjesečni obračun, a navela je da je jedan primjerak predmetne fakture uložila u knjigovodstvenu dokumetaciju TD Hardimex. Ona ne zna da li je taj račun plaćen, navodi da je bila prisutna u tvrtci do 25. lipnja 2011. nakon čega je bila na bolovanju do 30. rujna 2011., nakon toga na otkaznom roku. Od 25. lipnja do 22. srpnja 2011. godine ona je dolazila u firmu Hardimex budući da je kao likvidator jedina mogla napraviti završno izvješće. Članovi društva su donijeli 4. svibnja 2011. odluku o prestanku tog društva te je s danom 16. svibnja 2011. započela likvidacija i ona je imenovana likvidatorom. Do postupka likvidacije ona je bila član društva te je obavljala sve radnje za predmetnu tvrtku te i vodila financijsko knjigovodstveno poslovanje. Ona nema nikakva saznanja o storniranju predmetne fakture. Vrijednost robe koja se navodila u fakturama je utvrđivao 2. optuženik. On je i njoj dao nalog da sačini predmetnu faktutu br. 8/11, te su to bile uobičajene cijene za tu kvalitetu, to je bila tržišna vrijednost. Kada je ona predmetnu fakturu predala 2. optuženiku, on joj je rekao neka poništi račun i napravi sve po zakonu, te joj je rekao da napravi da roba nije izašla iz tvrtke, da knjigovodstveno bude sve čisto. Ona to nije poslušala 2. optuženika, a na pitanje zašto, odgovorila je da ona treba slušati ako joj se naredi da radi sukladno zakonu, ali ono što nije sukladno zakonu, ona ne mora poslušati. 2. optuženik je njoj rekao da isporučenu robu njemu fakturira, te je tim novcem firma Hardimex trebala dalje poslovati, to bi bila sredstva za daljnje poslovanje. Ona nema saznanja da je kasnije izdata druga faktura na iznos od 836.000,00 kn. Ona je bila uvijek u dobrim odnosima sa 2. optuženikom sve do tog dana kada mu je predala predmetnu fakturu. Nakon tog dana 2. optuženik je provodio mjere psihičkog mobinga zbog čega je ona ostala na bolovanju. Do poremećaja ponašanja tj. njihovog odnosa došlo je upravo zbog tog računa. Da je kupac zatražio da se račun stornira jer je npr. primio robu koja ne odgovara, bilo bi se napravilo storno predmetnog računa. Ona se ne sjeća da li je ranije bilo storniranih računa, ali ako bi se desila takva situacija da je kupac primio robu koja ne odgovara, stornirao bi se račun, a roba bi se primila natrag. Njoj je poznato ime ŽB budući je on vlasnik tvrke Rudin. Ona nije imala ovlasti dogovarati vrijednost robe. Ona vodi sudski spor protiv 2. optuženika na ovome sudu koji je spor u tijeku radi određenog novčanog potraživanja, no ona ne želi reći iznos jer će to odrediti sud, a to nije predmet ovog postupka. Na pitanje kako to da se u otpremnicama navodi ista jedinična cijena za različite vrste drva, odgovara da je to bio dogovor između 2. optuženika i ŽB da će se za sve vrste drva uzeti prosječna cijena, te je tu cijenu njoj 2. optuženik naredio. Navodi da 2. optuženik nije tražio da se stornira taj račun te da se isporučena roba vrati, već je tražio da se ne izda taj račun. Ona je razrješena kao likvidator rješenjem od 11. srpnja 2011., a nakon nje je kao likvidator imenovana 1. optuženica. Kada je ona bila član uprave TD Hardimex, bila je jedino ona odgovorna osoba. U to vrijeme bila je član uprave i EB no ona nije obavljala nikakve radnje u društvu već je samo bila upisana kao član uprave. Roba koja se navodi u fakturi 8/11 je isporučena tvrtci Rudin, došli su kamioni sa dizalicom i njihovi preuzimači koji su preuzeli robu. Ona tu robu nije fakturirala na firmu Rudin budući je imala nalog 2. optuženika da tu robu fakturira na njega jer se radilo o robi koja je izuzeta u njegove privatne svrhe. 2. optuženik je odredio cijenu robe koju će ona fakturirati njemu te je on odredio cijenu od 4.536,00 kn. Ona ne zna koja je bila nabavna cijena te robe. U firmi Hardimex kao i u svim računima se navodio opis robe, rezana građa, količina i cijena zajedno sa PDV-om i ukoliko je to izuzimanje od robe onda se navodi i porez od kapitala. Navela je da je ona predmetu fakturu proknjižila, sačinila bruto bilancu na dan 15. svibnja 2011., te je taj račun bio obuhvaćen u obračunu PDV-a za mjesec svibanj 2011., a da li je netko taj račun kasnije stornirao ona to ne zna, niti je ona to učinila. Osnivači društva su 4. svibnja 2011. donijeli odluku o zatvaranju TD Hardimex pa na pitanje kako da je ona 11. svibnja 2011. sastavila predmetnu fakturu, kada su osnivači društva odlučili zatvoriti TD, odgovara da je ona tu predmetnu fakturu sastavila budući je odluka o sastavljanju te fakture bila donijeta prije dana 4. svibnja 2011. Na pitanje da li postoji pisana odluka da ona sastavi predmetnu fakturu, odgovorila je da postoje dopisi upućeni gospodinu NB od strane 2. optuženika o tome kako će se zatvoriti njihov privatni odnos. Navela je da je od ranije postojala odluka da će se predmetna faktura donijeti kada se izuzme roba. Nakon što je svjedokinji predočen dopis od 17. lipnja 2011., svjedokinja navodi da je ona sastavila taj dopis. Na pitanje da li je i ranije na taj način komunicirala sa osnivačem firme Hardimex, odgovorila je da prije nije bilo potrebno tako komunicirati, a potom do dana izdavanja fakture, no kako kasnije 2. optuženik nije dolazio u ured već samo pola sata ili sat na dan i to kako bi je izvrijeđao te radi psihičkog mobinga, ona je bila primorana pismeno komunicirati sa istim jer nije bilo drugog načina. Ona nije predmetnu fakturu sastavila nakon što je tražila od 2. optuženika da je isplati u novčanom iznosu od 100.000,00 eura. Ona je predmetnu fakturu sastavila kada je roba isporučena. Nakon što je dana 16. lipnja 2011. upisan postupak likvidacije, ona je samo podsjetila 2. optuženika na njihov ugovor, odnosno anex ugovoru o radu kojim su uredili do kada će biti zaposlena u tom TD, te ukoliko dođe do prijevremenog prestanka poslovanja da 2. optuženik preuzima obvezu da joj naknadi štetu. U anexu ugovora o radu su određeni parametri prema kojima bi njoj bila isplaćena naknada štete te je ta naknada štete ovisila o vremenu koliko prije će firma Hardimex prestati s poslovanjem budući je bilo navedeno da će ona biti zaposlena u toj firmi do 31. prosinca 2014., a jedan od parametra je bila i njezina plaća. U tom anexu ugovora o radu nije bio određen specificiran novčani iznos budući oni to tada nisu mogli znati, a niti su planirali da će se tvrtka zatvoriti prije 31. prosinca 2014. Oni nisu zaključili ugovor o radu likvidatora, stranke su bile ona s jedne strane te 2. optuženik s druge strane, taj ugovor jesu sastavili, odnosno sastavila ga je odvjetnica po nalogu 2. optuženika, ali taj ugovor nije nikada potpisan niti ovjeren od strane javnog bilježnika. Da li u tom ugovoru o radu likvidatora je navedeno da će 2. optuženik nju isplatiti u iznosu od 740.000,00 kn odgovara da u tom ugovoru to nije nikada pisalo. Kada joj je predočen ugovor o radu likvidatora od 17. lipnja 2011. navela je da ona takav ugovor o radu likvidatora nije nikada vidjela niti je sadržaj ovog ugovora o radu jednak ugovoru o radu kojeg je ona vidjela. Svjedokinja je odgovorila da, tužbeni zahtjev u parničnom postupku kojeg je pokrenula na ovome sudu glasi na novčani iznos od 708.000,00 kn na koji iznos dolazi zakonska zatezna kamata te troškovi postupka. 2. optuženik je vlastitom rukom pisao specifikacije za rezanu građu koja je otpremljena firmi Rudin d.o.o., možda nije baš sve, možda je dao nekom drugom da piše, ali je sigurno 2. optuženik bio nazočan kod otpreme robe. Prilikom preuzimanja robe od strane firme Rudin u mjesecu svibnju 2011. došao je samo jedan kamion sa dizalicom od firme Rudin. A za ostala preuzimanja ona se ne sjeća kojim sredstvom se otpremala roba budući da ona nije bila nazočna uz drvo. Ona nije napravila fakturu kad je prvi dio robe isporučen firmi Rudin jer je tako odredio 2. optuženik. Njoj je poznato da je u mjesecu lipnju 2010. 2. optuženik doživio nezgodu, a to je bilo kada se popeo na složaj drva, sa kojeg je pao na glavu, nakon čega je bio u bolnici, no ne zna točno koliko vremena, a sjeća se da se vratio u ured otprilike 15. ili 20. kolovoza 2010., te smatra da ta nezgoda nije utjecala na stanje njegove svijesti, a navodi da je 2. optuženiku u mjesecu prosincu 2010. produžena vozačka dozvola. Nakon pada je

2. optuženik bio u komi no ona ne zna koliko. Sva dokumentacija o tome pa čak i vještačenje 2. optuženika se nalazi u parničnom postupku koji se vodi kod ovog suda. Nakon nezgode 2. optuženika nju nije zabrinula sudbina firme Hardimex budući je mislila da će se 2. optuženik oporaviti, a navela je da se on nije nikad predavao te je nakon svakog zdravstvenog problemčića imao želju i nadu za nastavkom poslovanja. Nakon nezgode 2. optuženik je bio svjestan za obavljanje poslova, te putovao je samostalno do Osijeka poslovno.

10. Svjedokinja ČB u svom iskazu u bitnom je navela da se sjeća da je ŠB došao u njezin ured negdje u srpnju 2011. s molbom da mu njezin knjigovodstveni servis izvrši likvidaciju društva Hardimex d. o. o. Sjeća se da je ŠB o tome telefonski razgovarao s njezinom djelatnicom LB te je ČB preko svoje djelatnice ŠB poručila da oni ne rade likvidacije. Nakon oko sedam dana od toga obratila joj se IB te ju je molila da joj pomogne oko poslova knjigovodstva i vođenja postupka likvidacije društva Hardimex jer da ona o tome ništa ne zna i da je ona likvidator društva na zamolbu svog oca ŠB. Sjeća se da joj je IB rekla kako ne želi dirati dokumentaciju društva do primopredaje s KB koja je do tada bila likvidator i knjigovođa društva te ju je ČB za početak uputila da se obrati poreznoj upravi od kojih je IB dobila kartice odnosno ispise svih dugovanja i obveza društva Hardimex iz kojih je bilo vidljivo da njezin otac ŠB treba uplatiti PDV, ali se nije mogla sjetiti na osnovu čega je ta obveza postojala. Sjeća se da KB nije napravila početnu likvidacijsku bilancu te je ona radi toga tražila da joj se izlista stanje na dan 31. prosinac 2010. kako bi to učinila, a sjeća se da je njoj IB rekla da ona to ne zna učiniti, da ne zna ni password od kompjutera te je pozvala nekog gospodina koji joj je omogućio pristup kompjuteru i on je izlistao ovo što je ona tražila od IB. Njezina djelatnica LB otišla je u kancelariju društva Hardimex d. o. o. u likvidaciji i donijela određeni broj registratora koji su se tamo zatekli. Kada je ona pregledala zaprimljenu dokumentaciju, utvrdila je da postoje određene nepravilnosti i odstupanja vezana za stanje zaliha odnosno materijalno knjigovodstvo nije odgovaralo financijskom knjigovodstvu, ali nije se mogla sjetiti da li je bio višak ili manjak zaliha. Jednom prilikom je pitala KB da joj to objasni, a koja ju je dva puta nazivala i pitala za obračun njezine plaće, ali joj KB o tome nije htjela ništa reći. Glede navedenog računa sjeća se da je njoj IB rekla da ovaj račun koji glasi na njezinog oca kao kupca drvne građe od društva Hardimex d. o. o. nije točan jer da tu robu njezin otac nije preuzeo, već da je robu preuzelo društvo Rudin d. o. o., a da je ovaj račun sačinila KB samo da našteti. Sjeća se da joj je IB spominjala da ni cijene na tom računu nisu odgovarale jer da je bila navedena cijena za robu prve klase i da je bila previsoka cijena, ali svjedokinja taj račun nije vidjela i to je sve što o njemu zna. Svjedokinja je tada IB rekla da ako je točno da je društvo Rudin d. o. o. doista i preuzelo tu robu, da mora postojati otpremnica i neka je potraži pa nakon toga ako smatra da taj račun nije točan da ga može stornirati. Svjedokinja se sjeća da je njoj IB nakon toga uz novi račun donijela tu otpremnicu društva koja je bila uz novi izlazni račun koji je glasio na društvo Rudin d. o. o. Nije se mogla sjetiti iznosa tog novog računa. Glede ovog prvog računa, ona je taj račun pronašla u dokumentaciji društva Hardimex i ne može se sjetiti tko je bio u potpisu tog računa. Drugi račun koji je potpisala IB nakon storna prvog računa, IB je donijela njoj u ured zajedno sa otpremnicom. Ona nije vidjela da je IB osobno pisala račune niti zna tko ih je pisao, a gleda antidatiranja pojedinih računa nije se mogla sjetiti da je bilo takvih slučajeva s računima društva Hardimex. Pojasnila je da je IB račun napravila sama, a da joj je ona dala savjet, a račun je donijela gotov i pečatiran u ured. Svjedokinja sa EB nije imala kontakata niti se sjeća da je vidjela njezino ime na nekom računu. Sjeća se da je IB često spominjala svog oca i da je radila po njegovim naputcima. Po njezinom mišljenju, u ovom slučaju postojala je valjana dokumentacija na temelju koje je moguće sačiniti storno računa i ona je to IB rekla, a IB je kao odgovorna osoba donosila odluku da li će račun stornirati i izdati novi ili ne.

11. Svjedok TB u svom iskazu u bitnom je naveo da su 2011. on i kolegica provodili porezni nadzor u TD Hardimex vezano za porez na dodanu vrijednost. Sačinjen je zapisnik, nakon toga rješenje, koje je rješenje postalo pravomoćno i izvršno, no nakon toga društvo je brisano iz trgovačkog registra. Prilikom tog nadzora utvrdili su obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od oko 150.000,00 kn. Prilikom poreznog nadzora utvrđena je obveza jer je porezni obveznik stornirao jedan račun, a vezano za storniranje tog računa nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju. Utvrđena je još i obveza PDV-a jer porezni obveznik nije prodao automobil po tržišnoj cijeni. Tijekom poreznog nadzora oni su utvrdili poreznu obvezu za period od 1. do 10. mjeseca 2011. te je utvrđena porezna obveza od oko 150.000,00 kn. U Ispostavi Umag je dana izjava od strane 1. optuženice IB, i to u pisanoj formi u kojoj je navedeno da je jedan račun kriv i da izdaje storno račun. Rečeno je da ona nije računovodstvene struke, te da se moraju obratiti knjigovodstvu, a da je knjigovodstvo koje je bilo u sklopu samog društva vodila KB. U poslovnoj dokumentaciji poreznog obveznika nalazio se račun i storno račun, te još jedan račun koji je naknadno ispostavljen, a koji bi bio umjesto tog storno računa. Oba računa su sastavljena u TD Hardimex, kao i ovaj treći. Njima porezni obveznik nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju, a na pitanje da li je zakonom predviđeno koja to dokumentacija mora biti data vezano za storniranje računa, odgovorio je da je zakonom predviđeno da to mora biti vjerodostojna dokumentacija, imate Zakon o računovodstvu i Opći porezni zakon i Zakon o porezu na dodanu vrijednost. Za svaku poslovnu promjenu mora se dostaviti vjerodostojna dokumentacija. No oni nisu dobili niti usmeno niti pismeno obrazloženje vezano za izdavanje storno računa, a to su tražili od 1. optužene IB. Storno račun je potpisan retrogradno od strane 1. optužene IB taj storno račun je datuma 16. ili 15. svibnja, a u to vrijeme 1. optuženica nije imala ovlasti likvidatora TD Hardimex, jer čini mu se da je ona tek u sedmom mjesecu 2011. dobila rješenje da je ista likvidator. Također taj storno račun je pečatiran sa pečatom koji je napravljen naknadno u sedmom mjesecu, pa je to sve njima izazvalo sumnju, zbog čega su tražili očitovanje od 1. optužene IB, a tražili su očitovanje i od KB koja im je dostavila račun koji je glasio od milijun i nešto, no taj se račun nije nalazio u poslovnim knjigama. Naveo je da račun za građu na iznos od oko 800.000,00 kn koji je bio sastavljen od EB koja je bila predsjednica uprave bio u poslovnim knjigama. On ne zna s kojim ciljem je KB donijela njima račun na milijun i nešto kuna. Oni su se tom prilikom postavili profesionalno, te su ispitivali da li to što je donijela drži vodu, te taj račun nisu uzeli zdravo za gotovo, te istog nisu uzeli u obzir. EB je postupila pravilno kada je račun fakturirala na 2. optuženog ŠB, a kada je taj račun 1. optuženica IB stornirala oni su tražili obrazloženje. Kako račun koji im je donijela KB nije bio u poslovnim knjigama, oni nisu dalje išli utvrđivat da li je zakonit, oni samo njega nisu prihvatili. Njemu je poznat knjigovodstveni servis Barbo, te kada su oni dobili stornirani račun, oni su o tome razgovarali sa pok. JB. Njemu je LB poznata iz drugih poreznih nadzora, ali s njom nisu komunicirali za taj predmetni račun koji je predmet ovog postupka. LB nije bila uopće uključena u porezni nadzor. Oni su izdali rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja, a da li je Porezna uprava izdala rješenje da se naplati iznos PDV-a odgovaram da je to predmet Ispostave, Odjela za ovrhu. On nema saznanja da li je taj sporni iznos PDV-a naplaćen. Nakon što je svjedoku predočena faktura broj 8/11 postavlja mu se pitanje da li su tijekom poreznog nadzora provjerene zalihe TD Hardimex prije i poslije izdavanja tog računa, na što svjedok odgovara da oni nisu provjeravali zalihe TD Haridmex, te da im je TD Hardimex trebalo dostaviti svu dokumentaciju. Tijekom poreznog nadzora nisu provjerili da li je građa od 150 kubika izvedena iz TD Hardimex.

12. Svjedok GB je u svom iskazu u bitnom naveo da je 2017. imao upalu gušterače i da je bio u komi, možda četiri pet dana, ali od tada on je puno toga zaboravio i njegov mozak kao da ne postoji. Njemu nije poznato zašto je danas pozvan pred sud. On se sjeća da su oni, odnosno on kao vlasnik firme Hein surađivao s optuženicima. On se toga, te suradnje stvarno ne može sjetiti, jučer je pokušavao pregledati papire i listao je i mobitel, ali ničega se ne može sjetiti. Točno je da je u vlasništvu imao i društvo Rudin. Koliko se on sjeća, njegovo društvo Rudin je obavljalo poslove, opremalo kuću, a nositelj tog posla bila je EB. To su nešto privatno za njih obavljali. Kad ga se pita da li su mu ti poslovi plaćeni, odgovara da mu je nešto plaćeno, a nešto su tužili i dobili, ali se sada stvarno ne može sjetiti detalja. Ne može se sjetiti da li bi mu radovi i poslovi s Ferenčićima bili plaćeni putem kompenzacija. Neku drvnu građu su uzimali od njih, ali su vrlo brzo od toga odustali, njemu ta građa nije trebala. Kada ga se pita da li se sjeća da je dao svoju izjavu u prethodnom postupku i kada mu se predočava da je u spisu zapisnik o njegovom ispitivanju 1.

1 0

ožujka 2013., odgovara da zna da je bilo nekih postupaka pred sudom, ali od te bolesti 2017. on se stvarno detalja ne može sjetiti, mora reći da njega svaki poziv na sud uznemiri i da se on ni sada psihički dobro ne osjeća. Njegov organizam ne može podnijeti ni da se taj iskaz iz prethodnog postupka pročita u njegovoj prisutnosti, njega sve to uznemirava, noćas je možda spavao samo sat vremena. Kada mu se predočava potpis na stranici 284 spisa izjavljuje da je točno da je to njegov potpis. Vezano za tu drvnu građu koju je njegovo društvo Hein uzimalo, želi reći da su oni u pravilu radili s jelovinom i borom, pa su nešto počeli izrađivati od hrastovine, ali to su sve njegovi ljudi vodili jer je on bio razapet na sto strana.

12. 1. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka ŽB iz prethodnog postupka u kojem je on u bitnom naveo da je on sklopio ugovor o izgradnji više stambene zgrade u [adresa] i to sa ŠB i EB kao fizičkim osobama, do uporabne dozvole i to negdje tijekom 2006. Ugovorili su da će dio njegovog potraživanja kompenzirati između Rudin d. o. o. i Hardimex d. o. o. ŠB i EB su mu dali na ruke akontaciju u iznosu od 100.000,00 eura. Negdje početkom 2011. ŠB došao je kod njega u tvrtku i predložio mu da njegova tvrtka preuzme drvnu građu koju je Hardimex imala na skladištu. Sjeća se da je ŠB donio sa sobom popis robe te su otišli na skladište i odabrali robu, uzeli uzorak od jednog kubika drvne građe i utvrdili da je riječ o kvalitetnoj robi čija je cijena bila 500,00 eura po kubiku. Nakon toga on je prihvatio ponudu ŠB za kompenzacijom, ali kada su je trebali preuzeti te robe više u skladištu nije bilo. On je pristao da se dug namiri kvalitetno drvnom građom koju mu je u početku ŠB nudio te su oni u više navrata iz njegovog skladišnog prostora Hardimexa uzimali drvnu građu i djelomično podmirivali potraživanje prema ŠB. Jedino ovaj zadnji put tijekom 2011. on nije htio prihvatiti robu niže kvalitete koja je ostala u skladištu Hardimexa. Oni su na ovaj način drvom kompenzirali svoja potraživanja u razdoblju od kraja 2010. pa sve do početka 2011., u naravi se radilo o količini od oko 150 m[3] drva po jediničnoj cijeni od 200,00 eura po kubiku što je sve specificirano u otpremnici, a o jediničnoj cijeni su se dogovorili on i IB jer tada ŠB više nije vodio posao. Nakon toga njemu je IB poslala račun na tvrtku Rudin d. o. o. u iznosu od 213.885,35 kn s PDV-om, iako navedene količine i vrijednost robe, drvne građe u tom računu nisu u cijelosti u stvarnosti pokrivale potraživanja Rudin d. o. o. prema IB po osnovi privatnog duga. On je bio prisiljen prihvatiti taj račun i proknjižiti ga jer ŠB nije htio pristati da se njihova međusobna potraživanja u cijelosti zatvore cesijama odnosno kompenzacijama kao što su to ranije činili. Poznato mu je kako je porezna uprava prilikom nadzora u Hardimexu utvrdila kako je ovaj račun ispravan i sada tereti društvo Rudin za plaćanje PDV-a te su mu po tom osnovu naplatili oko 80.000,00 kuna.

13. Tijekom prethodnog postupka bilo je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Nadi Nenadić no uređujuća sutkinja je, nakon što je vještakinja usmeno na raspravi 10. veljače 2017. iznijela nalaz i mišljenje, prihvatila prijedlog obrane optuženika i naložila novo financijsko vještačenje radi utvrđenja pravilnosti obračuna poreza na dodanu vrijednost i povjerila ga vještakinji Bojani Galinec. Vještakinja Bojana Galinec sačinila je nalaz i mišljenje u kojem je u bitnom navela sljedeće zaključke:

- izlaz robe iz skladišta prema kompjuterskom izlistu otpremnice broj OT 00008 izdane 11. svibnja 2011. nije ovjeren potpisom od strane preuzimatelja robe,

1 1

- da je izdani račun broj 08/11 od 11. svibnja 2011. koji glasi na ukupan iznos od 836.892,00 kuna sastavljen temeljem neovjerene otpremnice od strane preuzimatelja robe što znači da kao takav ne dokazuje nastanak dužničko vjerovničkog odnosa,

- izdani račun broj 08/11 od 11. svibnja 2011. koji glasi na ukupan iznos od 836.892,00 kuna ne sadrži sve obvezne elemente propisane Općim poreznim zakonom, Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnikom o porezu na dohodak obzirom da je isti ŠB zaračunata prodaja 150 m[3] rezane građe (bez specifikacije hrast, trešnja i dr.) što znači da ne sadrži količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučene robe,

- da je izdani račun broj 08/11 od 11. svibnja 2011. kojim je fakturirano ŠB 150 m[3] za ukupan iznos od 836.892,00 kuna storniran temeljem obavijesti o knjiženju broj 11/2011 od 16. svibnja 2011.,

- da je na mjesto prednjeg izdan novi račun broj 01/LIK/2011 od 1. lipnja 2011. koji glasi na ukupan iznos od 213.885,93 kn kojim je promijenjena količina (150 m[3] u 124,208 m[3] ) cijena (4.536,00 kn/ m u 1.400,00 kn/ m ) i kupac (ŠB u Rudin d. o. o.)

- da izdani račun broj 01/LIK/2011 od 1. lipnja 2011. sastavljen temeliem ovjerene otpremnice broj 01/LlK/2011 od strane preuzimatelja robe – Rudin d. o. o.,

- da izdani račun broj 01/LIK/2011 od 1. lipnja 2011. koji glasi na ukupan iznos od 213.885,93 kn sadrži sve obvezne elemente propisane Općim poreznim zakonom, Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnikom o porezu na dohodak,

- da je temeljem prednjeg za lipanj 2011. korigirana prijavljena obveza poreza na dodanu vrijednost za iznos od 116.497,07 kn ( umjesto 156.492,00 kn obveza iznosi 39.994,93 kn),

- da u okviru slobodnog poduzetništva postoji i sloboda formiranja prodajnih cijena što znači da nema zakonske zapreke da se jedinična cijena formira u visini istoj za različite artikle,

- da nema zakonske zapreke da osnivač trgovačkog društva bude ujedno i kupac robe tog trgovačkog društva, zapravo je to i životno i logično, što znači da to nije nužno izuzimanje,

- da je dozvoljeno i nije neuobičajeno da se osnivačima, upravi i zaposlenima prodaja robe vrši po cijeni koja je niža od (redovne) tržišne cijene,

- da je odredbom iz članka 63. Zakona o trgovini ( NN 87/08 i 116/08, Odluka Ustavnog suda od 19.06.2009.g.) propisano da se nepoštenim trgovanjem smatraju radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja krše dobri trgovački običaji, a odredbom iz članka 64. istog Zakona, zabranjeno je nepošteno trgovanje u koje se, između ostalog, svrstava i prodaja robe ispod njene nabavne cijene sa porezom na dodanu vrijednost,

- da je odredba iz članka 64. nadopunjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini (NN 114/11) koji je u primjeni od 14.10.2011. na način da se nepoštenim trgovanjem ne smatra prodaja robe kojoj uskoro ističe rok valjanosti, kada se roba povlači iz asortimana, kada dolazi do potpune rasprodaje zbog zatvaranja objekta stečaja i likvidacije trgovačkog društva, obrta ili kada se radi o drugim razlozima kojima trgovac ne čini radnje kojima se ograničava ili narušava tržišno natjecanje,

- da je dana 16. svibnja 2011. započeo likvidacijski postupak t.d. Hardimex d.o.o., da je račun broj 01/LIK/2011. ispostavljen t.d. Rudin d.o.o. dana 01.06.2011.g. i da se izmjene i dopune Zakona o trgovini ne odnose na ispostavljeni račun obzirom da su u primjeni od 14. listopada 2011.,

- da je prodaja robe po računu broj 01/LIK/2011. t.d Rudin d.o.o. po jediničnoj cijeni od 1.400,00 kn/m3 realizirana ispod nabavne cijene te robe za iznos od 66.613,34 kn za koji iznos PDV obračunat po stopi od 23% iznosi 15.321,07 kn.

1 2

14. Nadalje, vještakinja Bojana Galinec je odgovarala na pitanja stranaka te u bitnom navela da je u svom nalazu i mišljenju precizno navela na kojoj dokumentaciji iz spisa je temeljen nalaz i mišljenje i pritom nije cijenila iskaze svjedoka jer da je tome tako na isto bi se i pozvala u pisanom nalazu. Navodi da prethodno vještačenje niti je bila obavezna analizirati niti ga je analizirala te nema saznanja da li se njezino vještačenje poklopilo s tim vještačenjem. Kao što je navela pod točkom 16. izlaz robe po računu broj 01/Lik/2011 od 1. lipnja 2011., a kojem je zaduženo trgovačko društvo Rudin s osnova preuzimanja robe i ovjerene otpremnice da je roba preuzeta nije mogla biti, odnosno izlaz robe iz skladišta nije mogao biti evidentiran u materijalnom knjigovodstvu bez da prethodno nije kompjuterski storniran izlaz koji je materijalno proveden prema ŠB iz razloga što se radilo o posljednjoj zalihi robe odnosno nakon evidentiranja knjigovodstvenog prema ŠB materijalno knjigovodstvo i stanje zatečenih zaliha iznosilo je nula što znači kad bi eventualno proveli izlaz u materijalnom prema Rudinu d. o. o. kompjutersko stanje bi doveli u negativu. Što je životno nemoguće ili imamo zalihe ili nemamo. Kao što je navela pod točkom 6. otpremnica broj 8 od 11. svibnja 2011. nije ovjerena potpisom od preuzimatelja robe i kao takva ne predstavlja vjerodostojni knjigovodstveni dokument temeljem kojeg se može knjigovodstveno evidentirati izlaz u materijalnom knjigovodstvu. Dnevnik prometa ne mora biti ovjeren, u dnevnik prometa se bilježe poslovni događaji, a koji se dokazuju prethodno sastavljenim dokumentima u ovom slučaju otpremnicom kao dokazom izlazom robe iz skladišta u materijalnom knjigovodstvu. Pod točkom 14. je precizirala po kojim se karticama materijalnog knjigovodstva odnosno skladišnim karticama rukovodila prilikom davanja nalaza i mišljenja, a to su one sa lista 115, 122 i 425 do 435 spisa.

14. 1. Vještakinja je odgovorila na primjedbu tužitelja i navela da, kao što je navela i u pisanom nalazu, da je otpremnica kojom je evidentiran izlaz robe u bitnom trebala bit potpisana po preuzimatelju robe, neovisno što je i tko je on u trgovačkom društvu. Obzirom da je to izostalo, ona je navela da račun koji je sastavljen temeljem takve otpremnice ne dokazuje nastanak dužničko vjerovničkog odnosa. Nije sporno to tko je potpisao račun, nego dokument gdje je nastao dužničko vjerovnički odnos, a to znači dokaz da je roba izašla fizički iz skladišta. Te temeljem takvog dokumenta treba sastavljati, u konkretnom slučaju, račun i s druge strane isti takav uvest u materijalno računovodstvo i knjigovodstvo.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Bojane Galinec, ocjenjujući ga potpunim, stručnim i objektivnim, vještakinja je nalaz i mišljenje sačinila sukladno pravilima struke i vodeći se dokumentacijom, a ne iskazima svjedoka, što je po stavu suda ispravan način da se provede na objektivan način utvrđivanje činjenica primjenom stručnog znanja kojim sud ne raspolaže. Vještakinja je odgovarala na pitanja stranaka i ni na jedno pitanje nije izostao odgovor, a sama činjenica što stranke eventualno nisu zadovoljne dobivenim odgovorom, po stavu suda nalaz i mišljenje vještakinje ne ukazuje se manjkavim ili manje stručnim.

16. Iskaz svjedokinje LB sud nije posebno cijenio jer ista u svom iskazu nije imala saznanja ni neposrednih ni posrednih o odlučnim i spornim činjenicama u ovom postupku.

17. Sud je iskaze svjedoka ČB i ŽB u cijelosti prihvatio i ocijenio ih vjerodostojnim te nije našao razloga zbog čega bi eventualno iskaze tih

1 3

svjedoka ocijenio nevjerodostojnim, već su ti iskazi po stavu suda dani objektivno, životni su i logični.

18. Analizom pročitanih isprava i iskaza svih ispitanih svjedoka i vještakinje Bojane Galinec, sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da su 1. optužena IB i 2. optuženi ŠB postupali u cilju umanjenja obveze plaćanja PDV-a za društvo Hardimex d. o. o. u likvidaciji i da su u tom cilju neosnovano izvršili storno računa br. 08/11 od 11. svibnja 2011. te izradili novi fiktivni račun br. 01/LIK/2011.

19. Odlučnu činjenicu koju je prvotno valjalo utvrditi jest postojanje poslovnog odnosa, na temelju kojeg je onda, osnovano ili neosnovano, izdan račun broj 08/11 od 11. svibnja 2011. Izdavanje računa pretpostavlja postojanje poslovnog odnosa i stvaranje prava i obveza za ugovorne strane. U računu broj 08/11 (koji račun je naknadno storniran) kao obveznik plaćanja tog računa navedena je osoba 2. optuženog ŠB prema društvu Hardimex d. o. o. Međutim, niti iz jednog izvedenog dokaza tijekom postupka nije utvrđeno da bi 2. optuženi ŠB kupovao drvnu građu (koja je predmet tog računa) i preuzimao tu robu pa da bi onda upravo on bio obveznik plaćanja tog računa. Navedeno ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka ŽB (osnivača društva Rudin d. o. o.) koji je pak s 2. optuženim ŠB dogovorio da će O (ŠB i I) svoj dug prema društvu Rudin d. o. o. dijelom namiriti na način da Rudin d. o. o. preuzme drvnu građu. Postojanje poslovnog odnosa između ŠB i EB i društva Rudin d. o. o. (o kakvom poslovnom odnosu je iskazivao svjedok GB), proizlazi i iz isprava u spisu i to ugovora o izvođenju radova na izgradnji više stambene građevine (stranica 15 – 18 spisa), ponude broj 010/06 (stranice 19 – 27 spisa) te ugovora (stranica 28 spisa). Da su ŠB i EB ispunjavali svoje ugovorne obveze (stranica 28) iz članka 3. ugovora, u smislu da će naručitelji osigurati plaćanje u robi (rezana građa tvrdih lišćara i voćkarica te podnih obloga, stolica i masivnih stolova) koje bi izvoditelj sukcesivno povlačio, proizlazi iz faktura i otpremnica (na stranicama 50 – 55 spisa). Iz ugovora o cesiji (stranice 62 – 64 spisa) proizlazi da je Hardimex d. o. o., kao cedent prenio na ŠB, kao cesionara potraživanja koja je Hardimex imao od društva Rudin d. o. o., što odgovara iskazu svjedoka ŽB. Da li je takvo poslovanje bilo zakonito, da li su cesije bile osnovane te da li su eventualno ŠB i EB takvim dogovorom naštetili društvu Hardimex d. o. o., nije predmet ovog postupka, niti je to pitanje bilo predmetom istraživanja. Međutim, zaključak je suda da je očito KB ipak smatrala da takav poslovni dogovor nije ispravan i da je zbog toga izdala račun (stranica 79) na ime ŠB. Izdavanje tog (spornog) računa postao je ključan za kraj dobrih poslovnih odnosa između KB i ŠB. Taj račun je 1. optužena IB stornirala, kako to u svojoj obrani kaže, kada je njezin otac otkrio da postoji jedan neistinit račun. 1. optuženica se o tome savjetovala i sa knjigovođom VB koja ju je savjetovala da ako izdani račun nema odgovarajuću otpremnicu, da tada postoji valjana osnova za učiniti storno računa, što je u konačnici 1. optuženica i učinila. Iako je svjedok TB u svom iskazu tvrdio da za storno računa nije postojala vjerodostojna dokumentacija, navedeno nije obrazložio, odnosno nije naveo koja bi to dokumentacija trebala biti, a isto tako je u svom iskazu naveo da tijekom poreznog nadzora nisu provjeravali da li je građa od 150 kubika izvezena iz Hardimexa, što je jedna od odlučnih činjenica za utvrđivanje postojanja poslovnog odnosa i subjekata tog odnosa. S druge strane, vještakinja Bojana Galinec

1 4

je, ne cijeneći iskaze svjedoka, već samo i isključivo dokumentaciju, u svom nalazu i mišljenju utvrdila da izlaz robe iz skladišta prema kompjuterskom izlistu otpremnice broj OT 00008 izdane 11. svibnja 2011. nije ovjeren potpisom od strane preuzimatelja robe, da je izdani račun broj 08/11 od 11. svibnja 2011. koji glasi na ukupan iznos od 836.892,00 kuna sastavljen temeljem neovjerene otpremnice od strane preuzimatelja robe, što znači da kao takav ne dokazuje nastanak dužničko vjerovničkog odnosa, te da izlaz robe po računu broj 01/LIK/2011 od 1. lipnja 2011., a kojem je zaduženo trgovačko društvo Rudin s osnova preuzimanja robe i ovjerene otpremnice da je roba preuzeta, nije mogla biti, odnosno izlaz robe iz skladišta nije mogao biti evidentiran u materijalnom knjigovodstvu bez da prethodno nije kompjuterski storniran izlaz koji je materijalno proveden prema ŠB, iz razloga što se radilo o posljednjoj zalihi robe, odnosno nakon evidentiranja knjigovodstvenog prema ŠB, materijalno knjigovodstvo i stanje zatečenih zaliha iznosilo je nula. Pojednostavljeno rečeno, prema dokumentaciji koju je vještakinja analizirala, posljednje zalihe robe iz društva Hardimex preuzete su od strane društva Rudin d. o. o., što je popraćeno računom broj 01/LIK/2011 i otpremnicom koja je ovjerena od strane društva Rudin d. o. o. Navedeno je dijelom potvrdio i svjedok GB u iskazu u prethodnom postupku kada je naveo da su on i O na ovaj način drvom kompenzirali svoja potraživanja u razdoblju od kraja 2010. pa sve do početka 2011., u naravi se radilo o količini od oko 150 m[3] drva po jediničnoj cijeni od 200,00 eura po kubiku što je sve specificirano u otpremnici, a o jediničnoj cijeni su se dogovorili on i IB jer tada ŠB više nije vodio posao.

20. U svojoj obrani 1. optužena IB navela je da je na traženje oca, koji joj je rekao da će njezina uloga biti samo formalne naravi, 11. srpnja 2011. imenovana likvidatorom društva. U tom dijelu je njezina obrana suglasna iskazu svjedokinje VB koja je navela da joj se IB obratila i tražila pomoć oko poslova knjigovodstva i vođenja postupka likvidacije društva Hardimex jer da ona o tome ništa ne zna i da je ona likvidator na zamolbu svog oca ŠB. Nadalje, 1. optužena IB je u obrani navela da je njezin otac otkrio jedan neistinit račun iz kojeg je proizlazilo da je otac dužan svom društvu preko 100.000,00 eura, da taj račun nije odgovarao ničemu i da je ona potpisala storniranje tog računa. Taj dio obrane također jer potkrijepljen iskazom svjedokinje ČB koja je navela da joj se IB obratila i rekla da račun koji glasi na njezinog oca kao kupca drvne građe od društva Hardimex d. o. o. nije točan jer da tu robu njezin otac nije preuzeo već da je robu preuzelo društvo Rudin d. o. o., da je njoj optuženica donijela otpremnicu koja je pratila novi izlazni račun koji je glasio na društvu Rudin d. o. o. i da je svjedokinja optuženici savjetovala da ako smatra da račun nije točan da ga može stornirati te da je njezino mišljenje (mišljenje svjedokinje ČB) da je u konkretnom slučaju postojala valjana dokumentacija na temelju koje je bilo moguće sačiniti storno računa te da je ona to optuženici i rekla. Također, i iz nalaza i mišljenja vještakinje Bojane Galinec proizlazi da je izdani račun broj 01/LIK/2011 od 1. lipnja 2011. sastavljen temeljem ovjerene otpremnice broj 01/LIK/2011 od strane preuzimatelja robe, tj. društva Rudin d. o. o., a da izdani račun broj 08/11 od 11. svibnja 2011. (koji je storniran) da je sastavljen temeljem neovjerene otpremnice od strane preuzimatelja robe, što po vještakinji znači da ne dokazuje nastanak dužničkog vjerovničkog odnosa. Uz sve navedeno, i svjedok GB, kao osoba ovlaštena za zastupanje društva Rudin d. o. o. iskazivao je da je to društvo uzimalo drvnu građu od IB, da je on drvom kompenzirao svoja potraživanja prema IB u razdoblju od kraja 2010. pa do početka 2011., da se u naravi radilo o količini od oko

1 5

150 m[3] po jediničnoj cijeni od 200,00 eura po kubiku, što je sve specificirano u otpremnici, da je njemu IB poslala račun u iznosu od 213.885,35 kuna s PDV-om, iako navedene količine i vrijednost robe – drvne građe u tom računu nisu u cijelosti pokrivale potraživanja Rudin d. o. o. prema Ferenčiću po osnovi privatnog duga, no da je on prihvatio taj račun i proknjižio ga.

21. Analizirajući iskaz svjedoka ŽB, a cijeneći njegovo zdravstveno stanje koje je utjecalo na sposobnost i uopće mogućnost reprodukcije prošlih događaja, za sud jednostavno nije moguće na temelju njegovog iskaza kakav je dan u prethodnom postupku kada se on bolje sjećao suradnje s ŠB i IB, utvrditi u potpunosti i na nedvojben način da roba po računu br. 01/LIK/2011 nije doista predana društvu Rudin d. o. o., odnosno ne može se na temelju sadržaja njegovog iskaza utvrditi da društvo Rudin d. o. o. nije preuzelo robu po toj fakturi, pa da bi faktura onda bila neosnovana, jer i sam svjedok u jednom dijelu iskaza navodi da drvna građa, odnosno količine i vrijednost robe po tom računu nisu u cijelosti pokrivale potraživanja društva Rudin d. o. o. prema IB. Svjedok u svom iskazu nije detaljnije govorio o količini robe tj. drvne građe koju je on preuzimao iz skladišnog prostora Hardimexa, naveo je samo da su oni "u više navrata" uzimali drvnu građu i da su na taj način kompenzirali svoja potraživanja u razdoblju od kraja 2010. do početka 2011., da se u naravi radilo o količini od oko 150 m[3] drva po cijeni od 200,00 eura po kubiku i da je sve to specificirano sve u otpremnici, a da su jediničnu cijenu dogovorili on i IB. Dakle, u tom dijelu iskaz svjedoka ŽB suglasan je sa sadržajem fakture broj 01/LIK/2011 (stranica 120 spisa) i otpremnicom br. 01/LIK/2011 (stranica 121 spisa) iz kojih isprava proizlazi da je društvo Rudin d. o. o. preuzelo ukupno 124.208 m[3] rezane građe po cijeni od 1.400,00 kuna, odnosno da to ukupno iznosi s PDV-om od 23% 213.885,93 kune. Navedena otpremnica je ovjerena pečatom Rudin d. o. o., a ispod pečata navedeno je "primio:" i nečitak potpis. Kada se analizira sadržaj iskaza svjedoka ŽB i isprava koje su sporne po činjeničnom opisu optužnice, tada zapravo sud zaključuje da bi upravo te sporne isprave prema iskazu svjedoka ŽB bile vjerodostojne, odnosno da bi upravo navedena količina robe u predmetnoj fakturi broj 01/LIK/2011 bila preuzeta od strane društva Rudin d. o. o. i takvo preuzimanje robe potpisano je na samoj otpremnici koja prati tu fakturu (stranice 120 i 121 spisa). Logično je da je faktura br. 01/LIK/2011 sastavljena od strane 1. optužene IB i ovjerena pečatom društva Hardimex d. o. o. jer je IB ovlasti likvidatora preuzela tek odlukom o imenovanju od 11. srpnja 2011. Međutim, datumi koji su navedeni u fakturi i otpremnici (stranice 120 i 121 spisa) evidentno ne odgovaraju stvarnosti jer je naveden datum 1. lipanj 2011., kada još uvijek 1. optužena IB nije bila likvidatorom društva. Ali, valja uzeti u obzir da su te isprave (stranice 120 i 121 spisa) nastale zbog storna računa od 11. svibnja 2011. (stranica 117 spisa), pa da su zato stavljeni datumi koji su protekli.

22. Nadalje, kada se uspoređuje iskaz svjedokinje KB i obrane optuženika, za zaključiti je da su optuženici iskazivali upravo suprotno dijelovima iskaza KB. Tako je 2. optuženik osporio da bi on dao nalog svjedokinji KB da sačini predmetni račun br. 08/11 od 11. svibnja 2011. I za sud je neživotno i nelogično da bi 2. optuženik prvo tražio od KB izdavanje računa br. 08/11 od 11. svibnja 2011., a da bi potom zatražio od 1. optuženice da izvrši storno tog istog računa, pa je zbog navedenog sud u tom dijelu ocijenio iskaz svjedokinje nevjerodostojnim. Također, iz samog iskaza svjedokinje KB vidljivo je da su

1 6

u poslovnom odnosu između nje i 2. optuženog ŠB u određenom trenutku nastale razmirice koje su dovele do pokretanja više sudskih postupaka od strane KB protiv 2. optuženog ŠB, a iz obrane 1. optužene IB proizlazi da bi KB u tim postupcima uspjela, i da se na imovini 1. optužene IB provodi ovrha upravo radi namirenja tražbine koju je KB ostvarila u tim parničnim postupcima. Dakle, sagledavajući činjenice da je upravo KB izdala predmetni račun broj 08/11 od 11. svibnja 2011. (stranica 79 spisa) i da je prema njezinim navodima zbog izdavanja tog računa došlo do sukoba između nje i 2. optuženog ŠB do te mjere da je pokrenut i parnični postupak, za sud se javlja sumnja u vjerodostojnost i uopće objektivnost iskaza svjedokinje KB, da bi onda sud na temelju njezinog iskaza mogao utvrđivati odlučne činjenice. Nadalje, svjedokinja KB u svom iskazu ni u jednom dijelu nije spominjala 1. optuženu IB. Iz iskaza KB proizlazi, a to prati i povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Hardimex d. o. o. u likvidaciji, da je KB bila likvidatorom društva od 4. svibnja 2011., a da joj ta funkcija prestaje 11. srpnja 2011. kada je likvidatorom imenovana 2. optužena IB. Dakle, ono što je sud utvrdio analizirajući iskaz svjedokinje KB, jest da je KB svojim iskazom teretila isključivo 2. optuženog ŠB u smislu da je on od nje tražio da postupi protivno zakonu i da poništi račun br. 08/11 od 11. svibnja 2011., a da ni u jednom dijelu svog iskaza nije teretila 1. optuženu IB.

23. Sud je iskaz svjedoka TB ocijenio vjerodostojnim, no isti nije imao saznanja o odlučnim činjenicama koje su sporne u ovom postupku, već je isti isključivo iskazivao o saznanjima koje ima tijekom provođenja poreznog nadzora u društvu Hardimex d. o. o., pa je tako naveo da storno predmetnog računa nisu prihvatili jer isti nije bio praćen vjerodostojnom dokumentacijom kako to nalažu propisi. Međutim, svjedok nije imao saznanja o sadržaju poslovnog odnosa između 2. optuženog ŠB i društva Rudin d. o. o., a na osnovu kojeg odnosa je zapravo izdan račun br. 08/11, izvršen storno tog istog računa, a potom izdan novi račun br. 01/LIK/2011. Svjedok je naveo i da nisu prihvatili račun kojeg im je dostavila KB jer da isti račun nije bio u poslovnim knjigama društva, a glede kojeg računa je svjedokinja KB iskazivala da ga je ona sastavila i potpisala te predala 2. optuženiku i nakon čega je zapravo došlo do sukoba između KB i 2. optuženika.

24. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, sud je analizom svih dokaza pojedinačno, a potom i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da nije dokazano da su 1. optužena IB i 2. optuženi ŠB postupali u cilju umanjenja porezne obveze društva Hardimex d. o. o. i da za to društvo pribave nepripadnu imovinsku korist, pa da su isključivo u tom cilju preinačili poslovnu dokumentaciju. Doista se iz provedenog dokaznog postupka može sumnjati u poslovni dogovor između ŠB i EB i društva Rudan d. o. o. (iza kojeg je stajao GB) te se ne može apriori zaključivati o legalnosti takvog poslovanja bez da se ne analizira kompletna poslovna dokumentacija koja bi pratila trag dogovorenih kompenzacija i/ili cesija (kako je to GB u svom iskazu naveo da su na taj način O zatvarali svoja dugovanja prema Rudin d. o. o. a koje dugovanje je ležalo u izgradnji više stambene građevine u vlasništvu EB). Međutim, u konkretnom slučaju, kada se treba analizirati samo i isključivo postojanje poslovnog odnosa na osnovu kojeg je izdan račun koji je potom storniran, kada je potrebno utvrditi tko su bili poslovni subjekti i da li je poslovni odnos realiziran, tada se ne može, na

1 7

osnovu provedenog dokaznog postupka na nedvojben način zaključiti o počinjenju kaznenog djela od strane IB i ŠB. Zbog poodmaklog vremena od trenutka optuženja pa do donošenja odluke, zbog nemogućnosti dobivanja preciznijih iskaza pojedinih svjedoka (posebice primjerice svjedoka ŽB koji je imao neposrednih saznanja o poslovnom odnosu s ŠB), nemoguće je precizno utvrđivati činjenice na temelju iskaza koji su dijelom neprecizni i nepotpuni, već je sudu jedino preostalo voditi se ispravama i nalazom i mišljenjem vještakinje Bojane Galinec. Zbog svega navedenog, u ovoj pravnoj stvari sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da bi optuženici počinili predmetno kazneno djelo.

25. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 149. stavak 1. ZKP/08 u kojoj je određeno da će sud, kad donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, izreći u presudi da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Pazinu 17. studenog 2025.

Sutkinja

Marlena Pamić Ćus

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: KO-DO-616/2020

2. 1. optužena IB

3. Branitelj 1. optuženice HB, odvjetnik u [adresa] – [adresa]

4. 2. optuženi ŠB

5. Branitelj 2. optuženika OB, odvjetnik u [adresa]