REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-762/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Perjanec Prstec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužiteljice ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužiteljice CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Martini Kolar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu iza pok. HU i tuženika ĆU, čini nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], k. č. br.: [katastarska čestica], zk. ul.: [broj ZK uloška], u naravi:

[adresa], dvorište površine 806 m2, garaža površine 33 m2, stambena zgrada, [adresa], površine: 254 m2, i to 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), stan u prizemlju koji se sastoji od dvije osobe i ostalih prostorija u površini od 72.00 čm s pripadajućim spremištem koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, i to svakog u ½ dijela.

II. Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza pok. HU, ulazi ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], k. č. br.: [katastarska čestica], zk. ul.: [broj ZK uloška], u naravi: [adresa], dvorište površine 806 m2, garaža površine 33 m2, stambena zgrada, [adresa], površine: 254 m2, ukupne površine: 1093 m2, i to 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), stan u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 72.00 čm s pripadajućim spremištem koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 353,10 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su 10. lipnja 2025. podnijele tužbu radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi navode kako su rješenjem naslovnog suda, broj O-7549/2024-10, od 29.4.2025. nasljednice upućene da u roku od 30 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrenu parnični postupak protiv ĐU, radi utvrđenja činjenice da stan na adresi [adresa] ulazi u ½ dijela u ostavinsku masu kao bračna stečevina ostaviteljice pok. HU i ĐU. Postupajući po navedenom rješenju, nasljednice u danom im roku pokreću ovaj parnični postupak. Tužiteljice su kćeri pok. HU i samog tuženika. Pok. HU supruga je tuženika ĆU te je taj brak trajao od 24. studenog 1957., a prestao smrću pok. HU

– 7.9.2024. U tom braku rođeno je 4. djece, i to ovdje tužiteljice: ŽU, CU, OU, te četvrta sestra MU (koja je svoj nasljedni dio ustupila tuženiku te stoga naslovni sud rješenjem o upućivanju u parnicu upućuje tužiteljice pokrenuti postupak samo protiv tuženika). Tužiteljice su tijekom ostavinskog postupka - koji se vodi pred povjerenikom naslovnog suda – javnim bilježnikom:

ŽUI zatražile da se kao ostavinska imovina iza pok. HU uvrsti i ½ nekretnine na adresi: [adresa], s obzirom da ista predstavlja bračnu stečevinu pok. HU (njihove majke), a što su im ostali (su)nasljednici – ovdje tuženik ĆU (otac tužiteljica) i MU (sestra tužiteljica - koja je svoj nasljedni dio ustupila ĆU) osporili. ĆU upisan je kao samovlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], k. č. br.: [katastarska čestica], zk. ul.: [broj ZK uloška], u naravi: [adresa], dvorište površine 806 m2, garaža površine 33 m2, stambena zgrada, [adresa], površine: 254 m2, i to 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), stan u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 72.00 čm s pripadajućim spremištem koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi. Predmetna nekretnina dodijeljena je ĐU na korištenje temeljem ugovora o korištenju stana od 18.10.1972., od strane „Stanoinvesta“, te je tuženik ĆU isti stan otkupio 29.9.1997. temeljem ugovora o prodaji istog stana, SU-004464/97, od 9.9.1997. Prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (Službeni list SFRJ broj 11/66 i 32/68, dalje ZSO) koji je bio na snazi u vrijeme kad je sporni stan dodijeljen ocu stranaka na korištenje (1972.), roditelji tužitelja (majka pok. HU i ovdje tuženik ĆU) po samom Zakonu bili su sunositelji stanarskog prava. Naime, prema odredbi čl. 18. st. 2. ZSO-a kad je ugovor o korištenju stana zaključio jedan od bračnih drugova koji žive u zajedničkom domaćinstvu, nositelj stanarskog prava je i drugi bračni drug, ako oni nisu drukčije ugovorili ili ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Prema odredbi čl. 6. st. 2. i 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN br. 43/92-pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 11/96, 68/98 i 96/99, dalje Zakon o prodaji stanova) oba su bračna druga, kao sunositelji stanarskog prava, imali pravo zajednički otkupiti stan, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog. Sukladno čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima. Nadalje, kako je predmetni stan otkupljen na ime tuženika, tužiteljice ističu da je isti stekao pravo vlasništva na ovom stanu za vrijeme trajanja braka, a kako ova imovina potječe iz imovine stečene radom za vrijeme trajanja braka, predmetni stan bi predstavljao bračnu stečevinu. Ovakav stav izražen je i u odluci USRH, U-III-2686/05, od 5. ožujka 2008. - Pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi koje je ovlašćivalo imatelja tog prava na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva. Stoga je pravo vlasništva na stanu koji je otkupljen u ime jednog bračnog druga kao imovinsko pravo bilo bračna stečevina, kao što je i ovdje slučaj. Zakon o nasljeđivanju određuje da će sud, ako se nasljednici spore o činjenicama ili primjeni prava, prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke da provedu parnicu u slučajevima ako između nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u ostavinu, a što je i ovdje slučaj, s obzirom da ĆU (nasljednik po zakonu i po ustupu od drugog nasljednika), spori da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu njega i pok. majke tužiteljica HU. Slijedom navedenog, tužiteljice kao zakonske nasljednice iza pok. HU imaju pravni interes da se utvrdi da prethodno opisana imovina predstavlja bračnu stečevinu pok. HU, te da čini ostavinsku imovinu pok. HU, pa predlažu da naslovni sud izvede predložene dokaze, te da, pa makar zbog ogluhe i/ili izostanka donese presudu kao u izreci ove presude. Svoje tvrdnje tužiteljice su potkrijepile dokumentacijom na str. 9-35 sudskog spisa (izvadak iz zemljišne knjige, izvadak iz knjige položenih ugovora, ugovor o prodaji stana, ugovor o korištenju stana, zapisnici javnog bilježnika od 3. prosinca 2024. i 7. siječnja 2024., 13. prosinca 2024., vjenčani list, , smrtni list, rješenje o prekidu ostavinskog postupka od 29. travnja 2025.).

2. Tuženik je rješenjem od 13. lipnja 2025. pozvan na davanje odgovara na tužbu u roku od 45 dana uz upozorenje na posljedice ne podnošenja odgovora na tužbu. Tuženik je uredno primio tužbu i navedeno rješenje od 13. lipnja 2025. dana 3. srpnja 2025. (dostavnica na poleđini str. 39 sudskog spisa) i u ostavljenom roku se nije očitovao na navode iz tužbe, odnosno nije dostavio odgovor na tužbu.

3. Primjenom čl. 331b. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je odlučio kao u izreci ove presude jer osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje su tužiteljice predložile ili s općepoznatim činjenicama, ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a sud ne nalazi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati iz čl. 3. st. 3. istog Zakona.

4. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa). Tako je tužiteljicama zastupanom po punomoćnici odvjetnici priznat trošak sastava tužbe (prema vrijednosti predmeta spora navedenom u tužbi) po 100 bodova prema Tbr. 7/1., što se uvećava za zastupanje za II. i III. tužiteljicu, sukladno Tbr. 40 Tarife, odnosno ukupno 120 bodova. Vrijednost boda je 2 eura, što iznosi ukupno 240 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 300 eura. Na taj iznos se pribraja trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura (plaćena je polovica propisanog iznosa sukladno čl. 7. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23)), te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eura tako da ukupni trošak koji je tuženik dužan platiti tužiteljicama iznosi 353,10 eura. Kako su tužiteljice zatražile i naknadu zakonskih zateznih kamata, sud je takav zahtjev i prihvatio od dana donošenja presude, a kako je to i propisano čl. 151. st. 3. ZPP-a (NN 80/22). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 17. studenog 2025.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana po primitku pisanog otpravka iste. Žalba se predaje pisano u 5 istovjetnih primjeraka putem ovog suda.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a)

DNA:

1. tužiteljicama po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe

2. tuženiku