REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-5089/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 17. studenog 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50-3511317 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 06.06.2006.g., u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.
2. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju, BĐ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 638,06 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.06.2025.g. do isplate, u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju, BĐ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata isplati iznos od 1.193,43 EUR, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 316,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 6.6.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 628-50-3511317, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.273,91 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Tuženik je tužitelju dana 7.6.2006. prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 638,06 EUR (tzv. ulazna naknada). Navedena odredba po kojoj je ugovorena obveza plaćanja ulazne naknade je ništetna, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka iste.
2. Tužitelj ističe kako mu je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja te je stoga nedvojbeno da se temeljem čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 3. Ugovora ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. Sporna odredba protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Tuženik tužitelju prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu i visinu troškova koji mu navodno nastaju prilikom isplate kredita po pojedinim stavkama, a da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od Korisnika kredita slijedom čega tužitelj nije niti bio u mogućnosti da donese cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom.
3. Predmetna odredba je ništetna i s aspekta čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, obzirom je za tužitelja kao ugovornu stranu koja se obvezala na plaćanja sporne naknade, ista obveza bila potpuno neodređena i neodrediva budući mu tuženik istu nije jasno i nedvosmisleno predočio po strukturi, postotku, namjeni niti visini. Tužitelj ističe i da je i recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdila da se u slučaju ugovornih odredbi kojima je određena obveza Korisnika kredita na plaćanje naknade prilikom isplate kredita, radi o nepoštenim i stoga ništetnim ugovornim odredbama (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev- 266/2024 od 9.10.2024., Rev-673/2023 od 13.2.2024., Rev-1035/2024 od 6.11.2024.)
4. Pored glavničnog iznosa jednokratne naknade koja je tužitelju naplaćena prilikom isplate kredita, tužitelj u posebnoj točci (točka 3. tužbenog zahtjeva), kao jedan glavnični iznos potražuje i iznos zakonskih zateznih kamata sa tijekom od dana 7.6.2006.g. (dan plaćanja naknade) do dana 31.5.2025. Zakonske zatezne kamate obračunate na iznos jednokratne naknade od dana 7.6.2006. do dana 31.5.2025. iznose 1.193,43 EUR te tužitelj obračun istih prilaže uz tužbu. Tužitelj na glavnični iznos od 638,06 EUR potražuje zakonske zatezne kamate od dana 1.6.2025. (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate jer navedeni tijek kamata nije uglavničen.
5. Slijedom svega iznesenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev opisan u točkama I.-III. izreke ove odluke te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška. U prilogu opisane tužbe tužitelj kao dokaze prilaže: presliku Ugovora o kreditu broj 628-50- 3511317, obračun zakonskih zateznih kamata i Potvrdu o naplati naknade tužitelju.
6. Sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 22.7.2025. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331b st. 1. ZPP-a. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 3.9.2025.
7. Tuženik u određenom roku od 30 dana, kao niti do dana donošenja ove odluke, nije podnio odgovor na tužbu. Budući tuženik nije osporio istinitost navoda tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva, a isto proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu suprotnosti s podnesenim dokazima, to je temeljem čl. 331.b ZPP-a donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
8. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a a odnosi se na naknadu troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (1.831,49 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. 1.). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV u iznosu od 50,00 EUR, trošak iznosi 250,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 33,18 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 316,36 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.11.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 17. studenog 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dna:
- tužitelju po pun. uz rj o pristojbi na presudu zbog ogluhe (33,18 EUR)
- tuženiku
