REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-982/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa supruga TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV, OIB: 32420472134, radi utvrđivanja poreza na kuću za odmor, 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu KLASA: UP/II-410- 03/24-01/102, URBROJ: 2170-02-01/3-25-8 od 2. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Baška, Jedinstvenog upravnog odjela, KASA: UP/I-410-05/24-01/970, URBROJ: 2170-15-03-02/4-24-1 od 2. kolovoza 2024, utvrđen je tužitelju porez na kuću za odmor za 2024. za objekt na adresi [adresa], površine 312,30 m[2] , u visini od 4,00 EUR po m , odnosno u ukupnom iznosu od 1.249,20 EUR. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-03/24-01/102, URBROJ: 2170-02-01/3-25-2 od 15. siječnja 2025. odbijena kao neosnovana.

2. Budući da je tužitelj u toj tužbi istaknuo da je on suvlasnik u ½ dijela te nekretnine, a ne njezin vlasnik, koja činjenica do tada nije bila poznata javnopravnim tijelima, tuženik je donio ovdje osporeno rješenje KLASA: UP/II-410-03/24-01/102, URBROJ: 2170-02-01/3-25-8 od 2. travnja 2025.

3. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-03/24-01/102, URBROJ: 2170-02-01/3-25-8 od 2. travnja 2025., poništeno je rješenje istog tijela KLASA: UP/II- 410-03/24-01/102, URBROJ: 2170-02-01/3-25-2 od 15. siječnja 2025., te rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-410-05/24-01/970, URBROJ: 2170-15-03-02/4- 24-1 od 2. kolovoza 2024. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da također smatra da navedena rješenja treba poništiti, ali ne samo iz razloga zbog kojeg je to smatrao tuženik, već i zato što predmetna nekretnina nije kuća za odmor, već kuća za stanovanje. Stoga navodi da nema zakonske osnove da se za nju utvrdi porez kao da je kuća za odmor. Smatra da navedeno dokazuje potrošnja vode- izvod iz potrošnje vode izdan od strane Ponikve usluge d.o.o. u kojem da stoji da je potrošnja vode u cijeloj 2024., iznosila 0 samo u periodu od 13. do 29. veljače 2024., dok da je u periodima od 8. do 31. siječnja te od 7. do 30. studenog 2024. iznosila 1. To stoga što je u kući bio sam zbog čega je potrošnja bila minimalna. Iz tih razloga navodi da je vidljivo da se predmetna kuća koristi za stanovanje i da se u njoj nalazi težište njegovih životnih interesa. Dodatno navodi da je isto vidljivo i iz potrošnje za prethodnu godinu, odnosno da je od 2. kolovoza 2023. do 2. kolovoza 2024. vidljivo da je potrošnja voda iznosila 0 samo u periodu od 7. do 31. prosinca 2023. Slijedom navedenog smatra da su pogrešno utvrđene činjenice u provedenom postupku, a na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i sam riješi ovu stvar, podredno da naloži postupanje sukladno navodima iz tužbe.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu. Dodatno je naveo da je tužitelj dostavio podatke o potrošnji vode za predmetnu nekretninu iz koje da se vidi kontinuitet potrošnje u razdoblju od ožujka do listopada 2024., dok u siječnju, veljači i studenom 2024. ona iznosi 0 m3 ili neznatnih 1 m3. Ističe da je prema potrošnji vode u 2023. razvidno da se nekretnina koristila samo povremeno ili sezonski, zbog čega smatra da je postojala osnova za utvrđivanje poreza na kuću za odmor za tu nekretninu. Zaključno navodi da podaci o potrošnji vode ukazuju na povremeno odnosno sezonsko korištenje nekretnine, odnosno da se ona ne koristi za stalno stanovanje. Također, navodi i da se podaci o potrošnji električne energije podudaraju s razdobljem potrošnje vode na način da je veća potrošnja električne energije u toplijem dijelu godine kad se nekretnina pretežno koristila. Osim toga, navodi i da je prvostupanjsko tijelo zatražilo podatke od Grada Rijeke o tome plaća li tužitelj porez na kuću za odmor u [adresa], gdje njegova supruga i suvlasnica predmetne nekretnine ima prijavljeno prebivalište, na adresi [adresa]. S obzirom da je na temelju odgovora Grada Rijeke utvrđeno da navedeni nisu obveznici poreza na kuću za odmor u gradu Rijeci, kao i da je iz pribavljenih podataka Turističke zajednice Općine Baška utvrđeno da se ovdje predmetna nekretnina iznajmljivala u razdoblju od svibnja do rujna 2023., tuženik je zaključio da se ovdje radi o kući za odmor te da tužitelj podliježe oporezivanju iako se radi o mjestu prijavljenog prebivališta poreznog obveznika.

6. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li pravilno i zakonito javnopravna tijela utvrdila da se predmetna nekretnina koristi kao kuća za odmor, te da posljedično tome, podliježe oporezivanju.

7. U ovom sporu provedena je rasprava 10. studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

8. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te navodi da je u drugostupanjskom rješenju od 2. travnja 2025., netočan navod glede potrošnje vode u kojem se navodi da je potrošnja vode evidentirana od svibnja do studenog 2023., a iz dokumentacije iz spisa vidljivo je da se ista ne bilježi od 7. prosinca do 31. prosinca 2023. i od 16. siječnja do 30. travnja 2023., a u 2024. netočno da se navodi da je potrošnja zabilježena od travnja do kolovoza 2024., što isto tako nije točno jer da je zabilježena konstantno osim od 13. veljače do 29. veljače 2024. kada je potrošnja 0 i samo jedan dan 7. studenog 2024. Također potrošnja struje koja se evidentira u nešto dužim vremenskim razmacima da je konstantno evidentirana, nema perioda bez potrošnje i to zato što u onim kraćim vremenskim razdobljima kada nisu boravili u kući su ostali ukopčani, frižideri, zamrzivač itd. Nadalje ističe kako dostavlja dodatnu dokumentaciju koja potvrđuje navode tužitelja da [adresa] nije kuća za odmor već da se koristi za stanovanje i to kako slijedi. Nadalje dostavlja dodatnu dokumentaciju koja potvrđuje tvrdnje tužitelja sve kako slijedi. Dokumentacija Elektroprimorja od 9 mjeseca 2023. do proljeća 2025. koja bilježi konstantnu potrošnju. Nadalje dokumentacija Ponikve usluga d. o. o., za cijelu 2024. godinu do 26. rujna 2025. u kojoj je zabilježena stalna potrošnja osim perioda od 13. veljače 2024. do 29. veljače 2024. i jedan dan 7. studenog 2024. te stalna potrošnja do 28. rujna 2025. Napominjem da tužitelj se bavi i iznajmljivanjem turistima u zgradi u kojoj stanuje, a istovremeno u njoj boravi te izvan sezone uređuje okoliš, objekt i sl. Kratke periode koje boravi izvan objekta da su periodi u kojem odlazi u posjet djeci, a ima troje djece od 43, 40 i 28 godina, te putovanja i toplicama. Nadalje u prethodnom postupku, odnosno rješenju koje je poništeno drugostupanjsko tijelo navodi da podnositelj i supruga nisu porezni obveznici na kuću za odmor u [adresa] gdje supruga ima stan u [adresa] kao i još jednu nekretninu u [adresa]. Stan u [adresa] da je tijekom 2023. ispražnjavan od stvari, čišćen, a tijekom 2024. bio kompletno izvan upotrebe jer da je u njemu u 2024. vršena kompletna adaptacija. Ovjereni ugovor s izvođačem radova sklopljen je 16. travnja 2024., a radovi da su faktički započeli već i prije toga, te prilaže taj ugovor. Prvi izvođač da ih je prevario, nije izveo radove, a i one koje je izveo da su bili pogrešni pa je angažiran drugi izvođač. U spis dostavljam ugovor s prvim izvođačem i račun koji je plaćen drugom izvođaču. 2025. da je stan iznajmljen i dostavlja, ugovore o najmu da se vidi da mi ne stanujemo u njemu. Također navodi da je za Zvonimirovu15 da se radi o staroj kući u [adresa] površine samo 30m[2] za koju da je uredno plaćen porez na kuću za odmor za 2024. i porez na nekretninu za 2025. Kuća da je građena 1770. godine i u njoj u sezoni da borave obitelji naše djece. Predlaže da se poništi rješenje odnosno da se u istom navede da se poništava kako zbog prethodnih propusta organa koji ga je donio tako i zbog činjenice da je [adresa] kuća u kojoj se stanuje jer iz svih dokaza proizlazi da je u njoj životno težište tužitelja.

9. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te dodaje da je porez na kuće za odmor godišnji porez te za poreznu obvezu za 2024. da su se koristili podaci prethodne godine 2023. Podatke da je isto tako dostavio sam tužitelj u svojoj žalbi na prvostupanjsko rješenje i koji su upućivali na povremeno odnosno sezonsko korištenje nekretnine. Dokaze koje tužitelj navodi utječu na 2024. i 2025. tako da smatra da nemaju utjecaja na utvrđivanje porezne obveze za 2024.

10. Opunomoćenica tužitelja na navode tuženika iskazuje da stranke koje dostavljaju podatke su obvezne dostaviti podatke do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, ako promatramo period od 31. ožujka 2023. do 31. ožujka 2024. dostavljeni dokazi također da dokazuju da je težište životnih interesa tužitelja bilo na nekretnini [adresa].

11. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Odredbom članka 13. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 152/24) propisano je da će se postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po Zakonu o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23) završiti po odredbama toga Zakona.

14. Odredbom članka 2. stavka 1. točkom 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23, dalje: ZLP) definirana je kuća za odmor, kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

15. Odredbom članka 25. stavkom 1. ZLP-a propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

16. Odredbom članka 27. stavka 1. ZLP-a propisano je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti.

17. Odredbom članka 49. stavka 1. ZLP-a propisano je da obveznik poreza na kuće za odmor mora nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o kući za odmor koji se odnose na mjesto gdje se nalazi taj objekt te korisnu površinu, kao i podatke o poreznom obvezniku. Stavkom 2. istog članka propisano je da podatke iz stavka 1. ovoga članka treba dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor.

18. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je kuća za odmor ona zgrada ili njezin dio, koja se koristi povremeno ili sezonski te da porez na takve kuće za odmor plaćaju njihovi vlasnici. Pri tome na utvrđivanje statusa kuće za odmor nije od utjecaja obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova i soba.

19. U provedenom postupku javnopravna tijela utvrdila su da se predmetna nekretnina koristi povremeno odnosno sezonski, a na temelju pribavljenih podataka od strane Turističke zajednice Općine Baška o pružanju usluga iznajmljivanja turistima u 2023. u periodu od svibnja do rujna te godine. Osim toga, i na temelju prikupljenih podataka od strane komunalnog poduzeća Ponikve usluga d. o. o., o potrošnji vode, a iz kojih je razvidna potrošnja samo u dijelu godine i to u periodu svibnja do studenog 2023., dok je u preostalim mjesecima potrošnja nepostojeća ili neznatna. Osim toga, i pribavljeni podaci o korištenju električne energije pokazuju veću potrošnju u istom razdoblju, kad se nekretnina neupitno koristila. Također, u provedenom postupku prikupljen je i podatak o tome plaća li tužitelj porez na kuću za odmor u [adresa], gdje njegova supruga, ujedno i suvlasnica predmetne nekretnine, ima prijavljeno prebivalište te je od [adresa] dobivena obavijest da oni nisu obveznici poreza na kuću za odmor u gradu Rijeci. Imajući u vidu navedene činjenice utvrđene u provedenom upravnom postupku te da tužitelj niti u ovom sporu nije priložio dokaze, već samo različito tumačenje o potrošnji vode i stalnosti boravaka u predmetnoj nekretnini, a iz kojih dokaza bi nedvojbeno proizlazilo da on uistinu stanuje u predmetnoj nekretnini i da na toj adresi ima težište životnih interesa, ocjena je Suda da su javnopravna tijela pravilno utvrdila da se predmetna nekretnina ne koristi stalno, već sezonski, zbog čega ona podliježe oporezivanju prema ZLP-u. Naime, da tužitelj stalno boravi u predmetnoj nekretnini potrošnja vode bila bi konstantna tijekom cijele godine, s periodima veće i manje potrošnje, jednako kao i potrošnja električne vode. Osim toga, suvlasnica predmetne nekretnine i tužiteljeva supruga ima prijavljeno prebivalište u [adresa], za koju nekretninu tužitelj i njegova supruga ne plaćaju porez na kuću za odmor, iz čega je također razvidno da ovdje predmetna nekretnina ne predstavlja mjesto stalnog boravka i težište životnih interesa tužitelja.

20. Nadalje, s obzirom da je tuženik u osporenom rješenju utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u suvlasništvu tužitelja i njegove supruge, a da je prvostupanjskim rješenjem i ranijim rješenjem tuženika predmetna obveza utvrđena samo tužitelju, osnovano je tuženik osporenim rješenjem vratio predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu s uputom da je potrebno utvrditi stvarno stanje vlasništva te prema utvrđenom donijeti novu odluku o predmetnoj obvezi sukladno Odluci o lokalnim porezima Općine [adresa] ("Službene novine Primorsko-goranske županije", broj 41/23 i 34/24), ZLP-a, Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22) i Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21).

21. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. studenog 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja, supruzi TŠ iz [adresa]

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV