Poslovni broj: 82P-3139/2019-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji Korneliji Dodig, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. ČP OIB: [osobni identifikacijski broj], R [adresa], koje zastupa punomoćnik Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Fuština, odvjetnika u Šibeniku i zamjenice zakonskog zastupnika tužene Republike Hrvatske – Igranke Šumera, zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj RP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) temeljem nasljeđivanja postao stvarni i isključivi vlasnik dijela nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] i to upravo onog dijela označenog u skici mjesta očevida tvrtke Geonexus d.o.o. od dana 04.10.2024., slovima A-B-C-D-E-F-S-M-L-A u površini od 8872 m².

II. Utvrđuje se da je tužiteljica BP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) temeljem nasljeđivanja postala stvarna i isključiva vlasnica dijela nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] i to upravo onog dijela označenog u skici mjesta očevida tvrtke Geonexus d.o.o. od dana 04.10.2024., slovima G-H-I-J-K-P-G u površini od 3967m².

III. Utvrđuje se da je tužitelj ČP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) temeljem nasljeđivanja postao stvarni i isključivi vlasnik dijela nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] i to upravo onog dijela označenog u skici mjesta očevida tvrtke Geonexus d.o.o. od dana 04.10.2024., slovima F-G-P-K-L-M-S-F u površini od 4521m².

IV. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 da naknadi tužiteljima ad. 1. RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. BP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 3. ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 1.856,18 EUR-a, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana tuženica, premda dio predmetne nekretnine, naziva „Bila glavica“, koji u naravi predstavlja vinograd-maslinik s cca 50 maslina, površine 20.000,00 m2, je u posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika više od 130 godina. Taj dio čestice da je nakon smrti OP, strica prednika tužitelja, prešao na njihova oca AP, a nasljedstvom na tužitelje. Naime, isto da proizlazi iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog pred Općinskom sudom u Šibeniku 7. lipnja 1965. između OP, s jedne strane te DP i FP, s druge strane, kao i Zapisnika o ostavštini pok. OP od 19. studenog 1975. Nadalje, presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-210/1991 od 19. veljače 1991. da je utvrđeno kako je CP vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u površini od oko 20.000,00 m2. Svakom od tužitelja da je, temeljem nasljeđivanja, pripao točno određeni dio nekretnine. Budući da je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tužena, da su joj se prije pokretanja ovog postupka obratili sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no da je tužena zahtjev odbila. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provedenog uviđaja na mjestu spora, tužitelji su konačno predložili donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2. Tužena Republika Hrvatska se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da budući da tužitelji pravo vlasništva temelje na institutu dosjelosti da trebaju dokazati da su u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine 40 godina do 1941., pa ukoliko tužitelju to ne dokažu da predlaže da se njihov zahtjev odbije kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem: Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. lipnja 1965. (list 3 spisa), Zapisnika o ostavštini od 19. studenog 1975. (list 4 spisa), Presude Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-210/1991 od 19. veljače 1991. (list 5 spisa), Geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja izrađenog po GROMATIC KR d.o.o. u prosincu 2019. (list 6 spisa), Odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora broj N-DO-214/2019 od 11. prosinca 2019. (list 7 spisa), Rješenja o nasljeđivanju Nevenke Nakić javnog bilježnika u [adresa] posl.br. O-416/2016 od 13. travnja 2016. (list 31 i 32 spisa), Precrta katastarskog plana od 29. lipnja 1992. (list 33 spisa), Skice mjesta uviđaja izrađena po vještaku Vinku Perišiću u predmetu P- 819/1984 (list 34 spisa), Skice mjesta očevida od 4. listopada 2024. s uklopima na ortofoto iz 2020. i 1968. (list 47-49 spisa), uviđaja na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika Krste Vrljevca te su saslušani svjedoci HP i UP, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

6. Nesporno je među strankama, a kako je to razvidno i iz zemljišnih knjiga da je tužena upisani zemljišnoknjižni vlasnik čest. br. 15696/1, K. O. [katastarska općina], pa je dakle ispravna pasivna legitimacija, kao i da su se tužitelji prije podnošenja tužbe obratili tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je tužena odbila, dok je sporno stjecanje prava vlasništva dijelova predmetne nekretnine od strane tužitelja, nastavno na njihove pravne prednike.

7. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavljaju dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] koji su na Skici mjesta očevida od 4. listopada 2024. izrađenoj po vještaku Krsti Vrljevcu iz Geonexusu d.o.o. u [adresa], označeni slovima A-B-C-D-E-F-S-M-L-A u površini od 8872 m² (tužitelj ad. 1.), slovima G-H-I-J-K-P-G u površini od 3967m2 (tužiteljica ad. 2.) i slovima F-G-P-K- L-M-S-F u površini od 4521m² (tužitelj ad. 3.), a koji su ujedno identično prikazani na Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja izrađenog po GROMATIC KR d.o.o. u prosincu 2019. i to:

a) prva cjelina na snimku da je označena plavom bojom i slovima A-B-F- E-C-D-A, ima površinu od 8872 m2 i na njoj se nalazi kuća sagrađena po kazivanju tužitelja pred rat, a oko kuće i u dužini nekih 50 m od asfaltiranog puta se nalazi uređeni maslinik, rubne točke predmetnog dijela su obilježene drvenim i metalnim tondinima i crvenom bojom;

b) druga cjelina da je prema snimku omeđena slovima D-E-G-H u površini od 4521 m2, a koja je na terenu fizički podijeljena suhozidom koji otprilike nekretninu dijeli na 2 jednaka dijela, u dužini od asfaltirane ceste od cca 50 m se također nalazi uređeni maslinik;

c) treća cjelina da je prema snimku omeđena slovima H-G-J-I-H u površini od 3967 m2, u naravi također predstavlja maslinik u prvih 40-50 m od asfaltiranog puta, dok je ostatak nekretnine kao i kod prije navedenih cjelina zarastao u nisko raslinje i makiju;

- ukupna površina svih opisanih dijelova da iznosi 17 360 m2, a u odnosu na skicu mjesta uviđaja iz 1985. od ing. Perišića, prikazane površine prikazuju cca 20 000 m2, što položajno odgovara prikazanom geod. situac. nacrtu, s tim što su u skici iz 1985. površine dane prema procjeni;

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženice, dok je u razdoblju ranijeg društvenog uređenja bila u režimu društvenog vlasništva, a što među strankama nije sporno (ovo potonje polazeći i od navoda tužene istaknutih u odgovoru na tužbu),

- da se predmet spora (narodnog naziva „Bila glavica“), kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka i to: iskaza svjedoka ŠP, rođ. 1943. i UP, rođ. 1957., koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na spornim realnim dijelovima predmetne nekretnine, kao i saznanjima stečenima od starijih članova obitelji, te kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe i tijekom postupka, niz generacija kontinuirano nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja, i to najkasnije počevši od početka 50-ih godina prošlog stoljeća, (a od kojeg vremena je u postupku stariji saslušani svjedok HP imao neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta) i u posjedu jednake kvalitete njegovih pravnih prednika (i to djeda FP, koji je preminuo 30-ih godina prošlog stoljeća, i koji je na predmetu spora sadio vinograd i masline, oca AP i strica OP), kao i da su sporni realni dijelovi predmetne nekretnine (ranije sastavni dijelovi većeg kompleksa u vlasničkom posjedu obitelji OP odgovarajući dijelovi kojeg su diobama unutar te obitelji pripali pojedinim članovima iste), a na kojima su vidljivi i stari kameni suhozidi, te po imenovanima kontinuirano korišteni u poljoprivredne svrhe (kao vinograd, a kasnije i kao maslinik); iz njihovih iskaza proizlazi i da bi LP (prema rješenju o nasljeđivanju nasljednica pok. AP) preminula, a njezini nasljednici da su njezina djeca- tužitelji;

- suviše, Presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-210/1991 od 19. veljače 1991. utvrđeno je da je AP pok. FP (otac tužitelja) vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u površini od oko 20.000,00 m2, naziva „Bila Glavica“, u naravi vinograd-maslinik i ograda, sukladno skici mjesta uviđaja izrađenoj po vještaku Vinku Perišiću u predmetu P-819/1984, koji postupak je prethodio istom, a koji sukladno nalazu i mišljenju vještaka Krste Vrljveca (dan u ovom postupku, na koji stranke nisu imale prigovora) položajno odgovora predmetu spora, pa osim personalnih postoje i materijalni dokazi koji potvrđuju navode tužitelja, najkasnije u razdoblju od 1984.

8. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu, međutim, a s obzirom na životnu dob u postupku saslušanih svjedoka, te kako isti obzirom na to ne mogu ni imati neposredna saznanja o stanju na terenu od vremena kad su prednici tužitelja došli na to područje u Primoštenu, valja reći da ZPP ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posrednih saznanja o pravno odlučnim okolnostima (Rev-1414/2014-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/1993- 2 od 7. travnja 1993., Rev-577/1998-2 od 28. veljače 2001.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

9. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

10. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od činjeničnih navoda tužbe i navoda tužitelja isticanim tijekom postupka, iz kojih proizlazi i da se predmet spora dugi niz generacija nalazio u neometanom vlasničkom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika, utvrđenja su ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika glede spornih realnih dijelova predmetne nekretnine izvršavan najkasnije počev od početka 50-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok tužena Republika Hrvatska tijekom postupka nije niti isticala tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda, kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da su pravni prednici tužitelja odgovarajuće realne dijelove predmetne nekretnine stekli makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki

- izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a, u trajanju od 40 godina, i koji je svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, a tužitelji nastavno na njih i nasljeđivanjem (čl. 128. ZV-a), zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti i presuditi kao u točci I., II. i III. izreke.

11. Tužitelji su stavili zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog im zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to: za sastav tužbe od 23. prosinca 2019. u visini 100 bodova, prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14-ispravak, 107/15, 37/22 i 126/2., odnosno „Narodne novine“ broj 138/23, i 107/25 dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima održanima 4. listopada 2024., 12. lipnja 2024. i 15. listopada 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife u visini od po 100 bodova za svaku radnju, te podnesak od 20. veljače 2025. prema Tbr. 8.1. u visini 100 bodova, ukupno 500 bodova uvećano za PDV u iznosu od 25% sukladno Tbr. 46., trošak uviđaja na mjestu spora u iznosu od 500,00 EUR-a te za trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 EUR-a.

11.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora i zahtjev postavljen u troškovniku, sud je cijenio kao opravdan trošak sastava tužbe od 23. prosinca 2019. u visini 100 bodova prema Tbr. 7.1. Tarife, zastupanja na ročištima održanim 4. listopada 2024., 12. lipnja 2024. i 15. listopada 2025., u visini od po 100 bodova za svako prema Tbr. 9.1. Tarife, podneska od 20. veljače 2025. u visini od 100 bodova, prema Tbr. 8.1. Tarife, što ukupno iznosi 500 bodova, a sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife predstavlja iznos od 1.000,00 EUR-a, sve uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, ukupno iznosi 1.250,00 EUR-a čemu se ima pridodati trošak uviđaja na mjestu spora u iznosu od 500,00 EUR-a te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 EUR-a i na presudu u iznosu od 53,09 EUR-a, pa ukupno priznati trošak iznosi 1.856,18 EUR-a.

11.2. Stoga je temeljem članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. u vezi članka 164. stavaka 1. do 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) tužiteljima priznat trošak u iznosu od 1.856,18 EUR-a, koji im je tužena obvezna naknaditi, sukladno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Šibeniku, 17. studenog 2025.

S U T K I NJ A

Kornelija Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuju Županijski sud iz čl. 4 st. 3. Zakon o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14) i čl. 51 st. 3. Pravilnika o radu u sustavu e Spis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

- sadržana na zapisniku objave odluke