Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-1575/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužiteljice TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici SD, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Hrvatska dominikanska provincija „Navještenja Blažene Djevice Marije“, OIB: 53915121897, Kontakova 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-5945/2019-47 od 23. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-5945/2019-47 od 23. listopada 2024. i sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:
„1. Utvrđuje se da su SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnice svaka za ½ dijela fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela zemljišnoknjižne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina] i to onog dijela nekretnine koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl.ing.geod., od 21. lipnja 2022. br. Vj 35/2022 označen likom A-B- C-D-A, površine 2590 m2.
Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl.ing.geod., od 21. lipnja 2022. br. Vj 35/2022 čini sastavi dio ove presude.
2. Ovlašćuju se tužiteljice SD ž. S iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TD ž. Petra iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude provesti parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl.ing.geod., od 21. lipnja 2022. br. Vj 35/2022, označen likom A-B-C-D-A, površine 2590 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].
3. Ovlašćuju se tužiteljice SD ž. S iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TD ž. Petra iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude i prijavnog lista, na temelju kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina], opisane u točki I.2. izreke ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužiteljica SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svake za ½ dijela uz prethodno brisanje prava vlasništva sa imena Hrvatska dominikanska provincija „Navještenja Blažene Djevice Marije“, Zagreb, Kontakova 1, OIB: 53915121897.
4. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljicama parnični trošak sa zateznom kamatom od dana pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.562,50 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su tužiteljice suvlasnice svaka za ½ dijela fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je u nalazu i mišljenju vještaka Daria Blaževića od 21. lipnja 2022. označen slovima A-B-C-D-A, površine 2590 m2, te su točkom II. izreke tužiteljice ovlaštene temeljem presude provesti parcelaciju na način da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provede u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], uz uknjižbu prava (su)vlasništva tužiteljica na novoformiranoj nekretnini (točka III. izreke). Točkom IV. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljicama troškove postupka u iznosu od 3.153,82 EUR.
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi mu troškove postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim raspravnim sucem.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da su suvlasnice svaka u 1/2 dijela geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve kako je to prikazano u skici sudskog vještaka Daria Blaževića od 21. lipnja 2022. koja je sastavni dio presude, te zahtjev da se tužiteljice ovlasti za provedbu parcelacije i uknjižbu prava (su)vlasništva na novoformiranoj čestici uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika.
5.1. Svoj zahtjev tužiteljice temelje na činjenicama dugogodišnjeg i poštenog posjeda sporne nekretnine od strane njihovih pravnih prednika, dakle stjecanju prava vlasništva dosjelošću, dok da su one istu stekle darovanjem od tete (ispravno ujne) HD, koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem. Također, ukazuju da je u odnosu na njihovog pravnog prednika OD pok. T upisana zabilježba agrarne prijave pod brojem Agr 22/39 za zemljišnoknjižno tijelo 153 pod rednim brojem 81.
6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne, te onih koje je utvrdio uvidom u spis istoga suda poslovni broj: P-4461/2018 i priložene isprave, uviđajem i geodetskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka HD i ĐD, te tužiteljice TD, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da iz priloženog z.k. izvatka (str. 5 spisa) proizlazi da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] prirodno neplodno zemljište, šuma, pašnjak, ukupne površine 816740 m2, upisana u ZU 1 k. o. [katastarska općina], na ime tuženika Hrvatska dominikanska provincija „Navještenja Blažene Djevice Marije“, Zagreb, Kontakova 1 i to prema povijesnom izvatku - kao pravnog sljednika ranije upisanog vlasnika Samostana Sv. Križa u Žednom
- da je u posjedovnom listu broj 346 k. o. [katastarska općina] pravna prednica tužiteljica HD upisana kao posjednica za 25/17588 dijela čest. zem. [katastarska čestica]/3
- da je katastar u [adresa] osnovan 1951., te su svi podaci na česticama upisani na temelju revizije na terenu (bez ikakvih dokumenata i očitovanja do tada upisanog posjednika)
- da je prije revizije u posjedovnom listu broj 40 k. o. [katastarska općina] kao posjednik na nekretnini oznake 458/3 bio upisan Samostan Sv. Križa Žedno
- da je rješenjem Općinskog suda u Trogiru poslovni broj: O-246/1997-4 od 18. studenog 1997. nasljednikom iza pok. HD proglašen sin KD
- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] poslovni broj: O- 337/11-4 UPP/OS-[adresa]-161/11 od 2. veljače 2012. nasljednikom iza pok. KD proglašena supruga HD, između ostalog i na nekretnini - izvanknjižno vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina] prema posjedovnom listu broj 346 k. o. [katastarska općina] - da je 18. studenog 2019. između HD kao darovateljice i ovdje tužiteljica SD i TD kao daroprimateljica zaključen Ugovor o darovanju, između ostalog i nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina] (upisane u posjedovni list broj 346 k. o. [katastarska općina]), svakoj daroprimateljici u ½ dijela
- da iz povijesnog vlasničkog lista za nekretnine upisane u ZU 1 k. o. [katastarska općina], među kojima je i nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], proizlazi da je 22. travnja 1939. na z.k. tijelu 153 pod rednim brojem 81. zabilježena agrarna prijava pravnog prednika tužiteljica OD, pod brojem Agr 22/39
- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da je predmet spora nekretnina sa svih strana omeđena starim kamenim suhozidom, na čijem zapadnom dijelu se nalazi pet stabala masline, u istočnom dijelu jedna suha smokva, dok je preostali dio zarastao u nisko raslinje s nekoliko stabala borova, što proizlazi i iz priloženih fotografija (str. 30, 305 i 306 spisa)
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Daria Blaževića proizlazi da je sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zv. Draga Bečevica prikazao slovima A-B-C-D-A, površine 2590 m2
- da iz iskaza svjedokinje HD (ujne tužiteljica) proizlazi da je njezin suprug spornu nekretninu stekao nasljeđivanjem od oca MD i majke HD (H), koji su zajedno sa djedom OD obrađivali tu zemlju na način da su sadili smokve i masline, da je parcela inače u naravi kamenjar, da je njezina svekrva do kraja 1950-ih vodila kravu i 5-6 ovaca na ispašu na tu zemlju, što je činila i ona, a nije joj poznato da bi netko od njihovih prednika to zemljište dobio od crkve na obrađivanje te da su riješili svoje agrarne odnose i o tome dobili presudu, uglavnom nju osobno i njezine prednike da nikada nitko nije ometao u posjedovanju sporne nekretnine
- da iz iskaza svjedoka ĐD proizlazi da je sporna nekretnina sa svih strana ograđena suhozidima, da su na istoj bile smokve i sijao se buhač, dok se danas na istoj nalaze ostaci starih maslina koje je vjerojatno sadio djed tužiteljica MD i obrađivao ih do svoje smrti prije II. svjetskog rata, a nakon njega istu je nastavila obrađivati supruga H, koja je imala kravu i 5-6 ovaca koje je gonila na ispašu na tu zemlju do 1960-ih, dok danas iste nitko ne obrađuje, a OD da je tu zemlju vjerojatno stekao agrarom, te su svi seljaci plaćali crkvi za obrađivanje zemlje u ulju, žitu i drugim kulturama, a nema saznanja jesu li plaćanje vršili i prednici tužiteljica
- da iz iskaza tužiteljice TD proizlazi da je sporna parcela najprije bila u posjedu njezinog djeda MD koji ju je naslijedio od oca OD, a nakon smrti djeda istu je naslijedila baka HD, koju je naslijedio sin KD, a njega supruga HD, koja je tu parcelu darovala njoj i sestri SD, s kojom je obilazila tu zemlju na kojoj su vidjele samo 5-6 maslina, te istu nisu obrađivale, dok su ranije njezini djed i baka sadili i obrađivali masline, smokve, gonili ovce na ispašu, te ih nikada nitko nije ometao u posjedu, a po pričanju ujne HD poznato joj je da se ništa nije davalo za obrađivanje zemlje, već se prilikom blagdana darovalo svećenika i učitelja maslinovim uljem i sl. - da iz spisa istog suda poslovni broj: P-4461/2018 proizlazi da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice HD protiv tuženika Hrvatska dominikanska provincija „Navještenja Blažene Djevice Marije“, između ostalog i radi utvrđenja prava suvlasništva SD i TD na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 1, i to dijelu koji je u skici vještaka Petra Čorića od 2. lipnja 2017. označen slovima ABCDA u površini od 2605 m2, ovo u bitnome iz razloga što tužiteljica HD ne može tražiti da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva nekretnine jer je istu otuđila pravnim poslom, a ne može osnovano zahtijevati ni da se utvrdi da su stjecateljice TD i SD na temelju pravnog posla postale vlasnice te nekretnine jer za takav zahtjev nije aktivno legitimirana, već takav zahtjev mogu postavljati samo osobe koje su na temelju tog pravnog posla ili po nekom drugom pravnom osnovu stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine, slijedom čega istaknuti prigovor presuđene stvari nije osnovan
- da nije osnovan ni istaknuti prigovor litispendencije, jer je predmet spora u spisu istoga suda poslovni broj: P-5990/2019 sasvim drugi realni geometrijski dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 8886 m2.
7. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je prije svega zaključio da je pravnom predniku tužiteljica, njihovom pradjedu OD, temeljem agrarne odluke Agr-22/39, dodijeljeno predmetno zemljište radi obrađivanja, za što je pravnom predniku tuženika predavao dio uroda, čime je imao status obrađivača, tj. bio u odnosu koji ima obilježja „kmetskog odnosa“, a koji odnosi su ukinuti Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije („Službene novine“ broj 279/30, dalje: Zakon o likvidaciji) od 4. prosinca 1930., te je obrađivana zemlja postala vlasništvo obrađivača. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da su pravni prednici tužiteljica još od prije 2. svjetskog rata (kada je zemljište dodijeljeno OD) u neprekidnom poštenom posjedu predmetne nekretnine, koja je sa svih strana omeđena suhozidima, te je najprije bila vinograd, a zatim da su se sadile i obrađivale masline i sijao buhač, te je do 1960-tih služila za ispašu ovaca i druge stoke, a pravni prednici tužiteljica da su od prve revizije katastra evidentirani kao posjednici, te ih u posjedu nitko nije ometao, slijedom čega su se na strani tužiteljica odnosno njihovih pravnih prednika ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i temeljem valjanog pravnog posla, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio.
8. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio postupajući arbitrarno, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, dok je obrazloženje presude u bitnim dijelovima proturječno samo sa sobom, jer se s jedne strane govori o dodjeli zemljišta predniku tužiteljica temeljem agrarne odluke, dok se s druge strane utvrđuje stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću. U svezi toga ukazuje da su se same tužiteljice pozvale na agrarnu prijavu koju je podnio njihov prednik, u kojoj tvrdi da je obrađivač koji obrađuje tuđu zemlju, iz čega proizlazi da nije bio pošteni posjednik nekretnine. Nadalje, osporava da bi predniku tužitelja, pradjedu OD, bilo dodijeljeno zemljište temeljem agrarne odluke Agr 22/39, koja štoviše ni ne postoji, pa nije jasno temeljem kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključeno da je istom dodijeljena predmetna nekretnina. Također, ističe da prvostupanjski sud nije pregledao niti utvrdio sadržaj zabilježbe agrarne prijave, pa ni da se ista odnosi baš na predmetnu nekretninu. Ističe i da nije dopušteno kombinirati pravni osnov dosjelosti s pravnim osnovom koji proizlazi iz „težačkih“ („kmetskih“) prava, te da pozivanje na obrađivanje zemlje od strane prednika dokazuje nepoštenje posjednika jer znaju da ne obrađuju svoju zemlju već tuđu, u konkretnom slučaju nekretninu u vlasništvu crkve.
9. Osnovano tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer i po ocjeni ovog suda pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da su utvrđene činjenice djelomično protivne ispravama u spisu te je o odlučnim činjenicama izostalo valjano obrazloženje, a što se prije svega odnosi na utvrđenje postojanja agrarne odluke Agr 22/39 i dodijele predmetne nekretnine pravnom predniku tužiteljica, kao i ostvarenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
10. Međutim, kako je relevantne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza, pravilnom ocjenom njihovog sadržaja, to je ovaj sud temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a preinačio pobijanu presudu odlučivši kao u izreci.
11. Tužiteljice svoj zahtjev usmjeren na utvrđenje prava (su)vlasništva dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], osim na sklapanju pravnog posla i nasljeđivanju, temelje na institutu dosjelosti, istovremeno ukazujući da je u odnosu na njihovog pravnog prednika OD postojala zabilježba agrarne prijave pod brojem Agr 22/39, u svezi čega prvostupanjski sud utvrđuje da je temeljem agrarne odluke Agr 22/39 pravnom predniku tužiteljica dodijeljeno predmetno zemljište radi obrađivanja, dakle isti da je bio u odnosu koji ima obilježja „kmetskog odnosa“, a koji odnosi su ukinuti Zakonom o likvidaciji, te je obrađivana zemlja postala vlasništvo obrađivača. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da su se na strani pravnih prednika tužiteljice ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, međutim, valja navesti da se navedena dva pravna osnova stjecanja prava vlasništva međusobno isključuju.
12. Naime, uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije uslijedilo je 1930. kada je temeljem Zakona o likvidaciji na tom području došlo do ukidanja težačkih odnosa feudalnog karaktera, a u cilju provođenja toga Zakona donesena je i posebna Naredba („Službene novine“ broj 279/30 od 4. prosinca 1930.) Težaci koji su do dana stupanja na snagu toga Zakona neprekidno obrađivali takvo zemljište najmanje 30 godina postali su vlasnici, s tim da nisu mogli imati više od 10 hektara obradivog zemljišta, ako broj članova njihove obitelji nije bio veći od 6 članova. Za svakoga daljnjeg člana obitelji težaka priznavalo se pravo vlasništva na još 1/2 hektara obradive površine zemlje sukladno paragrafu 6. Naredbe o provođenju Zakona. U odnosu na zemljište koje je prešlo u vlasništvo obrađivača, njegovim prijašnjim vlasnicima priznato je pravo na odštetu čija je visina ovisila o dužini trajanja zakupnog (težačkog) odnosa, sukladno paragrafu 12/1 Naredbe.
12.1. Težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji, ukinuti su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenog 1946. („Narodne novine“ broj 138/46, 111/47, dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa). Prema odredbi čl. 1. toga Zakona ukinuti su svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, a takvim odnosima (čl. 2.) smatraju se feudalni, kmetski, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih odnosa vlasnik nije sam obrađivao zemlju, već ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Brisanje upisanih težačkih odnosa u zemljišnim knjigama moglo se provesti samo na osnovu odluke kojom se utvrđuje da je težački odnos razriješen odnosno ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. To je mogla biti sudska odluka po Zakonu o likvidaciji iz 1930. koja je postala pravomoćna prije 22. studenog 1946. (kao dana stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa) ili poslije toga datuma, pravomoćna odluka Agrarne komisije odnosno Narodnog odbora kotara donesena na temelju Zakona iz 1946. Dakle, da bi se pravo vlasništva moglo steći na temelju Zakona o likvidaciji nužno je postojanje pravomoćne sudske odluke donesene sukladno paragrafu 30. istog Zakona.
12.2. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi koje su regulirale uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i utvrđeno činjenično stanje, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je pravni prednik tužiteljica njihov pradjed OD razrješenjem agrarnih odnosa stekao pravo vlasništva spornog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica]. To stoga što o tome u spisu ne postoji nikakav podatak odnosno dokaz, dakle ne postoji nikakva odluka o razrješenju agrarnih odnosa (ni pravomoćna presuda donesena temeljem Zakona o likvidaciji, a niti je dokazano da bi pravni prednik tužiteljica uopće bio obrađivač i za to plaćao dohodak, što je pretpostavka za stjecanje vlasništva u smislu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa), time da ne postoji ni agrarna odluka Agr 22/39 (na koju se ne pozivaju ni same tužiteljice), te nije jasno temeljem čega je prvostupanjski sud utvrdio njezino postojanje. Prema priloženom povijesnom izvatku iz zemljišne knjige postoji samo zabilježba agrarne prijave prednika tužiteljice pod brojem Agr 22/39 (na koju se iste pozivaju), koja je zabilježena u odnosu na z.k. tijelo 153 koje se sastoji od 121 čestice, te ničime nije dokazano da se je navedena agrarna prijava odnosila upravo na česticu 458/3 k. o. [katastarska općina], odnosno na sporno zemljište kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u odnosu na koje bi pravni prednik tužiteljica bio u agrarnom odnosu. Osim toga, čin zabilježbe ne predstavlja pravomoćnu presudu kojom bi bio razriješen agrarni odnos, a koja presuda je podloga za stjecanje prava vlasništva prema Zakonu o likvidaciji iz 1930., a ne postoji ni pravomoćna odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju (nadležne temeljem čl. 8. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa) kojom bi bio razriješen agrarni odnos između prednika tužiteljica kao obrađivača te veleposjednika - pravnog prednika tuženika. Također, ne postoji ni odluka o dodjeljivanju zemljišta agrarnom subjektu donesena sukladno odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 111/47, 25/58).
12.3. Prema tome, da bi temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa - njegovim stupanjem na snagu, zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača bilo je potrebno postojanje pravomoćne odluke koja je donesena prije stupanja na snagu toga Zakona (što je u konkretnom slučaju izostalo), a ne postoji niti odluka donesena na temelju toga Zakona, pri čemu nije dokazano niti postojanje agrarne prijave ili upisa valjanog težačkog prava koji bi se odnosio na pravnog prednika tužiteljica na predmetnoj nekretnini, a izostao je i upis posjeda u njegovu korist, jer iz stanja predmeta proizlazi da je upravo pravni prednik tuženika u tom trenutku (1946.) bio upisan kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica], dok je upis pravnog prednika tužiteljica izvršen 1951. u postupku revizije, koju tuženik osporava. Niti iskazima saslušanih svjedoka (HD i ĐD) na siguran način ne može se zaključiti da je pravni prednik tužiteljica na dan 22. studenog 1946. na spornoj nekretnini izvršavao sadržaj agrarnog odnosa, jer svjedokinja HD (koja je s tužiteljicama zaključila predmetni Ugovor o darovanju) čak i osporava da su tu zemlju dobili od crkve na obrađivanje, već tvrdi da je to od davnina bilo njihovo, dok svjedok ĐD (rođen krajem 1950-tih) obzirom na godinu svog rođenja nema neposrednih saznanja o činjenicama koje bi govorile u prilog korištenja sporne nekretnine u relevantno vrijeme (1946. godine).
12.4. Dakle, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke iz čl. 1. i čl. 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, odnosno da je na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razriješen agrarni odnos feudalnog karaktera te da je pravni prednik tužiteljica u svojstvu obrađivača na temelju spomenutog Zakona stekao pravo vlasništva sporne nekretnine.
13. Također se ne može prihvatiti niti zaključak prvostupanjskog suda da je pravo (su)vlasništva predmetne nekretnine od strane pravnih prednika tužiteljica stečeno dosjelošću. Kako što je već prethodno navedeno, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po ta dva osnova se međusobno isključuju. Ovo stoga, jer kada je određena osoba podnosila agrarnu prijavu kao obrađivač na zemljištu za koje je tvrdila da se nalazi u agrarnom odnosu, znači da je bila svjesna da je u posjedu tuđeg zemljišta, odnosno da nije pošteni posjednik.
13.1. Naime, da bi tužiteljice putem svojih pravnih prednika stekle pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] dosjelošću na temelju tada važećih pravnih pravila paragrafa 1460. do 1465. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ-a), zahtjeva se da je posjed zakonit, istinit i pošten, kao i protek vremena od 40 godina obzirom se radi o nekretnini u vlasništvu crkve. U smislu navedenih zakonskih odredbi, jedna od temeljnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, slijedom čega se na temelju posjeda koji je nepošten bez obzira koliko dugo trajao, ne može steći pravo vlasništva. Također i u smislu odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/96, dalje: ZOVO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) posjednik koji zna da nekretnina koju posjeduje nije njegova ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine, bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.
13.2. Pretpostavka o poštenju (savjesnosti) posjeda ispunjena je ako posjednik kroz vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. U konkretnom slučaju pretpostavka poštenja (savjesnosti) nije ostvarena, jer su pravni prednici tužiteljica znali da obrađuju odnosno koriste nekretninu koja je u vlasništvu druge osobe, tj. znali su da su u posjedu crkvenog zemljišta (Muša sv. Križa), koja činjenica im nije mogla ostati nepoznata ukoliko bi tvrdnja tužiteljica o podnesenoj prijavi OD u odnosu na predmetnu nekretninu bila točna (čime bi se imalo smatrati da je prednik tužiteljica bio svjestan činjenice da zemljište nije njegovo), dakle obzirom na tvrdnju o postojanju težačkog - agrarnog odnosa sa pravnim prednikom tuženika, kao i činjenicu da su u katastru upisani kao suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez ikakvih dokumenata, revizijom na terenu i temeljem vlastite izjave, bez očitovanja do tada upisanog posjednika Samostana sv. Križa, pravnog prednika tuženika. Izostankom poštenja posjednika, isti dosjelošću nikako ne može steći pravo vlasništva nekretnine.
13.3. Dakle, tužiteljice nisu dokazale da su dosjelošću putem svojih pravnih prednika kao poštenih posjednika i posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme (jer pravna prednica tužiteljica HD govori o vršenju posjedovnih čina samo do kraja 1950-tih), te potom nasljeđivanjem i darovanjem, stekle pravo vlasništva spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa nije bilo uvjeta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da su tužiteljice i njihovi pravni prednici znali da se radi o posjedu tuđe nekretnine, radi čega na njihovoj strani ne može biti ispunjena osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a to je savjesnost posjeda, neovisno o trajanju takvog posjeda (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2226/2018). Prema pravilu da prednik ne može na nasljednika prenijeti više prava nego što ga sam ima, odnosno da prednica tužiteljica Ugovorom o darovanju nekretnina nije mogla na njih prenijeti pravo koje nije imala - prednici tužiteljica nisu mogli postati nasljednicima, odnosno tužiteljice nisu mogle steći pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem pravnog posla.
14. Obzirom na navedeno, ne ulazeći u ocjenu žalbenih navoda koji nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP-a), žalbu tuženika valjalo je prihvatiti, te pobijanu presudu preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica pobliže opisan u točkama I., II. i III. izreke pobijane presude, a sve temeljem odredbi čl. 373. st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a.
15. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, to je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke.
15.1. Tuženiku pripada trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima 8. listopada 2020., 17. studenog 2020., 27. siječnja 2021., 2. veljače 2023., 25. listopada 2023., 7. prosinca 2023., 7. ožujka 2024., 26. travnja 2024. i 11. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, trošak zastupanja na ročištima 21. rujna 2023. i 13. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište 29. siječnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), trošak sastavljanja podnesaka od 4. ožujka 2024., 11. travnja 2024. i 22. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak i PDV od 25% u iznosu od 712,50 EUR, dakle ukupno 3.562,50 EUR. Tuženiku ne pripada pravo na zatraženi trošak sastavljanja podneska od 7. prosinca 2023., jer je uz isti samo dostavljena punomoć, pa se ne radi o podnesku za koji bi mu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a pripadalo pravo na naknadu troška.
15.2. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tuženika, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
Varaždin, 17. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
