REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-598/2022-82.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Bilandžić-Arbutina odvjetnici iz Garešnice, Vladimira Nazora 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, OIB: 85127306373, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika CR, na ročištu 17. studenog 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.415,91 € (četiri- tisuće-četiristo-petnaest eura i devedeset-jedan cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. i nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja zakonska zatezna kamata se obračunava na iznos od 3.805,78 € od 1. listopada 2015., a na iznos od 610,13 € od 19.veljače 2025., pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoje novčane tražbine tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, prema tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to:

- u iznosu od 743,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlika anuiteta, po osnovi potplaćenih i povlaštenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli,

- u iznosu od 541,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlika anuiteta, po osnovi potplaćenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, da tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.959,01 EUR (dvije-tisuće-devetsto-pedeset-devet eura i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GR podnio je 12. lipnja 2019. tužbu (posl. br. P-898/2019) protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka radi isplate U tužbi navodi u bitnome da je tužitelj s tuženikom 29. listopada 2004. zaključio ugovor o kreditu br. 2402006-103126160 / 51400607-5102100051 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 38.368,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 180 mjeseci, uz ugovorenu valutnu klauzulu za povrat svih obveza iz ugovora i promjenjivu kamatnu stopu koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,490% godišnje, a obračunava se direktnom metodom uz ovlaštenje banci da svojim odlukama vrši promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate, da prilikom zaključenja ugovora nije pregovarano o visini promjenjive kamatne stope niti su tužitelju prezentirani parametri i metode izračuna promjenjive kamatne stope, isto tako tužitelj nije bio u cijelosti informiran o svim činjenicama i rizicima bitnima za donošenje odluke koji se tiču valutne klauzule osobito tečaja CHF, a što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, da je tužitelj s tuženikom zaključio Aneks ugovora o kreditu kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., nepoštenom, a time i ništetnom ugovornom odredbom potrošačkog ugovora o kreditu, proglašena odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banaka, što je u konačnici potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14,

da je presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno proglašena nepoštenom i ništetnom i valutna klauzula vezana uz valutu CHF, da je rješenjem Vrhovnog suda RH u predmetu br. Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. zauzeto pravno stanovište da konverzija kredita uz valutnu klauzulu u EUR, u pogledu kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i postignuti sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, da ove odluke u smislu čl.502.c u vezi s čl.502. st.1. ZPP vezuju sud i u ovoj parnici, da su spomenute sudske odluke od utjecaja na pravni položaj tužitelja u ovom sporu utoliko što se njima implicira da je tužitelj preplatio svoju kreditnu obvezu pridržavajući se u cijelosti svih ništetnih ugovornih odredaba, s tim da tužitelj konverzijom nije u cijelosti obeštećen za preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi, da tužitelj od tuženika nije dobio dokumentaciju po predmetnom kreditu temeljem koje bi bilo moguće provesti preliminarno vještačenje i izračunati visinu tužiteljeve tražbine, čime su ispunjene pretpostavke iz čl.186.b st.3. ZPP-a za određivanje tužbenog zahtjeva nakon što tuženik dostavi potrebne podatke odnosno nakon provedbe vještačenja, pa slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos čiju će visinu tužitelj odrediti tek nakon što tuženik dostavi potrebne podatke odnosno nakon provedbe vještačenja, te da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, uvećane za 3 postotna poena, obračunatima od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 21. listopada 2019. tuženik je prvenstveno prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda budući da je odredbom čl.14. st.1. ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Također u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, i to s više osnova, ističe prigovor zastare utužene tražbine, ukazuje da je kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) i slobodnim očitovanjem volje tužitelja ugovorni odnos s tuženikom uređen je tako da se ima smatrati EUR korisnikom kredita od početka, osporio je da bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile nepoštene i ništetne, naveo da je tužitelj bio dovoljno informiran o ekonomskim posljedicama njihovog ugovaranja o rizicima tečajnih promjena, da su jasne, lako uočljive i razumljive, da tužitelju nije nastala šteta, te je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih anuiteta u iznosu od 5.610,13 Kn kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, te s osnove potplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope u iznosu od 892,80 CHF.

3.1. Rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 14. studenog 2019. odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i sukladno odredbi čl.301. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odmah je nastavljeno raspravljanje o glavnoj stvari.

3.2. Prema stajalištu ovog suda tužitelj je podnio tužbu mjesno nadležnom sudu jer je odredba predmetnog ugovora o kreditu kojom je, za sporove proizašle iz ugovora određena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, nepoštena i ništetna temeljem odredbe čl.49. st.1. i čl.50. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 - dalje: ZZP). Ništa u dokazima koje su stranke podnijele sudu ne ukazuje da se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo i da se ne bi radilo o tipskom ugovoru o kreditu unaprijed formuliranom od strane banke, a imajući u vidu vrijednost predmeta ovog spora te udaljenost između prebivališta tužitelja i [adresa], gdje se nalazi sjedište tuženika, ocijenjeno je da bi trošak putovanja na ročišta mogao otežati tužitelju ostvarivanje njegovog prava na pristup sudu u ovom parničnom postupku, što navodi na zaključak da je prorogacijska klauzula uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

4.1. Rješenjem posl. br. P-898/2019-24 od 22. prosinca 2020., potvrđenim povodom žalbi stranaka rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 129/2021-2 od 23. studenog 2021., ovaj parnični postupak je prekinut do okončanja postupka koji se vodi pred sudom Europske unije povodom zahtjeva Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1042/2017 od 30. rujna 2020 za prethodnu odluku, odnosno za tumačenje Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

4.2. Nastavak postupka određen je rješenjem posl. br. P-898/2019-35 od 14. lipnja 2022. Nastavljeni postupak vodi se pod posl. br. P-598/2022.

5.1. Nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 19. veljače 2025. postavio određen tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320 da tužitelju GR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 4.415,91 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena koja se obračunava na iznos od 3.805,78 € od 1. listopada 2015., a na iznos od 610,13 € od 19.veljače 2025., pa sve do isplate.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

5.2. Tuženik je u podnesku od 29. rujna naveo da se radi o nedopuštenoj preinaci tužbenog zahtjeva.

5.3. Po ocjeni ovog suda nije riječ o preinaci tužbe u smislu odredbi čl.191. st.1. ZPP, već o postavljanju određenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl.186.b ZPP, pa je o tako postavljenom tužbenom zahtjevu meritorno odlučeno ovom presudom.

6. U podnesku od 29. rujna 2025. tuženik je nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja precizirao prigovor radi prebijanja svojih novčanih tražbina s tražbinom tužitelja, i to svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 5.601,41 Kn / EUR 743,43 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose, te svoje tražbine s osnove razlike u kamati u iznosu od 3.400,95 Kn / EUR 541,38 zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

7.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: ugovor o kreditu broj 2402006-103126160 / 51400607-5102100051 od 29. listopada 2004., plan otplate kredita, dopis tuženika - dostava dokumentacije o kreditu od 28. lipnja 2019., Aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5102100051 od 5. veljače 2016., obavijest o izračunu konverzije kredita s izračunom br. 5102287463 na dan 30. 9. 2015., obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, informativni leci, brošure, članci i statistički podaci o kreditima, pregled prometa po partiji kredita 5102100051 za razdoblje 5. 11. 2004. do 29. 9. 2015., obavijesti o promjenama kamatne stope s otplatnim planovima, obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30. prosinca 2013., Metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata i pregled prometa po partiji kredita 5102100051 za razdoblje 1. 9. 2015. do 20. 6. 2019.,

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku

Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb,

- saslušan je tužitelj.

7.2. Pisani iskaz ER podnesen od strane tuženika nije korišten kao dokaz u ovom postupku jer se svjedoci u redovnom parničnom postupku isključivo usmeno saslušavaju pred sudom u skladu s odredbama čl.235. do 249. ZPP. Prijedlog za saslušanje svjedoka BR tuženik je povukao u podnesku od 25. lipnja 2025.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Nesporne činjenice:

- tužitelj i tuženik sklopili su 29. listopada 2004. ugovor o kreditu broj 2402006- 103126160 / 51400607-5102100051 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 38.368,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate kredita na 180 mjeseci i s kamatnom stopom od 5,490 % godišnje, promjenjivom prema odluci banke,

- tužitelj i tuženik sklopili su 5. veljače 2016. Aneks tog ugovora kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR.

10. U ovoj pravnoj stvari primarno nisu bile sporne činjenice, već je temeljni prijepor vezan za pravna pitanja o kojima su stranke imala različita stajališta: jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne, treba li u ovoj pravnoj stvari primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog spora (predmet Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12) i je li ovaj parnični sud vezan za ta utvrđenja, ima li tužitelj pravo na daljnju isplatu i nakon provedene konverzije ugovora o kreditu, ima li tuženik prema tužitelju tražbine po osnovi negativnih razlika rata kredita, je li konverzijom uspostavljena pravična ravnoteža interesa stranaka i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

11. Sadržaj izvedenih dokaza:

11.1. Isprave:

Autentičnost isprava u spisu i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni. Sadržaj tih isprava vezan je za sklapanje predmetnog ugovora o kreditu i otplatu kredita i bio je predmet stručne analize od strane sudskog vještaka te se posebno ne izlaže.

11.2. Iskaz tužitelja:

"Sjećam se da sam 2004. podigao kredit u Erste banci u Poslovnici Daruvar, koji sam iskoristio za kupnju i uređenje vikendice u dolini Neretve u blizini mjesta Blace. Tu sam vikendicu koristio isključivo za povremeni boravak mene, supruge i djece. Nisam ju nikada iznajmljivao i u njoj nisam obavljao nikakvu poslovnu djelatnost. U poslovnicu u Daruvaru sam zbog tog kredita dolazio dva ili tri puta. Komunicirao sam sa jednom ženskom djelatnicom banke, a ne znam kako se zvala. Kredit je podignut u iznosu od 37.000,00 CHF. Taj iznos je izravno plaćen prodavatelju spomenute vikendice, a mislim da je isplata izvršena u kunskoj protuvrijednosti ali nisam potpuno siguran. Ne sjećam se točno koliki dio tog iznosa je isplaćen prodavatelju, a koliki je isplaćen meni. Taj ostatak koji je meni isplaćen utrošio sam za uređenje vikendice. Mislim da je rok otplate kredita bio 15 godina. Prilikom podizanja kredita u Erste banci mi nije ponuđena neka druga opcija, npr. kunski kredit ili kredit u EUR. Odlučio sam se za tu banku jer sam tamo imao otvoren tekući račun na koji sam primao plaću. Zbog toga se nisam ni raspitivao o mogućnostima podizanja kredita kod drugih banaka. Ne sjećam se točno kako je kredit bio osiguran, a mislim s tim da nisam siguran, da mi je sudužnik bila AR. Rata je u početku iznosila 1.300,00 kn, a u trenutku kad je najviše narasla iznosila je nešto preko 2.000,00 kn. Ne sjećam se jesam li od banke primao obavijesti o promjeni kamatne stope. Prilikom samog dogovora u banci o podizanju kredita nije bilo posebno govora o valutnoj klauzuli i nije bilo rečeno da postoje rizici zbog promjene tečaja. Čak je bilo rečeno da je to prilično siguran kredit. U to vrijeme sam djelomično razumio značenje valutne klauzule. Razumio sam da kamatna stopa može biti mijenjana odlukama banke. Ugovor sam nosio kod javnog bilježnika radi ovjere. On mi nije posebno tumačio odredbe Ugovora o kreditu. Mislim da je to bio javni bilježnik u Daruvaru. Negdje na polovici roka otplate kredita rate su značajno narasle. Unatoč rastu rate kredita otplatu sam vršio bez ikakvih kašnjenja. Ne sjećam se jesam li vršio nekakav Aneks ugovora o kreditu, ali mislim da nisam. Nisam se posebno obraćao banci kad su mi rate značajno porasle. U to vrijeme sam bio svjestan razloga rasta rate kredita. Znao sam da kamatna stopa može porasti ali nisam očekivao da će doći do tolikog rasta zbog valutne klauzule. Izvršio sam pretvaranje ovog kredita u kredit u EUR nakon što mi je od banke bila ponuđena ta mogućnost, a tu sam ponudu prihvatio jer sam bio u strahu hoću li moći otplatiti kredit. Nakon toga rata kredita je pala. Ne sjećam se koje godine je napravljena konverzija u EUR.

Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mi bilo objašnjeno koji to parametri utječu na povećanje kamatne stope. Koliko znam, nisam mogao utjecati na sadržaj samog ugovora."

11.3. Vještačenje:

11.3.1. U pisanom nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb od 15. svibnja 2020. navodi se:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno -389,80 CHF, odnosno izraženo u kunama (primjenom ugovorenog tečaja za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze), iznosi anuiteta koje je tužitelj stvarno platio su za 2.636,80 kn manji od iznosa anuiteta koje bi platio da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa,

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2007) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 21.181,35 Kn (pojedinačni mjesečni iznosi razlika dani su u Tabeli 1).

11.3.2. Iz dopune pisanog nalaza i mišljenja od 25. rujna 2020. proizlazi da sudski vještak u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja, a ako sud utvrdi da se, u skladu s prijedlogom tuženika, kao inicijalni tečaj treba uzeti onaj koji je važio na dan isplate kredita, umjesto onoga koji je važio na dan ugovaranja, tada:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno -389,80 CHF, odnosno izraženo u kunama (primjenom ugovorenog tečaja za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze), iznosi anuiteta koje je tužitelj stvarno platio su za 2.636,80 kn manji od iznosa anuiteta koje bi platio da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa,

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2007.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 18.069,41 Kn,

11.3.3. Iz dopune nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka od 1. rujna 2022. proizlazi da, ako sud utvrdi da se, u skladu s prijedlogom tuženika, kao inicijalni tečaj treba uzeti onaj koji je važio na dan isplate kredita, te ako utvrdi da u skladu s prijedlogom tužitelja u obzir treba uzeti samo pozitivne razlike, tada:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 150,12 CHF,

odnosno izraženo u kunama (primjenom ugovorenog tečaja za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze) iznosi anuiteta koje je tužitelj stvarno platio su za 764,15 kn veći od iznosa anuiteta koje bi platio da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa,

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 22.944,19 Kn (pojedinačni mjesečni iznosi razlika dani su u Tabeli 1b).

11.3.4. Iz dopune nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka od 20. prosinca 2024. proizlazi, da, ako sud utvrdi da se, u skladu s prijedlogom tuženika, kao inicijalni tečaj treba uzeti onaj koji je važio na dan isplate kredita, te ako utvrdi da u skladu s prijedlogom tužitelja u obzir treba uzeti samo pozitivne razlike, tada:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 150,12 CHF, odnosno 101,42 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1c (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p1' Tabele 1c iz ovog drugog trećeg iz nalaza (u eurima),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 3.045,25 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's1' Tabele 1c,

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje navedene osnove, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosilo je 3.756,80 EUR (3.146,67 EUR glavnice i 610,13 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata),

- iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije, primjenjivao početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, iznosi 659,11 EUR.

11.3.5. U dopune nalaza i mišljenja od 15. travnja 2025. vještak navodi:

- tuženik je u konkretnom slučaju prilikom konverzije uzeo u obzir sve odredbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su regulirale način konverzije kredita denominiranih u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- sve uplate tužitelja do zaključno 30. rujna 2015., pa tako i oni dijelovi uplata koji su predmet ovog sudskog postupka, iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu,

- ako sud utvrdi da se, u skladu s prijedlogom tuženika, kao inicijalni tečaj treba uzeti onaj koji je važio na dan isplate kredita, ta ako sud utvrdi da se u skladu s prijedlogom tuženika u obzir trebaju uzeti i pozitivne i negativne razlike po obje utužene osnove, tada:

1/ razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno -389,80 CHF, odnosno -349,91 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa),

2/ razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 2.398,32 eura,

3/ nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje navedene osnove, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosilo je 1.800,08 eura dospjele nepodmirene glavnice,

4/ iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije, primjenjivao početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, iznosi 659,11 eura.

12. Ocjena dokaza:

12.1. Vjerodostojnost isprava i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni.

12.2. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja jer je bio uvjerljiv i logičan. Ostavio je dojam da govori u okvirima svojih saznanja, bez pretjerivanja ili iskrivljavanja činjenica.

12.3. Vještačenje je provedeno stručno i objektivno i sud ga prihvaća. Nakon pisanih dopuna povodom primjedbi stranaka nije bilo daljnjih primjedbi ni prijedloga za usmeno saslušanje vještaka na glavnoj raspravi.

13. Utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava:

13.1. Pored činjenica koje nisu bile sporne vezano za sadržaj odredbi predmetnog ugovora o kreditu i vezano za izvršenu konverziju kredita, iz izvedenih dokaza utvrđeno je da:

- je predmetni kredit podignut u potrošačke svrhe odnosno radi financiranja kupnje i uređenja vikend kuće,

- tužitelj je od strane banke bio općenito informiran o glavnim odredbama ugovora o kreditu i nije se pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama, pa ni o odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te je tužitelj prihvatio od strane banke ponuđeni ugovor.

13.2. Na pravni odnos stranaka vezano za predmetni ugovor o kreditu primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima nepoštenima i ništetnima, te se temeljem odredaba čl.502.c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15 - dalje: ZOZP) tužitelj u ovoj pravnoj stvari legitimno poziva na to pravno utvrđenje i ovaj sud je za njega vezan.

13.3. Predmetni ugovor o kreditu djelomično je ništetan (u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima) i s obzirom na to na pravni odnos stranaka ima se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i kunska protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita.

13.4. Sukladno odredbama čl.323. st.1. i čl.1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO) tužitelj s pravom zahtijeva vraćanje onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno novčane iznose koji čine razliku između plaćenih rata kredita i između rata kredita obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita.

13.5. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu od 5. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015., tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (op. ovaj zaključak suda korespondira s pravnim stajalištem izraženim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.), s tim da se preplata koja je priznata konverzijom ne može kumulirati s preplatom koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, već tužitelj ima pravo na njihovu razliku, odnosno na iznos preplate temeljem ništetnih odredbi umanjen za priznati iznos preplate u konverziji.

13.6. Tek ostvarivanjem tužiteljevog prava na preplaćene iznose uspostavlja se pravična ravnoteža interesa stranaka.

13.7. Vještačenjem je utvrđeno da:

- je u konkretnom slučaju konverzija provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015.,

- su sve uplate tužitelja do zaključno 30. rujna 2015. iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu,

- pozitivne razlike između plaćenih rata kredita i između rata kredita obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) iznose ukupno 150,12 CHF = 101,42 EUR,

a pozitivne razlike između plaćenih rata kredita i između rata kredita obračunatih prema početnom tečaju CHF u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.), uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 3.045,25 EUR,

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje navedene osnove za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 3.756,80 EUR (3.146,67 EUR glavnice i 610,13 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata),

- iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije, primjenjivao početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita iznosi 659,11 EUR,

- zbroj preostalog dospjelog potraživanja s danom 30. rujna 2015. od 3.756,80 EUR i preostale glavnice na dan izračuna konverzije koju je tuženik više obračunao od 659,11 EUR, iznosi 4.415,91 EUR.

13.8. Tužitelj osnovano zahtijeva plaćanje razlika između plaćenih rata kredita i između rata kredita obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita u iznosu od zajedno sa zakonskim zateznima kamatama obračunatima sukladno odredbama čl.1115. i čl.29. ZOO, u iznosu od ukupno 3.756,80 EUR, a također osnovano zahtijeva i plaćanje razlike glavnice od 659,11 EUR, ukupno 4.415,91 EUR.

13.9. Tuženikov prigovor zastare tužiteljeve novčane tražbine nije nađen osnovanim. S obzirom na dan pravomoćnosti presude (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, te s obzirom na dan podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku individualne pravne zaštite (12. lipnja 2019.), čime je zastara prekinuta sukladno odredbi čl.241. ZOO, zaključeno je da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina i da zastara nije nastupila.

13.10. Zbog toga je presuđeno kao u točki I. izreke.

14.1. Prigovor radi prebijanja svojih novčanih tražbina po osnovi potplaćenih anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi (negativne razlike) tuženik je izjavio u odgovoru na tužbu, a nakon provedbe vještačenja specificirao je svoje tražbine u podnesku od 29. rujna 2025. i predložio da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegovih tražbina s tražbinom tužitelja.

14.2. Prigovor je ocijenjen neosnovanim i utvrđeno je da ne postoje novčane tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 743,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlika anuiteta,

po osnovi potplaćenih i povlaštenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te u iznosu od 541,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlika anuiteta, po osnovi potplaćenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

14.3. Iako je u pojedinim razdobljima otplate kredita tužitelj plaćao rate koje su, zbog tečajnih promjena i primjene početne odnosno zakonom ograničene kamatne stope, bile manje od rata obračunatih primjenom početnog tečaja CHF i početno ugovorene kamatne stope, sud je imao u vidu da je u čl. 323.st.2. ZOO propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora (op. u konkretnom slučaju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju on trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

14.4. Dakle, tuženik, na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora (što je utvrđeno u parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača), ne može ostvariti pravo na isplatu od tužitelja primjenom te zakonske odredbe.

14.5. Zbog toga je presuđeno kao u točki II. izreke.

15. Parnični troškovi:

15.1. S obzirom na potpun uspjeh tužitelja u parnici odluka o naknadi parničnih troškova iz točke III. izreke donesena je temeljem odredbe čl.154. st.1. ZPP.

15.2. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja s obzirom na vrijednost predmeta spora proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi

(Narodne novine, br. 37/23), i to:

- odvjetničke nagrade: za sastav tužbe i 4 obrazložena podneska (od 11. rujna 2019., 16. prosinca 2020., 21. prosinca 2020. i 18. siječnja 2023.) te za na pripremnom ročištu i na ročištu za glavnu raspravu 7. listopada 2025. (7×200,00 EUR), za sastav preostalih obrazloženih podnesaka - od 4. travnja 2024. i 19. veljače 2025. (2×100,00 EUR), za sastav podneska od 9. lipnja 2025. (50,00 EUR) i za zastupanje na ročištu za objavu presude (100,00 EUR), sve uvećano za PDV 25% (437,50 EUR), ukupno 2.187,50 EUR,

- troškovi vještačenja: 680,90 EUR,

- sudska pristojba na tužbu: 90,61 EUR,

ukupno 2.959,01 EUR.

15.3. Temeljem odredbe čl.151. st.3. ZPP na navedeni iznos dosuđene su i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj u skladu s odredbom čl.29. st.2. ZOO.

15.4. Nisu priznati zatraženi troškovi s naslova odvjetničke nagrade i troškova:

- za sastav svih tužiteljevih obrazloženih podnesaka u punom iznosu od po 200,00 EUR, već temeljem odredbe tbr. 8. st.1. Tarife, samo za 4 takva podneska, a za preostale u umanjenom iznosu (50% po tbr. 8. st.3. Tarife),

- za izbivanje iz odvjetničke pisarnice tijekom putovanja na ročišta te putni troškovi odvjetnika na relaciji Garešnica - Pakrac – Garešnica, jer tužitelj stanuje na području Stalne službe ovog suda u Pakracu i te troškove je mogao izbjeći angažiranjem odvjetnika iz sjedišta Stalne službe, pa oni ne mogu biti smatrani potrebnima niti ih treba snositi protivna stranka,

- za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu postupka, koja žalba je odbijena od strane drugostupanjskog suda, pa žalba ne može biti smatrana potrebnom procesnom radnjom, niti trošak njezinog sastava potrebnim troškom,

- za sastav podnesaka od 25. veljače 2022. jer takav podnesak nije nađen u spisu predmeta,

- za sastav podneska od 9. lipnja 2025. u punom zatraženom iznosu od 200,00 EUR, već u iznosu od 50,00 EUR, jer je riječ o podnesku u kojemu se bez obrazlaganja navodi da tužitelj ne predlaže usmeno saslušanje vještaka, dakle, riječ je o običnom podnesku nagrada za sastav kojega se obračunava u umanjenom iznosu (25% po tbr.8. t.4. Tarife).

U Pakracu, 17. studenog 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.