REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-1509/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-23/24-01/87, URBROJ: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/24-06/32, URBROJ: 513-07-08/24-03 od 3. srpnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem nastupa zastare prava na naplatu duga.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je obrazloženje pobijanog rješenja nepotpuno jer ne sadrži obvezne sastojke propisane odredbom članka 98. stavka 1. i 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21. dalje u tekstu: ZOUP). Prvostupanjskim i pobijanim rješenjima da su povrijeđena zakonom propisana temeljna načela upravnog postupka i to iz članka 8 ZOUP-a. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja, za obvezu na računu šifre vrste prihoda 2046, a u odnosu na obvezu utvrđenu u 2004. godini da se navodi kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2005. te u odnosu na obvezu utvrđenu u 2005. navodi se kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2006. Imajući u vidu citiranu odredbu, a budući da je obveza utvrđena u 2004./2005., u konkretnom slučaju da je potrebno primijeniti OPZ 2000., te citira članak 90. stavak 1. Budući da je u konkretnom slučaju za obveze utvrđene u 2004./2005. godini zastara prava na naplatu počela teći od 1. siječnja 2005. /1.siječnja 2006.-, ista da je nastupila 1. siječnja 2008. / 1. siječnja 2009., odnosno zastara prava na naplatu da je nastupila prije donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513- 07-08/2014-01 od 16. siječnja 2014. Stoga, drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da nije nastupila zastara prava na naplatu. Nadalje, prvostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da je tijek zastare prekidan opomenom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija KLASA: 415-01/2010-002/01841, URBROJ: 513-007-08-06/2010-01 od 27. rujna 2010. te opomenom istog Tijela KLASA: 415-01/2012-002/02171, URBOJR: 513007-08-06/2012-01 od 19. prosinca 2012. i citira članak 91. stavak 1. OPZ-a iz koje odredbe da proizlazi kako se tijek zastare prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, međutim, tužitelj ukazuje kako opomena ne može predstavljati službenu radnju poreznog tijela, a posebice ne može predstavljati službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje ili naplatu poreza i ostalih akcesornih davanja, to iz razloga što opomena predstavlja samo notifikacijsku radnju kojom se porezni dužnik obavještava o postojanju i iznosu duga, te slijedom navedene porezno tijelo nije u mogućnosti utvrditi niti naplatiti porezni dug. Ističe kako je propisana je supsidijarna primjena Zakona o obveznom odnosima, te citira članke. Stoga, tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nema dvojbe da opomene, koje je javnopravno tijelu otpremilo tužitelju, ne predstavljaju službenu radnju koja uzrokuje prekid zastare. Prvostupanjsko javnopravno tijelo, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja da navodi kako je rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07-08/2014-01 od 16. siječnja 2014. za predmetno dugovanje izvršena zabrana otuđenja pokretnine u vlasništvu poreznog obveznika te da je isto upisano u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija sukladno dopisu KLASA: 511-09-05/4-423-2014 od 30. listopada 2014. i to na vozilu Hyundai 2.0 DOHC, broja šasije [broj šasije]. Uzimajući naprijed navedenu činjenicu u obzir, drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje kako su ispunjenje pretpostavke za primjenu članka 94. stavka 10. OPZ 2008. i da pogrešno zaključuje da zabrana otuđenja pokretnine predstavlja osiguranje tražbine zalogom ili hipotekom. Naime, zabrana otuđenja pokretnine da predstavlja jednu od privremenih mjera propisanih u članku 347. Ovršnog zakona, stoga, tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu naprijed citirane odredbe. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja, za obvezu na računu šifre vrste prihoda 2046, a u odnosu na obvezu utvrđenu u 2010. godini/2011. godini/2012. godini da se navodi kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2011. godine/ 1. siječnja 2012. godine/ 1. siječnja 2013. godine. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 5. OPZ- a, a budući da je obveza utvrđena u 2010. godini/2011. godini/2012. godini, u konkretnom slučaju da je potrebno primijeniti OPZ 2008. Dakle, budući da je u konkretnom slučaju za poreznu obvezu utvrđenu u 2010. zastara prava na naplatu poreza počela teći od 1. siječnja 2011., da je ista nastupila 1. siječnja 2014., odnosno zastara prava na naplatu poreza da je nastupila prije donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07- 08/2014-01 od 16. siječnja 2014. Stoga, drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da nije nastupila zastara prava na naplatu, a u odnosu na obveze utvrđene u 2011./2012. da je potrebno primijeniti članka 96. stavak 1. OPZ 2008. Dakle, budući da je u konkretnom slučaju zastara prava na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2012./ 2013., ista da je temeljem naprijed citirane odredbe nastupila 1. siječnja 2018/2019. Nadalje, prvostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da je tijek zastare prekidan opomenom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija KLASA: 415-01/2010-002/01841, URBROJ: 513-007-08-06/2010-01 od 27. rujna 2010. te opomenom istog Tijela KLASA: 415-01/2012-002/02171, URBROJ: 513007-08-06/2012-01 od 19. prosinca 2012. Iz citirane odredbe članka 95. stavak 1. da proizlazi kako se tijek zastare prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, međutim, tužitelj ukazuje kako opomena ne može predstavljati službenu radnju poreznog tijela, a posebice da ne može predstavljati službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje ili naplatu poreza i ostalih akcesornih davanja, to iz razloga što opomena predstavlja samo notifikacijsku radnju kojom se porezni dužnik obavještava o postojanju i iznosu duga, te slijedom navedene porezno tijelo nije u mogućnosti utvrditi niti naplatiti porezni dug. Stoga, tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nema dvojbe da opomene, koje je javnopravno tijelu otpremilo tužitelju, ne predstavljaju službenu radnju koja uzrokuje prekid zastare. Prvostupanjsko javnopravno tijelo, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja da navodi kako je rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07-08/2014-01 od 16. siječnja 2014. za predmetno dugovanje izvršena zabrana otuđenja pokretnine u vlasništvu poreznog obveznika te je isto upisano u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija sukladno dopisu KLASA: 511- 09-05/4-423-2014 od 30. listopada 2014. i to na vozilu Hyundai 2.0 DOHC, broja šasije [broj šasije]. Uzimajući naprijed navedenu činjenicu u obzir, drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje kako su ispunjenje pretpostavke za primjenu članka 94. stavka 10. OPZ 2008. Drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da zabrana otuđenja pokretnine predstavlja osiguranje tražbine zalogom ili hipotekom. Naime, zabrana otuđenja pokretnine da predstavlja jednu od privremenih mjera propisanih u članku 347. Ovršnog zakona, stoga, tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu naprijed citirane odredbe. U pogledu obveze na računu šifre vrste prihoda 8214, doprinosi za MO: u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, za obvezu na računu šifre vrste prihoda 8214, a u odnosu na obvezu utvrđenu u 2004. da se navodi kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2005. te u odnosu na obvezu utvrđenu u 2005. navodi se kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2006., te citira članak 5. OPZ-a i ističe kako je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti OPZ 2000. Budući da je u konkretnom slučaju za obveze utvrđene u 2004./2005. zastara prava na naplatu počela teći od 1. siječnja 2005./1.siječnja 2006-, ista da je nastupila 1. siječnja 2008. / 1. siječnja 2009. odnosno zastara prava na naplatu da je nastupila prije donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07-08/2014-01 od 16. siječnja 2014. Stoga, drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da nije nastupila zastara prava na naplatu. Drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da je tijek zastare prekidan opomenom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija KLASA: 415-01/2010-002/01841, URBROJ: 513-007- 08-06/2010-01 od 27. rujna 2010. te opomenom istog Tijela KLASA: 415-01/2012- 002/02171, URBROJ: 513007-08-06/2012-01 od 19. prosinca 2012. Stoga, tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nema dvojbe da opomene, koje je javnopravno tijelu otpremilo tužitelju, ne predstavljaju službenu radnju koja uzrokuje prekid zastare. Zabrana otuđenja pokretnine da predstavlja jednu od privremenih mjera propisanih u članku 347. Ovršnog zakona, stoga, tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu naprijed citirane odredbe. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja, za obvezu na računu šifre vrste prihoda 8214, a u odnosu na obvezu utvrđenu u 2010. / 2011. / 2012. da se navodi kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2011./ 1. siječnja 2012./ 1. siječnja 2013. Budući da je obveza utvrđena u 2010./2011./2012., u konkretnom slučaju da je potrebno primijeniti OPZ 2008. Budući da je u konkretnom slučaju za poreznu obvezu utvrđenu u 2010. zastara prava na naplatu poreza počela teći od 1. siječnja 2011., ista da je nastupila 1. siječnja 2014., odnosno zastara prava na naplatu poreza nastupila je prije donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014- 001/35, URBROJ: 513-07-08/2014-01 od 16. siječnja 2014. U odnosu na obveze utvrđene u 2011./2012. da je potrebno primijeniti članka 96. stavak 1. OPZ 2008. i budući da je u konkretnom slučaju zastara prava na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2012./ 2013., ista da je temeljem naprijed citirane odredbe nastupila 1. siječnja 2018/2019. Naprijed navedeno se odnosi i na ostale šifre prihoda koje tužitelj iznosi u tužbi i predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U ovom upravnom sporu 10. studenog 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

5. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva u kojoj tužbi da su navedeni svih zastarni rokovi i koji zakoni su se trebali primijeniti.

6. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Među strankama ovog postupka nesporna je osnova predmetnog poreznog duga. Međutim sporno je da li je prvostupanjsko tijelo moralo usvojiti zahtjev tužitelja od 7. lipnja 2024. i utvrditi nastup zastare prava na naplatu poreznog duga, iako je predmetna porezna obveza osigurana založnim pravom.

9. U odnosu na primjenu materijalnog prava mjerodavnog za rješavanje ove upravne stvari valja navesti da je pitanje zastare prava na naplatu predmetnog duga doprinosa regulirano odredbama Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine" broj: 147/02, 175/03, 177/04, dalje: Zakon o doprinosima za obvezna osiguranja), zatim, odredbama Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08, 152/08, 94/08, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16; dalje: Zakon o doprinosima), te odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 127/00, 86/01, 150/02; dalje: OPZ/00), Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16; dalje: OPZ/08) i Općeg poreznog zakona. poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ/16).

10. U vrijeme podnošenja zahtjeva od 7. lipnja 2024. na snazi je bio Opći porezni zakon ("Narodne novine" br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022) u kojem je institut porezne zastare reguliran odredbama članka 108. i 109. toga Zakona.

11. Odredbom članka 82. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja propisano je da pravo na obračun doprinosa, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo obveznika na povrat doprinosa plaćenih bez pravne osnove i više naplaćenog iznosa doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčane kazne zastarijeva istekom pet godina od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći nakon isteka kalendarske godine u kojoj je obveznik sam obračunao obvezu ili u kojoj je tijelo nadležno za obračun doprinosa utvrdilo obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu (stavak 2. točka 3.). Tijek zastare prekida se svakom službenom radnom tijelu nadležnom za obračunavanje i naplatu doprinosa usmjerenom na obračunavanje ili naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje obvezniku doprinosa, nakon čega zastara počinje ponovno teći (stavak 4. i 5.).

12. Odredbom članka. 229. Zakona o doprinosima, propisano je da pravo na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i pravo obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za pet godina, računajući od dana kada je zastara prvi put počela teći.

13. Odredbom članka 230. Zakona o doprinosima, propisano je da apsolutni rok zastare prava na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i zastare prava obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za deset godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

14. Odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o doprinosima propisano je da se postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan OPZ-om za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako tim Zakonom nije drugačije uređeno.

13. Odredbom čl. 21. Zakona i izmjenama i dopunama Zakon o doprinosima ("Narodne novine" broj: 115/16; dalje ZIDZD), a koji je propis na snazi od 1. siječnja 2017., izmijenjen je članak 229. Zakona o doprinosima te je propisano da se na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju odredbe OPZ-a/16.

15. Odredbom članka 30. ZIDZD-a propisano je da će se postupci utvrđivanja zastare započeti po zahtjevu obveznika doprinosa, a prema odredbama Zakona o doprinosima izvršit će se sukladno odredbama toga propisa, osim ako su odredbe ovoga ZIDZD-a i odredbe OPZ-a/16 povoljnije za obveznika doprinosa.

16. Odredbom članka 94. stavak 6. OPZ-a/08 propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamate i troškova svrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdio poreznu obvezu, kamate i troškove svrhe, dok je stavkom 10. propisano da se, kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može namiriti samo iz opterećene stvari ako se drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti niti iz opterećene stvari (isto je propisano i u članku 109. stavak 10. OPZ/16, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporavanog prvostupanjskog rješenja).

17. Odredbom članka 95. stavak 1. OPZ-a/08 propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrha, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku. Stavkom 3. istog članka OPZ-a propisano je da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. zastarni rok počinje ponovno teći.

18. Odredbom članka 108. stavka 1. i 4. OPZ-a, propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

19. Člankom 109. stavkom 10. OPZ-a propisano je da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

20. S obzirom da se na zastaru poreznog duga primjenjuju odredbe OPZ-a, kao lex specialis, a ne odredbe ZOO-a, kao lex generalis, prema načelu da posebna odredba isključuje primjenu opće odredbe (lex specialis derogat legi generali), neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbe ZOO-a kojima je uređena zastara potraživanja, a u odnosu na ovu pravnu stvar.

21. Iz sadržaja prvostupanjskog rješenja razvidno je zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga odbijen u odnosu na porezni dug koji se odnosi na: 1) doprinos za mirovinsko osiguranje - šifra vrste prihoda 2046: utvrđen u 2004,. zastara počela teći 1. siječnja 2005., utvrđen u 2005,. zastara počela teći 1. siječnja 2006., utvrđen u 2010., zastara počela teći 1. siječnja 2011., utvrđen u 2011., zastara počela teći 1. siječnja 2012., utvrđen u 2012., zastara počela teći 1. siječnja 2013.; 2) doprinos za mirovinsko osiguranje - šifra vrste prihoda 8214: utvrđen u 2004,. zastara počela teći 1. siječnja 2005., utvrđen u 2005,. zastara počela teći 1. siječnja 2006., utvrđen u 2010., zastara počela teći 1. siječnja 2011., utvrđen u 2011., zastara počela teći 1. siječnja 2012., utvrđen u 2012., zastara počela teći 1. siječnja 2013.; 3) doprinos za mirovinsko osiguranje - šifra vrste prihoda 8478: utvrđen u 2010., zastara počela teći 1. siječnja 2011., utvrđen u 2011., zastara počela teći 1. siječnja 2012., utvrđen u 2012., zastara počela teći 1. siječnja 2013.; 4) doprinos za zdravstveno osiguranje - šifra vrste prihoda 8591: utvrđen u 2004,. zastara počela teći 1. siječnja 2005., utvrđen u 2005,. zastara počela teći 1. siječnja 2006., utvrđen u 2010., zastara počela teći 1. siječnja 2011., utvrđen u 2011., zastara počela teći 1. siječnja 2012., utvrđen u 2012., zastara počela teći 1. siječnja 2013.

22. Rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka KLASA: UP/l-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07-08/2014-01 od 16.siječnja 2014. za predmetna dugovanja izvršena je zabrana otuđenja pokretnine u vlasništvu poreznog obveznika što je upisano u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija sukladno dopisu KLASA: 511-09-05/4-423-2014 od 30. Iistopada 2014. i to na vozilu oznake Hyundai 2.0 DOHC broja šasije [broj šasije]. Predmetni dug je osiguran založnim pravom na pokretninama, a do upisa istog nije nastupila zastara prava na naplatu utvrđenih obveza, obzirom da je tijek zastare prekidan opomenom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, lspostave Opatija KLASA: 415-01/2010- 002/01841, URBROJ: 513-007-08-06/2010-01 od 27. rujna 2010., te opomenom istog tijela KLASA: 415-01/2012-002/02171, URBROJ: 513-007-08-06/2012-01 od 19. prosinca 2012.

23. Slijedom navedenog, obzirom da iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tijek zastare prekidan radnjama poreznog tijela, kao i da su predmetna dugovanja od 2004. do 2012. osigurana založnim pravom na motornom vozilu, Sud nalazi da je pravilno osporavanim rješenjima utvrđeno da na dan podnošenja zahtjeva kao niti na dan donošenja prvostupanjskog rješenja, a koji trenutak Sud smatra relevantnim za odlučivanje o nastupu zastare prava na naplatu predmetnog duga, nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno za razdoblje 2004., 2005., 2010., 2011. i 2012., slijedom čega se utvrđuje da je zahtjev tužitelja pravilno odbijen.

24. Vezano uz prethodno, Sud želi dodatno istaknuti da u situaciji kada je potraživanje osigurano zalogom isto se može namiriti i kada je obveza zastarjela, pa se nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom više ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis toga duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iz osigurane stvari i ako je proteklo vrijeme zastare, kako su to i tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno obrazložio u svojim rješenjima, a ovakvo shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u zaključku donesenom na sjednici Financijskog, radnopravnog i imovinskog odjela toga Suda poslovni broj 6 Su-421/2014-2 od 5. rujna 2014.

25. Također se naglašava da opomena u smislu odredbe članka 82. stavak 4. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja i članka 95. stavak 1. OPZ-a/08, suprotno tumačenju tužitelja, ima značaj službene radnje usmjerene na naplatu poreza te se stoga istom prekida tijek relativne zastare.

26. Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst prethodno citiranih zakonskih normi, ovaj Sud nalazi da prigovorima tužitelja nije doveden u sumnju zakonitost upravnih akata koji se pobijaju u ovome sporu.

27. Slijedom izloženog, utvrđeno je da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega se pobijana rješenja ocjenjuju zakonitim, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporene odluke.

28. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29. Odluka o troškovima ovog upravnog spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

U Rijeci 17. studenog 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5