REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-412/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, protiv tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., OIB 68289504926, Podravska ulica 7, Varaždin, zastupanog po punomoćniku Marku Hreljcu, odvjetniku u Varaždinu , radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljeve punomoćnice po zaposlenju EĐ i punomoćnika tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Varaždina Stjepana Trstenjaka, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-655/2023 od 20. listopada 2023, kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 14.613,84 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od EUR 608,91 od 11.01.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.02.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.03.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.04.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.05.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.06.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.07.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.08.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.09.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.10.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.11.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.12.2021. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.01.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.02.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.03.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.04.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.05.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.06.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.07.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.08.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.09.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.10.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.11.2022. do isplate;

- na iznos od EUR 608,91 od 11.12.2022. do isplate;

kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 125,18 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 20. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjih parničnih troškova u iznosu od 385,18 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja ove presude do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u u iznosu od 1.169,00 eur, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 19. rujna 2023. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 14.613,84 eur, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim na pojedine mjesečne iznose počevši od dana nakon dana dospijeća do isplate i to po zakonskoj stopi zatezne kamate mjerodavnoj za odnose iz trgovačkog ugovora, uz naknadu ovršnog troška u iznosu od 125,18 eur, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po nižoj stopi za obračun zateznih kamata, mjerodavnoj za ostale odnose.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Varaždinu Stjepan Trstenjak, donio je 20. listopada 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 655/2023 protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Tvrdi da je, prethodno razdoblju za koje tužitelj potražuje plaćanje, tužitelju izjavio otkaz Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame. Osim toga, da je prethodno razdoblju za koje tužitelj potražuje plaćanje prestao biti stvarnopravni ovlaštenik glede nekretnine na kojoj je reklama postavljena, te da nije niti korisnik predmetne reklame i da reklama služi za reklamiranje druge pravne osobe, slijedom čega da od postavljene reklame ne ostvaruje nikakvu korist. Tvrdi da, unatoč tome što tužitelj ima saznanja o promjeni stvarnopravnog ovlaštenika glede predmetne nekretnine, isti ustraje u zahtjevu za plaćanjem prema tuženika, a, osim toga, da je tužitelj odbio ponudu korisnika reklame urediti s njim odnose glede plaćanja za ovu reklamu u spornom razdoblju. Stoga smatra da je u predmetnim Ugovorom tuženiku nametnuta obveza koju je nemoguće ispuniti, na način da je tuženikova obveza ukloniti reklamu sa zemljišta na kojem više nije ovlaštenik i glede reklamnog panoa glede kojeg nije ovlaštenik niti korisnik . Zbog toga smatra da je predmetni ugovor, jer da je njime tuženiku nametnut nemoguć uvjet za prestanak obveze plaćanja za reklamu na tuđem zemljištu, ništetan.

3./ Povodom prigovora tuženika, Trgovački sud u Varaždinu je rješenjem poslovnog broja Povrv-9/2024-2 od 6. veljače 2024. stavio izvan snage gore navedeno javnobilježničko rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga , a potom se, rješenjem poslovnog broja Povrv-121/2024-13 od 25. listopada 2024., oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu na daljnji postupak.

4./ Očitujući se na prigovor i navode tuženika, tužitelj ističe da je predmetnim Ugovorom predviđena obveza tuženika naknadu tužitelju plaćati sve dok se reklama nalazi na zemljištu, pa i unatoč otkazu Ugovora. Po tuženikovom otkazu predmetnog Ugovora, tužitelj da je utvrdio da se reklamni pano i dalje nalazi na zemljištu. U odnosu na tvrdnje tuženika o promjeni ovlaštenika glede zemljišta na kojem se pano nalazi, smatra da nisu od utjecaja u konkretnom slučaju, jer da je tužen ik propustio, u skladu ugovorenim obvezama, pravovremeno obavijestiti tužitelja o promjeni osobe korisnika. Stoga nadalje smatra da nisu od utjecaja niti navodi tuženika da bi novi korisnik tužitelju ponudio plaćanje, odnosno uređenje odnosa glede korištenja predmetnog reklamnog panoa. Osporava tvrdnje o nemogućnosti ispunjenja ugovorom preuzetih obveza, ukazujući da se svojim postupanjem tuženik sam doveo u nemogućnost uklanjanja predmetnog reklamnog panoa. Nadalje, ukazuje da je, unatoč promjeni stvarnopravnog ovlaštenja glede nekretnine na kojoj se reklamni pano nalazi 2011., tuženik sve do 2014. uredno podmirivao tužitelju dužne naknade. Osim toga, i za kasnija razdoblja da je u sudskim postupcima utvrđena obveza tuženika , jer o promjeni korisnika tužitelja nije pravovremeno obavijestio, podmirivati naknadu koja je predmet spora, a plaćanje koje tužitelj potražuje u razdoblju od siječnja 2021. do prosinca 2022. Konačno, očitujući se, na poziv suda, o pravnim pitanjima vezano uz pravno shvaćanje o ništetnosti predmetnog Ugovora jer da tužitelj nema pravo odlukama o komunalnom redu propisati obvezu plaćanja naknade za reklame koje se nalaze na nekretninama koje nisu u njegovom, odnosno javnom vlasništvu, već su u vlasništvu drugih osoba, tužitelj je naveo kako smatra da nema mjesta da sud u ovom parničnom postupku raspravlja o ništetnosti zbog navedenog razloga, s obzirom da je predmetni Ugovor tuženikovim otkazom prestao važiti, a osim stoga, da je prestala važiti i tužiteljeva Odluka o komunalnom redu na temelju koje je predmetni Ugovor zaključen.

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvadak iz knjigovodstvene kartice (list 21-22 spisa), tužiteljev dopis od 20. travnja 2020. (list 46- 47 spisa), tuženikov otkaz s povratnicom (list 42-43 spisa), Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 44-45 spisa), Ugovor o prijenosu prava građenja (list 72- 80 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 81-82 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-756/2021-2 od 17. listopada 2022. (list 84-88 spisa) i poslovni broj Pž-4395/2022-2 od 31- listopada 2023. (list 94-99 spisa), presuda ovog suda poslovni broj P-294/2022-10 od 21. srpnja 2022. (list 89-93 spisa), tužba ovdje tuženika od 11. veljače 2022. (list 121-124 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem na temelju Ugovora zaključenog s tuženikom o plaćanju naknade o postavljanju reklame od 14. prosinca 2010., za razdoblje od siječnja 2021. do prosinca 2022.

8./ Tuženik se spori da je s tužiteljem predmetni Ugovor zaključio , kao niti činjenicu da je reklamni pano naveden u ovom Ugovoru postavio na zemljište, kako to iz Ugovora proizlazi da će učiniti te da je reklamni pano u spornom razdoblju bio postavljen. Sporna je osnovanost utuženog potraživanja s obzirom na tvrdnju tuženika da nije obveznik plaćanja naknade, jer da je u međuvremenu predmetni Ugovor otkazao, odnosno, da je prestao biti stvarnopravnim ovlaštenikom glede predmetnog zemljišta te da nije niti korisnik reklamnog panoa niti da od ove reklame ostvaruje koristi. Sporno je i da li je predmetni Ugovor ništetan.

9./ Ugovorom o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 14. prosinca 2020., ugovoreno je da će tuženik kao korisnik postaviti reklamni pano na zemljište u vlasništvu tuženika (Kovinska 1 u Zagrebu), površine panoa od 108 m2, a za tako postavljenu reklamu da je dužan tužitelju, temeljem odredbe čl. 39. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 04/08, 05/08, 08/09 i 17/09) , plaćati tužitelju naknadu u iznosu od 4.587,84 kn mjesečno, počevši od 1. ožujka 2011. pa sve dok je reklama postavljena na zemljištu (čl. 1. i 2. i 3. Ugovora). U skladu s odredbom čl. 7. ovog Ugovora, korisnik je dužan tužitelja, u slučaju promjene osobe korisnika, 8 dana prije nastale promjene, obavijestiti o novom korisniku, a ako navedeno propusti učiniti, dužan je plaćati naknadu sve dok je reklama postavljena. U skladu s odredbom čl. 9. Ugovora, korisnik ima pravo Ugovor otkazati, no i tada je naknadu dužan plaćati sve dok reklamu ne ukloni ili dok ne bude uklonjena na njegov trošak.

10./ S obzirom da je tuženik dopisom od 19. veljače 2020., kojeg je tužitelj zaprimio 20. veljače 2020., izjavio otkaz predmetnog Ugovora, to je utvrđeno da je ovaj Ugovor, u skladu s odredbom čl. 9. Ugovora, istakom otkaznog roka od 30 dana prestao važiti. Nije sporno da je, po primitku tuženikovog otkaza, tužitelj provjerom na terenu utvrdio da reklama nije uklonjena, o čemu je obavijestio tuženika svojim dopisom od 20. travnja 2020., kao i o ugovornoj obvezi zbog navedenog, a unatoč otkazu, do uklanjanja reklame sa zemljišta, podmirivati naknadu u ugovorenom iznosu. Nije sporno da se na reklami nalazi oznaka "Velpro", a koja služi za oglašavanje djelatnosti pravne osobe različite od tuženika.

11./ Nije sporno da je tuženik predmetni Ugovor s tužiteljem zaključio kao nositelj prava građenja na nekretnina na kojoj se reklamni pano nalazi (Kovinska 1 u Zagrebu), a da je potom ovo pravo građenja prenio na drugu osobu Veli -Jan d.o.o. (OIB 69419211764), Ugovorom o prijenosu prava građenja od 13. rujna 2011., a na temelju kojeg je Ugovora i u zemljišnoj knjizi glede predmetne nekretnine izvršen 15. rujna 2011. prijenos prava građenja s tuženika na novog nositelja.

12./ Nadalje, nedvojbeno je da tuženik, prethodno izvršenom prijenosu prava građenja na novog nositelja, nije o ovoj promjeni obavijestio tužitelja u skladu s odredbom čl. 7. predmetnog Ugovora, niti da je to učinio prilikom otkazivanja predmetnog Ugovora dopisom od 19. veljače 2020. Međutim, nedvojbeno je i da je tužitelj, prethodno razdoblju za koje isplatu naknade potražuje u ovoj parnici (počevpi od siječnja 2021.), obavješten o promjeni korisnika odnosno ovlaštenika glede nekretnine na kojoj je reklama postavljena. Naime, tužitelj ne spori da o navedenom ima saznanja jer sam dostavlja ugovor o prijenosu prava građenja i izvatke iz zemljišne knjige, međutim ne navodi izričito kada bi za navedeno saznao . S obzirom na ranije vođene parnice između istih stranaka, zaključak je ovog suda da je tuženik tužitelja najkasnije u parnici koja je pred Trgovačkim sudom u Varaždinu vodila pod poslovnim brojem Povrv-71/2020, u kojoj je presuda suda prvog stupnja donesena 22. listopada 2020., obavijestio da nije više korisnik niti zemljišta niti reklame, s obzirom da je ovim prigovorima osporavao obvezu plaćanja naknade koju je u odnosnoj parnici tužitelj potraživao za razdoblje od siječnja 2017. do prosinca 2018.

13./ Na temelju tužiteljevog izvatka iz knjigovodstvene kartice, utvrđeno je da je tužitelj po osnovi predmetnog Ugovora evidentirao u svojim poslovnim knjigama tuženikov dug za razdoblje od siječnja 2021. do prosinca 2022. u iznosu od po 608,91 eur za svaki mjesec (što odgovora iznosu iz Ugovora od 4.587,84 kn), uz naznačeno dospijeće tražbine naknade 10-og u mjesecu za koji se naknada obračunava. Pravilnost ovako iskazane visine potraživanja (ukupno 14.613,84 eur), tuženik svojim prigovorima i nije dovodio u sumnju.

14./ Po shvaćanju ovog suda, pogrešno je tužiteljevo tumačenje odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora, na način da bi tuženik, jer tužitelja nije pravovremeno, u roku od 8 dana prije nastale promjene korisnika, obavijestio o novom korisniku, bio dužan, unatoč kasnije učinjenoj obavijesti i nedvojbenom saznanju tužitelja za novog korisnika, plaćati naknadu za postavljenu reklamu. Naime, prema sadržaju citirane ugovorne odredbe, no i ostalih ugovornih odredaba, nedvojbena je namjera stranaka da naknadu za reklamu tužitelju plaća vlasnik, odnosno korisnik zemljišta na kojem je reklama postavljena. Radi zaštite tužitelja, koji nakon sklapanja ugovora o plaćanju reklame, o promjeni korisnika ne može i ne mora imati saznanja, predviđena je obveza korisnika o promjeni obavijestiti tužitelja. S obzirom da je korisnik o promjeni dužan tužitelja obavijesti i prije nastale promjene, nedvojbeno da je tužitelj voljan odnose urediti s novim korisnikom, kao obveznikom plaćanja naknade. U protivnom ugovaranje obveze korisnika obavijestiti tužitelja u ovoj promjeni ne bi imalo smisla. Tuženik, iako nije tužitelja prije učinjene promjene (prijenosa prava građenja) obavijestio o promjeni korisnika, ne može, po shvaćanju ovog suda, izgubiti pravo da , ako to učini naknadno, uredi svoje odnose s tužiteljem u skladu s učinjenom promjenom. Naime, ne proizlazi niti interes tužitelja, niti potreba za njegovom zaštitom u odnosu na tuženika, da i nakon što je izvan roka predviđenog Ugovorom (8 dana prije nastale promjene) obavješten o novom korisniku s novim korisnikom uredi svoje odnose glede postavljene reklame. Osim toga, tuženik je, a kako proizlazi iz navoda samog tužitelja, unatoč učinjenom prijenosu prava građenja nekretnini na kojoj je reklama postavljena, sve do svibnja 2014. tužitelju podmirivao dužne naknade. Navedeno može biti posljedica načina uređenja odnosa između tuženika i novog ovlaštenika glede predmetne nekretnine ili pak korisnika reklame, no svakako tužitelju ne ide na štetu. Stoga je moguće da u to vrijeme, dakle prije nastale promjene prijenosom prava građenja, tuženik i nije imao temelj (osnovu) obavijestiti tužitelja o promjeni korisnika u smislu odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora, jer se, unatoč nastaloj promjeni glede ovlaštenika nekretnine, u odnosu između tužitelja i tuženika glede predmetnog Ugovora nije ništa promijenilo, s obzirom da je tuženik i dalje podmirivao ugovorene naknade za postavljenu reklamu. Međutim, suprotno je smislu i sadržaju predmetnog Ugovora da tužitelj ne bi bio dužan u obzir uzeti kasniju tuženikovu obavijest o promjeni korisnika, samo stoga što nije dana u roku od 8 dana prije nastale promjene. Konačno, tužitelj nije osporio istinitost tuženikovih navoda, koji tvrdi da se novi korisnik (društvo koje se oglašava temeljem predmetne reklame) obratio tužitelju kako bi s njim uredio odnose glede plaćanja naknade za ovu reklamu, na način da ovo društvo, a ne više tuženik, naknadu podmiruje. Tužitelj naime, suprotno shvaćanju ovog suda, smatra da okolnost da se novi korisnik obratio tužitelju s namjerom da uredi odnose glede postavljene reklame, ni na koji način ne odnosi na tuženika, s obzirom da je tuženik o promjeni korisnika propustio obavijestiti tužitelja prije nastale promjene.

15./ Stoga, jer je tužitelj od strane tuženika, makar i posredno kroz prigovore u drugom parničnom postupku, nedvojbeno obavješten o promjeni korisnika (novog nositelja prava građenja na nekretnini) prije razdoblja za koje isplatu naknade potražuje u ovoj parnici, a osim toga, jer se tužitelju obratio i korisnik reklame, društvo koje se predmetnom reklamom oglašava, no s kojim tužitelj nije pristao urediti odnose glede plaćanja naknade za reklamu, tužitelj neosnovano potražuje plaćanje od tuženika koji u vrijeme za koje se naknada potražuje (od siječnja 2021. do prosinca 2022.) nije bio niti nositelj prava na zemljištu niti korisnik reklamnog panoa, o čemu je tužitelj nedvojbeno imao saznanja prije ovog razdoblja.

16./ Međutim, iako po shvaćanju ovog suda, nisu osnovani razlozi koje tuženik navodi kao uzroke ništetnosti predmetnog Ugovora, jer da bi mu bila nametnuta obveza uklanjanja reklamnog panoa koju da nije u mogućnosti izvrš iti jer da nije niti vlasnik zemljišta niti korisnik reklamnog panoa, s obzirom da navedeno ne predstavlja razlog ništetnosti, već tvrdnju o nemogućnosti ispunjenja ugovorne obveze, po shvaćanju ovog suda, predmetni je Ugovor kojim se tuženik obvezao tužitelju plaćati naknadu za reklamu postavljenu na zemljištu u vlasništvu drugih ništetan jer je suprotan prisilnim propisima, u skladu s odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), a na ništetnost je, s obzirom da tužitelj potražuje plaćanje temeljem ništetnog ugovora, sud dužan paziti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a.

17./ Naime, predmetnim je Ugovorom utvrđeno da će tuženik postaviti reklamni plakat na zemljište u vlasništvu drugih, odnosno u vlasništvu samog tuženika, u Zagrebu, Kovinska 1, a da je za postavljenje dužan, na temelju odredbe čl. 39. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 04/08, 05/08, 08/09 i 17/09), plaćati tužitelju naknadu. Naknada se obračunava u skladu s odredbama Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 08/08 i 09/09) te iznosi 4.587,84 kn mjesečno.

18./ Odredbom čl. 39. Odluke o komunalnom ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 04/08, 05/08, 08/09 i 17/09, dalje Odluka o komunalnom redu/08), koja je dakle važila u vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora, a na temelju koje je tuženik preuzeo obvezu plaćanja sporne naknade, bilo je propisano da se za postavljanje ploča s natpisom, plakata, jarbola, reklama i reklamnih panoa na javne površine, zemljišta i objekte u vlasništvu drugih, plaća naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove; vlasnik, odnosno korisnik predmeta iz stavka 1. ovoga članka, i gradonačelnik, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade ; ugovor iz stavka 2. ovoga članka sklapa se prije izdavanja rješenja o njihovu postavljanju. Dakle, proizlazi da obveza plaćanja naknade za postavljanje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih proizlazi iz tužiteljevog općeg akta, Odluke o komunalnom redu, a da vlasnik odnosno korisnik tako postavljene reklame, s tužiteljem sklapa ugovor o plaćanju naknade kao u konkretnom slučaju. S obzirom da se ugovor sklapa prije izdavanja tužiteljevog rješenja o postavljanju reklame, to proizlazi da je zaključivanje predmetnog Ugovora uvjet za postavljanje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih.

19./ Ova Odluka o komunalnom redu/08, a na temelju koje je predmetni Ugovor zaključen, prestala je važiti jer je tužitelj donio novu Odluku o komunalnom redu tužitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3/14, 16/14, 22/14, 25/15 i 6/17, dalje Odluka o komunalnom redu/14), a potom i Odluku o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 14/19, 22/19, 22/20 i 16/22, dalje Odluka o komunalnom redu/19), koja je važila sve do travnja 2023., kada je prestala važiti stupanjem na snagu nove tužiteljeve Odluke o komunalnom redu. Odluka o komunalnom redu/14 sadržavala je u odredbi čl. 31. istovjetnu odredbu prethodno citiranoj odredbi čl. 39. Odluke o komunalnom redu/08, a takvu je odredbu sadržavala i Odluka o komunalnom redu/19 u odredbi čl. 32.

20./ Iz navedenih odredaba tužiteljevih Odluka o komunalnom redu, na temelju kojih je dakle predmetni Ugovor zaključen, proizlazi da tužitelj kao jedinica regionalne samouprave prihode ostvaruje od naknada za postavljanje reklama, koji se, osim na javnim i površinama u vlasništvu tužitelja, postavljaju i na nekretninama (zemljištima i objektima) u vlasništvu drugih, kao u konkretnom slučaju. Međutim, propisivanjem u odlukama o komunalnom redu obveze plaćanja naknade osobama koje na području tužitelja kao jedinice regionalne samouprave postavljaju reklama na zemljištu koje nije u vlasništvu tužitelja ili javna površina, već je u vlasništvu drugih osoba, tužitelj je povrijedio zakon. Ovo stoga što isti, kao jedinica regionalne samouprave, nije ovlašten kao vlastiti prihod propisati plaćanje naknade za reklame postavljene na površinama koje nisu u njegovom vlasništvu, odnosno propisati plaćanje koje nema temelja u posebnim zakonima (takvo pravno shvaćanje zauzima i Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučujući u postupku za ocjenu zakonitosti odluka općih akata jedinica lokalne samouprave sličnog sadržaja (Usoz-150/2012; Usoz-341/2013, Usoz-8/2016; Usoz-118/2020 i Usoz-52/2024)).

21./ Naime, u skladu s odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o Gradu Zagrebu ("Narodne novine" br. 62/01., 125/08., 36/09., 119/14., 98/19., 144/20.), tužitelj je jedinicu lokalne samouprave koja ujedno ima položaj jedinice područne (regionalne) samouprave .

22./ U skladu s odredom čl. 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" br. 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 19/13. - službeni pročišćeni tekst, 144/12., 137/15. - službeni pročišćeni tekst, 123/17., 98/19., 144/20.), koji je vrijedio u spornom razdoblju, jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave ima prihode kojima u okviru svoga samoupravnog djelokruga slobodno raspolaže (st. 1.). Prihodi jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni s poslovima koje obavljaju njihova tijela u skladu sa zakonom (st. 2.). Prihodi jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave su:

1. općinski, gradski, odnosno županijski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe,

2. prihodi od stvari u njezinom vlasništvu i imovinskih prava,

3. prihodi od trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasništvu, odnosno u kojima ima udio ili dionice,

4. prihodi od naknada za koncesije,

5. novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sama propiše u skladu sa zakonom,

6. udio u zajedničkom porezu,

7. sredstva pomoći Republike Hrvatske predviđena u državnom proračunu, 8. drugi prihodi određeni zakonom.

23./ Odredbama Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (1993) ("Narodne novine" br. 117/93., 92/94., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08., 25/12., 147/14., 100/15., 115/16., 127/17.) koje su važile u vrijeme donošenja Odluke o komunalnom redu/08, kojom je tužitelj propisao obvezu plaćanja naknade, a radi plaćanja koje je predmetni Ugovor sklopljen, bilo je propisano da jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave stječe prihode iz vlastitih izvora, od zajedničkih poreza i od dotacija iz državnoga i županijskoga proračuna (čl. 3.). Vlastiti izvori sredstava općine i grada jesu: 1. prihodi od vlastite imovine, u smislu članka 68. stavka 3. točke 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, 2. općinski, odnosno gradski porezi u skladu s ovim Zakonom, 3. novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sami propišu, 4. upravne pristojbe u skladu s posebnim zakonom, 5. boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom, 6. komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrđene posebnim zakonom, 7. naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina, 8. drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom (čl. 29.).

24./ Prema odredbi čl. 3. kasnije donesenog Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" br. 127/17., 138/20., 151/22., 114/23.), jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave financiraju se prihodima od poreza, od pomoći te iz vlastitih i namjenskih prihoda sukladno posebnim propisima.

25./ Imajući u vidu sadržaj citiranih zakonskih odredba, zaključak je ovog suda da je propisivanjem obveze plaćanja naknade za reklame postavljene na nekretninama u vlasništvu drugih Odlukama o komunalnom redu /08, /14 i /19, tužitelj postupio protivno ovim zakonskim odredbama jer kao jedinica regionalne samouprave nije ovlašten kao vlastiti prihod propisati plaćanje naknade za reklame postavljene na površinama koje nisu u njegovom vlasništvu, odnosno za koje nema temelja u posebnim zakonima. Naime, u primjeni odredbe čl. 68. st. 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, pored taksativno nabrojanih prihoda, jedinice mogu ostvarivati i druge prihode, no takve utvrđene zakonom.

26./ Niti iz odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu koji su vrijedili u spornom razdoblju ne proizlazi ovlaštenje tužitelja propisati plaćanje naknade za postavljenje reklama na zemljištu u vlasništvu drugih.

27./ Naime, odredbom čl. 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu (1995) ("Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15., 68/18.), koji je važio u vrijeme donošenja Odluke o komunalnom redu/08, bilo je propisano da je, u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (st. 1.). Odlukom o komunalnom redu propisuju se naročito odredbe o: 1. uređenju naselja, 2. održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, 3. korištenju javnih površina 4. skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom, 5. uklanjanju snijega i leda, 6. uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, 7. mjere za provođenje komunalnog reda i 8. kaznene odredbe (st. 2.).

28./ Kasnije važećim Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20.), propisano je da u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje , između ostalih i 1. uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen -ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta (toč. 1.).

29./ No, iako je tužitelj Odlukama o komunalnom redu, u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju, ovlašten propisati i uređenje naselja koje uključuje i postavljanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, ovo ovlaštenje, koje proizlazi iz odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu, ne daje tužitelju i pravo propisati obvezu plaćanja naknade tužitelju za postavljenje reklame kada je postavljena na nekretnini u vlasništvu drugih.

30./ S obzirom da je tužitelj propisivanjem obveze plaćanja naknade kao vlastitog prihoda, a koja se naknada plaća za postavljanje i držanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih, postupio suprotno zakonu, jer za takvo propisivanje vlastitog prihoda nema temelja u zakonu, to je po ocjeni ovog suda, predmetni Ugovor, koji je sklopljen na temelju tako protivno zakonu od strane tužitelja propisnoj obvezi plaćanja naknade za postavljenje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih, ništetan jer je protivan citiranim prisilnim propisima.

31./ U odnosu na navode tužitelja vezano uz ovaj razlog ništetnosti, na koji je, primjenom načela otvorenog pravosuđenja sud ukazao strankama na ročištu, za ukazati je da upravo tužitelj, pozivajući se na odredbe predmetnog Ugovora, a koje da za stranke stvarju prava i obveze i nakon njegovog otkaza , na način da je tuženik dužan ispuniti ugovornu obvezu plaćanja naknade sve dok ne ukloni reklamu, ustraje na zahtjevu za ispunjenjem ugovorenih obveza unatoč tuženikovom otkazu, slijedom čega je sud dužan paziti na ništetnost ugovora kojim su takve obveze ugovorene (razlog iz odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a). Ne može se naime smatrati da bi ovaj ugovor bio u cijelosti ispunjen, pa da se ništetnost ne može isticati, a i svakako se ne radi o zabrani manjeg značenja (čl. 326. st. 2. ZOO-a). Također nije od utjecaja tvrdnja tužitelja vezana uz prestanak važenja predmetne tužiteljeve Odluke o komunalnom redu, niti je od utjecaja okolnost da u odnosu na predmetni opći akt pred nadležnim sudom nije utvrđena njegova nezakonitost. Naime, u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14.), kojima je uređen postupak ocjene zakonitosti općeg akta od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, proizlazi da kada je opći akt stavljen izvan snage, odnosno kada je prestao važiti nema mjesta vođenju takvog postupka. Međutim, navedeno nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnom slučaju jer prethodno pitanje u konkretnom slučaju nije ocjena zakonitosti općeg akta već ništetnost ugovora na temelju kojeg, kao pravne osnove, tužitelj potražuje plaćanje. U konkretnom slučaju, po shvaćanju ovog suda predmetni Ugovor je ništetan jer je zaključen na temelju odredbe Odluke tužitelja o komunalnom redu kojom je, suprotno zakonu, tužitelj propisao obvezu plaćanja naknade kao vlastitog prihoda za postavljanje i držanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih, slijedom čega je i predmetni Ugovor protivan zakonu.

32./ Stoga je tužiteljev zahtjev kojim od tuženika potražuje plaćanje na temelju ništetnog Ugovora valjalo odbiti jer je posljedica ništetnosti izostanak namjeravanih pravnih učinaka ugovora.

33./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka. Slijedom navedenog, platni nalog je u cijelosti ukinut (čl. 451. st. 3. ZPP-a), a tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan te je kao neosnovan odbijen i tužiteljev zahtjev po osnovi daljnjih troškova postupka.

34./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), odlučeno je, u granicama istaknutog zahtjeva u troškovniku od 1. listopada 2025., primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (T.br. 11/1 Tarife) i obrazloženog podneska kojim se očitovao na navode tužitelja (T.br. 8/1 Tarife), u zatraženom iznosu od po 400,00 eur za svaku radnju, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), dakle ukupno 1.000,00 eur. Nadalje, tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za prigovor u zatraženom iznosu od 169,00 eur, sve u skladu s odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.). Dakle, tuženiku je dosuđena naknada parničnog troška u iznosu od 1.169,00 eur.

25./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. studenog 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.