REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: P-233/2020-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužitelja PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika PDK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vl. obrta [obrt], [adresa], zastupan po punomoćnici Mirti Trninić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. listopada 2025., zaključene istoga dana u nazočnosti tužitelja PD osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Gorana Tomljenovića, odvjetnika u Novoj Gradiški i punomoćnice tuženika Mirte Trninić, odvjetnice u Slavonskom Brodu, nakon javne objave, 17. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 23. studenog 2022.
i
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Tuženik PDK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vl. obrta [obrt], [adresa], dužan je tužitelju JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 160.000,00 kns naslova neisplaćene naknadeza obavljeni posao za period od mjeseca svibnja 2016. godine do zaključno 13. srpnja 2019. godinezajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. lipnja 2016. god. do isplate, na iznos od4.160,00 kn počam od 16. srpnja2016. god. do isplate,na iznos od4.160,00 kn počam od 16. kolovoza2016. god. do isplate,na iznos od4.160,00 kn počam od 16. rujna2016. god. do isplate,na iznos od4.160,00 kn počam od 16. listopada2016. god. do isplate,na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. studenog2016. god. do isplate,na iznos od4.160,00 kn počam od 16. prosinca2016. god. do isplate,na iznos od4.160,00 kn počam od 16. siječnja 2017. god. do isplate,na iznos od4.160,00 kn počam od 16. veljače 2017. god. do isplate,na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. ožujka 2017. god. do isplate,na iznos od4.160,00 kn počam od 16. travnja 2017.god. do isplate,na iznos od4.160,00 kn počam od 16. svibnja 2017. god. do isplate,na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. lipnja 2017. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. srpnja 2017. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. kolovoza 2017. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. rujna 2017. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. listopada 2017. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. studenog 2017. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. prosinca 2017. god. do isplate,na iznos od 4.160,00 kn počam od 16.siječnja 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. veljače 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. ožujka 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00kn počam od 16. travnja 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00kn počam od 16. svibnja 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. lipnja 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. srpnja 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. kolovoza 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. rujna 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. listopada 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. studenog 2018. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. prosinca 2018. god. do isplate,na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. siječnja 2019. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. veljače 2019. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. ožujka 2019. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. travnja 2019. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. svibnja 2019. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. lipnja 2019. god. do isplate, na iznos od 4.160,00 kn počam od 16. srpnja 2019. god. do isplate, na iznos od 1.920,00kn počam od 16. kolovoza 2019. god. do isplate, sve to u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe.
II. Tuženik je tužitelju dužan nadoknaditi parnični trošak ovog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od
15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužitelju PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženoj PDK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vl. obrta [obrt], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.400,00 EUR (dvije tisuće četiri stotine eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene PDK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vl. obrta [obrt], [adresa], za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog, u iznosu od 100,00 EUR (jednu stotinu eura).
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 12. veljače 2020., koju tužbu je tužitelj po pozivu suda uredio podneskom od 23. lipnja 2020. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 160.000,00 kuna, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 166.396,43 kn / 22.084,60 EUR, kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke presude.
1.1. Tužitelj je tužbom zahtijevao isplatu naknade za obavljeni posao tužitelja kod tuženice. U tužbi je naveo kako je on kod tuženice počevši od svibnja 2016. do zaključno 13. srpnja 2019. kontinuirano obavljao poslove u vinogradu i voćnjaku, kao i druge poslove vezano za vinograd i voćnjak, a za koje poslove ga je angažirala tužena jer se za iste ukazala potreba, te su tužitelj i tuženica za obavljanje predmetnih poslova ugovorili naknadu. Tužitelj je naveo da je u navedenom vremenskom razdoblju obavljao poslove traktorom (tarupanje, oranje, prskanje i slično), rezidbu i štucanje vinograda i voćnjaka, uvlačenje loze, preradu grožđa, pretakanje i točenje vina, ispiranje bačvi, kao i druge poslove. Nadalje, naveo je kako mu je tuženica tvrdila i obećavala da će mu izdati pisanu ispravu kao dokaz da tužitelj kod tužene obavlja dogovorene poslove uz ugovorenu naknadu, a što tužena nikada, ni po okončanju tužiteljeva rada, nije učinila, niti mu je isplatila ugovorenu naknadu za obavljene poslove. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je tužena, osim njega, po istom principu angažirala i određeni broj drugih osoba koje su za nju obavljale dogovorene poslove bez ikakvih isprava, a uz ugovorenu naknadu koja im od strane tužene nikada nije niti isplaćena.
Nadalje, tužitelj je naveo kako su se on i tuženica dogovorili da će tužena tužitelju tijekom čitavog razdoblja obavljanja navedenih poslova isplaćivati naknadu za obavljeni rad u iznosu od 4.160,00 kuna mjesečno i to do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec. S tim u svezi tužitelj je naveo da mu je tužena ostala dužna isplatiti naknadu za obavljeni posao za razdoblje svibanj 2016. do zaključno 13. srpnja 2019., a koja naknada ukupno iznosi 160.000,00 kuna.
Tužitelj smatra i kako ima pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos naknade, i to od dana dospijeća, a sve to jer je tuženica došla u zakašnjenje. Također, tužitelj je naveo da se on prije pokretanja konkretnog parničnog postupka obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali isto je ostalo bez uspjeha.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporavala tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženica je navela kako se u konkretnoj pravnoj stvari radi o povremenim potraživanjima, a kako je tužba na sud predana 31. siječnja 2020., tuženik smatra da je nastupila zastara tužiteljevih potraživanja za razdoblje svibanj 2016. do 31. siječnja 2017., navodeći da povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine.
Tuženica je kao neistinite osporavala navode tužitelja da bi ona angažirala tužitelja za obavljanje poslova u vinogradu i voćnjaku, kao i poslova vezanih za vinograd i voćnjak, a za koje se ukazala potreba. Također je kao neistinite navode osporavala i tužiteljeve navode da bi tužena s tužiteljem za obavljanje predmetnih poslova ugovorila naknadu i to u iznosu pune plaće od 4.160,00 kuna. Tuženica je navela kako je s tužiteljem u bliskom tazbinskom srodstvu jer je tužitelj otac tužiteljičina supruga ED, odnosno svekar tuženice. S tim u svezi, tuženica je navela kako je tužitelj s njezinom suprugom ED razgovarao o mogućnosti tužiteljeve pripomoći u vinogradu i to u vrijeme kada je tvrtka Tias d.o.o. ostala bez traktoriste, i to isključivo u korist tvrtke Tias d.o.o. čija je direktorica tuženica. Tuženica je osporavala da bi tužitelj radio sve poslove te je navela da je s tuženicinim suprugom tužitelj dogovorio samo obavljanje poslova traktorom. Nadalje, osporavala je da bi tužitelj obavljao kakve druge poslove jer za njima nije bila potreba, te je navela da ona s tužiteljem nije vodila nikakve razgovore, a ponajmanje da bi ugovorila novčanu naknadu.
Tuženica je navela i kako ne postoji nikakav pravni akt ili pismeno (priznanica, potvrda, zadužnica i slično) glede navodno kontinuiranog obavljanja poslova tužitelja za tuženicu u navedenom razdoblju, od punih 38 mjeseci, kako navodi tužitelj. S tim u svezi navela je kako ona nije zaključila niti obećala zaključiti ili ispostaviti tuženiku bilo kakvo pismeno jer ugovornog odnosa među strankama nije bilo. Nadalje, navela je kako tužitelj niti jednom niti na koji način tuženici nije dao naslutiti da očekuje novčanu naknadu u visini prosječne plaće za povremenu pomoć u vinogradu.
U svezi s navedenim tuženica je navela kako je u spornom razdoblju tužitelj bio umirovljen te je bilo isključeno da se s njim zaključuje regularni radni odnos, a tužitelj prema tuženici nije nikada niti postavljao takav zahtjev, a niti bi tuženica na takvo što pristala, navodeći da su tužiteljevi poslovi bili povremene naravi, a kako je tužitelj otac supruga tuženice, ona mu je dozvoljavala i korištenje traktora njezine tvrtke za njegove privatne potrebe, a pri čemu je došlo i do oštećenja strojeva, dok tuženica od tužitelja nikada nije zahtijevala naknadu štete iz sredstava tužitelja.
Tuženica je, nadalje, navela kako je u cilju imala održavanje dobrih obiteljskih odnosa, a pri tome je joj je bilo poznato da je mirovina tužitelja temeljem sudske presude opterećena dugogodišnjim potraživanjem jedne fizičke osobe. S tim u svezi tuženica smatra kako predmetna tužba predstavlja perfidni pokušaj prijeboja tužiteljeva dugovanja s fiktivnim potraživanjem koje predmetnom tužbom tužitelj želi učiniti osnovanim.
Također, tuženica je navela kako je konkretnom parničnom postupku prethodio postupak protiv tuženice i trgovačkog društva TIAS d.o.o. pred Stalnom službom ovoga suda u Novoj Gradiški, a radi osiguranja novčanog potraživanja kojeg potražuje u konkretnom parničnom postupku, a u povodu kojeg prijedloga za osiguranje je tužitelj pravomoćno odbijen.
3. Podneskom od 12. listopada 2020. tužitelj se očitovao na tuženicine navode iz odgovora na tužbu. Tužitelj je naveo da se on generalno protivi svim navodima tuženika iznesenim u odgovoru na tužbu, a koji su u suprotnosti s tužbom i dosadašnjim navodima tužitelja, kao neosnovanim. S tim u svezi naveo je kako su navodi tuženice paušalni i usmjereni isključivo ka izbjegavanju dužne obveze. Tužitelj je ustrajao s tužbom i tužbenim zahtjevom te naveo da tuženica neosnovano odnos parničnih stranaka prikazuje kroz prizmu tazbinskog srodstva i obiteljskih relacija, na način da je tužitelj pomagao u obavljanju poslova, a što nije točno. Nadalje, naveo je kako je tuženica ne samo tužitelju, nego i drugim osobama obećavala dati pisanu ispravu o obavljenim poslovima uz naknadu, a da tuženica takvo obećanje nije ispunila, a da pri tome te druge osobe nisu bile niti u kakvom srodstvu s tuženicom. Tužitelj je naveo kako je takav modus operandi poznat širem krugu ljudi, a tuženica stvarno stanje pokušava promijeniti dovodeći sud u zabludu vezano za stvarno činjenično stanje.
Tužitelj je naveo i kako je istaknuti prigovor zastare tuženice u cijelosti neosnovan, jer je nejasno na temelju kojih zakonskih odredbi tuženica temelji prigovor zastare. S tim u svezi tužitelj smatra da istaknuti prigovor zastare nije u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima te je naveo i kako je tuženica sama sebi kontradiktorna jer istovremeno osporava tužiteljevo potraživanje te ističe prigovor zastare, stoga tužitelj smatra kako tuženica zapravo priznaje svoju obvezu na isplatu. Nadalje, tužitelj je naveo kako tuženica pogrešno tumači da se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni rok od 3 godine te da se radi o povremenim tražbinama tužitelja, suprotno tome tužitelj smatra da se radi o obveznopravnom zahtjevu za koji je propisan opći zastarni rok od 5 (pet) godina pa stoga tužitelj osporava da bi nastupila zastara i jednoga dijela potraživanja.
Tužitelj je, nadalje, naveo kako je irelevantno za konkretnu pravnu stvar da je prethodno vođen postupak radi osiguranja novčane tražbine izdavanjem privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina, navodeći kako u predmetnom postupku nije proveden niti jedan dokaz predložen u konkretnom parničnom postupku. Tužitelj smatra kako su osnovanost i visina potraživanih iznosa od strane tužitelja u cijelosti u skladu sa pozitivnim propisima Republike Hrvatske te s priloženom dokumentacijom i predloženim dokazima po tužitelju, pa smatra da se svi navodi tuženika ukazuju potpuno irelevantnim te smatra da odgovor na tužbu tužene zasniva isključivo na netočnim, nepotkrijepljenim i tendencioznim konstrukcijama tuženice.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na osnovu obavljenih poslova u vinogradu u razdoblju svibanj 2016. – 13. srpnja 2019.
4.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj obavljao poslove u vinogradu i voćnjaku, i to poslove sa traktorom, tarupiranje, oranje, prskanje, rezidba, štucanje vinograda, uvlačenje loze, prerada grožđa, pretakanje i točenje vina, i to u razdoblju svibanj 2016. – 13. srpnja 2019. Nije sporno niti da tužitelj za obavljanje navedenih poslova nije zasnovao radni odnos i nije bio prijavljen pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kao zaposlenik tužene.
4.2. Sporno je je li među strankama postojao dogovor o isplati naknade za obavljeni posao u iznosu od 170,00 kuna dnevno i 20,00 kuna po prekovremenom satu, sporno je je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja te je sporno je li tužitelj navedene poslove obavljao za tuženu ili za trgovačko društvo Tias d.o.o., čiji je vlasnik tužena.
5. U cilju utvrđivanja odlučnih činjenica i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak u kojemu je sud izvršio uvid i pročitao isprave, i to: izvadak iz obrtnog registra za tuženicu (stranica spisa 5), dopis tužitelja upućen tuženici sa povratnicom (stranica spisa 6), potvrda o procjeni plaće razdoblje svibanj 2015. - srpanj 2019. za djelatnike SD i HD zaposlenima u TIAS d.o.o. [adresa] (stranica spisa 27-28 ), saslušane su stranke tužitelj PD i tužena PDK u svrhu dokazivanja te svjedoci DD, LD. ŠD i ED (stranica spisa 34-39), te je na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Filipu Tolić, dipl. oec. (stranica spisa 46-56, 75).
5.1. Na pripremnom ročištu tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka UD, koji dokaz je sud usvojio, ali je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu 24. veljače 2022. odustao od predloženog dokaza saslušanjem imenovanog svjedoka, iz kojeg razloga sud navedeni dokaz nije izvodio.
5.2. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke
6. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra za tuženicu razvidno je da je obrt osnovan 27. listopada 1997. te da je vlasnica obrta [obrt] [adresa], PDK, OIB: [osobni identifikacijski broj].
6.1. Sud je navedeni dokaz prihvatio kao vjerodostojan jer se radi o javnim podacima u smislu odredbe članka 15. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj: 143/13, 127/19, 41/20 – dalje: ZO) te predmetni izvadak predstavlja javnu ispravu, koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, stoga sud u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP cijeni istinitim podatke navedene u predmetnom izvatku, uzimajući u obzir da u tijeku postupka tužena nije isticala da bi u predmetnom izvatku iz obrtnog registra bile neistinito utvrđene činjenice ili da bi isprava bila nepravilno sastavljena.
7. Iz dopisa tužitelja upućenog tuženici sa povratnicom proizlazi da se tužitelj obratio tuženici u izvansudskom postupku zahtjevom za isplatu iznosa od 150.000,00 kuna na ime naknade za kontinuirano obavljanje poslova od mjeseca svibnja 2016. do 13. srpnja 2019., u roku od osam dana, a koji zahtjev je tuženica zaprimila 20. rujna 2019. što proizlazi iz povratnice koje prileži poleđini stranice spisa 6.
7.1. Navedeni dopis kao i povratnicu sud prihvaća i cijeni vjerodostojnima jer u tijeku postupka tuženica niti nije sporila da bi se tužitelj tuženici obraćao izvansudskim putem, te je navela da je po prvi puta saznala da tužitelj ima nekakvo potraživanje prema njoj, kada je pokrenut postupak osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a koji postupak je prethodio zahtjevu za isplatu u izvansudskom postupku.
8. Uvidom u potvrde o procjeni plaće razdoblje svibanj 2015. - srpanj 2019. za djelatnike SD i HD zaposlenima u TIAS d.o.o. [adresa] razvidno je da su imenovane SD i HD bile zaposlene u poduzeću Tias d.o.o., OIB: 04953444240, te su ostvarile prosječnu bruto plaću: svibanj 2015. -prosinac 2015. u iznosu od 3.029,55 kuna, siječanj 2016.-prosinac 2016. u iznosu 3.120,00 kuna, siječanj 2017.-prosinac 2017. u iznosu od 3.276,00 kuna, siječanj 2018. -prosinac 2018. u iznosu od 3.439,80 kuna, siječanj 2019.-srpanj 2019. u iznosu od 3.750,00 kuna.
8.1. Navedeni dokaz sud cijeni irelevantnim za konkretnu pravnu stvar jer se radi o djelatnicama trgovačkog društva Tias d.o.o., a ne o djelatnicama obrta tuženice, stoga sud smatra da procjene njihove plaće nisu i ne mogu biti relevantne za iznos naknada koje bi eventualno tuženica kao vlasnica obrta isplaćivala djelatnicima obrta jer se radi o pravnoj osobi različitoj od osobe tuženice u ovom postupku.
9. U svom iskazu tužitelj PD naveo je kako je tuženica supruga njegova sina te je on u razdoblju od svibnja 2016. do 13. srpnja 2019. kontinuirano kod tužene obavljao poslove u vinogradu i voćnjaku, i to poslove sa traktorom, tarupiranje, oranje, prskanje, rezidba, štucanje vinograda, uvlačenje loze, prerada grožđa, pretakanje i točenje vina. Nadalje, iskazao je kako su ga za navedene poslove angažirali tuženica i tužiteljev sin ED nakon što im je otišao radnik P, za njegov angažman telefonskim putem ga je kontaktirao sin ED s upitom želi li ići raditi, a tuženica je bila prisutna tom razgovoru. S tim u svezi iskazao je kako su se njegov sin i tuženica vjerojatno dogovorili o tužiteljevu angažmanu i iznosu koji mu je obećan, pa je taj razgovor sa sinom bio uz suglasnost tuženice, tužitelj je stoga iskazao da on oko navedenoga nije razgovarao isključivo sa svojim sinom. Tužitelj je naveo kako je u to vrijeme on s tuženom i sinom ED bio u dobrim odnosima.
Tužitelj je iskazao kako je njegov angažman bio dogovoren uz naknadu od 170,00 kuna dnevno uz naknadu od 20,00 kuna za prekovremeni rad, po satu, ali o tom usmenom dogovoru ne postoji pisani trag. Iskazao je kako je navedene poslove obavljao od jutra do mraka, za vrijeme berbe radio je od 5 sati u jutro do pola noći, a inače se radilo od 6 sati u jutro pa sve do 8 sati (odnosno 20h) ili 8,30 sati (20,30 sati), ovisno što se radilo i koliko se vidjelo raditi, njegov rad podrazumijevao je i rad subotom, dok nedjeljom nije radio. Tužitelj je iskazao kako je on svaki dan i svaki tjedan dolazio kod tuženice na cjelodnevni rad, jedino nije radio poslije berbe, u jesen, nije se radilo 15-20 dana, odnosno mjesec dana i zatim je krenula rezidba te više nije bilo stajanja. Iskazao je i kako se radilo i za vrijeme zimskih mjeseci – siječanj i veljača, kada je bio snijeg, na temperaturama do iznad -5 stupnjeva nije se rezalo u vinogradu, ali čim bi temperatura pala išlo se u rezidbu.
Nadalje, iskazao je kako mu je za obavljene poslove tuženica nešto sitno davala. Tražio je od tuženice da mu isplati dogovoreno, obećala je da će isplatu izvršiti, kako njemu tako i drugima jer nije samo on dužnik, govorila je da će isplata biti nakon što prođe berba, međutim, nikada nije isplatila dogovoreno. Tužitelj je iskazao kako su i drugi radnici obavljali poslove za tuženicu, nešto malo ih je platila, a puno radnika je ostala dužna. Iskazao je kako ga je tuženica trebala prijaviti kao zaposlenika preko vaučera i u tu svrhu joj je pet do šest puta donosio presliku osobne iskaznice, jer je tuženica govorila kako je zagubila presliku njegove osobne iskaznice, ali ga tuženica nikada nije prijavila. Nadalje, tužitelj je iskazao kako mu tuženica nikada nije rekla da ne dolazi obavljati te poslove biti mu je rekla da više ne radi. Inače tuženica je znala doći oko 11,00 sati, popiti kavu i zatim bi odlazila, a kada je trebala biti isplata radnika lagala je i izbjegavala plaćanje. S tim u svezi iskazao je da kada je tužena dolazila na mjesto rada nikada tužitelju nije rekla neka on ide kući, niti ga pitala što on ondje radi, te se tužitelj pitao zašto bi on išao kući kada nije imao tko raditi.
Tužitelj je naveo kako je protiv tuženice tužbu podnio i svjedok DD, koji je bio traktorista u firmi, a napustio je taj posao jer ga tuženica nije plaćala pa je tužitelj ostao jedini traktorist. Tužitelj je iskazao i kako mu nije poznato kakvo je to trgovačko društvo Tias d.o.o., kojega tužena navodi u odgovoru na tužbu, poznato mu je da je tuženica vlasnica obrta [obrt]. Tužitelj je naveo kako je on u utuženom periodu bio umirovljen i primao je mirovinu. Osporavao je da bi on ikada koristio traktor tuženice za svoje privatne potrebe, oprečno tome iskazao je kako je on dovezao svoj traktor kada je tuženičin traktor bio u kvaru pa je onda sa svojim traktorom obavljao poslove. Nadalje, iskazao je kako se on osobno obratio tuženoj sa zahtjevom da mu isplati njegove dnevnice i prekovremeni rad te da ga prijavi kao zaposlenika. S tim u svezi iskazao je i kako tužena nikada nije rekla da tužitelj nije zaposlen kod nje, niti je osporavala da tužitelj radi kod nje i da zahtjeva isplatu, nego je tuženica svaki puta tužitelju rekla da zna da mu je dužna i da će mu platiti.
Tužitelj je iskazao kako mu je početak i završetak rada poznat jer si je on zapisao datum kada je počeo raditi za tuženicu i kada je završio s radom, a to je bio 13. srpnja 2019. Navedeni datum mu je poznat jer je toga otišao jer mu je bilo dosta da ga lažu i muljaju mu, nije se posvađao sa tuženicom, obiteljski odnosi među njima su bili dobri. Navedenog datuma upozorio je sina na neke radnike romske nacionalne manjine, koje je angažirala tužena, a koji po mišljenju tužitelja nisu dobro obavljali poslove, pa je na njegovo upozorenje njegov sin odgovorio „a što ti misliš da ti bolje radiš“, nakon čega je uzeo ključ od podruma, traktora i prostorije, otišao kod tužene koja je sjedila u prostoriji u dvorištu gdje se vode evidencije, te joj je ključ bacio na stol, na što je tužena upitala „što je?“, a tužitelj je odgovorio neka pita ED.
Tužitelj je nadalje iskazao kako mu je tužena od 2016. godine na ime obavljenih poslova platila iznose od 800,00 kn 1.000,00 kn, 3.000,00 kn i 5.000,00 kn, dok mu ništa drugo nije platila u utužene tri godine. S tim u svezi iskazao je da je on tražio plaćanje jedino iznosa od 3.000,00 kn, dok druge iznose nije tražio, nego mu ih je kući donosio ED i rekao bi mu da mu to šalje PDK. Pojašnjavajući potonje iskazano, tužitelj je naveo kako mu je ED donio 5.000,00 kn i rekao mu da mu je to PDK poslala a druge iznose od 800,00 kn, 1.000,00 kn i 3.000,00 kn dala mu je PDK na podrumu na vinogradu.
9.1. Iskaz tužitelja sud djelomično prihvaća i cijeni djelomično iskrenim, i to u dijelu u kojemu je iskazao da je obavljao poslove u vinogradu, dok sud njegovom iskazu ne poklanja vjeru u djelu u kojemu navodi da je vjerojatno da je tužena znala za dogovor o naknadi u iznosu 170,00 kn dnevno i 20,00 kn prekovremeni sat, jer je sam iskazao da je taj dogovor imao sa suprugom tuženice, a ne s tuženicom.
10. Tužena PDK, saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja u svom je iskazu navela kako su ona i njezin suprug ostali bez traktoriste stoga je njezin suprug nazvao svog oca, ovdje tužitelja da im dođe pomoći. S tim u svezi tuženica je navela kako je pomoć tužitelja bila isključivo dogovor između supruga tuženice i tužitelja. Nadalje, iskazala je kako s tuženikom nije dogovarana nikakva dnevnica, nego je to bio rad na sat. Tuženica je iskazala kako tužitelj nije obavljao poslove za nju, odnosno njezin obrt nego za trgovačko društvo Tias d.o.o., koje je vlasnik vinograda u kojemu je tužitelj obavljao predmetne poslove, a vlasnika kojeg trgovačkog društva je tuženica. Tuženica je, nadalje, navela kako je tužitelj pristao pomoći u obavljanju poslova i on je to činio u utuženom razdoblju od svibnja 2017. do srpnja 2019. Tuženica je navela kako je tužitelja plaćala po potrebi, kada mu je novac za nešto trebao, ne sjeća se iznosa koje mu je platila. Također je iskazala kako je tužitelj imao ključeve od podruma i ulazio je onda i kada tužene nije bilo, sjeća se da je tužitelju davala vino za blagdane – Božić i Uskrs, te po potrebi.
nadalje, iskazala je kako je s tužiteljem bila u dobrim odnosima i nikada mu nije rekla da prestane raditi i da ide kući, te se pita zašto bi mu to rekla, kada je tužitelj došao pomoći. Tužena je iskazala kako ju tužitelj nikada nije upitao kada će ga ona isplatiti i zašto ga ne plaća, a to pitanje tužitelj nije postavljao niti njezinu suprugu. Nadalje, iskazala je kako je prvi puta da tužitelj zahtjeva nešto od nje saznala kada je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja novčane tražbine.
Tužena je iskazala kako je imala mogućnost prijaviti tužitelja na vaučer samo na vrijeme od tri mjeseca, a kako je tužitelj obavljao poslove svakodnevno, ona ga tako nije mogla prijaviti. Tužena je, nadalje, navela kako je tužitelj, ako je htio da mu ona plati, onda trebao odjaviti svoju mirovinu i s njom zaključiti ugovor o djelu, kako bi ga ona mogla prijaviti. Tužena pri tome nije osporavala da je tužitelj obavljao poslove koje je sam tužitelj u svom iskazu naveo, te je iskazala da ona nije od tuženika tražila da obavlja te poslove niti ga primorala da iz obavlja, ali također mu nije niti rekla da ide kući i da to ne radi. Tužena je iskazala da ugovaranje vaučera podrazumijeva gotovinsku isplatu radnika u dnevnom ili mjesečnom iznosu, i da su se ispunile pretpostavke u odnosu na tužitelja, ona je bila spremna napraviti takav vaučer. Nadalje, iskazala je kako ona nikada nije razgovarala s tužiteljem o tome da se sklopi ugovor na vaučer ili da se tužitelj prijavi na vaučer. S tim u svezi iskazala je kako joj je tužitelj donosio preslike njegove osobne iskaznice kako bi ga ona mogla prijaviti na vaučer.
Nadalje, tužena je iskazala kako se sjeća 13. srpnja 2019. jer se tada tužitelj posvađao s njezinim suprugom, nakon čega je došao u prostoriju gdje je ona sjedila, bacio je ključeve i otišao, a nakon toga, ponovno je došao jednog dana dok ondje nije bilo nikoga, uzeo je neke stvari i otišao, a ona vidjela. Također je iskazala da su obiteljski odnosi s tužiteljem bili narušeni i prije 13. srpnja 2019., ali to smatra obiteljskom situacijom.
10.1. Iskaz tužene sud cijeni djelomično iskrenim, dok njezin iskaz u dijelu da nije znala da tužitelj od nje nešto potražuje sve dok nije pokrenuo postupak osiguranja novčane tražbine te u dijelu u kojem je iskazala da s tužiteljem nikada nije razgovarala o ugovoru i isplati tužitelja „na vaučer“ sud njezin iskaz cijeni neiskrenim jer je u svom iskazu navela kako joj je tužitelj donosio preslike osobne iskaznice da bi ga ona prijavila na vaučer te je iskazala da je bila spremna, da su se ispunile pretpostavke tužitelja prijaviti.
11. Svjedok DD iskazao je kako je on radio kod tužene u vinogradu, obavljajući poslove sa traktorom te i sam ima spor s tuženicom jer mu duguje isplatu za razdoblje 2014.-2016. Iskazao je kako je radio u vinogradu gdje je radio i tužitelj. Nadalje, iskazao je kako je on prethodno do 2014. bio zaposlen kod tužene, a nakon toga je išao pomagati tuženoj, nisu ništa dogovorili nego je on mislio da će ga ona platiti. Iskazao je kako je on kod tužene obavljao poslove 2016. i nije mogao stići obaviti sve poslove pa je onda došao tužitelj da mu pomogne, drugi traktorist koji je radio ondje je napustio posao. Iskazao je kako su on i tužitelj obavljali identične poslove traktorom. Nadalje, iskazao je kako je on vjerovao u poštenje tuženice, jer je njezin otac bio pošten pa je vjerovao da je i ona i da će ga platiti za obavljeni posao. S tim u svezi iskazao je kako nije lakom i nije očekivao puno, išao je na minimalac koji je iznosio 2.500,00 kuna, a nekad je bio i 3.000,00 kuna. Iskazao je da koliko mu je poznato tuženica nije ništa platila tužitelju. On smatra odgovornom tuženicu jer je ona glavna, a njezin suprug joj se samo priključio u tim poslovima. Svjedok je iskazao kako nikada nije pričao sa tužiteljem o bilo kakvoj dnevnici koju očekuje niti je ikada čuo da bi dnevnica iznosila 170,00 kuna. S tim u svezi iskazao je i da koliko mu je poznato tužitelj nije sklapao ugovor s tuženicom, ali mu je tužitelj pričao da je neke vaučere pravio. Također je naveo kako je on znao da je predmetni vinograd vlasništvo trgovačkog društva Tias d.o.o., čija je vlasnica tuženica.
11.1. Iskaz svjedoka DD sud cijeni djelomično iskrenim i prihvaća ga, osim u dijelu da tužena nije ništa platila tužitelju jer je sam tužitelj iskazao da mu je tužena od 2016. godine na ime obavljenih poslova platila iznose od 800,00 kn 1.000,00 kn, 3.000,00 kn i 5.000,00 kn, kao i u dijelu da bi mu tužitelj rekao da je pravio vaučere, jer upravo suprotno su iskazale parnične stranke da vaučera nije bilo.
12. Svjedokinja LD iskazala je kako je radila kod tužene do 2017. godine, obavljala je poslove rezanja i uvlačenje loze te je obavljala i druge poslove u vinogradu. Nadalje, iskazala je da ju je tužena plaćala za rezanje loze po čokotu, a za povlačenje dnevno. Iskazala je kako je tužena imala dugovanje prema njoj, koje je iznosilo dosta, ali je 2017. platila na ime rada sve što je svjedokinja radila kod nje. Svjedokinja je iskazala da je kod tužene radio i tužitelj i oni su zajedno rezali lozu i radili u vinogradu. Nadalje, iskazala je kako je srela tužitelja u vinogradu i on joj je rekao kako se s tuženicom dogovorio da će mu ona plaćati 170,00 kn dnevno i 20,00 kuna za prekovremeni sat jer u vrijeme špricanja vinograda radilo se „od jutra do sutra“. Također je iskazala koliko joj je bilo poznato glavna u obrtu bila je PDK, a njezin suprug je znao dolaziti u vinograd.
12.1. Iskaz svjedokinje LD sud prihvaća te isti cijeni iskrenim, u odnosu na dio iskaza u kojemu je svjedokinja navela da je tužena s tužiteljem dogovorila naknadu u iznosu 170,00 kuna dnevno i 20,00 kuna za prekovremeni sat, sud cijeni kako svjedokinja o tome nema neposredna saznanja nego se njezina saznanja o tom činjenicama temelje na kazivanju tužitelja.
13. Svjedok ŠD u svom je iskazu naveo kako je on u razdoblju 2015. do ljeta 2017. radio kod tužene poslove u vinogradu, a plaćanje je vršeno po svakom pojedinom poslu, tako je primjerice za rezidbe reda loze plaćano 40,00 kuna. Nadalje, iskazao je da mu tužena nije platila sve, ostala mu je dužna, ali on o tome nije želio iskazivati. Svjedok je iskazao kako je tužitelj radio kod tužene, nije mu poznato na koji način su dogovorili plaćanje, ali je tužitelj radio puno više, radio je na traktoru i znao je ostati duže, kada se radilo na prskanju znalo se raditi cijeli dan. Nadalje, iskazao je kako je čuo da tužena nije platila tužitelju, ali o tome ne zna ništa, osim da je tužena snaha tužitelja, odnosno on je njezin svekar. Svjedok je iskazao kako je za angažman radnika i plaćanje istih glavna zadužena bila tužena.
13.1. Iskaz svjedoka ND sud je prihvatio u cijelosti te je isti cijenio iskrenim, jer svjedok o odlučnim činjenicama obavljanja poslova u vinogradu od strane tuženika iskazuje suglasno kao parnične stranke i ostali saslušani svjedoci.
14. Svjedok ED, iskazao je kako je tužitelj započeo rad u vinogradu u svibnju 2016., predmetni vinograd je vlasništvo trgovačkog društva Tias d.o.o., čija vlasnhika je supruga svjedoka, ovdje tužena. Nakon što je otac svjedoka, ovdje tužitelj, otišao u mirovinu, a kako je u vinogradu trebalo radnika, tužitelj se ponudio pomoći. Nadalje, iskazao je kako je s ocem bio u dobrim obiteljskim odnosima te je dogovoreno da će tužitelj pomoći, a da će mu oni to platiti kada bude novaca. Nadalje, svjedok je iskazao kako je tužitelju nosio novce kada mu je trebalo, ne zna točno koliko su mu platili, ali misli da su mu platili oko 30.000,00 kuna, i to je platio isključivo svjedok iz svojih vlastitih sredstava. On je tužitelju dao novce primjerice kada je polupao auto tada mu je dao 1.500,00 kn, također mu je dao i iznos od 4.000,00 kuna kada je tužitelj rekao da mu trebaju novci, a ostalih iznosa se točno ne sjeća, te novce mu je davao kada je tužitelju trebalo za nešto, za režije, za cigarete, svjedok je s tim u svezi iskazao kako je tim sredstvima koje je davao tužitelju on samo pomagao tužitelja. Iskazao je kako se smatrao dužnim pomoći tužitelju kao svome ocu jer je i otac pomagao njemu i njegovoj supruzi. Svjedok je iskazao i kako tužitelj nikada nije tražio da ga se prijavi preko vaučera, pretpostavlja da je to iz razloga jer se protiv tužitelja vodio kazneni postupak. Svjedok je, nadalje, iskazao kako je prvi puta saznao da tužitelj traži dnevnicu za prekovremeni rad kada je podnesena tužba 2015. u drugom predmetu. Svjedok je iskazao kako je u obrtu [obrt] njegova supruga vodila brigu o angažiranju radnika i plaćanju radnika. Svjedok je iskazao i kako se on posvađao s tužiteljem 13. srpnja 2019., nakon čega je tužitelj bacio ključeve na stol tuženici, okrenuo se i otišao i od tada do sudskog postupka i podnošenja tužbe nije bilo nikakvog kontakta. Svjedok je iskazao kako on nikada nije s tužiteljem razgovarao o dnevnici za obavljanje poslova u iznosu od 170,00 kuna i iznosu od 20,00 kuna po prekovremenom satu. Također, iskazao je kako mu nije poznato u kojem iznosu je s DD ugovorena naknada jer je s njim bio u kontaktu samo povremeno. Svjedok je iskazao i kako mu tuženica nikada nije govorila da bi s tužiteljem razgovarala o nekakvom vaučeru, o tome nije bilo govora. Svjedok je iskazao i kako je mirovina tužitelja bila blokirana, ne može sa sigurnošću tvrditi, ali misli da je u vrijeme kada je tužitelj obavljao sporne poslove njegova mirovina bila u blokadi.
Svjedok je iskazao kako tužitelj s tuženom nikada nije razgovarao o tome da ga se plati, niti ju je ikada pitao da ga plati, tužitelj je to uvijek pitao svjedoka, a sam tužitelj je bio u boljim odnosima s tuženicom nego sa svjedokom. Nadalje, iskazao je kako tužitelj predmetne poslove nije obavljao svaki dan, primjerice kada je padala kiša ili bila jako niska temperatura, tužitelj tada nije obavljao poslove, također nakon što je završila berba nije se radilo mjesec i pol do dva mjeseca. Svjedok je iskazao kako tužitelj nikada nije rekao da mu je teško doći ili da neće doći obavljati poslove, niti je ikada tuženica inzistirala na njegovim dolascima, ali također nije mu niti rekla da ne dolazi i ne obavljao poslove u vinogradu.
14.1. Iskaz svjedoka ED sud je cijenio iskrenim, osim u dijelu da između tužene i tužitelja nije bilo govora o prijavi na vaučer, jer je sama tužiteljica iskazala da joj je tuženik donosio preslike osobne iskaznice kako bi ga prijavila. U preostalom dijelu, uzimajući u obzir da je svjedok sin tužitelja i suprug tuženice sud cijeni njegov iskaz iskrenim jer u bitnome istovjetno su iskazale i parnične stranke. Također, sud cijeni iskrenim i dio njegova iskaza da on tužitelju nije obećao naknadu u iznosu od 170,00 kn dnevno i 20,00 kn za prekovremeni rad, jer prema izvatku iz obrtnog registra vlasnica obrta je PDK, a u tijeku postupka ničim nije dokazano da bi svjedok ED imao kakve ovlasti glede navedenog obrta, a osobito glede ugovaranja pravnih poslova, stoga sud cijeni da svjedok ED nije niti mogao pregovarati i dogovarati naknade za obrt njegove supruge jer za to nije imao ovlasti, a niti jednim materijalnim niti personalnim dokazom nije dokazano da bi naknada bila dogovorena.
15. U provedenom dokaznom postupku, na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Filipu Tolić, dipl. oec. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Tolića od 20. rujna 2019. razvidno je da je vještak isti utemeljio na potvrdama o procjeni plaće razdoblje svibanj 2015. - srpanj 2019. za djelatnike SD i HD zaposlenima u TIAS d.o.o. [adresa] te je procijenio da bi SD i HD imale istu procijenjenu bruto plaću, a te plaće bi iznosile u razdoblju od mjeseca svibnja 2015. do mjeseca srpnja 2019. god. ukupno 168.516,00 kn. Nadalje, vještak je u tablici 4. pisanog nalaza i mišljenja prikazao Izračun visine neisplaćenih naknada tužitelja za obavljeni posao u utuženom razdoblju (od mjeseca svibnja 2015. do 13. srpnja 2019. god.), a na temelju navedenih Potvrda, a te neisplaćene naknade za obavljeni posao bi u utuženom razdoblju iznosile 166.396,43 kn bruto.
15.1. Podneskom od 18. studenog 2022. tužena je prigovarala pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mr. sc. MD, dipl. oec. Tužena je navela kako je vještak podatke sadržane u potvrdama koje je priložila sama tuženica, samo preslikao i donio mišljenje da bi tužitelju za utuženo razdoblje za obavljeni posao pripadala naknada od ukupno 166.396,43 kune, odnosno 22.084,60 EUR-a. S tim u svezi, navela je kako u tijeku postupka niti jednim vjerodostojnim materijalnim dokazom (potvrda, isplatnica, ugovor, nalog ili sl.) nije definirano niti vrijeme niti cijena radnih sati koje je tužitelj efektivno odradio za tuženicin obrt, uvažavajući okolnost da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bio u statusu umirovljenika (radio u MUP-a) te da s njime objektivno nije niti mogao biti zasnovan redovni radni odnos, odnosno da u statusu umirovljenika nije mogao ostvariti dohodak od nesamostalnog rada. S tim u svezi tužena osporava metodu izračuna koju je primjeni stalni sudski vještak pri izradi svojeg pisanog nalaza i mišljenja, a temeljem kojega je utvrdio pune iznose plaća iz redovnog radnog odnosa, koje je trgovačko društvo Tias d.o.o., te tako utvrdio iznos naknade koja bi eventualno pripadala tužitelju.
15.2. Podneskom od 23. studenog 2022. tužitelj se očitovao na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka MD te je naveo da je isti izrađen prema pravilima struke, materijalnoj dokumentaciji te zadatku vještačenje, stoga je tužitelj isti prihvatio u cijelosti i u skladu s nalazom i mišljenjem uredio tužbeni zahtjev na način da je iz iste činjenične i pravne osobe potraživao isplatu iznosa od 166.396,43 kune/22.084,60 EUR.
15.1.1. Očitujući se na prigovore tuženice istaknute u podnesku od 18. studenog 2022. stalni sudski vještak mr. sc. MD dip. oec. u podnesku od 23. prosinca 2022. naveo je kako je njegov zadatak određen rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj 5 P-233/2020-12 od 4. travnja 2022. godine, bio da provede vještačenje na okolnost visine utvrđivanja neisplaćenih naknada za obavljeni posao u utuženom razdoblju. Nadalje, naveo je kako se nalaz i mišljenje izradio sukladno dokumentaciji koja prileži spisu, te je ostao kod danog nalaza i mišljenja od 20. rujna 2022. Vještak je također naveo kako nisu točni navodi tužene da umirovljenik ne može ostvarivati dohodak od nesamostalnog rada. Umirovljenik može biti obveznik poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak i dodatnog doprinosa za zdravstveno osiguranje. Vještak je naveo i kako je on pri izradi nalaza i mišljenja koristio cijenu rada, odnosno procjene plaće za 2 usporedna radnika, te nije ulazio u osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno nije ulazio u to je li tužitelj radio za obrt tuženice niti vrijeme i cijenu radnih sati.
15.3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 13. listopada 2025. stalni sudski vještak mr.sc. MD dip. oec. usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje te je iskazao da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 20. rujna 2022. Vještak je iskazao kako se njegovo vještačenje temelji na potvrdama o procjeni plaće za djelatnike SD i HD, obje potvrde od 11. lipnja 2021., te da on nije utvrđivao koja su njihova radna mjesta niti u kojem opsegu odnosno radnom vremenu imenovane djelatnice rade. Nadalje, a kako je predmetno vještačenje obavljeno 2022. godine, došlo je do proteka vremena, a zbog kojega vještak smatra ne ne bi bilo većih odstupanja jer u nalazu i mišljenju nije rađena procjena vrijednosti radnih sati. Vještak je iskazao kako prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir navode tuženika da je tužitelj umirovljenik te da bi eventualno moga ostvarivati prihode za 4 radna sata dnevno.
15.3.1. Punomoćnici parničnih stranaka suglasno su iskazali da nemaju prigovora na usmeni nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženica ustrajala s prigovorima na pisani nalaz i mišljenje koji je isticala u tijeku postupka.
15.4. Sud nalaz i mišljenje vještaka nije posebno cijenio jer tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, stoga se sud nije upuštao niti u osnovanost visine postavljenog tužbenog zahtjeva.
16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, ovaj sud utvrdio je da je zahtjev tužitelja neosnovan.
17. Odredbom članka 190. stavak 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je prvotno potraživao isplatu iznosa od 160.000,00 kuna, a nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja isti je podneskom od 23. studenog 2022. potraživao iznos od 166.396,43 kn / 22.084,60 EUR. Tuženica se preinaci nije izričito protivila, nego je u podnesku od 26. studenog 2022.i stu smatrala preuranjenom. Sud utvrđuje da je tužitelj tužbu preinačio na način da je iz iste činjenične i pravne osnove potraživao drugu novčanu svotu (povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva), a koju preinaku je tužitelj učinio nakon provedenog vještačenja. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je preinaka tužbenog zahtjeva neosnovana jer sud nije prihvatio provedeno vještačenje, s obzirom da tužitelj nije dokazao niti osnovu tužbenog zahtjeva. a i sama tuženica se indirektno protivila preinaci podneskom od 23. studenog 2022. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja, uvažavajući da je tužena prigovarala preinaci, a da ista po mišljenju ovoga suda nije svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama.
18. Iz svih izvedenih dokaza nesporno proizlazi da je tužitelj obavljao poslove u vinogradu u razdoblju svibanj 2016. do zaključno 13. srpnja 2019. Među parničnim strankama nije postojao ugovor u pisanom obliku niti tužitelj posjeduje bilo kakvu pisanu ispravu o obavljanju navedenih poslova i njihovu trajanju. U konkretnoj pravnoj stvari sporno je jesu li stranke bile u obvezno-pravnom odnosu.
18.1. Ugovor o djelu je institut obveznog prava, koji je uređen čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, - dalje: ZOO), a to je vrsta ugovora u kojem se jedna strana - izvođač obvezuje obaviti određeni posao, dok se druga strana - naručitelj obvezuje za taj posao izvođaču platiti naknadu. Subjekti ugovora o djelu su naručitelj i izvođač, a to mogu biti fizičke i pravne osobe. Bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i naknada.
Ugovor o djelu je neformalni pravni posao te preduvjet njegova nastanka nije pisani oblik. Ugovor o djelu ne mora biti sklopljen u pisanom obliku.
18.2. Ugovorom o djelu, prema čl. 590. ZOO, izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
18.3. Ovakvim ugovorom između stranaka se ne zasniva radni odnos. Naime, radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR)).
18.4. Valja istaknuti kako obvezni odnos koji se temelji na ugovoru o djelu ne podrazumijeva kontinuirano pravo tužitelja na rad kod tuženika (kao npr. radni odnos) već podrazumijeva obavljanje poslova prema potrebi tuženika i njegovom nalogu. Iz iskaza tužene, kao i iskaza svjedoka ED proizlazi da tužena u određenom razdoblju nije angažirala tužitelja na ugovorenim poslovima nego je tužitelj kao njezin svekar, i otac njezina supruga sa njezinim suprugom, svjedokom ED dogovorio pomoć na poslovima u vinogradu. Nadalje, iz svih izvedenih dokaza kao nesporno proizlazi da obavljanje poslova od strane tuženika nije bilo određeno rokom, nego je tužitelj iste obavljao kontinuirano od svibnja 2016. do 13. srpnja 2019. kada je obavljanje poslova napustio zbog svađe s tuženicinim suprugom.
18.5. Da bi se u konkretnoj pravnoj stvari radilo o ugovoru o djelu nužno je da postoji djelo i naknada. U tijeku postupka nije bilo sporno da je tužitelj doista obavljao predmetne poslove u vinogradu, međutim, samo tužitelj i svjedokinja LD, koja po kazivanju tužitelja raspolaže tom činjenicom, iskazali su da je tužitelju obećana dnevnica u iznosu 170,00 kuna i prekovremeni rad u iznosu 20,00 kuna. Naknada za izvršeno djelo drugi je bitan sastojak ugovora o djelu, stoga ako ona nije ugovorena radi se o besplatnom obavljanje određenih poslova za drugog, a koje besplatno obavljanje poslova za drugoga se ne može smatrati ugovorom o djelu, već darovanjem Osim toga, tužitelj je sam iskazao kako je obavljanje poslova dogovorio s ED, svojim sinom, ne s tuženicom, i kako on vjeruje da je s njihovim dogovorom bila suglasna tuženica. Nadalje, iz iskaza tužitelja, svjedoka ED te svjedoka ID proizlazi da je predmetni vinograd bio vlasništvo trgovačkog društva Tias d.o.o. Stoga tužitelj nije dokazao ne samo u kolikom iznosu je ugovorena naknada nego niti za koga je točno obavljao poslove, za obrt tuženice ili za trgovačko društvo Tias d.o.o.
Pri tome valja istaknuti kako su sukladno odredbi članka 7. ZPP stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te sukladno članku 299. stavak 1. ZPP stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.
Kako dakle tužitelj nije dokazao da bi bila ugovorena naknada, niti je dokazao da je poslove obavljao za tuženicu, odnosno njezin obrt, a ne za trgovačko društvo Tias d.o.o., to nije niti dokazao da bi među parničnim strankama došlo do zasnivanja obvezno-pravnog odnosa kroz ugovor o djelu, stoga je sud tužbeni zahtjev cijenio neosnovanim i isti odbio te je odlučeno kao u izreci presude.
19. S obzirom na činjenicu da je sud utvrdio da nije dokazana osnovna pretpostavka postojanja obveze tuženice prema tužitelju, sud se nije dalje upuštao u ocjenu osnovanosti drugih prigovora koje je tuženica tijekom postupka iznosila, prije svega istaknutog prigovora zastare tužiteljeva potraživanja.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., 155. ZPP. S obzirom da je tužena u cijelosti uspjela u sporu, sud je tužitelja obvezao da tuženici naknadi prouzročene troškove konkretnog parničnog postupka.
19.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik te činjenicu da tuženu zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) tuženoj je sud kao osnovan priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak sastava podneska od 2. srpnja 2021. u zatraženom iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife, trošak sastava podneska od 18. studenog 2022. kojim tužena prigovara nalazu i mišljenju vještaka u iznosu 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak sastava podneska od 26. studenog 2022. u zatraženom iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife.
Sud je nadalje, kao osnovan trošak tuženici priznao i trošak zastupanja na pripremnom ročištu u zatraženom iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 8. Tarife, trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 24. veljače 2022. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife uz trošak od 50,00 EUR sukladno Tbr. 38 Tarife, za svaki započeti sat, te trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 13. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1.
Sud je dakle, ukupno osnovanim troškom tuženoj utvrdio trošak u iznosu od 2.400,00 EUR koji trošak je sud tuženici i dosudio u točki II. izreke presude.
19.2. Na dosuđene troškove sud je tuženici dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ), te članka 151. stavak 3. ZPP i članka 29. ZOO.
20. U popisanom troškovniku tuženica je popisala ukupan trošak u iznosu od 2.500,00 EUR, dok je sud zbrojem pojedinih naznačenih stavki utvrdio iznos od 2.400,00 EUR, koji iznos je kao osnovan sud i priznao tuženici stoga je za više zatraženi iznos od 100,00 EUR valjalo odbiti tuženicu.
U popisanom troškovniku tužena je naznačila i da potražuje naknadu sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Međutim, odredbom članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) propisano je kako obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, slijedom čega navedena obveza nije niti nastala za tuženu, pa o navedenom trošku sud nije odlučivao.
21. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.
Slavonski Brod, 17. studenog 2025.
Sutkinja
Anđela Bionda Martić
Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e- komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. Tužitelj PD po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški
2. Tužena PDK vl. [obrt] po punomoćnici Mirti
Trninić, odvjetnici u Slavonskom Brodu
