Posl.br. P-515/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ĐČ, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku RČ, radi Obvezno - ništetnost, nakon održane glavne i javne glavne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikole Ficovića, odvjetnika u Dubrovniku i zamjenika punomoćnika tuženika Janka Medovića, odvjetnika u Dubrovniku dana 17. studenog 2025.godine

presudio je

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb platiti tužitelju ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] svotu od 9.973,18 EUR sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 2.325,52 eura,

te zatezne kamate koje teku

-na iznos od 15,76 EUR od 05. svibnja 2010. godine do isplate

-na iznos od 21,01 EUR od 26. svibnja 2010. godine do isplate

-na iznos od 34,59 EUR od 03. lipnja 2010. godine do isplate

-na iznos od 23,40 EUR od 24. lipnja 2010. godine do isplate

-na iznos od 70,76 EUR od 21. srpnja 2010. godine do isplate

-na iznos od 33,50 EUR od 28. srpnja 2010. godine do isplate

-na iznos od 94,73 EUR od 19. kolovoza 2010. godine do isplate

-na iznos od 70,29 EUR od 08. rujna 2010. godine do isplate

-na iznos od 49,15 EUR od 22. rujna 2010. godine do isplate

-na iznos od 65,46 EUR od 06. listopada 2010. godine do isplate

-na iznos od 44,28 EUR od 28. listopada 2010. godine do isplate

-na iznos od 57,31 EUR od 04. studenog 2010. godine do isplate

-na iznos od 36,83 EUR od 25. studenog 2010. godine do isplate

-na iznos od 73,65 EUR od 07. prosinca 2010. godine do isplate

-na iznos od 53,40 EUR od 21. prosinca 2010. godine do isplate

-na iznos od 93,29 EUR od 05. siječnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 75,62 EUR od 25. siječnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 76,22 EUR od 09. veljače 2011. godine do isplate

-na iznos od 65,76 EUR od 28. veljače 2011. godine do isplate

-na iznos od 80,05 EUR od 08. ožujka 2011. godine do isplate

-na iznos od 66,91 EUR od 25. ožujka 2011. godine do isplate

-na iznos od 74,90 EUR od 05. travnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 61,54 EUR od 26. travnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 138,82 EUR od 23. svibnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 194,94 EUR od 15. lipnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 4,28 EUR od 30. lipnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 107,22 EUR od 05. srpnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 88,90 EUR od 30. srpnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 124,45 EUR od 02. kolovoza 2011. godine do isplate

-na iznos od 122,85 EUR od 29. kolovoza 2011. godine do isplate

-na iznos od 114,12 EUR od 20. rujna 2011. godine do isplate

-na iznos od 109,09 EUR od 26. rujna 2011. godine do isplate

-na iznos od 104,65 EUR od 04. listopada 2011. godine do isplate

-na iznos od 92,20 EUR od 26. listopada 2011. godine do isplate

-na iznos od 103,80 EUR od 09. studenog 2011. godine do isplate

-na iznos od 90,22 EUR od 28. studenog 2011. godine do isplate

-na iznos od 191,98 EUR od 29. prosinca 2011. godine do isplate

-na iznos od 106,89 EUR od 26. siječnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 97,67 EUR od 30. siječnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 111,85 EUR od 07. veljače 2012. godine do isplate

-na iznos od 103,68 EUR od 27. veljače 2012. godine do isplate

-na iznos od 215,27 EUR od 20. ožujka 2012. godine do isplate

-na iznos od 111,80 EUR od 24. travnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 97,42 EUR od 30. travnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 108,23 EUR od 29. svibnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 103,12 EUR od 30. svibnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 107,08 EUR od 29. lipnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 112,73 EUR od 30. lipnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 92,23 EUR od 30. srpnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 112,88 EUR od 31. srpnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 114,52 EUR od 29. kolovoza 2012. godine do isplate

-na iznos od 99,32 EUR od 30. kolovoza 2012. godine do isplate

-na iznos od 95,02 EUR od 28. rujna 2012. godine do isplate

-na iznos od 112,59 EUR od 29. rujna 2012. godine do isplate

-na iznos od 107,32 EUR od 27. listopada 2012. godine do isplate

-na iznos od 93,70 EUR od 31. listopada 2012. godine do isplate

-na iznos od 205,35 EUR od 29. studenog 2012. godine do isplate

-na iznos od 213,08 EUR od 29. prosinca 2012. godine do isplate

-na iznos od 209,68 EUR od 23. siječnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 190,63 EUR od 26. veljače 2013. godine do isplate

-na iznos od 205,14 EUR od 15. travnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 209,92 EUR od 29. travnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 384,05 EUR od 24. lipnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 147,40 EUR od 22. srpnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 368,16 EUR od 26. kolovoza 2013. godine do isplate

-na iznos od 399,31 EUR od 21. listopada 2013. godine do isplate

-na iznos od 402,89 EUR od 23. prosinca 2013. godine do isplate

-na iznos od 207,87 EUR od 24. siječnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 20,10 EUR od 11. ožujka 2014. godine do isplate

-na iznos od 112,22 EUR od 19. ožujka 2014. godine do isplate

-na iznos od 279,92 EUR od 27. ožujka 2014. godine do isplate

-na iznos od 175,07 EUR od 10. travnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 32,03 EUR od 24. travnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 53,49 EUR od 17. svibnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 1,99 EUR od 22. svibnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 145,36 EUR od 27. svibnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 198,84 EUR od 04. lipnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 1,00 EUR od 30.lipnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 198,74 EUR od 03. srpnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 139,61 EUR od 31. srpnja 2014. godine do isplate

-na iznos od 67,23 EUR od 14. kolovoza 2014. godine do isplate

-na iznos od 212,82 EUR od 29. rujna 2014. godine do isplate

-na iznos od 179,45 EUR od 28. listopada 2014. godine do isplate

-na iznos od 32,14 EUR od 30. listopada 2014. godine do isplate

-na iznos od 182,32 EUR od 19. studenog 2014. godine do isplate

-na iznos od 34,43 EUR od 24. studenog 2014. godine do isplate

-na iznos od 220,26 EUR od 09. prosinca 2014. godine do isplate

-na iznos od 22,11 EUR od 31. prosinca 2014. godine do isplate

-na iznos od 0,01 EUR od 02. siječnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 188,85 EUR od 13. siječnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 7,23 EUR od 28. siječnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 7,72 EUR od 11. veljače 2015. godine do isplate

-na iznos od 181,45 EUR od 17. veljače 2015. godine do isplate

-na iznos od 31,85 EUR od 26. veljače 2015. godine do isplate

-na iznos od 188,41 EUR od 11. ožujka 2015. godine do isplate

-na iznos od 32,61 EUR od 23. ožujka 2015. godine do isplate

-na iznos od 189,64 EUR od 09. travnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 31,38 EUR od 28. travnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 188,79 EUR od 08. svibnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 32,22 EUR od 25. svibnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 189,76 EUR od 10. lipnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 31,26 EUR od 26. lipnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 198,07 EUR od 10. srpnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 22,95 EUR od 30. srpnja 2015. godine do isplate

-na iznos od 189,15 EUR od 12. kolovoza 2015. godine do isplate

-na iznos od 31,87 EUR od 27. kolovoza 2015. godine do isplate

-na iznos od 132,77 EUR od 11. rujna 2015. godine do isplate

-na iznos od 88,25 EUR od 28. rujna 2015. godine do isplate

-na iznos od 0,01 EUR od 02. siječnja 2015. godine do isplate

I to računajući zateznu kamatu za svaki pojedini iznos do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. godine u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se postojanje tuženikove tražbine u iznosu od 6.812,76 eura iz prigovora radi prebijanja.

IV Nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos 1.275,02 eura.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 650,00 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 818-50-3652202 solemnizira pred javnim bilježnikom, Anđelkom Stanićem 07. rujna 2006. pod OU-995/2006, da se tužitelj tim kreditom obvezao kredit u visini od 102.706,49 CHF vraćati kroz 144 mjesečna anuiteta čiju visinu određuje tuženik planom otplate, da je ugovorena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju CHF važećem na dan korištenja kredita. Nadalje navodi da je odredba predmetnog ugovora o kreditu kojim je određena obveza povrata iznosa kredita iz valutnu klauzulu u CHF ništetna. Nadalje navodi da je tužitelj sa tuženikom sklopio i dodatak ugovora o kreditu KONV-01/2016 02. veljače 2016. Nadalje se poziva na presudu iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/17 od 174. lipnja 2018. koja je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik ( među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita koristeći u tim kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača i toč. 81,82 i 90 kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, stoga sukladno čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača koji je bio tada na snazi odnosno sadašnjem čl. 138 A Zakona o zaštiti potrošača. Predlaže utvrditi ništetnim predmetnu odredbu te s osnove koje potražuje pretplaćene iznose koji su nastali zbog povećanog tečaja CHF u odnosu na ugovoreni tečaj kune spram švicarskog franka na dan isplate kredita. Navodi i da je ništetna ugovorena mjesna nadležnost jer je ta odredba nepoštena i jer su banke u svojim tipskim ugovorima ugovarale mjesnu nadležnost suda prema sjedištu banke a što je nerijetko bilo van mjesta u kojem potrošač ima svoje prebivalište čime je znatno otežan pristup sudu, korisniku kredita jer zahtijevaju dodatne putne troškove za potrošača, troškove izbivanja sa radnog mjesta pored odvjetničkih i sudskih troškova. Predlaže s osnove ništetne odredbe valutne klauzule CHF naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.988,14 EUR sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da prigovara mjesnu nadležnost ovog suda zbog toga jer su čl. 14 ugovora o kreditu stranke ugovorile mjesnu nadležnost prema mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatra da je neosnovan navod da je ništetna odredba ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF. Ukazuje da je dodatkom ugovora o kreditu broj KONV-01/2016 izvršena konverzija tužiteljeva kredita u skladu sa zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koju je tužitelj i dobrovoljno prihvatio. Navodi da je konverzijom obuhvaćeno cjelokupno razdoblje trajanja kredita, te sve i da je vezanje glavnice kredita ništetno, a što nije nakon provođenja konverzije utvrđivanje ništetnosti nije osnovano jer su sporne odredbe prisilnim propisima u cijelosti izmijenjene i to na način kao da nikada nisu bile ugovorene. Navodi da su sve uplate izvršene po otplatnom planu CH uračunate prilikom izračuna konverzije i promjene kamate i valute ugovora te da je provedbom konverzije neotplaćena glavnica smanjena tužitelju za iznos od 21.122,98 EUR. Ukazuje i na postupak koji je vođen pred Vrhovnim sudom Gos-1/2019 kojom odlukom je potvrđena valjanost dodatka ugovora kojim je provedena konverzija. Navodi da su ugovorne strane svoj ugovorni odnos obnovile sa retroaktivnim učinkom na način da je isti od njegova zasnivanja vezan uz valutnu klauzulu u EUR. Navodi i da tužitelj ne spori da je konverzije provedena sukladno odredbama ZID-a. Smatra da se ne može primijeniti presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa te da je potrebno u svakom pojedinačnom slučaju utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Smatra da je valutna klauzula u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva i da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže saslušati tužitelja, svjedoka NČ djelatnika banke, javnog bilježnika. Prigovara postavljanju visine tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Navodi da je u konverziji utvrđena pretplata u iznosu od 51.330,71 kunu koja je korištena za podmirenje budućih anuiteta. Podneskom od 08. svibnja 2024. tuženik navodi da ispravlja pogrešku počinjenu prilikom računanja iznosa u kojem je istaknuo prigovor radi prebijanja te da ističe prigovor radi prebijanja na utvrđenje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu 15.005,28 EUR uvećanu za zatezne kamate od 01.listopada 2015. do 31. prosinca 2020. koji predstavlja zbroj pretplate iz konverzije 51.330,71 kunu i iznosa za koju je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica (8.087,78 EUR) iskazano prema tečaju na dan provođene konverzije 30. rujna 2015. ( 61.726,56 kuna) što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 15.005,28 EUR koji je nesporno i utvrđen dodatkom broj KONV-01/2016 ugovora o kreditu te predlaže provođenje financijskog vještačenja ukoliko taj iznos bude osporavan.

3. Sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Smiljani Čučuković koja je izradila nalaz i mišljenje 03. lipnja 2025. te utvrdila da neto pretplata tečaja iznosi 12.298,70 EUR, da je ukupna zatezna kamata koje su tekle do dana provedene konverzije 30. rujna 2015. iznose 3.953,01 EUR , te da se izračun razlike dobije tako da se d ukupnih zateznih kamata odbije eventualna pretplata priznata u konverziji u skladu u skladu sa čl. 172 ZOO-a a ukoliko utvrđeni ukupni iznos zateznih kamata nije dovoljan da bi se izvršio prijeboj eventualno utvrđene pretplate iz konverzije da je preostali iznos potrebno kompenzirati sa glavnicom pretplaćenih iznosa. Nadalje proizlazi da je nakon prijeboja u konverziji i zatezna kamata do 30. rujna 2015. preostala pretplata u konverziji od 2.859,75 EUR, te kada se pretplata tečaja prebija sa preostalom pretplatom u konverziji da potraživanje tužitelja iznosi 9.973,18 EUR na koji iznos teče zatezna kamata od 30. rujna 2015. pa do isplate.

4. Tužitelj podneskom od 11. lipnja 2025. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te specificira tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka i da potražuje iznos pretplate u visini od 12.298,70 EUR sa zateznim kamatama.

5. Sud je rješenjem od 15. listopada 2025. godine preotvorio glavnu raspravu radi razjašnjenja pojedinih važnih pitanja.

6. Tužitelj podnesku od 22. listopada 2025. godine traži dopunu vještačenja s u kojoj će prikazati preplate tečaja uz prijeboj u konverziji kako bi mogao pravilno postaviti tužbeni zahtjev, kojeg je sud odbio kao nepotreban i zaključio raspravljanje.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

-izračun tečajnih razlika po kreditu sudskog vještaka za financije i računovodstvo dipl. oec Jurice Dobrinića iz svibnja 2023. (l.s.10-17)

-otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u CHF (l.s. 18-19)

-ugovor o kreditu broj 818-50-3652202 od 07. rujna 2006. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem, OU-995/2006. (l.s.21-26)

-dodatak broj KONV-01/2016 ugovor o kreditu broj 818-50-3652202 od 02. veljače 2016. (27-28)

-otplatni plan za kredit broj 818-50-3652202 od 29. rujna 2006. (l.s.29-35)

-kontrolni ispis rezervacije partije (l.s. 36-40)

-izračun razlika kamata i anuiteta po kreditu sudskog vještaka za financije i računovodstvo dipl. oec Jurice Dobrinića iz travnja 2019. sa dodatkom (l.s.41- 68)

-dopis Raiffeisenbank Austria d.d. (l.s.85-88)

-otplatni plan (l.s.89-102)

-izjava o prihvatu izračuna konverzije (l.s. 103)

-dopis Raiffeisenbank Austria d.d (l.s. 104)

-otplatni plan (l.s. 105-108)

- izvještaj ovlaštenog revizora. (l.s.109-112)

-ponuda stambenih kredita uz valutnu klauzulu u EUR, CHF i USD (l.s.113- 117)

-zahtjev za kredit (l.s.118)

-sudska praksa /l.s.119-167)

-dopis Raiffeisenbank Austria d.d sa otplatnim planom (l.s.180-183, 196-198)

-knjigovodstvena kartica po kreditu broj 818-50-3652202 (l.s.208-215)

-nalaz i mišljenje vještaka Smiljane Čučuković od 03. lipnja 2025. (l.s.216-243)

-sudska praksa (l.s.254-274)

-sudska praksa (l.s.278-285)

10. Sud je saslušao tužitelja KČ i saslušao vještakinju za računovodstvo i financije Smiljanu Čučuković radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja.

11. Sud nije provodio daljnje dokaze koji su predlagani, već ih je, u smislu odredbe članka 292. stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-a, kao nepotrebne odbio jer su predloženi na okolnosti koje sud, na temelju već provedenih dokaza, smatra dovoljno utvrđenim ili na okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja na rješavanje predmeta spora. Iz istih razloga nije posebno cijenio ni preostale izvedene dokaze.

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, te da je sklopljen Dodatak 1. Ugovoru o kreditu.

14. Među strankama je sporno je li ništetna odredba iz Ugovora o kreditu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio odnosno je potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj konačno uredio svoja prava i obveze iz tog ugovornog odnosa, te je li osnovan prigovor radi prebijanja iznosa preplate utvrđenog u konverziji kredita.

15. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tužene banke kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu 07. studenog 2006. godine. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 102706,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita i to stambeni kredit s graditeljima, koji kredit se tužiteljica obvezala platiti kroz 144 mjesečnih anuiteta,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,95% godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora o kamatama banke,

- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta,

- da su stranke sklopile i Dodatak ugovora o kreditu 02. veljače 2016. godine kojim je sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiraju provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, da je čl.5. utvrđena preplata od 8.087,78 eura, te čl. 8. da će se ta preplata koristiti za namirenje budućih uzastopnih anuiteta,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31 prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa, ali da tuženica nije predlagala dokaze saslušanjem svojih djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate, pa imajući u vidu navedeno zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom i koje i koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu povećanja kamatnih stopa i znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu,

- da iz iskaza tužitelja KČ u bitnome proizlazi da je svrha podizanja ovog kredita bila kupnja stana koji je kupovao od društva Glavice projekt d.o.o. te da mu je to društvo i uvjetovalo da podigne kredit za kupnju stana kod Raiffeisen banke a koja je bila banka koja je pratila financijski taj projekt i izgradnju, da nije imao mogućnosti pregovaranja u vezi odredbi vezanih za kamatnu stopu i tečaj u CHF te da je to bio jedini kredit koji su mu nudili u banci.Iskazuje i da mu ništa nisu pojašnjavali na temelju kojih parametara može doći do promjene kamatne stope niti mu objašnjavali koji su to mogući rizici promjene tečaja u CHF, kao i da njemu nije ni bilo jasno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Iskazuje da potraživanja s osnove kamatne stope vodi u postupku P-583/2019 koji je u prekidu. Navodi da nije imao mogućnosti pregovaranja u vezi odredbi na mjesnu nadležnost suda prema sjedištu banke a niti o ijednoj drugoj odredbi kredita, da je kredit pripremila banka te mu ga dala na potpisivanje, a i da mu javni bilježnik nije ništa pojašnjavao u vezi odredbi prilikom ovjere kredita. Predmetnim kreditom je kupljen stan u kojem stanuje na adresi [adresa], te se ta nekretnina nikad nije koristila u poslovne svrhe. Inače ima otvorenu firmu Dubrovnik Hermes d.o.o., te je imao otvorenu tu firmu i u vrijeme podizanja ovog kredita. Kredit je podigao isključivo kao fizička osoba u svrhu zbrinjavanja. Predmetni kredit je konvertiran te je podigao drugi kredit u drugoj banci, misli da se radilo o OTP banci s kojim je konačno zatvorio predmetni kredit. Prvotno je mjesečna rata iznosila oko 4.000,00 kuna te je narasla sve do 7.000,00 kuna mjesečno. U konverziji mu je banka obračunala nekakvu pretplatu, ne može se sjetiti koliko je ona točno iznosila, misli da je banka tu pretplatu uračunavala u buduće rate koje je umanjivala. Sigurno mu iznos pretplate nisu vratili u gotovini. Iskazuje i da kod konverzije kredita nije imao mogućnost pregovaranja nego mu je banka unaprijed sve pripremila te je mogao prihvatiti samo tako pripremljeni prijedlog od banke, da jest pročitao ugovor o kreditu ali tek kad je došao doma i da on nije razumio što znači "valutna klauzula u CHF", on je ratu kredita plaćao u kunama i znao je da će mu mjesečna rata iznositi oko 4.000,00 kuna. Rate kredita je plaćao on, možda nekad i njegova supruga, a kada su počele rasti mjesečne rate kredita raspitivao se u banci o mogućnostima promjene valutne klauzule odnosno da se napravi nešto da mu mjesečne rate ne budu tako visoke, ali mu je u banci rečeno da se tu ne može ništa napraviti,

- da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja za iznos od 8.087,78 EURA utvrđen u postupku konverzije kredita,

- da je u Nalazu i mišljenju od 03. lipnja 2025.godine vještakinja financijske struke Smiljana Čučković izračunala iznos preplate tečaja u odnosu na početni tečaj iznosi 12.832,93 eura, da zatezna kamata do dana konverzije iznosi 3.953,01 euro,da preplata utvrđena u konverziji iznosi 2.859,75 eura, te da nakon prebijanja preplate u konverziji i obračunate zatezne kamate preostaje preplata u konverziji od 2.859,75 eura, te kada se taj iznos odbije od preplate glavnice preostaje tužiteljevo potraživanje od 9.973,18 eura na koje teče zatezna kamata od 01. listopada 2015. godine, pa do isplate.

16. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 11. lipnja 2025. godine na način da potražuje 12.298,70 eura s zateznim kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.Tako uređeni tužbeni zahtjev sadržava i smanjenje tužbenog zahtjeva za iznos od 2.325,52 eura (prvotni zahtjev je glasio na isplatu 15.988,14 eura), a konačni zahtjev na isplatu 12.298,70 eura).

17. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa je sud i o tom dijelu tužbenog zahtjeva meritorno odlučivao.

18. Prvenstveno, prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan. Prema Zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 5. studenog 2020. zauzet je stav, u odnosu na pitanje smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti, koji glasi „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“ Dakle, u konkretnom slučaju da bi se navedena odredba o prorogaciji nadležnosti smatrala ništetnom potrebno je utvrditi da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što prvostupanjski sud može ocijeniti samo nakon saslušanja tužitelja, a radi utvrđenja udaljenosti između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud, općeg imovnog stanja tužitelja, te ostalih relevantnih činjenica zbog kojih bi došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.“

19. Sud je u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev, kao osnovan.

20. Sud nalazi da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna i protivne odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a budući da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovor,a a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli korištene protivno svrsi čime su izazvale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Iz iskaza samog tužitelja KČ proizlazi da mu u banci nisu ništa posebno objašnjavali koji su to elementi koju mogu utjecati na promjenu kamatne stope a niti objašnjavali rizike vezane za tečaj u CHF čiji iskaz sud nalazi uvjerljivim i logičnim i podudarnim sa sadržajem pregledanih isprava.

21. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

22. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju.

23. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

24. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

25. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Dodatkom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano Dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora. Dapače, u samom Dodatku ugovora o kreditu od 02. veljače 2016. godine u čl.1. ugovorne strane utvrđuju da konverzija kredita ne predstavlja obnovu iz čl.145. do 149. ZOO-a, niti nagodbu iz čl.150.do 159. ZOO-a, kao ni bilo koji drugi način prestanka obveze ugovorene Ugovorom o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF, osim za dio obveze koji je ovim Dodatkom izričito ugovoren, te da sukladno tome postojeća obveza iz ugovora o kreditu konverzijom ne prestaje i ne zamjenjuje se novom obvezom. Stoga nije osnovan tuženikov prigovor iz odgovora na tužbu da su konverzijom kredita iscrpljene sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja na ime valute CHF.

26. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz odredbi ZIDZPK/15 proizlazi da bi mu to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO-a. Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi, pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

27. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK-a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

28. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota s osnove valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu, a koje iznose je obračunala vještakinja financijske struke. Stoga se sud rukovodio s Nalazom i mišljenjem vještaka prema kojem je utvrđeno da je iznos preplate tečaja iznosi 12.832,93 eura, zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do konverzije 30. rujna 2015. godine iznose 3.953,01 euro kojeg je sukladno čl. 56. ZOO-a prebila s iznosom preplate utvrđenim u konverziji 6.812,76 eura prema pravilu o redu uračunavanja iz čl.172. ZOO-a, dok je preostali iznos obračunatih preplate 2.859,75 eura (preostao nakon prebijanja) oduzela od utvrđene preplate tečaja 12.832,93 eura i dobila zbroj 9.973,18 eura.Sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za dopunom vještačenja izradom tablice svakog pojedinog iznosa preplate na koji teče kamata od pojedinog datuma čiji je ukupni zbroj 9.973,18 eura, kao nepotreban jer je vještakinja postupila po zadatku suda, dala tabelarni prikaz razlika preplate tečaja, obračun zateznih kamata i prikazala iznos preplate u konverziji kao i datume isplate, a izračunom se iz podataka u Nalazu može provjeriti ispravnost istog.Vještakinja je u svom usmenom iznošenju Nalaz i mišljenja ustrajala u cijelosti kao u pisanom Nalazu pa ga je sud u cijelosti prihvatio kao objektivnog, obrazloženog i izrađenog u skladu s pravilima struke.Stoga je za taj iznos prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I izreke presude).

29. Nadalje, s obzirom da tuženik nije pristao na djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 11. lipnja 2025. godine, to je u tom dijelu u smislu čl.193. ZPP-a i čl. 338. st.2. ZPP-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev za iznos 2.325.52 eura (razlike prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva 15,988,14 eura i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 12.298,70 eura).

30. Preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetnih odredbi, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa do dana konverziji time su namirene kamate jer sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, sve kako je to obračunala vještakinja u svom Nalazu i mišljenju.

31. Također, valjalo je odbiti tužitelja i zatražene zatezne kamate na pojedine iznose od plaćanja pa do isplate jer je vještakinja izračunala zatezne kamate od plaćanja do konverzije 30. rujna 2015. godine i prebila sa utvrđenim iznosom preplate u konverziji, radi čega nije osnovano taj zahtjev tužitelja.

32. Stoga je odlučeno kao u toč. II izreke.

33. Iako je u Dodatku ugovora o kreditu čl. 5. utvrđeno da preplata u konverziji iznosi 8.087,78 eura, a što je i iznos za koji je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja, vještakinja je u Nalazu i mišljenju vještaka utvrdila da preplata u konverziji iznosi 6.812,76 eura. U tom dijelu nije bilo prigovora tuženika, pa je sud prihvatio taj iznos kao pravilan.

34. Stoga je temeljem čl. 288.a ZPP-a i čl.333. st.3. ZPP-a, valjalo utvrditi postojanje tražbine iz prigovora radi prebijanja za iznos od 6.812,76 eura (toč. III izreke), dok je tuženika valjalo odbiti za iznos od 1.275,02 eura (toč. IV izreke).

35. Sukladno čl. 214. st. 1. do 3. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

36. Istaknuti prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, za utvrđenja vezana za valutnu klauzulu rok je počeo teći od odluke VTS RH Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.

37. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 02. lipnja 2023. godine odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225.:ZOO-a koji se primjenjuje za tražbine stečenog bez osnove.

38. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5.ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) jer tužitelj u cijelosti uspio osnovom, a s visinom samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora:za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podneska od 11. lipnja 2025. 100 bodova (Tbr 8/1 OT), za pristup na ročišta 09. svibnja 2024, 20. rujna 2024. 23. rujna 2024 za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), 500 bodova,uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 1.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 1.250,00 eura.Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, sveukupno 1.650,00 eura. (toč. V izreke).

40. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate (toč. II izreke rješenja).

U Dubrovniku, 17. studenog 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni iznos tečaja 1 EUR = 7.53450 kuna