Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-310/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Garankić i partneri d.o.o., Poreč, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 08. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, UF, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Garankić i partneri d.o.o. i zakonske zastupnice tužene, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, EF, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Tužitelj, odnosno IF s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj] u cijelosti vlasnik nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč -Parenzo, upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisano kao oranica, površine 389 m2, slijedom čega je ovlaštena na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč-Parenzo, temeljem ove presude odmah po njezinoj pravomoćnosti, zahtijevati brisanje prava vlasništva tužene Republike Hrvatske, te uknjižbu prava vlasništva, na svoje ime i u svoju korist.

II. Nalaže se Tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici IF s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura (dvije stotine eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tužena formalno upisana kao vlasnica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oranica sa 389 m2 u zemljišnoj knjizi ovoga suda, a da je stvarna vlasnica ona. Da postojeće zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju iz razloga što je neposredni posjednik i izvanknjižni vlasnik te nekretnine ona, a prije nje njeni pravni prednici, njezin otac PF i njezin djed ŠF. Njezin djed, RF da je još 1975. otpočeo koristiti predmetnu nekretninu, a nakon njega da su to nastavili njezin otac pa ona. Istaknula je da je vlasnica nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] koje u naravi predstavljaju maslinik i koje neposredno graniče s predmetnom nekretninom koje koristi kao cjelinu. Radi navedenog predložila je da sud donese presudu kako je to navedeno u izreci pod toč. I.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da iz posjedovnog lista ne proizlazi da bi tužiteljica bila posjednica predmetne nekretnine kao ni iz povijesnog posjedovnog lista foglio di possesso fondario broj 394 k. o. [katastarska općina] već OF iz [adresa], odnosno prethodno upisani vlasnik, a iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka da proizlazi da je nekretnina nacionalizirana i prenesena u društveno vlasništvo. Da je prednik tužiteljice susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao darovnim ugovorom od 17. listopada 1975., a da je i sama tužiteljica u tužbi istaknula da se u posjedu predmetne nalazi od 1975. S obzirom na to navodi da nisu ispunjene pretpostavke za dosjedanje odnosno da rok dosjedanja od 40 godina do 1999. nije protekao. Radi navedenog predložila je da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži joj da joj naknadi troškove ovog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvatke (8-12), kopiju katastarskog plana (24), zk izvatke (25-29), rješenje zk odjela ovoga suda Zp-214/63 (40), posjedovni list (41-51), zk izvadak (52-60), foglio di possesso (62-65).

Sud je odbio izvođenje drugih predloženih dokaza iz razloga što je iz provedenih stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

4. U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5. U ovom postupku nije sporno da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 389 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana tužena, a da se tužiteljica nalazi u njenom posjedu putem svojih pravnih prednika od 1975.

6. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužiteljica na taj način, dosjedanjem stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

7. Dosjelost je orginarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tome valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 u nastavku ZV) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavku ZOVO) stupa na snagu 01. rujna 1980., a ZV stupa na snagu 01. siječnja 1997., a prije toga bila su na snazi pravna pravila OGZ-a.

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba OGZ-a, potrebno je da je osoba sposobna steći stvar, da doista posjeduje rečenu stvar ili pravo te da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 1460). Vrijeme posjedovanja na nekretninama je bilo 30 godina, odnosno 40 godina ako je nekretnina bila u vlasništvu države, crkve, općine i drugih dopuštenih zborova (paragraf 1468 i 1472).

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO-a, kao i u smislu sada važećeg ZV-a, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanje prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan), te protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva se nije moglo steći dosjelošću sukladno odredbi čl. 29. ZOVO-a, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave potrebno dvostruko vrijeme od onog propisanog stavkama 2. i 3. istog članka. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja.

Zakonom o preuzimanju ZOVO-a (NN 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29.ZOVO-a, koja nije dopuštala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997. od 17. studenog 1999. (NN 137/99) ukinuo je odredbu čl. 388.st.4.ZV-a kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, pri čemu je ukidanje iste odluke imalo učinak ex nunc.

Znači, za stjecanje prava vlasništva koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388.st.4. ZV-a, nego na temelju drugih odredbi tog Zakona.

8. Predmetna nekretnina je na dan 08. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, što proizlazi iz arhivskog izvatka iz zemljišne knjige ovoga suda (25-29 i 57- 61).

9. Tužiteljica navodi da je u posjedu predmetne nekretnine od 1975. putem svojih pravnih prednika. Od te godine do 08. listopada 1991. nije protekao rok od 40 godina, a nije ni od tog datuma (09. listopada 1991.) do podnošenja tužbe (16. travnja 2025.), što znači da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva te nekretnine.

10. Radi navedenog valjalo je u potpunosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 650,00 eura, te s obzirom da tuženu zastupa Općinsko državno odvjetništvo, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud je tuženoj priznao trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištu dana 08. listopada 2025. u iznosima od po 100,00 eura, ukupno 200,00 eura.

12. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 17. studenog 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.