Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br.3.

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-101/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Filipu Vukadinoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu OBŽ, OIB 45235833809, J. Huttlera 2, Osijek, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 16. listopada 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB: 45235833809, da tužiteljici PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove razlike plaće na ime posebne nagrade u bruto iznosu od 1.875,07 € (tisućuosamstosedamdesetpeteuraisedamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., koja teče:

– na bruto iznos od 101,07 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 108,80 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 106,99 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 105,75 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 89,61 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 105,78 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 112,10 EUR od 16. studenoga 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 10,29 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 5,15 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 5,78 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 11,03 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 94,72 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate

– na bruto iznos od 119,07 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 119,07 EUR od 16. rujna 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 51,03 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 127,87 EUR od 16. studenog 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 102,72 EUR od 16. prosinca 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 128,54 EUR od 16. siječnja 2024. do isplate,

– na bruto iznos od 125,55 EUR od 16. veljače 2024. do isplate,

– na bruto iznos od 71,74 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate,

– na bruto iznos od 145,11 EUR od 16. travnja 2024. do isplate,

– na bruto iznos od 18,47 EUR od 16. svibnja 2024. do isplate,

– na bruto iznos od 8,83 EUR od 16. lipnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 .

II. N a l a ž e s e tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB: 45235833809, da tužiteljici PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 687,71 € (šestoosamdeset-sedameuraisedamdesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., koja teče:

– na bruto iznos od 36,13 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 26,17 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 101,14 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

– na bruto iznos od 63,73 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 21,98 EUR od 16. prosinca 2023. do isplate,

– na bruto iznos od 54,06 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate,

– na bruto iznos od 80,26 EUR od 16. travnja 2024. do isplate,

– na bruto iznos od 221,03 EUR od 16. svibnja 2024. do isplate,

– na bruto iznos od 83,21EUR od 16. lipnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od

2.831,81 € (dvijetisućeosamstotridesetjedaneuroiosamdesetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 17. studenog 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., a sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljica s preostalim dijelom naknade troškova u iznosu od 125,00 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao radnik tuženika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja u vremenskom razdoblju od mjeseca travnja 2022. do mjeseca svibnja 2024. obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. S time u svezi Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 8. i članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 07. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Točkom I. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 (NN 136/20.) određeno je da se radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, utvrđuje posebna nagrada (stavak 1.). Posebna nagrada iz stavka 1. te točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika (stavak 2). Navodi kako joj je tuženik kao poslodavac samo djelomično isplatio posebnu nagradu kao radniku u sustavu zdravstva koji obavlja poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, i to od mjeseca prosinca 2020. do mjeseca ožujka 2022., od mjeseca prosinca 2022. do mjeseca svibnja 2023., a od mjeseca rujna 2023. pa nadalje tuženik je samo djelomično (prema satima provedenim s COVID zaraženim pacijentima, op.) isplaćivao posebnu nagradu.

1.1. Ističe kako joj tuženik kao poslodavac nije isplatio posebnu nagradu za mjesec travanj 2022., svibanj 2022., lipanj 2022., srpanj 2022., kolovoz 2022., rujan 2022., listopad 2022., studeni 2022., svibanj 2023., lipanj 2023., srpanj 2023., kolovoz 2023., dok je za mjesec rujan 2023., listopad 2023., studeni 2023., prosinac 2023., siječanj 2024., veljača 2024., ožujak 2024., travanj 2024., svibanj 2024. samo djelomično isplaćena posebna nagrada. Osim toga, u vremenskom razdoblju od mjeseca travnja 2022. do mjeseca svibnja 2024., a prema odredbi čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u nastavku: ZR) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22.) u čl. 57. st. 1. propisano je da radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Kako joj tuženik nije isplaćivao pripadajuću posebnu nagradu te razliku naknade plaće za godišnji odmor odnosno bolovanje do 42 dana kao radniku u sustavu zdravstva koji je obavljao poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, smatra da je tuženik u obvezi isplatiti joj razliku plaće za dospjelu, a neisplaćenu posebnu nagradu i razliku naknade plaće. Navodi da nije u mogućnosti postaviti određeni zahtjev za isplatom bruto iznosa razlike plaće sve dok se od tuženika ne pribave svi potrebni podaci odnosno dok se ne provede vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke radi utvrđivanja tog iznosa, zbog čega postavlja tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a.

1.2. Prije pokretanja ovog parničnog postupka obratila se tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora i za dostavu potrebne dokumentacije, no tuženik se nije očitovao na njezin zahtjev niti dostavio potrebnu dokumentaciju. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

2. Tužiteljica je u podnesku od 28. travnja 2025. (list spisa 242-245), nakon provedenog financijskog vještačenja, uredila tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu za isplatu posebne nagrade od 10% od osnovne plaće za puni mjesečni radni fond za utuženo razdoblje. Ne prijepori da je tužiteljica kao njegova radnica na poslovima medicinske sestre/medicinskog tehničara u djelatnosti hitne medicine-1 sukladno rasporedu povremeno bila u kontaktu i vodila brigu o pacijentima koji su oboljeli od bolesti Covid -19 (Covid pozitivne osobe) u vremenu od travnja 2022. do svibnja 2024.

3.1. Prijepori pravno shvaćanje tužiteljice da bi ona imala pravo na posebnu nagradu sukladno prethodno navedenoj Odluci Vlade RH za puni mjesečni radni fond sati, dakle da bi imala pravo na 10% od svoje osnovne plaće za puni mjesečni radni fond sati neovisno o tome koliko je stvarno radnog vremena provela u kontaktu sa pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19. Ističe kako nema ujednačene prakse u primjeni Odluke Vlade Republike Hrvatske od strane zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj tako da je i on imao različitu praksu ovisno o dobivenom saznanju koje iznose će mu refundirati regionalni ured Osijek, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

3.2. Ministar zdravstva je 11. ožujka 2020. na temelju čl. 2. st. 4. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolest (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17. i 114/18.) i čl. 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18. i 125/19.) donio Odluku o proglašenju epidemije bolesti Covid-19 uzrokovana virusom Sars-CoV-2 na području Republike Hrvatske. Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske je nastavno 23.3.2020. donio Odluku o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19. Vlada Republike Hrvatske je 07.12.2020. na temelju čl.8. i čl..31.st.2.Zakona o Vladi Republike Hrvatske (NN 150/11,119/14,93/16 i 116/18) donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a Odluka je stupila na snagu 10.12.2020. i objavljena je u Narodnim novinama br.136/2020. Ovom Odlukom se radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid -19 u toč.I. utvrđuje posebna nagrada u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika a toč.2. da se ta nagrada isplaćuje radniku samo za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca proveo na obavljanju poslova skrbi oboljelima od bolesti Covd-19. Ministarstvo zdravstva je 21.12.2020. dalo uputu zdravstvenim ustanovama za provođenje prethodno navedene Odluke i to na način da svaki ravnatelj utvrđuje poslove i radna mjesta na kojima je primjenjivati isplatu nagrade za sve odrađene sate u mjesecu. Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske dana 07.04.2022. je donio Odluku o prestanku važenja Odluke o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašenja epidemije bolesti Covod-19, a Vlada Republike Hrvatske je na temelju čl. 2.st.5.Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti donijela 11.05.2023. Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti Covid-19.

3.3. Slijedom navedenog smatra da se osnovano može zaključiti da radnici tuženika, medicinske sestre/medicinski tehničari u djelatnosti hitne medicine-1 imali pravo na posebnu nagradu od 10% od osnovne plaće samo na one sate rada koje su proveli u prijevozu i zbrinjavanju osobe oboljele od Covid -19 bolesti, dakle za Covid pozitivne osobe do prestanka epidemije bolesti Covid-19 tj. do 12. svibnja 2023. a nakon toga je sporno pravo na isplatu predmetnog dodatka. Stoga predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje obračunate i isplaćene posebne nagrade za obavljanje poslova pružanja zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 u bruto iznosu, jer smatra da joj tuženik nije pravilno obračunavao posebnu nagradu.

5. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika OŽ te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

6. Tužiteljica PŽ, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazala je da je u mirovini unazad godinu dana, a bila je zaposlenica kod tuženika više od 30 godina. Obavljala je poslove na hitnim intervencijama i sanitetu. Vezano za isplatu predmetne naknade, navela je da joj je ista isplaćivana u 2020. do 3. mjeseca 2022., ali ne zna u kojem postotku od plaće. Poslije 4. mjeseca je isplaćivala djelomično, a nakon toga ništa. U utuženom razdoblju obavljala je poslove medicinske sestre. U intervencijama kao i sanitetu susretala se sa zaraženim osobama. Ističe da kada bi dobili nalog od obiteljskog liječnika za sanitet bilo je slučajeva kada nisu znali da je osoba zaražena. Nije unosila nikakve podatke za pacijente jer su to unosili liječnici. Na hitnoj intervenciji uvijek bi bio liječnik, sestra, tehničar i vozač, a u sanitetu vozač, tehničar i sestra. Ne zna da li se ta naknada isplaćivala u drugim Zavodima za hitnu medicinu. Navela je da bi im dispečer javljao informacije koje bi dobio od pacijenta, a da je moguće da pacijenti budu zaraženi COVID 19 i bez vidljivih simptoma. Inače nisu nosili na intervencije testove kojim bi prije pružanja usluge podvrgavali pacijente ispitivanju na COVID.

6.1. U početku COVID-a, 2020., su oskudijevali s maskama i rukavicama dok su poslije imali odgovarajuću opremu. Smjena joj je trajala po 12 sati i u toku jedne smjene moglo je biti maksimalno pet intervencija, nekad manje, a nekada nije bila niti jedna intervencija. Jedna intervencija otprilike traje oko 15 min, ovisno o stanju pacijenta. Dodala je da su za vrijeme COVID-a radili i ambulantu kada je znalo biti preko vikenda od deset do dvadeset pacijenata. Nekada su vozili pacijente na hitni, a nekad na zarazni odjel. Medicinska dokumentacija za pacijenta popunjava se nakon intervencije i popunjava je liječnik i vjeruje da je točna. Navela je da nije imala COVID.

7. Zakonska zastupnica tuženika OŽ iskazala je da je osnova za plaćanje bila 10 % svih sati zaposlenicima i to je bila odluka nužne mjere posebne organizacije Hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašenja COVID-19 koja je donesena 23.3.2020., ali nakon stavljanja van snage te odluke 8.4.2022. isplaćivali su samo za efektivne sate. Vezano za samu odluku Ministarstva navela je da iz iste proizlazi da se ima isplatiti nagrada samo za efektivne sate koje su zaposlenici odradili odnosno sate kad su stvarno radili sa oboljelima ili suspektnima od COVID-a. Jedno vrijeme su svim njihovim zaposlenicima isplaćivali nagradu za sve odrađene sate i to iz razloga što su bili svjesni da postoje različita tumačenja predmetne odluke i da neki prema tim tumačenjima također isplaćuju nagradu za sve sate pa zbog toga nisu htjeli njihove zaposlenike oštetiti. Tražili su vezano za tumačenje odluke u više navrata upute od Ministarstva, međutim jedino tumačenje koje su dobili je tumačenje koje se odnosi na način vođenja evidencije i isplate nagrade, a iz kojeg tumačenja se da zaključiti da se nagrada ima isplatiti samo za efektivne sate. HZZO im je prestao isplaćivati novčana sredstva vezana za isplatu nagrade odnosno nije htio isplatiti sredstva kao da su zaposleni radili sve sate sa COVID oboljelima ili suspektnima te su se doveli u situaciju da im je jedan mjesec HZZO odbio isplatiti 24.000,00 € koje su kao nagradu isplatili zaposlenicima zbog čega su imali i financijskih poteškoća. U travnju 2022. HZZO ih je obavijestio da više neće isplaćivati troškove koji su potrebni za predmetnu nagradu u naprijed navedenom obimu te su nakon toga prestali nagradu isplaćivati za sve sate. U prosincu 2023. dobili su od HZZO dopis u kojem su ih izvijestili da neće refundirati troškove za posebnu nagradu, čak su tražili i dodatna pojašnjenja koja im je dostavila, ali nije dobila nikakav odgovor. Budući da je osnivač županija, izvijestila ih je o svemu kao i župana te joj je poznato da je i on pokušavao sa HZZO riješiti odnosno dogovoriti isplatu, međutim HZZO nije pristao ništa više refundirati. Bila je i kod dr. P, zamjenice ravnatelja HZZO, s kojom je probala dogovoriti rješavanje navedenog problema, međutim nije uspjela i oni su odbijali dalje refundirati troškove. Poznato joj je da su neki Zavodi za hitnu dobivali refundaciju sredstava od HZZO za sve odrađene sate za cijelo vrijeme važenja Odluke, ali joj je isto tako poznato da neki Zavodi nisu dobivali takvu refundaciju. Nakon svibnja 2023. isplaćivali su nagradu isključivo za efektivne sate, s tim da ako je utvrdila da u pojedinom mjesecu nije bilo odrađenih efektivnih sati, tad je pisano o tom obavještavala računovodstvo i za taj mjesec nije bilo isplata. Nakon podnošenja tužbe, misli da su tužiteljici isplaćene nagrade za neke mjesece, ali su se te isplate odnosile samo za efektivne sate.

7.1. Posebna nagrada isplaćivana je do travnja 2022. i zbog razloga što je nakon toga dana 07. travnja 2022. stavljena van snage Odluka o uvođenju nužne mjere posebne organizacije Hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene pandemije bolesti COVID-19 od 23. ožujka 2020. Zbog toga je kao zakonska zastupnica tuženika odlučila da se nastavno zaposlenicima nagrada obračunava i isplaćuje samo za efektivne sate, a ne za sve odrađene sate u svakom pojedinom mjesecu. Naglasila je da iz samog naziva Odluke kojom je uvedena predmetna nagrada, jasno proizlazi da se ista isplaćuje zaposlenicima zbog doticaja sa COVID zaraženim osobama za vrijeme njihovog rada, dakle, ista nije namijenjena za one sate koje zaposlenici rade sa osobama koje nisu zaražene odnosno suspektne na COVID 19.

7.2. Navela je da jedan pacijent može imati 10 šifri bolesti i svaka se šifra mora upisivati. Ukoliko se ne upiše šifra bolesti od strane liječnika to bi predstavljalo kazneno djelo. Šifre bolesti su upisivali zdravstveni djelatnici. Naknade su isplaćivane temeljem podataka koje su djelatnici unosili u medicinsku dokumentaciju. Svakom djelatniku koji bi radio sa COVID pozitivnom ili suspektnom osobom bi isplaćivali 10 % na sat vremena koji bi radio s tim pacijentom. Čak su i vozačima kao i medicinskom tehničaru koji bi vozili bilo koju osobu na zarazni odjel isplaćivali taj dodatak.

7.3. Ističe da je od samog početka pandemije svim zaposlenicima bila dostupna sva zaštitna oprema koju su osigurali i koja se dopunjavala sukladno situaciji i uputama koje su dobivali od Ministarstva za vrijeme trajanja pandemije. Također i dan danas, a tako i za cijelo utuženo vrijeme, postojali su jasni protokoli vezani za postupanje prema kojim protokolima je sigurnost članova tima, bilo hitne bilo saniteta, na prvom mjestu.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da je temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu do 05/2024. vještakinja izračunala da izračunati iznos razlike koja nije obračunata iznosi 1.875,07 €, a razlika naknade plaće koja nije obračunata iznosi 687,71 €, odnosno sveukupna izračunala razlika koja nije obračunata iznosi 2.562,78 €. Vještakinja je objasnila da je u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada implementiran element 1914 – posebna nagrada za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 koji će se obračunavat u iznosu od 10 % od osnovne plaće radnika sukladno toč. 1. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 (NN 136/20). Kod sanitetskog prijevoza djelatnici tuženika sami upisuju dijagnoze u dokumentaciju i aplikaciju. Prilikom izlistavanja dijagnoza iz aplikacije moguće je odabrati COVID-19 karantena, COVID-19 pregled, COVID-19 hospitalizacija, COVID-19 bris, COVID-19 bolnički premještaj, po nalogu ŽZHM COVID-19, vanjski COVID-19 otpust, COVID-19 otpust i pacijenti COVID-19 pozitivan. Na naprijed navedeni način tuženik je utvrđivao vrijeme koje je njegov djelatnik proveo s pacijentima koji su pozitivni na COVID-19 i za koje postoji sumnja da imaju virus COVID-19.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan po pravilima struke i na osnovi dokumentacije priložene spisu, a stranke nisu imale primjedbi na isti.

10. Među strankama je neprijeporno i utvrđeno i to:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na poslovima medicinskog tehničara – sestre kao i da je tužiteljica podnijela zahtjev tuženiku za sporazumni raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog odlaska u starosnu mirovinu;

- da je epidemija bolesti Covid-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva (list spisa 28), s tim da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade RH, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 dana 12. svibnja 2023. (list spisa 27);

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi koja je objavljena u Narodnim novinama broj 136/20 od 9. prosinca 2020., s tim da je odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020. (list spisa 26), a ista je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024., s tim da je ista objavljena u Narodnim novinama broj 99/24 i stupila je na snagu 23. kolovoza 2024. (list spisa 41);

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19 implementirati element 11064 posebna nagrada za rad s oboljelima te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade (list spisa 29-30 i 38-39);

- da je u Narodnim novinama broj 35/20 od 23. ožujka 2020. objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19 kojom je Hrvatski zavod za hitnu medicinu bio ovlašten naložiti radnicima zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza obavljanje rada bez obzira na njihovo mjesto rada (list spisa 31), s tim da je predmetna odluka prestala važiti 9. travnja 2022., a kao razlog prestanka važenja u obrazloženju iste navedeno je da su se bitno izmijenile okolnosti vezane uz epidemiju od čega je najvažniji stupanj imunosti stanovništva koji je u međuvremenu stečen (list spisa 32-34);

- da je Ministarstvo zdravstva 13. siječnja 2021. proslijedio domovima zdravlja dopis u kojemu je u skladu sa Odlukom kojom je uvedena nužna mjera posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme dok traje proglašena epidemija bolesti Covid-19 dao uputu da se omogući u skladu s obvezama iz iste Odluke da radnici u timovima sanitetskog prijevoza ostvare pravo na posebnu nagradu od 10% od osnovne plaće za sve odrađene sate u mjesecu s obzirom da su u okviru cjelokupnog radnog vremena angažirani na poslovima vezanima uz pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti Covid-19 (list spisa 40);

- da je tuženik tužiteljici obračunao i isplatio predmetnu nagradu za sve sate koje je tužiteljica stvarno odradila u vremenu od studenog 2020. do zaključno s mjesecom ožujkom 2022.

11. Među strankama je sporno tumačenje Odluke o posebnoj nagradi, odnosno, ima li tužiteljica pravo na isplatu posebne nagrade za sve sate koje je odradila u utuženom razdoblju ili samo za one sate koje je tuženik tužiteljici evidentirao da je radila sa Covid19 oboljelim pacijentima. Nadalje, sporno je je li tuženik trebao tužiteljici posebnu nagradu obračunati i na isplaćenu naknadu plaće koju je tužitelj ostvario za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u trajanju do 42 dana. Sporan je i način na koji je tuženik evidentirao tužiteljici radne sate koje je tužiteljica provela radeći s Covid-19 oboljelim pacijentima. Zbog svega navedenoga sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

12. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Osnovno načelo u radnom pravu je načelo pogodnosti, in favorem laboratoris ili u korist radnika, a koje proizlazi prije svega iz čl. 9. st. 3. ZR-a kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (Narodne novine broj: 136/20, dalje u tekstu Odluka o posebnoj nagradi) proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid19, iz točke I. stavka 2. iste Odluke proizlazi da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema točki IV. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema točki VI. zadužen je ministar zdravstva.

13. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

14. Prije svega treba naglasiti da je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno prioritetno uzeti u obzir cilj i svrhu zbog koje je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluka o posebnoj nagradi. S tim u vezi treba uzeti u obzir vremenski okvir i globalna zbivanja vezana za virus Covid-19. Naime, općepoznata je činjenica da je Svjetska zdravstvena organizacija 11. ožujka 2020. proglasila epidemiju Covid-19 na globalnoj razini te je ministar zdravstva isti dan donio Odluku o proglašenju epidemija bolesti Covid-19 u Republici Hrvatskoj. Također je općepoznato da je nakon proglašenja epidemije uvedeno niz mjera i ograničenja u cilju sprečavanja širenja virusa Covid-19 pa tako i mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe. Kako se navedeni virus i dalje širio uvođene su i druge mjere pa je tako 23. ožujka 2020. u Narodnim novinama broj: 35/20 objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19, kojom je Odlukom u točki VI. i VII. dana ovlast Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu da u cilju zaštite života i zdravlja pučanstva može naložiti smjenski rad, dežurstva i pripravnost radnicima svih zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza bez obzira na njihovo mjesto rada. Iz toga proizlazi da je zdravstveni sustav bio organiziran na način da osigura potrebne uvjete i omogući odgovarajuću zdravstvenu skrb oboljelima od bolesti Covid-19 zbog čega su zaposlenici u zdravstvenom sustavu bili izloženi iznimnim uvjetima rada. Upravo izloženost zaposlenika u zdravstvu iznimnim uvjetima rada tijekom epidemije zahtijevala je dodatno vrednovanje njihove brige i skrbi o pacijentima oboljelima od Covid-19 bolesti pa je u cilju da se takav rad posebno nagradi i donesena predmetna Odluka o posebnoj nagradi.

15. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi jasno proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19. Tijekom postupka je utvrđeno da niti tuženik, a vjerojatno niti većina drugih poslodavaca u zdravstvu nisu uspostavili cjeloviti sustav evidentiranja rada svojih zaposlenika sa oboljelima od Covid-19 pa zbog toga nisu niti mogli isplaćivati posebnu nagradu sukladno citiranoj odredbi. Da je tome tako proizlazi iz samog iskaza tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, koji su suglasno izjavili da je posebna nagrada zaposlenicima tuženika isplaćivana za sve odrađene sate u periodu od studenog 2020. do zaključno sa ožujkom 2022. (dalje u tekstu: svi sati), a ne samo za sate koje su zaposlenici proveli radeći sa Covid-19 oboljelim (dalje u tekstu: efektivni sati). Neosnovano je pozivanje zakonske zastupnice tuženika da je nakon ožujka 2022. tuženik isplaćivao svojim zaposlenicima posebnu nagradu samo za efektivne sate jer je 9. travnja 2022. prestala primjena Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19 od 23. ožujka 2020. To stoga što iz Nalaza sudskog vještaka (list spisa 215) proizlazi da je tuženik tužiteljici obračunao i isplatio posebnu nagradu u siječnju, veljači i ožujku 2023. za sve sate koje je tužiteljica stvarno odradila u tim mjesecima, a ne samo za efektivne sate. Osim toga sama je zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu potvrdila da je postojalo različito tumačenje zdravstvenih ustanova vezano za Odluku o posebnoj nagradi, da su neki zavodi za hitnu medicinu isplaćivali nagradu svojim zaposlenicima za sve sate, da niti ona nije htjela zakinuti zaposlenike tuženika, ali je HZZO odbio refundirati sredstva pa tuženik nije bio u mogućnosti isplaćivati posebnu nagradu za sve sate.

16. Slijedom navedenog, sud smatra da je Ministarstvo zdravstva svojim propuštanjem davanja pravovremenih, jasnih i točno određenih uputa izazvalo različito i neučinkovito evidentiranje rada zaposlenika sa oboljelim od Covid-19 bolesti zbog čega su tuženik i ostale zdravstvene ustanove različito tumačile Odluku o posebnoj nagradi pa su samim tim i različito postupali prilikom obračuna i isplate posebne nagrade. Opće društvena zahvalnost kao kvalitativno mjerilo vrijednosti sasvim sigurno nije i nikad neće biti dovoljna zahvalnost za napore, odricanja i žrtvu koju su zaposlenici u zdravstvu podnijeli tijekom epidemije Covid-19, pa je Vlada Republike Hrvatske krećući od te pretpostavke u cilju dodatnog vrednovanja te u svrhu motivacije zaposlenih u zdravstvu i donijela Odluku o posebnoj nagradi. Stoga, uvažavajući navedeni cilj i svrhu te polazeći od načela "in favorem laboratoris ili u korist radnika" koje proizlazi iz citirane odredbe čl. 9. st.3. ZR-a, sud zaključuje da je pravičnu ravnotežu između cilja i svrhe propisane posebne nagrade i opisanog neujednačenog postupanja tuženika i ostalih zdravstvenih ustanova moguće postići jedino obvezivanjem tuženika da posebnu nagradu isplati tužiteljici za cijelo utuženo razdoblje za sve odrađene sate. Budući tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kao niti na matematički izračun manje obračunate i isplaćene posebne nagrade te da je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev specificirala prema nalazu i mišljenju vještaka, odlučeno je kao pod st. I. izreke presude.

17. Budući se prema točki. II. Odluke o posebnoj nagradi ista isplaćuje uz plaću radnika, tužitelju temeljem čl. 81. ZR-a pripada pravo na isplatu posebne nagrade i za vrijeme kad je koristio godišnji odmor, odnosno temeljem čl. 57. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 56/22) i za vrijeme bolovanja do 42 dana. To stoga što u navedenim slučajevima tužiteljica ima pravo na naknadu plaće prema visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca pri čemu se u izračun uračunavaju sva primanja u novcu pa tako i posebna nagrada. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod st. II. izreke presude.

18. Stavljanjem van snage Odluke Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske nije od značaja za ostvarenje prava tužitelja na utvrđenje i isplatu posebne nagrade budući da je Odlukom o posebnoj nagradi utvrđeno pravo i postotak od plaće na temelju čega se izračunava visina nagrade, a koja odluka je bila na snazi sve do njezina ukidanja u kolovozu 2024.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

20. Tužiteljica koja je u ovoj pravnoj stvari uspjela u cijelosti zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.956,81 €, a priznati su joj troškovi postupka u iznosu od 2.831,81 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br. 138/23 dalje: Tarife), iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 12.09.2024., 03.10.2024., 24.12.2024. i 28.04.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime podneska od 16.05.2025. po Tbr. 8/3. Tarife, tri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 17.10.2024., 30.01.2025. i 16.10.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 500,00 € na ime 25% PDV-a na iznos od 2.000,00 € te iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja, a sve u skladu s važećom Tarifom.

21. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 125,00 € zajedno s 25 % PDV-a na ime sastava podneska od 16.05.2025. po Tbr. 8/1. Tarife budući joj za navedeni podnesak pripada trošak po Tbr. 8/3. Tarife jer joj je sud već priznao četiri obrazložena podneska po Tbr. 8/1. Tarife.

22. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 17. studenog 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku