1          Poslovni broj: 100. Povrv-151/2022-13

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

              PRESUDA

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. d.o.o., Z., protiv tuženog F. K. iz V.,  OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenica M. M., odvjetnica u D. M., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. rujna 2023. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, N. E., odvjetnika u O. i zamjenice opunomoćenice tuženika, M. K., 6. listopada 2023. objavio je i

presudio je

1. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika J. P. iz D. M., broj Ovrv-5610/2022 od 3. lipnja 2022., te se odbija tužbeni zahtjev.

2. Nalaže se tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, na ime troškova postupka naknaditi tuženom F. K. iz V., OIB: ..., iznos od 137,70 eura (sto trideset sedam eura i sedamdeset centi) / 1.037,50 kuna (tisuću trideset sedam kuna i pedeset lipa)[1], u roku 15 dana.

3. Dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna[2] odbija se kao neosnovan.

4. Nalaže se tuženom F. K. iz V., OIB: ..., na ime troškova postupka naknaditi tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, iznos od 24,89 eura (dvadeset četiri eura i osamdeset devet centi) / 187,50 kuna (sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa)[3] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od 6. listopada 2023. do isplate, u roku 15 dana.

5. Dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 150,14 eura (sto pedeset eura i četrnaest centi) / 1.131,25 kuna (tisuću sto trideset jednu kunu i dvadeset pet lipa)[4] zajedno s zateznim kamatama, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, 10. svibnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) radi naplate iznosa od 240,00 kn zajedno s zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2021., a koji iznos se odnosi na dugovanje na ime neplaćene HRT pristojbe za listopad, studeni i prosinac 2021. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu potražuje troškova ovršnog postupka u iznosu od 281,25 kuna zajedno s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi.
2. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika J. P. iz D. M. donijela je 3. lipnja 2022. rješenje o ovrsi  na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-5610/2022.
3. Ovršenik je izjavio pravodoban prigovor protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi kojim isto pobija u cijelosti, te je sud stavio izvan snage prethodno navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka osporava rješenje o ovrsi navodeći kako je 24. svibnja 2022. platio iznos od 245,14 kuna koji je u tom trenutku predstavljao glavni dug uvećan za zatezne kamate, a sve prema opomeni i uplatnici koja mu je dostavljena od strane ovrhovoditelja, te ističe kako nikada nije zaprimio obavijest od javnog bilježnika. Navodi kako je rješenje o ovrsi izdano nakon što je dugovanje plaćeno, te da je isto u cijelosti neosnovano jer je opunomoćenik ovrhovoditelja pokrenuo ovršni postupak bez provjere je li dugovanje plaćeno. Tuženik je predložio sudu dostaviti spis stvarno i mjesno nadležnom sudu – Općinskom sudu u Osijeku, Stalnoj službi u Valpovu, sve sukladno čl. 287. Ovršnog zakona. Na okolnost je li tuženik zaprimio obavijest javnog bilježnika, te je li dug plaćen po opomeni ili obavijesti javnog bilježnika, tuženik je predložio da se osobno sasluša kao stranka u postupku. Smatrajući kako je tužbeni zahtjev neosnovan tuženik je predložio sudu isti odbiti, te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka u iznosu od 124,43 eura s uključenim PDV-om, te trošak sudskih pristojbi na prigovor  protiv rješenja o ovrsi i presudu u iznosu od ukupno 26,54 eura. 
5. U očitovanju na prigovor tuženika, kao i tijekom postupka, tužitelj priznaje kako je tuženik uplatom izvršenom nakon utuženja, 24. svibnja 2022., zatvorio potraživanje s osnova glavnice i zatezne kamate, ali ističe kako ovršni troškovi nisu plaćeni. Tužitelj smatra kako tuženik nije platio dug prema opomeni, budući da je opomena datirana s 8. travnja 2022., a u istoj stoji kako je rok za plaćanje 15 dana, dok je ovršni prijedlog podnesen tek 10. svibnja 2022., odnosno više od 30 dana nakon slanja opomene. Stoga tužitelj predlaže sudu ukinuti platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti iznos od 240,00 kuna, te održati na snazi platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od ukupno 281,25 kuna / 37,33 eura. Tužitelj potražuje i troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 kuna / 99,54 eura + PDV u iznosu od 187,50 kuna / 24,89 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura.
6. Budući da je tužitelj predložio ukidanje platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje i kamate, sud je dopisom od 18. travnja 2023. pozvao tuženika da se očituje o povlačenju tužbe. Tuženik se očitovao na način da ne pristaje na povlačenje tužbe. 
7. Prigovor mjesne nenadležnosti tuženika nije osnovan. Tuženik ima prebivalište na adresi V. Člankom 47. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) propisano kako je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Člankom 2. st. 1. t. IV. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18. i 21/22.) propisano kako je Općinski sud u Osijeku nadležan između ostalog i za područje Općine V. Tuženik smatra kako bi spis trebalo uputiti Stalnoj službi u Valpovu. Međutim, stalna služba jeste izdvojeni dio cijelog suda, pa se ne može se govoriti o sukobu nadležnosti između sjedišta suda i stalne službe. Stoga je u konkretnom slučaju nadležan ovaj sud – Općinski sud u Osijeku, neovisno o činjenici što je Stalna služba u Valpovu bliža prebivalištu tuženika u odnosu na sjedište suda.
8. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. svibnja 2022., obavijest tužitelja upućena tuženiku od 10. svibnja 2022., obavijest javnog bilježnika od 11. svibnja 2022., rješenje o ovrsi od 3. lipnja 2022. s dostavnicom, opomena od 8. travnja 2022., uplatnica od 24. svibnja 2022., izvadak iz evidencije pretplatnika saldakonti kartica od 25. kolovoza 2022., te ostala dokumentacija u spisu.
9. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem istog kao stranke u postupku budući da okolnosti na koje je predloženo saslušanje tuženika nisu bitne za odluku u postupku.
10. Premet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 240,00 kuna uvećan za zatezne kamate zbog neplaćene HRT pristojbe za razdoblje od listopada do prosinca 2021.
11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Među strankama nije sporno da je tuženik obveznik plaćanja HRT pristojbe za utužene mjesece te da je istu i platio 24. svibnja 2022. Također nije sporno, a isto proizlazi iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj poslao opomenu tuženiku na kojoj je naveden datum 8. travnja 2022., da je prijedlog za ovrhu podnesen 10. svibnja 2022., te da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi 3. lipnja 2022.
13. Među strankama je sporno je li tuženik izvršio uplatu temeljem opomene tužitelja ili temeljem obavijesti javnog bilježnika.
14. Međutim, sud smatra kako navedena činjenica koja je među strankama sporna uopće nije relevantna za ovaj postupak. Naime, ni u opomeni niti u obavijesti koju javni bilježnik šalje ovršeniku nije navedeno kako rok za ispunjenje tražbine teče od dana dostave opomene, odnosno obavijesti. Također, zaprimanje obavijesti od strane ovršenika nije pretpostavka za donošenje rješenja o ovrsi, budući da je u obavijesti navedeno kako će javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi ako ovršenik ne izvrši svoju obvezu u roku 15 dana od slanja obavijesti. Za odluku u postupku bitan je datum podnošenja prijedloga za ovrhu, trenutak ispunjenja tražbine, te datum donošenja rješenja o ovrsi.
15. Kako je tuženik platio tužitelju iznos koji potražuje na ime glavnice i zateznih kamata, obveza tuženika na plaćanje HRT pristojbe za utužene mjesece prestala je ispunjenjem, sve sukladno čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje - ZOO).
16. Zaključkom broj 3. od 2. lipnja 2017. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova navedeno je kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
17. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev neosnovanim, te uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje po kojem se platni nalog uvijek ukida u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske  70/19., 80/22. i 114/22.) platni nalog u cijelosti ukinut, te tužbeni zahtjev odbijen, o čemu je odlučeno pod točkom I. izreke presude.
18. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 156. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske  70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u tekstu: ZPP). Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako vrijednost predmeta spora iznosi 240,00 kuna, u skladu s Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje u tekstu: Tarifa) tuženiku pripada pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a koja naknada uključuje i radnje poduzete u ovršnom postupku. Kako vrijednost boda sukladno Tbr. 50. iznosi 15,00 kuna tuženiku pripada pravo na 750,00 kuna, a što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 937,50 kuna / 124,43 eura. Tuženiku također pripada pravo i na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura, sukladno Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.). Sveukupni trošak na koje tuženik ima pravo iznosi 1.037,50 kuna / 137,70 eura, te je pod točkom II. izreke presude naloženo tužitelju naknaditi tuženiku navedeni iznos.
19. Tuženik je zatražio i trošak sudske pristojbe na presudu. Sukladno čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018.) za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužna platiti stranka koja pokreće postupak, a to je tužitelj. Stoga, budući da tuženik neće biti pozvan na plaćanje sudske pristojbe na presudu, isti je odbijen u dijelu zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke presude.
20. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu ne bi mu pripadalo pravo na naknadu troškova postupka. Ali, uzimajući u obzir da je tuženik podmirio glavnicu i kamate nakon podnošenja ovršnog prijedloga, sud smatra kako je tuženik sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju troškove koji su nastali do ispunjenja predmetne tražbine. Tuženik je svojom krivnjom, neispunjenjem obveze po dospijeću, uzrokovao tužitelju troškove ovršnog postupka koji su nastali do podmirenja tražbine. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove sastava prijedloga za ovrhu po opunomoćeniku, te dio javnobilježničkih troškova. Tužitelju je priznato pravo na 93,75 kuna / 12,44 eura s uključenim PDV-om, na ime sastava prijedloga za ovrhu, te 93,75 kuna / 12,44 eura s uključenim PDV-om na ime predujma naknade javnog bilježnika. Naime, sukladno čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021. i 18/2022. – dalje u tekstu: Pravilnik) za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu i slanja obavijesti, javnom bilježniku pripada pravo na predujam naknade iz članka 5. Pravilnika u iznosu od 75,00 kuna, dok sukladno st. 2. istog članka za radnje u vezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku pripada ostatak iznosa naknade iz čl. 5. Pravilnika. Uvidom u obavijest javnog bilježnika utvrđeno je kako je ista sastavljena 11. svibnja 2022., a tuženik je platio glavnicu i kamate 24. svibnja 2022., dakle u roku 15 dana, te nije ni bilo potrebe za donošenjem rješenja o ovrsi pa tužitelju pripada pravo samo na predujam naknade u iznosu od 75,00 kuna, a ne i trošak ostatka naknade koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi u iznosu od zatraženih 93,75 kuna s uračunatim PDV-om. Sukladno čl. 9. Pravilnika javni bilježnik na naknadu iz čl. 5. ima pravo zaračunati porez na dodanu vrijednost. Stoga tužitelju pripada pravo na 93,75 kuna (75,00 + 25 % PDV-a) na ime javnobilježničkih troškova, a što uz troškove sastava prijedloga za ovrhu od 93,75 kuna čini ukupno 187,50 kuna / 24,89 eura. Stoga te je pod točkom IV. izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju navedeni iznos uvećan za zatezne kamate zatražene u prijedlogu za ovrhu koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate.
21. Budući da nije uspio u parnici, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.131,25 kuna / 150,14 eura, koji se odnosi na ostatak naknade javnog bilježnika, troškove parničnog postupka i sudske pristojbe na presudu, odbijen je kao neosnovan, o čemu je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

U Osijeku 6. listopada 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave

pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DOSTAVITI:             

1. tužitelju po opunomoćeniku

     2. tuženiku po opunomoćenici