REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-324/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Romanu Biharu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku Odvjetničkom društvu Potočnjak & Šušnjar d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Romana Bihara, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Marka Lovrića, odvjetnika, 17. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., 10 000 Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 dao tužiteljici AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svojom Odluku o otkazu ugovora o radu, broj: O-599/2022 od 16. prosinca 2022. godine, te se slijedom toga utvrđuje da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati u radni odnos s pravima i obvezama utvrđenim Ugovorom o radu na odgovarajuće radno mjesto utvrđeno internim Pravilnikom o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., sukladno stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužiteljice, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu 613005 Referent za informatičku obradu i unos podataka, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen dana 6. travnja 2021. Tuženik je dana 16. prosinca 2022. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, broj: 0-599/2022, zbog poslovno uvjetovanih razloga. U obrazloženju iste odluke navodi se da je donošenjem Pravilnika o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 4.4.2022. te Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta trgovačkog društva VIO d.o.o. od 24.10.2022., došlo do promjena u organizacijskom poslovnom procesu čime je nastao višak broja izvršitelja u Društvu te je trgovačko društvo VIO d.o.o. nakon poduzetih radnji sukladno odredbama Zakona o radu, donijelo Kolektivni višak radnika, u kojeg je uvrštena i tužiteljica. Tužiteljica je Odluku o otkazu ugovora o radu primila dana 17. siječnja 2023. te je na istu, u zakonskom roku utvrđenom člankom 133. st.1. Zakona o radu dana 31. siječnja 2023. podnijela zahtjev za zaštitu prava tuženiku. Tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja iz zahtjeva za zaštitu prava radnika niti se u roku propisanom člankom 133. st. 2. ZR na isti očitovao.

2. Dalje navodi kako smatra da tuženik nije donošenjem pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu dokazao postojanje opravdanog razloga, sukladno članku 115. st.1. t.1. ZR, budući da potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala, nije prestala zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Članak 127. ZR, utvrđujući obveze poslodavca prilikom utvrđivanja kolektivnog viška radnika, osim obveznog postupka savjetovanja sa radničkim vijećem, ukazuje i na cilj takvog savjetovanja, odnosno postizanje sporazuma sa radničkim vijećem u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. Nadalje tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika. Tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju donošenja predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu, ostvarivanje takvog cilja izostalo, budući da tuženik, bez jasno definiranih kriterija razloga zbog kojih je radnica utvrđena viškom, radnici nije prije otkazivanja ugovora o radu ponudio sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu na radnom mjestu koji odgovara njezinom stečenom radnom iskustvu, znanju, kompetencijama i stručnoj spremi, za obavljanje poslova, koji nakon usvajanja novog Pravilnika o organizaciji i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, u VIO d.o.o. zasigurno postoje. Sukladno članku 105. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu vodoopskrba i odvodnja d.o.o., poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je ako Poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima ili ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. Slijedom navedenog, ukazujući i na cilj utvrđivanja kolektivnog viška radnika iz članka 127. ZR, tužiteljica smatra da je tuženik bio dužan, nakon utvrđenja kolektivnog viška radnika, tužiteljici ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih poslova za koje tuženik ima potrebu, koji su u pogledu uvjeta rada odgovarajući znanju, stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice. Radničko vijeće tuženika u svojem očitovanju na namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu, oznaka: 39-RV-SS/2022 od 6. prosinca 2022. protivio se donošenju namjeravane odluke o otkazu ugovora na neodređeno vrijeme tužiteljice, radi nejasnih kriterija po kojima je ista (uz ostale radnike navedene u tom očitovanju) određena kao tehnološki višak. Radničko vijeće smatra da „…poslodavac nije ponudio sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu na radno mjesto sukladno stečenom znanju, spremi i radnom iskustvu radnika. Tužiteljicu je, u veljači 2022. godine, rukovoditelj službe GG usmeno obavijestio da je utvrđena viškom, ali da time ne prestaje radni odnos već se upućuje na rad u Službu računovodstva i financijskih poslova, odjel financija u Zagrebu, što je tužiteljica inicijalno željela i prihvatiti potpisivanjem novog izmijenjenog ugovora o radu, no umjesto toga, opet usmeno, početkom travnja 2022. godine upućena je na razgovor za rad na radno mjesto u Ekonomskom sektoru, u Službi prodaje i naplate ispostave u Samoboru, bez naznake razloga odustanka tuženika od sklapanja ugovora o radu sa tužiteljicom i nastavka radnog odnosa u Službi računovodstva i financija tuženika u Zagrebu. Iako se radnica odazvala na razgovor kod direktorice Službe prodaje i naplate u Samobor, u konačnici nije mogla prihvatiti usmenu ponudu za obavljanje takvih poslova, zbog razloga koji su poslodavcu unaprijed bili dobro poznati (radnica boluje od autoimunih bolesti koje izazivaju mučninu prilikom dužih vožnji, nema osobno vozilo za dolazak na posao u Samobor, neusklađenost satnice linija javnog prijevoza sa satnicom početka radnog vremena Službe i dr.). Navedeno ukazuje da tužiteljici, osim obavljenih usmenih razgovora, kao dijela uobičajene procedure tuženika prije potpisivanja novog-izmijenjenog ugovora o radu, nije od strane tuženika dostavljena konkretna pisana ponuda za sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu, što je tuženik bio dužan učiniti sukladno obvezi iz članka 105. Kolektivnog ugovora. Nastavno navedenom, tužiteljica ističe da je svim radnicima tuženika uvrštenim u popis kolektivnog viška radnika (osim onih za koje je Radničko vijeće dalo svoju suglasnost), uručena pisana odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, koje je većina tih radnika i prihvatila te su samim time i ostali u radnom odnosu kod tuženika. Takvu mogućnost tužiteljica nije imala što ukazuje na određeni diskriminatorni pristup tuženika pri rješavanju radnopravnog statusa tužiteljice Tužiteljica smatra da zbog nejasnih kriterija utvrđivanja kolektivnog viška radnika tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te da tuženik u provedbi postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika nije omogućio tužiteljici mogućnost prihvaćanja ponude izmijenjenog ugovora o radu, sukladno obvezi iz članka 105. Kolektivnog ugovora.

3. Stoga predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku o otkazu od 16.12.2022., te naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, sve uz naknadu parničnog troška.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i sve činjenične navode koji su u suprotnosti s navodima tuženika. Navodi kako je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. prosinca 2022. zakonita i dopuštena. Odluka o otkazu ugovora o radu za radno mjesto – Referent za informatičku obradu i unos podataka donesena je zbog promjene u organizacijskom poslovnom procesu kojim je nastao višak broja izvršitelja kod tuženika. Naime, kod tuženika je sistematizacija radnih mjesta bila ustrojena Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 18. travnja 2002. i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 20. siječnja 2011. U Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 20. siječnja 2011., člankom 5. stavkom 6., propisano je kako jednu organizacijsku cjelinu čini Sektor zajedničkih poslova. Iz Izvatka iz sistematizacije tuženika vidi se organizacija rada po Službama u Sektoru zajedničkih poslova, zajedno s nazivima radnih mjesta prema Tarifnom pravilniku Društva (integralni dio Kolektivnog ugovora), i brojem izvršitelja po pojedinom radnom mjestu. U Izvatku sistematizirano je radno mjesto Referent za informatičku obradu i unos podataka pod šifrom 613005 koje spada u Odjel kadrovske operative kao podskupina Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, kao jedna od tri službe unutar Sektora zajedničkih poslova. Donošenjem Pravilnika o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 4. travnja 2022. i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 24. listopada 2022. došlo je do promjene u organizacijskom poslovnom procesu čime je nastao višak broja izvršitelja u Društvu te se promijenila organizacija cjelina na način da se ukida Služba općih poslova kao jedna od službi unutar Sektora zajedničkih poslova te se dodaje Služba pravnih i općih poslova, s time da dio poslova Službe općih poslova prelazi u Pravnu službu, a dio u Službu za upravljanje ljudskim potencijalima. Tuženik je temeljem Pravilnika donio Kolektivni višak radnika, u kojem je navedeno kako je i tužiteljica uz ostalih 38 radnika uključena u kolektivni višak, a sve s ciljem povećanja učinkovitosti poslovnih procesa, optimizacije troškova i racionalnosti u poslovanju. Tuženik je proveo proces reorganizacije, racionalizacije i optimizacije poslovanja radi povećanja učinkovitosti organizacije i poslovanja, što je autonomno pravo poslodavca. U okviru provedbe reorganizacije poslovanja tuženik je kao poslodavac utvrdio koja su mu radna mjesta potrebna i na koje radnike će na pojedinim radnim mjestima rasporediti poslove. Tuženik nadalje ističe da je uslijed provedene reorganizacije, ukidanja radnog mjesta tužiteljice prestala potreba da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta – Referent za informatičku obradu i unos podataka za koje ima sklopljen ugovor o radu. Tuženik je donio odluku kako više nema potrebu za obavljanjem poslova na radnom mjestu tužiteljice odnosno na radnom mjestu Referenta za informatičku obradu i unos podataka, za koje je i bilo predviđeno radno mjesto samo jednog izvršitelja. Ističe se da pitanje razloga za ukidanje radnih mjesta, racionalizacije i optimizacije poslovanja te način nove organizacije radnih mjesta nisu pitanja u koja ulazi sud ispitujući dopuštenost pobijane odluke o otkazu. Tuženik ukazuje na slijedeću sudsku praksu: „Autonomno je pravo poslodavca da proces organizacije uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate, što znači da u svrhu ostvarenja tog cilja poslodavac utvrđuje postojanje trajnih potreba za radnom radnika na određenom radnom mjestu, pa tako i u svrhu racionalizacije poslovanja može rasporediti poslove s određenog radnog mjesta na druga postojeća radna mjesta.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-11/03, od 20. siječnja 2004. „Ukidanje radnog mjesta, nakon redukcije opsega poslova i preraspoređivanje ostatka poslova tog radnog mjesta na postojeće radnike u istoj službi, osnova je razlog za otkazivanje.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-365/03, od 18. prosinca 2003. „Pravo je poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra najboljim, te on sam snosi rizik svoje eventualne pogrešne procjene, pa stoga to što se nakon reorganizacije dogodio gubitak u poslovanju nije od utjecaja na ocjenu o zakonitosti otkaza.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-595/05, od 06. rujna 2005. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je odluka o otkazu zbog provedene reorganizacije i ukinutog radnog mjesta dopuštena i zakonita. Vezano za promjene u sistematizaciji radnih mjesta ističe se da je tuženik takav proces provodio posebno vodeći računa o tome da ne ugrozi obavljanje temeljnih djelatnosti društva i prihoda, ali vodeći računa i o dobu, spolu, zvanju, radnom mjestu te obvezi uzdržavanja članova obitelji radnika. Pa tako tuženik navodi kako se, pored radnog mjesta tužiteljice, prije donošenja Pravilnika raspravljalo o još tri radna mjesta unutar Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, a to su radna mjesta Samostalni referent za zapošljavanje i radne odnose, Samostalni referent za planiranje, obrazovanje i razvoj ljudskih potencijala te Referent za informiranje i arhivsku građu. Dva radnika unutar iste službe prihvatili su novoponuđena radna mjesta, a trećoj osobi je otkazan ugovor o radu, na koji otkaz nije bilo primjedbi. Nadalje, tuženik se očituje na navode tužitelja, da je pobijana Odluka o otkazu ugovora o radu od 16.12.2022. nedopuštena iz razloga što prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije ponudilo sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu, kako isto nije niti osnovano niti točno. Naime, tuženik je, prije donošenja Kolektivnog viška radnika, tužiteljici ponudio dva nova radna mjesta sukladno njezinoj stručnoj spremi i zvanju. Tužiteljica je obavila razgovore za posao i to na radnom mjestu Rukovoditelja službe računovodstva i financija u Ekonomskom sektoru u Službi prodaje i naplate u Samoboru kod gđe. HG i na radnom mjestu u Odjelu knjigovodstva kod g. BG. Tužiteljica je oba ponuđena posla odbila, što je pismenim putem potvrdila u e-mailovima g. SG, koji ju je i uputio na razgovore za posao s ciljem zadržavanja tužiteljice u Društvu i pronalaženja novog odgovarajućeg radnog mjesta. Stoga netočni su navodi tužitelja da je odluka o otkazu nedopuštena iz navedenih razloga. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz srpnja 2020., očitovanje Radničkog vijeća, Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16.12.2022., Očitovanje Radničkog vijeća od 6.12.2022., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Pravilnik o organizaciji od 4. travnja 2022., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta od 24.10.2022., Kolektivni višak radnika, očitovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, e-mail korespondenciju, Izvadak iz nove sistematizacije društva od 1.11.2022., Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 18.4.2022., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 20.1.2011., Izvadak iz sistematizacije od 30.6.2011., saslušani su svjedoci RG, CG, AGZ, GG, FG, te tužiteljica, dok su stranke na ročištu 27.10.2025. navele kako daljnjih dokaznih prijedloga nemaju.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

7. Među strankama nije sporno da je protiv odluke o otkazu od 16.12.2022., koju je tužiteljica zaprimila 17.1.2023., ista podnijela zahtjev za zaštitu prava 31.1.2023., te da se na isti tuženik nije očitovao, pa je stoga tužba tužiteljice podnesena u rokovima iz čl.133. ZR.

8. Sporno je da li je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu temeljem članka 115. st.1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 u daljnjem tekstu: ZR), odnosno je li pobijana odluka o otkazu od 16.12.20220. zakonita.

9. Prema odredbi čl.115. st.1. točka 1. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ii organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

10. Prema čl.105. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu vodoopskrba i odvodnja d.o.o., poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima ili ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

11. Nije sporno da je tužiteljica prije otkaza kod tuženika, temeljem Ugovora o radu od 6.4.2021. bila zaposlena na radnom mjestu Referent za informatičku obradu i unos podataka.

12. Uvidom u Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 6.12.2022. utvrđeno je da se u obrazloženju odluke navodi da je dana 4.4.2022. donesen Pravilnik o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., te Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., te da je donošenjem istih došlo do promjena u organizacijskom poslovnom procesu čime je nastao višak izvršitelja u Društvu. Zbog toga je donesen kolektivni višak radnika, u koji je uvrštena i tužiteljica, a poslodavac je pritom vodio računa o dobi radnice, mogućnosti zapošljavanja na drugim poslovima, prekvalifikacije i dokvalifikacije, mogućnosti pronalaženja kod drugog poslodavca kao i da radnicu ne tereti zakonska obveza uzdržavanja. O navedenoj je odluci provedeno savjetovanje s radničkim vijećem.

13. Uvidom u očitovanje Radničkog vijeća od 6.12.2022. utvrđeno je da se isto protivilo otkazu tužiteljici jer joj nije ponuđen novi izmijenjeni ugovor o radu za radno mjesto sukladno znanju, stručnoj spremi i radnom iskustvu.

14. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je kod tuženika sistematizacija radnih mjesta bila ustrojena Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 18. travnja 2002. i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 20. siječnja 2011. U Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 20. siječnja 2011., člankom 5. stavkom 6., propisano je kako jednu organizacijsku cjelinu čini Sektor zajedničkih poslova, dok se iz izvatka iz sistematizacije tuženika vidi organizacija rada po Službama u Sektoru zajedničkih poslova, zajedno s nazivima radnih mjesta prema Tarifnom pravilniku Društva, i brojem izvršitelja po pojedinom radnom mjestu. U Izvatku je sistematizirano radno mjesto Referent za informatičku obradu i unos podataka - pod šifrom 613005 - koje radno mjesto spada u Odjel kadrovske operative kao podskupina Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, kao jedna od tri službe unutar Sektora zajedničkih poslova. Nadalje, iz Pravilnika o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 4. travnja 2022. i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 24. listopada 2022. vidljivo je da je došlo do promjene u organizacijskom poslovnom procesu čime je nastao višak broja izvršitelja u Društvu te se promijenila organizacija cjelina na način da je ukinuta Služba općih poslova kao jedna od službi unutar Sektora zajedničkih poslova, te je dodana Služba pravnih i općih poslova, a dio poslova Službe općih poslova prelazi u Pravnu službu, a dio u Službu za upravljanje ljudskim potencijalima.

15. Nadalje, proizlazi da je uslijed provedene reorganizacije ukinuto i radno mjesto tužiteljice - Referent za informatičku obradu i unos podataka, za koje imala sklopljen ugovor o radu.

16. Isto u bitnome proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka, te tužiteljice.

17. Tako iz iskaza svjedoka MG u bitnome proizlazi da je bio predsjednik Radničkog vijeća, te da je prije otkaza radnicima pa tako i tužiteljici zatraženo je savjetovanje uz dostavu namjeravane odluke o otkazu tužiteljici, pri čemu su dobili nacrt odluke o otkazu i sve druge podatke o stažu, godinama života i dr., te se očitovali dopisom od 6.12.2022. na listu 65-66 spisa i to na način da se radničko vijeće protivilo otkazu tužiteljici iz razloga koji su navedeni u tom dopisu. Dobili su jedan popis gdje je bilo navedeno konkretno za tužiteljicu da će joj se ponuditi novo radno mjesto i u tom slučaju poslovno uvjetovani otkaz ne bi vrijedio, međutim to radno mjesto tužiteljici nije ponuđeno jer je ona također bila na sastanku s radničkim vijećem, na kraju koliko zna, ponuđeno joj je radno mjestu u Samoboru koje nije prihvatila, a zašto to ne zna. Na upit da li je tužiteljica ikada dobila pisanu ponudu za izmjenu ugovora o radu ili pisani otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu navodi kako ne zna, nije to vidio. Isključivo iz dopisa poslodavca koji je vidio govori o mogućnosti daljnjeg zapošljavanja tužiteljice, dok nikakvu pisanu u dokumentaciju kojom bi njoj bilo ponuđeno drugo radno mjesto nije vidio. Na upit jesu li za ostale radnike dobili u pisanom obliku otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu navodi kako jesu, to su vidjeli samo dok su radnici pristali na ponudu novog ugovora, samo onda su to dobivali, inače ne.

18. I iskaza svjedoka CG u bitnome proizlazi:

- da kod tuženika obavlja poslove referenta za radne odnose,

- da je samo tužiteljica bila zaposlena na tom radnom mjestu s kojeg je dobila otkaz,

- da je čula da su tužiteljici nuđeni ugovori za neke druge poslove i da je ona to odbila odnosno nije prihvatila, takva saznanja ima jer mi je to rekao GG, on je rekao da je tužiteljici nudio ugovore, radilo se o dva ugovora misli da je jedan bio za Samobor a jedan za Zagreb, misli da joj je rekao da joj je to ponudio putem e- maila,

- da ne zna je li joj ponudio ugovore u usmenom obliku, a također joj nije poznato niti za ostale radnike koji su dobili otkaz kad i tužiteljica jesu li oni dobili otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, ili ovakve ponude kao tužiteljica,

- da joj GG nije rekao zašto je tužiteljica odbila te ponude niti na koji način je to učinila, a GG inače je bio neposredno nadređen tužiteljici, odnosno rukovoditelj službe,

- da je za druge radnike koji su dobili otkaz kada i tužiteljica dobila odluke o otkazima, misli da su otkaz dobile još dvije radnice, ne zna jesu li to bile samo odluke o otkazu ili otkazi s ponudama izmijenjenih ugovora o radu.

19. Iz iskaza svjedoka AGZ u bitnome proizlazi:

- da kod tuženika radi u službi ljudskih potencijala,

- da je tužiteljica jedina bila zaposlena na tom radnom mjestu s kojeg je dobila otkaz jer je proglašena tehnološkim viškom,

- da je radno mjesto tužiteljice ukinuto, te na te poslove poslije toga nitko nije raspoređen,

- da službeno tužiteljici nije ponuđen nikakav drugi ugovor o radu odnosno nikakvi drugi poslovi, a pričalo se da su joj ponuđeni neslužbeno poslovi u Samoboru i u ekonomskom sektoru, no tko joj je to ponudio i na koji način, u kojem obliku to ne zna,

- da bi u situaciji kada bi tužiteljici ili nekom drugom uz otkaz bio ponuđen novi ugovor o radu, ona tada, obzirom je radila u službi ljudskih potencijal, dobila nalog da sastavi taj novi ugovor o radu koji se treba ponuditi tom radniku, no takav nalog nisu dobile tužiteljicu,

- da je radno mjesto tužiteljice ukinuto, a njezini poslovi preraspoređeni su na druge radnike, odnosno na nju i kolegicu CG,

- da se pričalo da tužiteljica ide na razgovor i da postoji mogućnost da radi u ekonomskom sektoru, a druge detalje ne zna,

- da nema saznanja da bi tužiteljica ikada odbila neko ponuđeno radno mjesto.

20. Iz iskaza svjedoka GG u bitnome proizlazi:

- da radi kod tuženika i u vrijeme dok je tužiteljica dobila otkaz bio je zaposlen na poslovima rukovoditelja službe za upravljanje ljudskim potencijalima,

- da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu referenta kod njega u službi, on joj je bio nadređeni,

- da je tužiteljica proglašena kolektivnim viškom a njezino radno mjesto za kojeg je imala sklopljen ugovor o radu je ukinuto jer su kod tuženika donesena dva pravilnika i to Pravilnik o organizaciji i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta,

- da nakon toga više nije postojalo radno mjesto tužiteljica na kojem je ona do tada radila jer je ukinuto,

- da mu je poznato da su tužiteljici prije otkaza bila ponuđena dva radna mjesta sukladno njezino stručnoj spremi i zvanju, isto joj je ponudio poslodavac i sjeća se da je trebala prijeći iz sektora zajedničkih poslova u sektor ekonomskih poslova, radilo se o dva referentska mjesta sa SSS, jedno je bilo u Zagrebu a jedno u Samoboru, a misli da se tužiteljica negativno očitovala odnosno nije prihvatila ponude tih radnih mjesta i to pisanim putem,

- da tužiteljica nije dobila otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora veće je to bio pokušaj poslodavca da se tužiteljici omogući sklapanje novog ugovora o radu za druge poslove što ista nije prihvatila,

- kada mu se predočavaju mailovi koji su dostavljeni uz odgovor na tužbu tuženika radi se o mailovima tužiteljice od 4.4.2022. i 25.4.2022. navodi da su to ti mailovi koje je ona poslala njemu i FG,

- da misli da nije postojala mogućnost da se osim ponude ova dva radna mjesta tužiteljici osposobi ili obrazuje za neke druge poslove kod tuženika, sjeća se da je bilo mjesta u službi zaštite ali to je bilo za zaštitare što nije bilo u skladu sa stručnom spremom i zvanju tužiteljice,

- da je on s tužiteljicom razgovarao i usmeno prije slanja ovih mailova, ona nije decidirano rekla da ona neće ništa raditi odnosno drugi zamjenski posao, no da je u to vrijeme više od 100 ljudi dobilo otkaze i na tako jasno iskazani stav da neće obavljati te poslove nije ju mogao moliti da pristane na obavljanje tih poslova.

21. Saslušana kao stranka tužiteljica je u bitnome iskazala:

- da je prije otkaza bila zaposlena na radnom mjestu referent za informatičku obradu i unos podataka,

- da joj je poznato da je tuženik donio pravilnike o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta prije otkaza, te je ona početkom 2022. bila obaviještena da je višak radnika i pozvao ju je GG usmeno da joj to kaže,

- da je točno da joj je tuženik ponudio dva posla i to je prvo bilo u Samoboru, a drugi posao bio je u Zagrebu salda konti u knjigovodstvu, na te dvije ponude koje su bile usmene od strane tuženika očitovala sam se mailovima koji se nalaze u spisu, radi se o mailovima od 4.4.2022. i 25.4.2022.,

- da je njezino dotadašnje radno mjesto je tada bilo ukinuto,

- da su poslovi koje je do tada radila po sadržaju, a ne po nazivu radnog mjesta, sigurno dodijeljeni u nekom dijelu kolegicama misli da CG jer ju je ona uvela u posao a možda i dio kolegici OG, ne zna točno,

- da se ona očitovala u mailovima i molila GG da razmisli da ipak ostane u službi, radi se o mailovima koji prileže spisu od 4.4.2022. i 25.4.2022.,

- da joj GG nije odgovorio na te mailove, a da joj je rekao da su to jedini ponuđeni poslovi ona bi ih prihvatila i otišla raditi bilo gdje.

22. Iz iskaza svjedoka FG proizlazi se zbog moždanog udara koji je imao prije par mjeseci ne sjeća svih detalja, odnosno ne sjeća se razloga za otkaz tužiteljici, je li neko radno mjesto tada bilo ukinuti, jesu li doneseni kakvi pravilnici o sistematizaciji, niti da li su tužiteljici bili nuđeni kakvi poslovi.

23. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, pa i tužiteljice, nedvojbeno proizlazi da je njezino radno mjesto uslijed nove sistematizaciji poslove kod tuženika, odnosno donošenja novih pravilnika, ukinuto, a da je dio poslova tog radnog mjesta prenesen na druge radnike, dok radno mjesto tužiteljice s kojeg je dobila otkaz ugovora o radu, nije više postojalo kod tuženika.

24. Isto jasno proizlazi i iz dokumentacije priložene spisu.

25. Iz iskaza svjedoka isto tako proizlazi da je tužiteljica bila jedini radnik zaposlen na predmetnom radnom mjestu - Referenta za informatičku obradu i unos podataka, koje je radno mjesto uslijed nove sistematizacije ukinuto, pa stoga poslodavac i nje bilo dužan voditi računa o kriterijima iz čl.115. st.2. ZR, kada je tužiteljica bila jedini izvršitelj na tom radnom mjestu kod tuženika.

26. Ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju na strani poslodavca, odnosno tuženika ispunjeni uvjeti za redoviti - poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužiteljici, a kako to propisuje odredba članka 115. stavak 1. ZR. Naime, sud je utvrdio da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice, koje je nesporno ukinuto.

27. Valja napomenuti da tuženik nije imao obavezu zaposliti tužiteljicu na radnom mjestu za koje tužiteljica smatra da ostvaruje sve uvjete koje to radno mjesto zahtijeva, pri čemu ista i nije u postupku navela koje bi to radno mjesto kod tuženika bilo. Naime, pravo je poslodavca da odlučuje s kime će sklopiti Ugovor o radu za radna mjesta prema novoj organizaciji, pri čemu iz iskaza same tužiteljice, proizlazi da je točno da joj je tuženik ponudio dva posla i to je prvo bilo u Samoboru, a drugi posao bio je u Zagrebu salda konti u knjigovodstvu, te da na te dvije ponude koje su bile usmene od strane tuženika očitovala mailovima koji se nalaze u spisu, radi se o mailovima od 4.4.2022. i 25.4.2022., te da joj GG nije odgovorio na te mailove, no da joj je rekao da su to jedini ponuđeni poslovi, ona bi ih prihvatila i otišla raditi bilo gdje.

28. Uvidom u e-mail tužiteljice od 4.4.2022. (list 237-238 spisa) utvrđeno je da je isti uputila SG, te da u istom navodi, nastavno na razgovor za ponuđeno radno mjesto u Ekonomskom sektoru, ispostava Samobor kod tuženika, da ju je isto zbunilo jer joj je rečeno da će joj biti ponuđeno mjesto u Službi računovodstva i financijskih poslova, te da moli da joj se ponudi radno mjesto u Zagrebu.

29. Uvidom u e-mail tužiteljice od 25.4.2022. (list 239 spisa) utvrđeno je da je isti također uputila SG, te da u istom tužiteljica navodi da se javlja nakon obavljenog razgovora za radno mjesto koje joj je ponuđeno u Odjelu knjigovodstva, gdje nema radnog iskustva, te da se vidi samo u Službi u kojoj je do tada radila, a kojoj je na čelu bio GG.

30. Dakle, proizlazi da su tužiteljici od strane tuženika ponuđena dva nova radna mjesta sukladno njezinoj stručnoj spremi i zvanju, jer je očito da je obavila razgovore za posao i to na radnom mjestu Rukovoditelja službe računovodstva i financija u Ekonomskom sektoru u Službi prodaje i naplate u Samoboru i na radnom mjestu u Odjelu knjigovodstva.

31. Sadržaj navedenih e-mailova ne spori niti sama tužiteljica.

32. Prema tome, tužiteljici su navedeni poslovi za dva radna mjesta prije otkaza nedvojbeno ponuđeni od stane tuženika, dok ih tužiteljica nije prihvatila. To što ona nije izričito navela kako odbija te ponuđene poslove, ne dovodi do drugačije ocjene sadržaja spornih mailova, jer tužiteljica nesporno ponuđene poslove od strane tuženika nije prihvatila. Tuženik je, po ocjeni ovoga suda, opisanim postupanjem, u cijelosti postupio u skladu s odredbom čl. 105. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu vodoopskrba i odvodnja d.o.o., neovisno o tome što tužiteljici u pisanom obliku nije dostavio ponudu tih radnih mjesta, jer, neovisno o tome što tužiteljici nije dan otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tužiteljici su ta dva radna mjesta nedvojbeno ponuđena, te je ista u svezi navedenih ponuda obavljala i razgovor kod tuženika kao poslodavca, radi eventualnog daljnjeg nastavka radnog odnosa.

33. Pritom valja navesti kako je poslodavac taj koji ima autonomno pravo odlučiti kako će organizirati posao te ima li, uslijed novonastalih okolnosti, odnosno reorganizacije poslovanja, potrebe za daljnjim obavljanjem određenog posla, pa su stoga navodi tužiteljice da bi takvo postupanje tuženika, odnosno ukidanje njezinog radnog mjesta bilo nedopušteno, neosnovani u cijelosti.

34. Budući je otkaz tuženika utvrđen dopuštenim, to nisu ispunjeni ni uvjeti za vraćanje tužiteljice na rad, u smislu odredbe čl. 124. ZR, pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, pa su tuženiku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) priznati troškovi jednokratne nagrade za cijeli postupak u iznosu od 250 bodova, sukladno Tbr.7.2. OT (za sastav odgovora na tužbu, ročište 6.3.2024., ročište 10.6.2024., ročište 30.6.2025.), te za daljnje radnje, odnosno za ročište 2.9.2025. i ročište 27.10.2025. - svako po 50 bodova (Tbr.7.2. OT), odnosno ukupno 350 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 700,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 875,00 eura.

36. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

37. Tužiteljici nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154. st.1. ZPP-a, obzirom je ista u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 17. studenoga 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika