REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-997/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice NAG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Josipu Anzulović-Miroševiću, odvjetniku u Supetru, Braci Kušeta, odvjetniku u Supetru i Vedranu Kovačeviću, odvjetniku u Zagrebu, drugotužiteljice NA rođ. NAG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i petotužiteljice HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugo, četvrto i petototužitelji zastupani po punomoćniku ĐA, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima TA i RA iz ZOU Boban & Lolić u Splitu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbama prvotužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, od 4. kolovoza 2025., poslovni broj: P-4051/2023-24, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe prvotužiteljice NAG, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, od 4. kolovoza 2025., poslovni broj: P-4051/2023-24, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ 1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između tužiteljice LA, kao primateljice uzdržavanja i tuženika UA kao davatelja uzdržavanja, koji je solemniziran po javnom bilježniku Dinku Martinoviću, [adresa], pod brojem OV-6885/17 od 27.12.2017. godine, danom pravomoćnosti ove presude, te isti ugovor više ne proizvodi nikakve pravne učinke, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu brisanja upisane zabilježbe sklapanja tog ugovora u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Supetru, na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje vlasništvo tužiteljice LA, za ½ dijela, te čest. zgr. [katastarska čestica], vlasništvo tužiteljice LA za 1/3 dijela, sve k. o. [katastarska općina].

2. Dužan je tuženik, naknaditi tužiteljici nastali troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.„

II. Nalaže se tužiteljicama ad 1. i ad 3. da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude prvotužiteljica je pravovremeno podnijela dvije žalbe (obje od 19. kolovoza 2025.) kojima presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), te u kojima sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito iz razloga što su uvod i izreka presude nerazumljivi, nije jasno tko su tužitelji niti tko su tuženici, zatim što je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude, što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno što sud uopće nije ponudio obrazloženje glede odlučnih činjenica je li tuženik kao davatelj uzdržavanja izvršavao preuzete ugovorne obveze prema svojoj majci sada pok. LA kao primateljici uzdržavanja, te jesu li poremećeni odnosi ugovornih strana rezultirali prekidom međusobnih odnosa a time i neispunjavanjem preuzetih ugovornih obveza.

3. Žalbe su osnovane.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Predmet ovog spora je raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između sada pok. LA, kao primateljice uzdržavanja i tuženika UA kao davatelja uzdržavanja, solemniziran po Javnom bilježniku Dinku Martinoviću iz [adresa], pod brojem OV-6885/17 od 27. prosinca 2017.

5.1. Tužiteljica LA podnijela je 9. prosinca 2019. predmetnu tužbu protiv tuženika, svoga sina UA, a kako je tijekom postupka tj. **.**.2022. preminula, postupak su umjesto nje nastavili njezini zakonski nasljednici, djeca i to kao prvotužiteljica NAG, drugotužiteljica NA rođ. NAG, trećetužiteljica FA, četvrtotužitelj AA i petotužiteljica HA.

6. Prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev za raskidom predmetnog ugovora pobliže citiranog u izreci pobijane presude pod točkom I. 1., uz obrazloženje da nije vjerojatno da bi sada pok. LA, zbog građevinskih radova koji su se odvijali na susjednoj nekretnini, iako se na njih žalila, željela raskinuti ugovor i prekinuti odnos sa sinom, ovdje tuženikom i njegovom obitelji sa kojima je živjela cijeli život, pri čemu uopće ne obrazlaže razloge zbog kojih je LA podnijela predmetnu tužbu 9. prosinca 2019.

6.1. Prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora predviđene Zakonom o obveznim odnosima pozivajući se na odredbu članka 583. stavka 3. tog Zakona, uz obrazloženje da je nesporna činjenica da je tuženik izvršavao svoje ugovorne obveze i prije zaključenja ugovora sve do smrti majke, te da argumenti navedeni kao osnov za raskid ugovora ne predstavljaju valjane razloge za usvajanje tužbenog zahtjeva, vezano uz koji zaključak prvostupanjskog suda ovaj sud smatra bitnim istaći da se ugovorne obveze ne mogu izvršavati prije zaključenja ugovora jer se konkretno definiraju tek ugovorom, kao i da prvostupanjski sud nije obrazložio niti je li tuženik ispunjavao ugovorom preuzete obveze za vrijeme trajanja zajedničkog života sa sada pok. ŠA, a zanemario je i nespornu činjenicu da je LA, **.**.2020. odselila od tuženika, od kada je pa sve do smrti 22. listopada 2022. živjela kod kćeri ovdje prvotužiteljice NAG, osim posljednja dva dana života koje je provela u bolnici u Splitu gdje je i umrla, tako da nije jasno jer nije obrazloženo niti jesu li se odnosi ugovornih strana poremetili tako da im je zajednički život postao nepodnošljiv, je li ugovor ispunjavan i u tom razdoblju, a ako nije, čija je to krivnja, dakle uopće ne obrazlaže postojanje uvjeta za raskid ugovora prema odredbi članka 583. stavka 2. ZOO-a.

7. Na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud povodom žalbe stranaka po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede.

7.1. Međutim, prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, presuda ne sadrži jasne, logične i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama na koje osnovano ukazuje prvotužiteljica, pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se za sada ne može zaključiti je li pravilno primijenjeno materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke.

8. Prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude počinio je pogreške, propuste i povrede postupka, kako slijedi:

- u sedmom redku uvoda pobijene presude, nastavno na prethodno pet navedenih tužitelja, navodi „tuženici ad 2., 4. i 5.“, umjesto da je ispravno naveo „drugo, četvrto i peto tužitelji“, čime je učinio nejasnim jesu li te osobe tužitelji ili tuženici,

- pod točkom I izreke pobijane presude navodi da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice (dakle jedne osobe), iako bi trebalo biti nesporno da u postupku na tužiteljskoj strani sudjeluje pet osoba, od kojih su četiri tužiteljice i jedan tužitelj, čime je učinio nejasnim koga odbija sa tužbenim zahtjevom,

- pod točkom II izreke pobijane presude (odluka o parničnom trošku), ne navodi puna imena prvo i trećetužiteljice niti tuženika, iako je odredbom članka 59. stavka 7. Sudskog poslovnika („Narodne novine“ broj 37/14, 49/14, 08/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23, 55/24, 136/24) propisano da ako su u postupku dvije ili više stranaka da će se stranke u izreci i obrazloženju spominjati punim imenom, a ne po redu nabrajanja (kao npr. prvotuženi, drugotuženi i slično), tako da je pod točkom II izreke presude zbog nenavođenja punih imena prvo i trećetužiteljice i tuženika, učinio nejasnom i odluku o parničnom trošku, a obveza navođenja punih imena tužitelja, zbog razloga navedenih u prethodnoj alineji, odnosi se i na točku I izreke,

- niti u izreci niti u obrazloženju pobijane presude ne navodi jesu li ili nisu drugo, četvrto i peto tužitelji dužni naknaditi parnični trošak, a ako nisu koji su tome razlozi,

- prethodno navedena odredba Sudskog poslovnika odnosi se i na navođenje imena stranaka i u obrazloženju presude, što je u više navrata propušteno učiniti, a vezano uz to ukazuje se i da se stranke u postupku ne numeriraju sa ad 1., ad 2… , već ispravno kao prvotužitelj, drugotužitelj… i dalje tako redom,

- pod točkom 1. obrazloženja pobijane presude navodi da su se tužitelji „ad 2., 4. i 5.“ odrekli tužbenog zahtjeva, pri čemu se ne poziva na odredbu članka 331.a ZPP-a, iako su se drugo, četvrto i petotužitelji nesporno u podnesku od 5. ožujka 2025., prije zaključenja glavne rasprave odrekli tužbenog zahtjeva, čime je u odnosu na te tužitelje propustio donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presudu na temelju odricanja) primjenom odredbe članka 331.a ZPP-a,

- pod točkom 3. obrazloženja presude ne navodi o kakvim se potvrdama o uplatama računa za razdoblje od 2020.-2022. radi, niti tko ih je platio i u odnosu na koje troškove, iako je u podnesku od 9. lipnja 2025. prvotužiteljica istakla da spisu priliježe 200 isprava koje se odnose na njezino sudjelovanje u uzdržavanju sada pok. LA, a koje isprave odnosno materijalne dokaze je punomoćnik sada pok. tužiteljice predao u spis na pripremnom ročištu održanom 27. lipnja 2022., dakle iste prvostupanjski sud uopće ne cijeni niti analizira, već samo na zapisniku sa toga ročišta konstatira da se isti predaju u žutoj koverti,

- pregledom spisa ovaj sud je utvrdio da ta žuta omotnica nije uvezana u spis, nego se nalazi na kraju spisa presavijena i označena brojem 34 (olovkom u crvenoj boji), a prilozi (ukoliko se uopće radi o prilozima iz prethodne alineje) se ne nalaze u omotnici, već izvan nje i nisu označeni sukladno članku 108. stavka 1. Sudskog poslovnika,

- vezano za točku 3. obrazloženja, ne navodi koje dokazne prijedloge je odbio i zbog kojih razloga, osim što na ročištu za glavnu raspravu od 3. srpnja 2025. samo uopćeno na zapisniku navodi da se odbijaju dokazni prijedlozi koji nisu istaknuti do zaključenja prethodnog ročišta (pravilno bi bilo postupka), ne konkretizirajući niti na zapisniku o kojim dokaznim prijedlozima se radi,

- proturječno prethodno navedenom pod točkom 3. obrazloženja navodi da su u dokaznom postupku, između ostalog, pregledani računi za troškove pogreba, ne obrazlažući tu činjenicu sukladno članku 299. stavka 2. ZPP-a obzirom da ih je prvotužiteljica predala u spis uz podnesak od 9. lipnja 2025., nakon zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 27. lipnja 2022.) te iako navodi da su računi za troškove pogreba pregledani, u daljnjem dijelu obrazloženja pobijane presude ne cijeni ih, iako je iz računa razvidno koje je pogrebne troškove sada pok. primateljice uzdržavanje, snosila prvotužiteljica,

- uz to ne navodi niti ne obrazlaže postojanje uvjeta za provođenje ili ne provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĆA kojeg je u podnesku od 9. lipnja 2025. prvotužiteljica predložila saslušati na okolnosti ispunjavanja/neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika kao davatelja uzdržavanja prema sada pok. primateljici uzdržavanja, a isto se odnosi i dokazne prijedloge tuženika koji je u podnesku od 17. ožujka 2023. predložio saslušanje pet svjedoka na okolnosti predmeta spora, a po potrebi i provođenje dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost sposobnosti davanja izjave sada pok. LA u trenutku njezinog saslušanja (što je bilo 19. srpnja 2022.), čime je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 299. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 284. stavka 3. ZPP-a,

- pod točkom 9. obrazloženja navodi: „Tužiteljica ad 5. HA pok. iz [adresa], upitana zbog čega je povukla tužbeni zahtjev u ovom predmetu navodi da je tužbu povukla…“ što je pogrešno navedeno jer je ovaj sud provjerom podataka u JRO utvrdio da je ista živa, a kako je već ranije navedeno, u podnesku od 5. ožujka 2025., ona i još dvoje tužitelja odrekli su se tužbenog zahtjeva, pa nije jasno zašto je ista navedena kao pokojna i zašto je navedeno da je povukla tužbu,

- u obrazloženju presude ne navodi iskazima kojih stranka je poklonio vjeru i prihvatio ih kao istinite, niti obratno iskazima kojih stranaka nije poklonjena vjera i zbog čega, te iako u točki 11. obrazloženja u kojoj opisuje iskaz sada pok. LA, navodi: „Jedino što je u nekoliko navrata ponovila je to da mora raskinuti ugovor jer ga se njezin sin ne pridržava, a upitana zbog čega želi raskinuti taj ugovor odgovara da to želi jer između njih ne postoji nikakav odnos.“, niti taj iskaz uopće ne cijeni niti navodi što je tome razlog,

- u obrazloženju pod točkom 16. pojašnjava svrhu lijekova koje je za života moguće koristila sada pok. LA, gdje navodi da su podaci o istima utvrđeni pretragom na vjerodostojnim stranicama interneta, čime daje stručno mišljenje o lijekovima iako ne raspolaže stručnim znanjem, jer ocjenu navedenog može dati samo vještak medicinske struke,

- iako u konkretnom slučaju pogrešna uputa o pravnom lijeku stranka ne ide na štetu stranaka jer je pravilno navedeno u kojem roku je dopušteno izjaviti žalbu, pogrešno u uputi navodi da o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu, pogrešno i nepotrebno navodi razloge zbog kojih se može pobijati odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti, te nepotrebno navodi razloge zbog kojih se može pobijati presuda na temelju priznanja, to stoga što se povodom žalbe predmet dodjeljuje u rad županijskom sudu automatskom nasumičnom dodjelom sukladno Pravilniku o radu u sustavu eSpis; zatim što ovdje nije riječ o sporu male vrijednosti koji postoji samo ako tužbeni zahtjev glasi na novac ili nenovčani zahtjev, ali tužitelj izričito navede da pristaje na određeni novčani iznos umjesto toga, a kod raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zahtjev je nenovčani, pa čak i kad je vrijednost „mala“, tužbe u takvoj vrsti spora ne tretiraju se kao da su male vrijednosti jer se radi o zahtjevima kojima se mijenja ili ukida dugoročni osobno-obvezni odnos slijedom čega se takve tužbe rješavaju u redovnom parničnom postupku; te napose što u ovom postupku nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude na temelju priznanja, već su u odnosu na drugo, četvrto i peto tužitelje ispunjeni uvjeti za donošenje presude na temelju odricanja, ali propušta navesti uputu za žalbu protiv takve presude,

- naposlijetku, iako je nesporno da je predmet ovog spora raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između sada pok. LA kao primateljice uzdržavanja i tuženika UA kao davatelja uzdržavanja, pregledom spisa ovaj sud je utvrdio da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju uopće ne priliježe spisu (iako se u tužbi kao dokaz navodi i ugovor) tako da ovaj sud uopće nije mogao provjeriti koje ugovorne obveze je preuzeo tuženik, niti na temelju provedenih dokaza ocijeniti koje obveze je izvršavao ili nije, pa nije jasno kako je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora prema članku 583. stavka 3. ZOO-a navodeći da je tuženik izvršavao svoje ugovorne obveze sve do smrti primateljice uzdržavanja, s time da uvjete za raskid ugovora prema članku 583. stavka 2. ZOO-a uopće nije niti utvrđivao niti obrazložio.

9. Odredbom članka 583. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; - dalje: ZOO) propisano je:

„(2) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor.

(3) Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.“

10. Polazeći od činjeničnih navoda tužbe da se raskid ugovora traži zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza od strane tuženika, kao i navoda da su se odnosi ugovornih strana krivnjom tuženika poremetili tako da im je zajednički život postao nepodnošljiv a time i da nastavak ugovora nije bio moguć posebno nakon preseljenja primateljice uzdržavanja kod svoje kćeri ovdje prvotužiteljice, a što bi opravdavalo zahtjev za raskid predmetnog ugovora, te o tome suprotstavljene navode tuženika koji je tijekom postupka osporavao neispunjavanje ugovornih obveza i da bi on izazvao bilo kakav poremećaj odnosa, što ne bi opravdavalo zahtjev za raskid, prvostupanjski sud je na jasan i nedvosmislen način bio dužan utvrditi postojanje uvjeta za raskid ugovora prema članku 583. stavka 2. i 3. ZOO-a, na način da je prije svega do zaključenja prethodnog postupka trebao pribaviti predmetni ugovor i izvršiti uvid u isti, a nakon toga dokazni postupak koncentrirati na utvrđenje navedenih spornih činjenica provođenjem dokaza po prijedlozima parničnih stranaka.

10.1. Pri tome treba imati u vidu da pravo na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ne pripada stranci kod koje krivnja za poremećenost odnosa upućuje na zlouporabu prava izazivanjem poremećenosti odnosa u namjeri da zajednički život, odnosno da kontakti postanu nepodnošljivi i da se ugovor raskine, pa je u konkretnom slučaju uz činjenicu ispunjavanja ugovornih obveza, bitno utvrditi i činjenicu skrivljenosti za poremećenost odnosa između ugovornih stranaka, a na što prvostupanjski sud ovlašćuje i odredba članka 7. stavka 2. ZPP-a, prema kojoj je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Ukoliko ispunjenje ugovornih obveza davatelja uzdržavanja iziskuje svakodnevnu komunikaciju između ugovornih stranaka (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-476/06), ne može se isključiti primjena odredbe članka 583. stavka 2. ZOO-a. Naime, svaki ugovor o doživotnom uzdržavanju podrazumijeva skladne odnose između ugovornih strana i uzajamnu volju za primanjem i davanjem uzdržavanja, a kad se takvi odnosi poremete i naruše, izvršavanje obveza preuzetih ugovorom postaje otežano ili nije moguće. S tim u vezi navodi se i da samo subjektivno nezadovoljstvo jedne ugovorne strane ne može biti samo po sebi razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, već je potrebno dokazati postojanje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza iz ugovora bez krivnje suprotne strane (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-961/01, Rev- 1390/08).

11. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan ocijeniti tužbeni zahtjev ne samo u smislu odredbe članka 583. stavka 3. ZOO-a i ne na način kako je to nejasno i manjkavo učinio, već i u smislu odredbe članka 583. stavka 2. ZOO-a, prema kojoj odredbi zbog poremećenih međusobnih odnosa stranaka može doći čak i kada nije ugovorena zajednica života, ako stranka koja traži raskid nije sama izazvala poremećenost odnosa u cilju raskida, time da se pitanje krivnje za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju aktualizira ako ukazuje na zlouporabu prava, jer pravni poredak zabranjuje zlouporabu prava i naređuje ugovarateljima da se u ostvarivanju prava i obveze iz ugovornog odnosa podržavaju načela savjesnosti i poštenja (članak 4. i 6. ZOO-a).

12. Kako prvostupanjski sud nije iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama, niti je na valjan i logičan način obrazložio provedene dokaze, niti je odlučio o svim dokaznim prijedlozima parničnih stranaka ne navodeći za to valjane i obrazložene razloge, valjalo je prihvatiti žalbu prvotužiteljice i primjenom članka 369. stavka 1. u vezi s člankom 377. stavka 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu pripremnog ročišta.

13. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a, a zbog teških povreda odredaba parničnog postupka opisanih pod točkom 8. obrazloženja ove odluke, ovaj sud naređuje da se predmet dodijeli u rad drugom sucu.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će srediti spis na način propisan Sudskim poslovnikom, otkloniti će počinje greške u pisanju, otkloniti će uočena proturječja i manjkavosti u dosadašnjem postupanju, zakazati će pripremno ročište a prije toga će pribaviti predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju radi vršenja uvida u isti i utvrđenja koje je točno ugovorne obveze preuzeo tuženik, odlučiti će o dokaznim prijedlozima parničnih stranaka tako što će ocijeniti materijalne dokaze predane u spis na pripremnom ročištu 27. lipnja 2022., kao i račune za troškove pogreba sada pok. primateljice uzdržavanja, saslušati će svjedoka ĆA predloženog u podnesku od 9. lipnja 2025., kao i svjedoke predložene u podnesku od 17. ožujka 2025. ako tuženik ostaje kod prijedloga za njihovo saslušanje, provesti će dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost sposobnosti davanja izjave LA u trenutku njezinog saslušanja 19. srpnja 2022. ako tuženik ostaje kod tog dokaznog prijedloga, analizirati će iskaze saslušanih stranaka, a po potrebi kako bi sa sigurnošću i jasno utvrdio navedene sporne činjenice, stranke će i dopunski saslušati, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu donoseći pravilnu i zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavka 4. ZPP-a i koja će imati uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, dajući za svoje zaključke jasne i obrazložene razloge uz navođenje materijalno pravnih propisa na temelju kojih donosi odluku.

Slavonski Brod, 17. studeni 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić