1              Poslovni broj 23 Gž-1136/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

         Županijski sud u Velikoj Gorici                      

    Ulica Hrvatske bratske zajednice 1                      Poslovni broj 23 Gž-1136/2022-2

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. F. A., odvjetnici u R., protiv tuženika M. M. iz L., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žabi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-1219/2021-5 od 15. rujna 2022., 6. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba tužitelja P. d.o.o. S. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-1219/2021-5 od 15. rujna 2022. u točki I. izreke.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se navedena presuda u točki II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja P. d.o.o. S. za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R. poslovni broj Ovrv-3888/2019 od 19. srpnja 2019. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati 3.262,40 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke) i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 200,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja presudu preinači, uz naknadu troškova žalbe u iznosu od 781,25 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga - u smislu odredbe čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), kojim potražuje isplatu iznosa od 3.262,40 kn, a koje potraživanje temelji na odredbi čl. 50. i 52. Pomorskog zakonika i Tarifnog pravilnika za usluge korištenja objekata sigurnosti plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru RH, Pravilnika o naknadi za uporabu objekata sigurnosti plovidbe i Pravilnika o izmjeni Pravilnika o naknadi za uporabu objekata sigurnosti plovidbe, kojima je propisana osnova potraživanja jer da je plaćanje naknade zakonska obveza za plovne objekte hrvatske državne pripadnosti, dok god je plovni objekt upisan u upisnik brodova, a da je uvidom u upisnik brodova pri lučkoj kapetaniji i uvidom u Hrvatski integralni pomorski informacijski sustav (CIMIS) tužitelj utvrdio da je kao vlasnik m/b Lovran NIB15916 upisan tuženik za vrijeme za koje tužitelj potražuje naknadu, a to je razdoblje od 2014. do 2017., da je tužitelj tuženiku ispostavio račune, koje tuženik nije osporio, niti je dostavio dokaz o potonuću i vađenju broda.

 

U odnosu na drugostupanjsku presudu

 

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), koju u žalbi ističe tuženik, tvrdnjom da presuda ne sadrži razlog o odlučnoj činjenici koja se tiče utjecaja upisa u upisnik plovila na obvezu plaćanja predmetne naknade. Naime, prema čl. 3. st. 2. Pravilnika o naknadi za uporabu objekata sigurnosti plovidbe ("Narodne novine", broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15, dalje: Pravilnik), za plovne objekte hrvatske državne pripadnosti obveza plaćanja naknade počinje teći od dana upisa u upisnik plovnih objekata, a prestaje od dana brisanja plovnih objekata iz upisnika plovnih objekata. No, čl. 3. st. 3. Pravilnika propisana je iznimka od odredbe čl. 3. st. 2. Pravilnika, prema kojoj plovni objekti hrvatske državne pripadnosti koji ne plove unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske nisu obveznici plaćanja naknade. Dakle, iako je tužitelj javnom ispravom dokazao da je tuženik upisan u upisnih plovnih objekata (što je također nesporno), ipak je od odlučnog značaja bilo utvrditi činjenicu plovi li predmetni plovni objekt unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske, što predstavlja osnovu za oslobođenje od plaćanja naknade u smislu čl. 3. st. 3. Pravilnika, a koju je prvostupanjski sud utvrdio u točki 10. obrazloženja pobijane presude.

5.1. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

6. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da se u predmetnom slučaju ne radi o iznimci iz čl. 3. st. 3. Pravilnika. Naime, tuženik je u spis dostavio rješenje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Klasa: …, URBROJ: … od 11. prosinca 2012. (listovi 10c i 10d spisa), iz kojeg proizlazi da se predmetnom ribarskom brodu u vlasništvu tuženika zabranjuje plovidba zbog potonuća broda, koje se dogodilo 9. prosinca 2012. i to sve dok se ne izvrši pregled od strane ovlaštenih djelatnika koji će potvrditi sposobnost broda za plovidbu odgovarajućom svjedodžbom. Potom je tuženik u spis dostavio i e-mail korespondenciju s tuženikom od 1. prosinca 2014. i 26. travnja 2015. (listovi 26-1 do 28-1 spisa) iz koje proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da se predmetno plovilo nakon potonuća (9. prosinac 2012.) nalazilo na suhom doku. Dakle, kako je predmetno plovilo nakon potonuća nedvojbeno bilo izvan funkcije (što tuženik dokazuje javnom ispravom), a o čemu je tužitelj obaviješten putem e-maila još 2014. i 2015. godine, to je u predmetnom slučaju pravilno sud primijenio čl. 3. st. 3. Pravilnika jer je utvrđeno da tuženikovo plovilo nije plovilo od potonuća 9. prosinca 2012. (a tužitelj ni ne tvrdi suprotno), odnosno nije plovilo tijekom utuženog razdoblja (2014. do 2017. godina). Stoga nije ispunjena pretpostavka iz čl. 51. st. 6. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15, dalje: PZ) pa je unatoč tome što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

7.1. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tuženika u vezi s primjenom čl. 3. st. 1. i čl. 9. st. 2. i 3. Pravilnika nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, s obzirom da se u predmetnom slučaju tuženikovo oslobođenje od plaćanja utužene naknade temelji na čl. 3. st. 3. Pravilnika. Također, činjenica da tuženik nije zatražio brisanje broda iz upisnika u smislu čl. 192. PZ-a nije odlučna ako se ima u vidu sadržaj čl. 3. st. 3. Pravilnika te utvrđenu činjenicu da predmetno plovilo nije plovilo od 9. prosinca 2012.

 

7.2. Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke.

 

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

 

8. Osnovano tužitelj navodi da tuženik nije tijekom postupka postavio zahtjev za naknadom troškova postupka. Stoga je prvostupanjski sud, dosuđujući tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi. Stoga je trebalo na temelju čl. 369. st. 5. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu u odluci o trošku u točki II. izreke, bez vraćanja na ponovni postupak te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

9. Budući da je u žalbenom postupku uspio u neznatnom dijelu svog zahtijeva, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 154. st. 5., u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

 

U Velikoj Gorici 6. listopada 2023.

 

 

 

              Sutkinja

 

                                                                                          Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.