REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-55/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bojanu Čobanić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice- protutužiteljice AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Aniti Barlafa, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnoj skrbnici ČĆT iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete, radi izmjene odluke o osobnim odnosima i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 5. lipnja 2025., poslovni broj: P Ob-165/2024-51, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika ČĆ, te se u cijelosti potvrđuju presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 5. lipnja 2025., poslovni broj: P Ob-165/2024-51, u pobijanoj točki II izreke presude i pobijanoj točki II izreke rješenja.

II Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice AĆ, te se potvrđuje pobijana odluka o parničnom trošku pod točkom II izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 5. lipnja 2025., poslovni broj: P Ob-165/2024-51.

III Tužitelj-protutuženik odbija se sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.

IV. Tuženica-protutužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 05. rujna 2022. koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-1917/2022-15 od 19. rujna 2022. u dijelu uzdržavanja te se nalaže ocu ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa od 1.500,00 kn, doprinosi mjesečno iznos od 250,00 EUR počevši od 05. lipnja 2025. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, time da dospjele, a neplaćene obroke povišenog uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Zajedničko dijete stranaka, mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2015., živjet će naizmjenično po tjedan dana sa majkom AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] te sa ocem ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa].

II. Majka mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2015., AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna je počevši od dana donošenja presude pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, doprinositi za uzdržavanje mlt. ŠĆ mjesečni iznos od 250,00 EUR, i to do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, plaćanjem na tekući račun oca i zakonskog zastupnika ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa].

III. Otac i zakonski zastupnik ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa] dužan je počevši od dana donošenja presude pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, doprinositi za uzdržavanje mlt. ŠĆ mjesečni iznos od 250,00 EUR i to do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, plaćanjem na tekući račun majke AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

Rebro 46.

IV. Svaki državni praznik i vjerski blagdan te polovicu svih praznika mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2015. provodit će naizmjenice sa svakim roditeljem ili prema drugačijem dogovoru roditelja.

V. Nalaže se tuženoj AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa] naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.““

1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je protutužbeni zahtjev tužene/protutužiteljice povučen u dijelu koji glasi:

„Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 05. rujna 2022. koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1917/2022-15 od 19. rujna 202. u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje osobnih odnosa mlt. ŠĆ s ocem ČĆ i to tako da će se osobni odnosi mlt. ŠĆ s ocem ČĆ održavati izravno svaki drugi tjedan u mjesecu ponedjeljkom i srijedom kada će otac nakon nastave dolaziti po dijete u školu te ga vraćati majci na adresu djetetova prebivališta u 19:00 sati, zatim u tom istom tjednu počevši od petka od 18:00 kada će otac doći po dijete na adresu djetetovog prebivališta do nedjelje u 18:00 sati kada će ga vraćati majci na adresu djetetovog prebivališta; zatim svaki drugi tjedan utorkom i četvrtkom nakon nastave kada će otac dolaziti po dijete i vraćati ga majci na adresu u 19:00 sati, te izvan utvrđenog rasporeda prema dogovoru roditelja i mogućnostima djeteta. Mlt. ŠĆ provesti će svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan kod oca time da će prvi po redu provesti kod majke, polovicu ljetnih, zimskih i proljetnih praznika naizmjenice kod oba roditelja. Osobni odnosi mlt. ŠĆ s ocem održavati će se i neizravno telefonskim i elektronskim putem (telefonski poziv, sms poruka).“

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Protiv navedene presude pod točkom II izreke tužitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije uvažio izvješće i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete od 28. ožujka 2023., u kojem je jasno utvrđena volja i želja djeteta da sa oba roditelja provodi podjednako vremena, koje je dodatno potvrđeno u očitovanju i psihologijskoj procjeni stručne suradnice suda od 3. rujna 2024. i 11. prosinca 2024., kao i nalazom i mišljenjem Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Navodi i da je želja zajedničkog djeteta stranaka da s njim provodi više vremena, što da je bio glavni argument zbog kojeg je tijekom 2022. pokrenuo sudski postupak radi izmjene odluke o skrbi za mlt. dijete, koji je okončan dogovorom roditelja na način da dijete nešto više vremena nego ranije provodi s njim, što je utvrđeno rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2022. kojim je ujedno odobren plan zajedničke roditeljske skrbi od 5. rujna 2022. Slijedom navedenog, da uz jasnu verbalizaciju želje djeteta da s njim provodi više vremena, te obzirom na njegovu želju za uspostavom još dubljeg i sadržajnijeg roditeljskog odnosa, inzistira na potrebi izmjene aktualnog plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. rujna 2022. Nadalje navodi da sud nije uzeo u obzir činjenicu da je uložio znatne napore i sredstva kako bi uskladio svoje poslovne i privatne obveze, te da je prilagodio svoj posao davanjem otkaza kod ranijeg poslodavca, otvaranjem vlastitog trgovačkog društva, sve kako bi mogao prilagoditi svoje poslovne obveze vremenu provođenja s djetetom. Vezano za iskaz tuženice kod HZSR-a, Područnog ureda Sesvete, ističe da je dokazao iskrenu namjeru i dobru vjeru unajmivši stan u [adresa] u blizini djetetovog prebivališta, čime da je dodatno manifestirao spremnost da u skladu s najboljim interesom djeteta ono provodi podjednako vrijeme s oba roditelja, pri čemu ukazuje da je tuženica istakla kako je otvorena za dogovor pod uvjetom njegovog preseljenja u [adresa], pa smatra da je sud ignorirao navedenu činjenicu, te da je propustio uzeti u obzir činjenicu da mlt. dijete uslijed majčinog izbivanja zbog posla bude satima sama u stanu prije ili poslije škole, umjesto s njim, te da je sud propustio uvidjeti i važnost kontradiktornosti izjave tuženice u kojoj ističe psihičko nasilje oca, dok je nalazom Poliklinike utvrđeno da dijete nije imalo poteškoća, pri čemu da je tuženica u svome iskazu o njemu samo pozitivno iskazivala, a ističe i da je sud propustio utvrditi činjenicu da je tuženica sve do studenog 2024., u skladu sa njihovim usmenim dogovorom pristajala da dijete s njim provodi dodatno vrijeme, a od tada da je počela inzistirati na poštivanju plana iz rujna 2022. Pogrešnom smatra argumentaciju suda kojom ne uvažava prijedlog HZSR-a i predloženog modela „7-7“, pri čemu čini nespornim odnosno ukazuje da kod primopredaje djeteta ne dolazi do kontakta stranaka, te da nakon 24 pismena pokušaja nije uspio uspostaviti normalnu komunikaciju sa tuženicom po pitanju djeteta. Nadalje ukazuje na neprihvatljivost zaključka prvostupanjskog suda kojim je odbio tužbeni zahtjev, jer smatra da ga prvostupanjski sud temelji samo i jedino na stručnoj procjeni psihologinje FĆ koja nije uzela u obzir da je dijete samoinicijativno verbaliziralo želju da ostane tjedan dana kod majke, a tjedan dana kod oca, što je u skladu s člankom 86. stavka 2. Obiteljskog zakona i člankom 12. Konvencije o pravima djece, pri čemu ponovno ukazuje da je njegova cjelokupna inicijativa za promjenom modaliteta uređenja odnosa s mlt. ŠĆ, došla upravo od nje, točnije zbog njezine želje, ali o čemu se nije uspio sporazumjeti sa majkom djeteta. Navodi da predmetni postupak nikada ne bi pokrenuo bez da prije toga nije pokušao djetetu objasniti o čemu se radi, te smatra da se taj njegov postupak ne smije tumačiti kao manipulacija djetetom koje je i u razgovoru kod HZSR-a i kod psihologice izrazilo želju da bi htjelo podjednako vremena provoditi s oba roditelja, pri čemu se poziva na odredbu članka 104. stavka 1. Obiteljskog zakona zbog čega da posebna skrbnica nije dala podlogu za donošenje pobijane odluke. Tužitelj nadalje obrazlaže točku 15.1. i 21.3. obrazloženja pobijane presude, vezano uz koju navodi da je prvostupanjski sud samo selektivno pojasnio dijelove stručnih članaka. Smatra da sud nije uočio da roditeljske suradnje na očekivanoj razini nema i da je možda neće biti upravo zbog trenutnih okolnosti vezanih za roditeljsku skrb, zbog čega da bi njegov tužbeni zahtjev bila najbolja solucija, kako za dijete, tako i za minimiziranje mogućnosti prijepora između njega i tuženice, te da je u skladu s dobrobiti djeteta.

2.2. Slijedom iznesenog ističe da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio izvedene dokaze i dokumentaciju pri čemu da je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ne uvažavajući sadržaj dokaza provedenih u postupku i bez utvrđenja činjenica bitnih za primjenu materijalnog prava, u vezi sa člankom 3. ObZ-a.

2.3. Osporava odluku o troškovima postupka iz razloga osporavanja odluke o tužbenom zahtjevu.

2.4. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti uvaži njegov tužbeni zahtjev te naloži tuženici da mu naknadi parnični trošak, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu da ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Tuženica je izjavila žalbu protiv odluke o trošku sadržane u točki II izreke rješenja kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak, navodeći da takvu odluku pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da sud pri donošenju odluke nije vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja, odnosno da vođenje postupka nije bilo potrebno, da je tužitelj inicirao postupke za izmjenu plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, iako da je postojeći plan od 5. rujna 2022. u potpunosti u skladu s dobrobiti mlt. djeteta, pri čemu ukazuje na primjenu odredbe članka 107. stavka 2. ObZ

4.1. Predlaže da joj se dosudi parnični trošak prema zahtjevu iz troškovnika od 7. svibnja 2025., da se preinači pobijana odluka iz stavka II izreke rješenja na način da se naloži tužitelju da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama. Traži trošak sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je ispravno prvostupanjski sud odlučio o parničnim troškovima pozivom na odredbu članka 366. ObZ, pri čemu ukazuje na činjenicu da je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev u dijelu odluke o osobnim odnosima.

5.1. Predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe tužitelja i tuženice su neosnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu pod točkom II izreke i pobijano rješenje pod točkom II izreke, kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, u granicama razloga određenih u žalbi, sukladno članku 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP) i člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; - dalje: ObZ), ovaj sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti povreda pogrešne primjene materijalnog prava, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne niti proturječne provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, pri čemu nisu izostali razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na razloge zbog kojih sud zaključuje da je donesena odluka u najboljem interesu i za dobrobit mlt. djeteta, pravilnom primjenom materijalnog prava donio je prvostupanjski sud pobijane odluke.

8. Predmet ovoga spora je izmjena plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. rujna 2022., odobrena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-1917/2022-15 od 19. rujna 2022., u dijelu koji se odnosi na održavanje osobnih odnosa i uzdržavanje mlt. djeteta.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica u vezi zahtjeva tužitelja za izmjenu plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. rujna 2022., prvostupanjski sud je od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete (dalje: Zavod), pribavio prijedlog i mišljenje koji je dostavljen 29. ožujka 2024., a vezano za primjedbe tuženice, i očitovanje od 22. svibnja 2025., nadalje u dva navrata saslušao je stranke na okolnosti izmjene odluke o osobnim odnosima i odluke o uzdržavanju mlt. djeteta, u svrhu pribavljanja mišljenja djeteta sukladno Pravilniku o načinu pribavljanja mišljenja djeteta („Narodne novine“ broj 123/15) s mlt. ŠĆ proveden je razgovor od strane stručne suradnice u sudu, psihologinje FĆ koja je dostavila službenu bilješku-psihologijsku procjenu od 3. rujna 2024., a na ročištu 15. listopada 2024. i podneskom od 11. prosinca 2024. očitovala na primjedbe tužitelja, te je sud izvršio uvid u isprave koje su stranke dostavile u spis.

10. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: R1 Ob-374/21 od 6. listopada 2021. razveden brak između parničnih stranaka,

- da je braku parničnih stranaka, 28. travnja 2015. rođeno zajedničko dijete mlt. ŠĆ,

- da je navedenim rješenjem odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 26. travnja 2021. prema kojem njihovo mlt. dijete stanuje s majkom na adresi u [adresa], a s ocem ostvaruje osobne odnose ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16:00 do 19:00 sati te u tom tjednu od petka od nedjelje u 18:00 sati, zatim svaki drugi tjedan utorkom i četvrtkom od 16:00 do 19:00 sati, polovicu svih školskih praznika te svaki drugi blagdan i praznik, a ocu (ovdje tužitelju) je kao obvezniku uzdržavanja određena obveza doprinositi za uzdržavanje djeteta sa iznosom od 1.500,00 kn,

- da je rješenjem poslovni broj: R1 Ob-1917/22 od 19. rujna 2022. odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. rujna 2022. kojim je u odnosu na prethodni plan, proširen opseg osobnih odnosa na način da se u tjednu kada mlt. dijete s ocem provodi vikend, ostvaruju do ponedjeljka kada otac odvodi mlt. ŠĆ u školu,

- da je tužitelj predložio izmjenu plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 26. travnja 2021., da bi u konačnici tužitelj i tuženica postigli dogovor te je sud 19. rujna 2022., odobrio plan od 5. rujna 2022.,

- da je tužitelj 2023. ponovno inicirao izmjenu postojećeg plana,

- da je tužitelj presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pp-905/23 od 14. prosinca 2023. proglašen krivim što je 5. lipnja 2023. počinio nasilje u obitelji prema bivšoj supruzi ovdje tuženici AĆ, a u nazočnosti njihove mlt. kćeri ŠĆ, na način što joj se obratio neprimjernim uvredljivim riječima, kojim ponašanjem je kod bivše supruge i mlt. kćeri, prouzrokovao osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva, čime je počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

- da spisu priliježe potvrda IX. PP Zagreb od 20. lipnja 2024. iz koje proizlazi da su 6. lipnja 2018. policijski službenici te policijske postaje zaprimili prijavu od strane doktorice opće medicine UĆ, prema kojoj je 5. lipnja 2018. u njezinu ordinaciju pristupila TĆ iz razloga što ju je ZĆ **.**.2018. fizički napao, a uslijed čega je zadobila ozljede navedene u potvrdi,

- da je roditeljska komunikacija između tužitelja i tuženice otežana i ostvaruje se isključivo putem e-maila, da se tužitelj i tuženica od lipnja 2023. ne susreću na primopredaji djeteta,

- da iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 13. prosinca 2023. proizlazi da mlt. dijete parničnih stranka odrasta uz separirane roditelje narušene suradnje, što se može negativno odraziti na njezin daljnji emocionalni razvoj te je s ciljem prevencije nepoželjnih ishoda preporučeno stručni rad usmjeriti na roditelje i iste savjetovati o uspješnom roditeljstvu po separaciji kako bi djevojčica ostvarila pravo na stabilne i sigurne uvjete odrastanja,

- da je mišljenje stručnog tima HZSR-a, Područnog ureda Sesvete (kod kojeg je prethodno proveden razgovor sa roditeljima koji se o načinu održavanja osobnih odnosa sa djetetom odnosno o promjeni dosadašnjeg načina nisu usuglasili, kao i razgovor sa mlt. ŠĆ koja je izjavila da bi voljela biti jedan tjedan kod mame, a jedan kod tate, da je o tome pričala sa tatom koji joj je rekao da mu fali malo vremena s njom i da bi on to htio promijeniti, te da o tome još nije pričala sa mamom pa ako se mama slaže, da je njoj to u redu), da oba roditelja imaju adekvatne roditeljske kapacitete, uspostavljen kvalitetan odnos s djetetom i adekvatne materijalne i stambene uvjete, da su oboje posvećeni roditeljskoj ulozi, da im je interes mlt. ŠĆ na prvom mjestu, da ne postoji prepreka da se provođenje osobnih odnosa organizira da mlt. ŠĆ provodi podjednako vrijeme sa svakim roditeljem na način da tjedan dana boravi kod oca i tjedan dana kod majke, jer smatraju da bi takva organizacija dala djetetu jasniju strukturu te bi joj omogućila da sa svakim roditeljem provede kvalitetno vrijeme, a roditeljima ravnopravni angažman u izvršavaju svih aspekata roditeljske skrbi,

- da je iz psihologijske procjene stručne suradnice u sudu, psihologinje FĆ (sačinjene primjenom tehnika intervjua, WTZ i TNR) utvrđeno da je mlt. ŠĆ samoinicijativno verbalizirala želju da stanuje tjedan dana kod majke i tjedan dana kod oca, da je samoinicijativno rekla: „Ako me pitate bi li nešto htjela promijeniti onda bih da budem sedam dana kod mame i sedam dana kod tate. Tako bih više vremena bila i s mamom i s tatom.“, da je u razgovoru ŠĆ pojasnila i dinamiku osobnih odnosa s ocem govoreći da kod oca prespava samo vikendom, pri čemu je rekla: „Zato bi moj tata htio da budem sedam dana kod mame, sedam kod tate, da ne mora nositi stvari“ i „Uh, teško mu je to…“, slijedom čega je psihologinja zaključila da se ne doima da je želja da stanuje sa svakim roditeljem po sedam dana autentična volja djeteta, na pitanje kako bi joj bilo tjedan dana bez drugog roditelja, umjesto odgovora na to pitanje odgovorila je: „Moj tata je rekao da mogu doći bilo kad kod mame, ali kad njoj paše“, pa psihologinja zaključuje kako je obzirom na dob i stupanj razvoja očekivano da mlt. ŠĆ ne može pojmiti sve pozitivne i negativne aspekte takve dinamike (zato niti ne navodi negativne jer joj o tome nije ništa rečeno), već prezentira ono što joj je iskustveno blisko-da ne mora nositi stvari iz jednog kućanstva u drugo, te zaključno psihologinja navodi da djevojčica jasno verbalizira da bi takvu dinamiku „tjedan-tjedan“ htio otac,

- da iz očitovanja stručne suradnice proizlazi da se dijete kao ranjivu individuu u visoko osjetljivim postupanjima vezanima uz njegovu obitelj i dom nikad ne stavlja u poziciju da mora birati između roditelja, ne izlaže ga se neprimjerenom, neugodnom i emocionalno nabijenom odlučivanju ispitivanjem bi li radije živjelo kod jednog ili drugog roditelja, zatim da je značajno ako dijete govoreći o obiteljskom kontekstu koristi riječi, fraze ili pojašnjenja koji pripadaju rječniku odraslih osoba i koje se od djeteta tog razvojnog stupnja ne očekuju, te da to može upućivati da je dijete bilo izloženo elaboraciji roditeljskih želja i da to nije autentična volja djeteta, da međusobna suradljivost, odnosno ne suradljivost roditelja bitno utječe na dobrobit djeteta i svakodnevni život djeteta, da je procjena aspekata koji utječu na djetetovu dobrobit zadatak stručne suradnice u sudu, te da je u konkretnom slučaju međusobnu nesuradljivost roditelja procijenila na temelju svih podnesaka koje su stranke dostavile u spis, nalaza i mišljenja Poliklinike od 13. prosinca 2023., presude Općinskog suda u Sesvetama od 14. prosinca 2023., te prijedloga i mišljenja Zavoda od 20. svibnja 2022., 28 ožujka 2024. i 20. svibnja 2024. u kojima opisuju međusobnu komunikaciju roditelja,

- da nakon očitovanja stručne suradnice, stranke nisu imale primjedbe na psihologijsku procjenu, te da je istu procjenu prvostupanjski sud ocijenio stručnom i danom u skladu s pravilima struke.

11. Ovdje valja napomenuti da je psiholog stručni suradnik koji u smislu odredbe članka 112. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 28/13, 21/22) pomaže sucu u radu u stvarima u kojima su potrebna stručna znanja. Služeći se stručnim znanjima, tehnikama i instrumentima te posebno vodeći računa o emocionalnim, razvojnim, odgojnim i drugim potrebama djeteta, stručni suradnik u sudu svojim radom doprinosi zaštiti, dobrobiti i prava djeteta, a budući da se u predmetima obiteljskog prava odlučuje o pravima i interesima djeteta, prilikom pribavljanja mišljenja djeteta, dužnost je psihologa iznositi prijedloge koji su najboljem interesu djeteta.

11.1. Kako je u konkretnom slučaju psihologinja FĆ, sačinila detaljnu psihologijsku procjenu u skladu s pravilima struke koju je uz to i dodatno obrazložila očitujući se na primjedbe tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, uvažio njezino stručno znanje.

12. U ovom žalbenom postupku sporno je je li u skladu s dobi i zrelošću mlt. ŠĆ, djevojčice trenutno u dobi od 10,5 godina (rođene **.**.2015.) ili je li zbog bitno promijenjenih okolnosti, a u najboljem interesu i u skladu s dobrobiti djeteta, potrebno izmijeniti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. rujna 2022. koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-1917/2022- 15 od 19. rujna 2022., u dijelu o osobnim odnosima roditelja sa djetetom, na način kako to predlaže tužitelj u tužbenom zahtjevu, po tzv. „modelu 7-7“.

13. Odredbom članka 104. stavka 1. ObZ-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, dok je stavkom 4. istog članka propisano da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.

13.1 Odredbom članka 107. stavka 2. ObZ-a, na koju tuženica ukazuje u žalbi, propisano je da se plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti te podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja i odobravanja izmijenjenog plana sukladno odredbama članka 469. toga Zakona.

13.2. Ovaj sud ističe da je pri tome bitno imati u vidu da je odredbom članka 86. stavka 1. propisano da su roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni poštovati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, a stavkom 2. istog članka da u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja. Mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću, dok je odredbom članka 91. stavka 1. ObZ-a propisano da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, a stavkom 3. istog članka da su roditelji dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

14. Slijedom naprijed navedenog te prihvaćajući pravni stav i razloge pobliže navedene pod točkom 21.-21.4. obrazloženje pobijane odluke prvostupanjskog suda, zbog čega ih je nepotrebno ponavljati, mišljenje je ovog suda da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za izmjenu trenutno važećeg plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u dijelu o osobnim odnosima roditelja sa djetetom, iz razloga što izmjena nije u najboljem interesu niti u skladu s dobrobiti djeteta, prvenstveno zbog izostanka roditeljske suradnje i sporazuma koji se ne susreću od lipnja 2023. čak niti prilikom primopredaje djeteta, unatoč zaključku multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, da se njihovi narušeni odnosi mogu negativno odraziti na daljnji emocionalni razvoj djeteta, te da se stručni rad treba usmjeriti na roditelje kako bi dijete ostvarilo pravo na stabilne i sigurne uvjete odrastanja. Stoga nije u interesu djeteta uvesti novu promjenu, pogotovo jer dijete zbog svoje dobi nije svjesno što bi ta promjena za nju značila i jer je jasno kako iz nalaza i mišljenja Zavoda, tako i iz psihologijske procjene stručne suradnice suda, da je dijete o izmjeni aktualnog plana prvo razgovaralo s ocem koji joj je je rekao da mu fali malo vremena s njom i da bi on htio to promijeniti na način da jedan tjedan bude s njim, a jedan s majkom, dok je dijete pristalo na takav prijedlog govoreći (sukladno svojoj dobi i zrelošću) da ako se majka slaže s time, da je i njoj to u redu, dakle jasno je izrazila mišljenje zašto i pod kojim uvjetima prihvaća takav plan i jasno je da bez obzira na njezinu samoinicijativnu verbalizaciju takve dinamike plana, to nije njezina volja i želja.

15. Neosnovani su žalbeni razlozi tužitelja kojima ukazuje da prvostupanjski sud pogrešno nije uvažio izvješće i mišljenje Zavoda, potvrđeno i psihologijskom procjenom stručne suradnice suda i nalazom i mišljenjem Poliklinike, jer to nije točno obzirom da ih je sud ocijenio i detaljno obrazložio. Navod vezan za intenziviranu želju djeteta da s ocem provodi više vremena, ne prihvaća se kao pravilan, zbog ranije obrazloženih razloga vezanih za dob i zrelost djeteta, najbolji interes i dobrobit djeteta, te roditeljsku nesuradnju, tako da tužitelj ne može sa uspjehom inzistirati na izmjeni aktualnog plana, bez obzira na uložene napore i sredstva kako bi uskladio poslovne i privatne obveze. Kontradiktornosti u izjavama parničnih stranaka kada jedno o drugom kao roditeljima pozitivno govore, a pri tome uopće osobno ne kontaktiraju, pravilno je sud uobzirio pri donošenju pobijane presude. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi i da je prvostupanjski sud odluku temeljio samo i jedino na psihologijskoj procjeni stručne suradnice suda, kada je očito iz obrazloženja odluke da je sud ocjenom svih dokaza provedenih u postupku, a ne samo na temelju psihologijske procjene donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku, pri čemu sud niti jednom riječju nije spomenuo da bi tužitelj manipulirao djetetom, kako to nepotrebno navodi tužitelj. Iz pobijane odluke sasvim je jasno jer je na jasan i logičan način obrazloženo zašto je sud kako to navodi tužitelj „ignorirao i išao protiv želje djeteta“, odnosno zašto nije uzeo u obzir mišljenje djeteta. Nije sporno da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, ali pri tome i zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, što je u konkretnom slučaju (sporazumno) izostalo. Prvostupanjski sud nije u pobijanoj odluci selektivno „izvlačio“ dijelove stručnih članaka, već se u odluci pozvao na stručne članke koji su ovdje primjenjivi obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja. Naposlijetku, netočno tužitelj u žalbi navodi da sud nije uočio da roditeljske suradnje očigledno nema (jer je sud to vrlo dobro uočio), pa valja ukazati parničnim strankama da „preko djeteta“ izmjenom plana roditeljske skrbi, ne mogu rješavati svoje visokokonfliktne odnose ili kako to žalitelj navodi u žabi, minimizirati mogućnosti međusobnih prijepora, time da su stranke na ročištu održanom 20. veljače 2025., od strane Zavoda upoznate sa mogućnosti izricanja mjera obiteljsko pravne zaštite iz nadležnosti Zavoda, ukoliko se nastavi njihovo proturječje i nesuradnja vezana za osobne odnose sa djetetom.

16. Isto tako na žalbene navode valja reći da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u članku 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97) te istovjetna odredba članka 24. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010.), SL EU C83. Stoga je opravdano promijeniti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi samo ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani člankom 107. stavka 2. ObZ-a, te ukoliko je to u skladu s dobrobiti djeteta, obzirom na načelo prvenstvene zaštite prava i dobrobiti djeteta koje je ne samo konvencijsko pravo utemeljeno na članku 1. stavka 3. Konvencije o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 1/10), već je to i pravo koje je sadržano u jednom od temeljnih načela obiteljsko pravne zaštite u domaćem pravnom sustavu sukladno članku 5. ObZ-a.

16.1. Nadalje, kada je riječ o primjeni (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13 i 14, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pri tome je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja.

16.2. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. („Narodne novine“, broj 108/14), broj U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014. („Narodne novine“ broj 34/14), zauzeo shvaćanje: "... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...). Dakle, sud je u obvezi voditi postupak u kojem se odlučuje o pravima djeteta na način da najprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, a tek onda prava ostalih stranaka.

17. Uvažavajući navedeno pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 107. stavka 2. u vezi s člankom 469. ObZ-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučio kao pod točkom II izreke pobijane presude. Odluka prvostupanjskog suda sadrži konkretne i obrazložene razloge, pri čemu je sud uvažio činjenicu da oba roditelja iskazuju spremnost da se brinu o djetetu, ali da i dalje razvijaju konfliktni odnos u međusobnoj komunikaciji koja je minimalna i otežana.

17.1. Stoga se ističe da je prvenstveno na roditeljima da svojim trudom doprinesu poboljšanju i normalizaciji međusobnih odnosa koji će onda moguće rezultirati i dogovoru oko skrbi djeteta, te da su roditelji dužni poduzeti sve za dobrobit svoje djece i za pitanja koja se tiču njihovih prava. Životno je i logično da djeca žele provoditi podjednako vremena sa oba roditelja, ali nije logično niti prihvatljivo da dijete stranaka koje je u dobi od 10,5 godina iskazuje da joj odgovora da tjedan dana bude kod mame, a tjedan dana kod tate, jer tada tata ne bi morao nositi njezine stvari, pa ako se mama slaže s tim, da je i njoj to u redu, slijedom čega je prvostupanjski sud u okolnostima konkretnog slučaja odlučio štiteći prava djeteta i njegovu dobrobit (članak 5. stavka 1. ObZ).

18. Tuženica-protutužiteljica je u protutužbi predložila povisiti iznos uzdržavanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. rujna 2022., odobren rješenjem poslovni broj: R1 Ob-1917/22 od 19. rujna 2022., sa iznosa od 1.500,00 kn na iznos od 250,00 eura, koji zahtjev je sud pravilno prihvatio primjenjujući odredbe članka 307. stavka 1. i. 2., članka 310., članka 311., članka 313., članka 314. i članka 317. ObZ-a, a tu odluku stranke žalbom nisu pobijale.

19. Pravilna je i odluka troškovima parničnog postupka sadržana pod točkom II izreke pobijanog rješenja, obzirom je sud cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja i ishod postupka, primjenom odredbe članka 366. stavka 1. i 2., odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

20. Zbog svega naprijed navedenog ovaj sud odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu u pobijanoj točki II izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a, a na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena je žalba tuženice i potvrđeno rješenje u pobijanoj točki II izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka.

21. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tužitelja i tuženice za naknadu troška sastava žalbe, odbijen je kao neosnovan jer nisu uspjeli sa žalbama, a tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Slavonski Brod, 17. studeni 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić