REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-117/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić, Split protiv tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana pl. Zajca 2, OIB: 69403366669, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš-Bajić & Meri Blaslov Pavasović, Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 3. listopada 2025., poslovni broj: Pr-120/2023, 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, od 3. listopada 2025., poslovni broj: Pr-120/2023.

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, a tužiteljica se odbija sa zahtjevom za trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, OIB: 69403366669 isplatiti tužiteljici AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 1.256,29 € bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, a za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

-za siječanj 2018. godine, na iznos od 20,49 eura, od 15.02.2018. godine;

-za ožujak 2018. godine, na iznos od 66,72 eura, od 15.04.2018. godine;

-za travanj 2018. godine, na iznos od 69,91 eura, od 15.05.2018. godine;

-za svibanj 2018. godine, na iznos od 164,70 eura od 15.06.2018. godine,

-za lipanj 2018. godine, na iznos od 22,55 eura, od 15.07.2018. godine,

-za srpanj 2018. godine, na iznos od 26,86 eura, od 15.08.2018. godine,

-za kolovoz 2018. godine, na iznos od 25,70 eura, od 15.09.2018. godine,

-za rujan 2018. godine, na iznos od 94,56 eura, od 15.10.2018. godine,

-za listopad 2018. godine, na iznos od 25,70 eura, od 15.11.2018. godine,

-za studeni 2018. godine, na iznos od 142,37 eura, od 15.12.2018. godine,

-za prosinac 2018. godine, na iznos od 59,09 eura, od 15.01.2019. godine,

-za siječanj 2019. godine, na iznos od 13,23 eura od 15.02.2019. godine;

-za veljaču 2019. godine, na iznos od 30,43 eura, od 15.03.2019. godine,

-za ožujak 2019. godine, na iznos od 90,25 eura, od 15.04.2019. godine,

-za svibanj 2019. godine, na iznos od 55,83 eura, od 15.06.2019. godine,

-za srpanj 2019. godine, na iznos od 39,88 eura, od 15.08.2019. godine,

-za kolovoz 2019. godine, na iznos od 72,28 eura, od 15.09.2019. godine,

-za rujan 2019. godine, na iznos od 62,37 eura, od 15.10.2019. godine,

-listopad 2019. godine, na iznos od 130,17 eura, od 15.11.2019. godine

-za studeni 2019. godine, na iznos od 14,85 eura, od 15.12.2019. godine,

-za prosinac 2019. godine, na iznos od 28,35 eura, od 15.01.2020. godine, sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, OIB: 69403366669 isplatiti tužiteljici AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.859,20 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u svezi članka 8. i članka 338. stavka 4. te članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. U žalbi u bitnom osporava da bi tužiteljica radila prekovremeno, da slobodni dani o kojima tužiteljica govori u tužbi, nisu slobodni dani u smislu članka 17. stavka 4. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, na koje bi tužiteljica bila upućena protiv njezine volje, već da se radi o korištenju neiskorištenih dana tjednog odmora (zamjenski dani tjednog odmora), koje je tuženik, kao poslodavac, bio dužan osigurati svojim radnicima najkasnije po proteku 14 dana neprekidnog rada, sve sukladno odredbi članka 20. i 22. navedenog Kolektivnog ugovora, zatim da prvostupanjski sud nije obrazložio ovaj prigovor tuženika, iako je prigovor potvrđen i nalazom sudskog vještaka i da prvostupanjski sud bez ikakve analize i ocijene predmetnog dijela nalaza i mišljenja vještaka drži nebitnim i nevažnim zaključak da se u konkretnom slučaju radilo o prekovremenom radu, a ne o korištenju zamjenskog tjednog odmora, da tuženik kao javna ustanova u djelatnosti socijalne skrbi, osigurava smještaj, njegu i potrebnu zdravstvenu skrb starijim i nemoćnim osobama, kroz režim rada 24 sata dnevno u tjednu, u tri smještajna objekta na različitim lokacijama i kroz različite programe smještaja i skrbi, što nužno dovodi do nejednakog rasporeda radnog vremena pojedinih radnika, kao i tužiteljice, a koji je nejednaki rad dozvoljen i prema odredbi članka 15. stavka 5. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i da je tužiteljici u mjesecima u kojima nije radila puni mjesečni fond sati zbog korištenja zamjenskog tjednog odmora, bila obračunata i isplaćena plaća za puni fond sati pa da ne može sada po istom osnovu zahtijevati i posebnu isplatu osnovom prekovremenog rada i da bi u tom slučaju, sada po odluci prvostupanjskog suda, poslodavac bio u obvezi isplatiti tužiteljici ne samo onoliko koliko iznosi fond sati u pojedinom mjesecu, nego i u situaciji kad nije radila ni puno ugovoreno radno vrijeme.

2.2. Zaključno tuženik navodi da je prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva utemeljio na iskazima svjedokinja, ne navodeći o iskazima kojih svjedoka bi se radilo i kako ih je sud ocijenio. U odnosu na parnični trošak, navodi da je tužiteljica u tužbi označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.500,00 eura pa s visinom tužbenog zahtjeva nije uspjela u cijelosti, nego s 83% pa utoliko sud nije mogao, pravilnom primjenom članka 154. Zakona o parničnom postupku, priznati tužiteljici dosuđeni iznos parničnih troškova.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Tužiteljica traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

6. Na temelju članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, s obzirom da je sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. i članka 338. stavak 4. ZPP- a, jer je sud sve provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, s time da je utvrdio odlučne činjenice na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka te odluku obrazložio u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije odluku utemeljio na iskazima svjedokinja, jer prvostupanjski sud u planu upravljanja nije niti odredio provođenje ovog dokaza, već je pozvao tužiteljicu u sudski spis dostaviti zapisnik iz predmeta P-86/2023, u kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedokinja ĐR i UR, međutim prvostupanjski sud ovaj dokaz nije analizirao niti se na njega u presudi pozivao, što nije bilo niti potrebno jer je među strankama sporno pravno pitanje, a radni sati vidljivi su iz evidencije radnog vremena i obračuna plaća.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene plaće s osnova prekovremenog rada, za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019.

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice i pri tome utvrđuje da je odredbom članka 17. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 32/17; dalje KU/17), a koji je u primjeni za utuženi period od 1. siječnja 2018. do 31. svibnja 2018., propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena; stavkom 2. istog članka propisano je da se prekovremeni rad plaća na kraju svakog mjeseca; stavkom 3. istog članka propisano je da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad; stavkom 4. istog članka propisano je da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te da ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 3. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada, zatim da je odredbom članka 19. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 61/18, 3/19; dalje KU/19), a koji je u primjeni za dio utuženog razdoblja od 1. lipnja 2018. do 31. prosinca 2019. propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena; stavkom 2. istog članka je propisano kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad; stavkom 3. istog članka propisano je da se uvećanje osnovne plaće za izvršeni prekovremeni rad plaća na kraju svakog mjeseca za mjesec za koji je ostvaren prekovremeni rad, te da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te iznimno, ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, odobriti korištenje jednog ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), sukladno mogućnostima organizacije rada; stavkom 5. istog članka propisano je da se plaćeni prekovremeni rad i korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada međusobno isključuju.

10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su člankom 45. KU/17 određena uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad iznosi 50%, a odredbom članka 53. stavka 1. KU/18 propisana su uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće zaposlenika za prekovremeni rad iznose 50% i da je tužiteljica ostvarila radne sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, koji su utvrđeni financijskim vještačenjem pa utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.256,29 eura, koji se odnosi na neobračunati dodatak za prekovremene sate rada iznad 40 sati tjedno u iznosu od 441,26 eura i na neobračunate sate koji su ujedno sati iznad mjesečnog fonda sati u iznosu od 815,03 eura.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika, što među strankama nije niti sporno i da su tužiteljici u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. obračunata i plaćena uvećanja i dodaci koji ovise o uvjetima rada, te dobi dana i danu u tjednu na sve sate redovnog rada, dok joj nije obračunat dio sati u mjesecima kada je bio veći od mjesečnog fonda radnih sati, te nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno i to prema nalazu i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split u ukupnom iznosu od 1.256,29 eura.

12. S obzirom da je tužiteljica radila u pojedinim mjesecima više od 40 sati tjedno, što predstavlja prekovremeni rad, tuženik je dužan za prekovremeni rad isplatiti plaću i to neovisno o tome što joj je u slijedećem mjesecu obračunao puni fond radnih sati, iako ga tužiteljica nije odradila, jer se prekovremeni rad procjenjuje na razini tjedna te je svaki drugi način obračuna radnih sati suprotan Zakonu o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, dalje: ZR), a kod tuženika nije određena preraspodjela radnog vremena niti rad u turnusima te isto tako tuženik nije donio, odnosno, predočio odluku o uvedenom nejednakom raspored radnog vremena pa žalbeni navodi na koji se poziva tuženik ne opravdavaju neisplaćivanje plaće za sve odrađene tjedne radne sate. Zakon o radu određuje da je radno vrijeme 40 sati tjedno (kod punog radnog vremena), a dulje može biti samo u slučaju prekovremenog rada, preraspodjele radnog vremena ili u slučaju kada radnici rade u tzv. turnusima od po 12 sati ili u sličnom rasporedu koji ne omogućava da se radno vrijeme svede na 40 sati tjedno te u slučaju da poslodavci uvedu nejednaki raspored radnog vremena. Međutim, u konkretnom slučaju, osim što poslodavac nije donio pisanu odluku o nejednakom rasporedu radnog vremena sukladno članku 66. ZR-a, o nejednakom rasporedu se ne radi ni zbog toga jer tužiteljica nije obavljala poslove na više različitih lokacija i u različitim programima, a što je uvjet za nejednaki raspored prema KU, konkretno članku 17. stavku 5. KU. Za donošenje zakonite odluke o nejednakom rasporedu radnog vremena je potrebna suglasnost radničkog vijeća sukladno članku 150. stavku 1. 2. i 3. točka 7. i stavku 12. ZR-a, s obzirom da je odluka o rasporedu radnog vremena važna za položaju radnika, a kakvu suglasnost tuženik nije imao niti je predočio. Nejednak raspored radnog vremena je ograničen vremenski po zakonu, a iz utvrđenog činjeničnog stanja u postupku jasno je da se ovdje radilo o prekovremenom radu kroz cijelu godinu, koji iz naprijed navedenih razloga ne predstavlja nejednaki raspored radnog vremena.

13. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je osnovano potraživanje tužiteljice u odnosu na neobračunate sate koje je tužiteljica nesumnjivo odradila, a koji su ujedno sati iznad redovnog mjesečnog fonda sati te je pravilni prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom ukupnog iznosa od 1.256,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće pa do konačne isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22, i 156/22 – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, s obzirom da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

14 Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, s obzirom da se prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a ne prema vrijednosti predmeta spora, kojoj je tuženik mogao prigovoriti tijekom parničnog postupka. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu te je nakon provedenog financijskog vještačenja postavila tužbeni zahtjev koji joj prvostupanjski sud opravdano i zakonito dosudio u cijelosti i u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom odredio uspjeh stranaka u parničnom postupku.

15. S obzirom da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka, na temelju odredbe 368. stavak 1. ZPP-a, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

16. Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova kao neosnovan, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. i članka 166. stavka 1. ZPP-a.

17. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova radnja nije bila potrebna niti nužna za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

18. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 17. studenog 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović