REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: UU, zbog prekršaja iz čl.57.st.4. i st.7. uz primjenu čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/96252 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 27.02.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 17.11.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i Č rođene Ć, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju automehaničar, nezaposlen, ima OPG, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac troje maloljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 14. kolovoza 2024. u 20:40 sati, u Markuševcu Turopoljskom, raskrižje županijske ceste Ž-1046 i Turopoljske ulice kao vozač vozila M1, marke Audi, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao označenim automobilom kolnikom Turopoljske ulice (sporedna cesta) u smjeru sjeveroistoka i dolaskom do raskrižja s kolnikom županijske ceste Ž-1046, koja je prometnim znakovima označena kao cesta s prednošću prolaska, prošao je pored prometnog znaka ''obavezno zaustavljanje'' te ušao vozilom u raskrižje, skrećući pritom lijevo na kolnik Županijske ceste Ž-1046, preko zapadne kolničke trake u istočnu kolničku u smjeru sjevera, a da prethodno nije propustio vozilo koje se kreće tom cestom s prednošću prolaska i tom prilikom, zbog toga što nije poštivao prednost prolaska u raskrižju, je na stražnju lijevu bočnu stranu njegovog vozila naletio prednjim lijevim djelom osobni automobil [registarska oznaka] kojim je upravljao ČU, a koji se kretao zapadnom kolničkom trakom županijske ceste Ž-1046 u smjeru juga te u raskrižju zadržavao smjer kretanja te imao prednost prolaska u odnosu na vozača osobnog automobila [registarska oznaka] ĆU, a u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj iz čl.57.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.57.st.7. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,

ali Sud okrivljenika za počinjeni prekršaj, temeljem odredbe čl.38.st.2. Prekršajnog zakona

OSLOBAĐA OD KAZNE

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 27.02.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 05.11.2024.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/96252 URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 520,00 eura, izrekao mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jedan (1) mjesec te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao kako se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iznosi kako je dana 14.08.2024. oko 20,40 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] Turopoljskom ulicom u Markuševcu Turopoljskom. Sa njim u vozilu je bila njegova kćerka stara 10 godina, a išli su u dućan. Kada je došao do raskrižja sa županijskom cestom pokušavao je izbjeći nalet vozila koje se kretalo tom cestom, njemu s lijeve strane, ali s obzirom da je vozač tog vozila bio pod utjecajem alkohola došlo je do sudara između njegovog vozila i tog automobila. Tom prilikom on je pred raskrižjem stajao i propustio dva automobila koja su se kretala ispred vozila s kojim je došlo do sudara. Na tom vozilu je bio uključen desni žmigavac te je zaključio da će taj automobil skrenuti u Turopoljsku ulicu gdje je stajao sa svojim vozilom. Tom prilikom taj automobil je krivudao po kolniku i dolaskom do raskrižja, umjesto da skrene u lijevo on je produžio kretanje ravno. Kada je zaključio da će doći do naleta na njegovo vozilo, krenuo je prema naprijed kako bih izbjegao sudar, ali je drugi automobil zahvatio zadnji, lijevi dio njegovog automobila. Iza automobila koji je sudjelovao u nesreći kretao se još jedan automobil, a vozač je vidio sve što se dogodilo te mu je nakon nesreće rekao kako je već prije sudara pokušavao preteći drugi automobila ali nije mogao jer je taj automobil krivudao po kolniku. Radi se o JU iz [adresa], kojeg predlaže da se ispita u svojstvu svjedoka.

Na pitanje branitelja odgovara kako je predmetne zgode u drugom automobilu bio suvozač koji je prilikom izlaska iz vozila, nakon nesreće, skoro pao u grabu koliko je bio pijan. Nakon nesreće mobitelom je obavijestio policiju, a policiju je zvao i drugi vozač te je s nekim razgovarao. Nakon nekog vremena, na mjesto događaja došao je jedan policajac koji je obavio očevid i razgovarao sa njim i sa drugim vozačem ali nije razgovarao sa svjedocima.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka NU, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 14. kolovoza 2024. oko 20,40 sati upravljao osobnim automobilom za kojeg se sada ne sjeća registracije te se kretao cestom od Lukavca prema Peršinovcu. Bio je pod utjecajem alkohola. Kada je došao do raskrižja ceste prema Turopoljskom Markuševcu vidio je jedan osobni automobil koji je išao njemu ususret te je došlo do naleta tog automobila na njegovo vozilo. Zvao je policiju, a budući da je bio pod utjecajem alkohola odveden je na triježnjenje, a sutradan je odveden na sud i kasnije u Remetinec. To je sve što ima za iskazati.

Na poseban upit suca odgovara kako se predmetne zgode svojim vozilom kretao po glavnoj cesti, a po istoj cesti kretalo se i drugo vozilo koje mu je dolazilo ususret. Na pitanje branitelja okrivljenika odgovara kako se predmetne zgode vozio svojim automobilom prema mjestu svog prebivališta u [adresa]. Odgovara da je prije ovog događaja i prometne nesreće uzeo lijekove koji su mu propisani u ljekarni, a nakon toga je stao u Lukavcu i u gostioni popio nekoliko gemišta. Odgovara kako je sa njim u vozilu bio MU koji mu je trebao pospremiti drva.

Nakon uvida u skicu mjestu događaja prometne nesreće svjedok iskazuje kako ta skica ne odgovara stvarnom stanju i događaju jer se okrivljenik svojim vozilo kretao ravno kolnikom Županijske ceste u njegovom smjeru, a nije mu dolazio s desne strane jer bi u tom slučaju to vozilo udarilo u njegov auto, u desnu stranu, a udario ga je u lijevu stranu.

5.

Tijekom dokaznog postupka ispitan je svjedok CU, čije ispitivanje je predložio okrivljenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 14. kolovoza 2024. oko 20,40 sati upravljao svojim osobnim automobilom i kretao se iz smjera Lukavca u smjeru Peršinovca i Dubranca. Ispred njega se kretao jedan osobni automobil, crvene boje, marke Daewoo koji je krivudao po kolniku. U trenutku kada se približio raskrižju sa Turopoljskom ulico, na vozilu je upalio desni žmigavac te je vozilo usporilo kretanje te se praktički i zaustavilo. U tom trenutku iz Turopoljske ulice naišao je osobni automobil tamne boje, u namjeri uključivanja na kolnik Županijske ceste i kretanja prema Zagrebu. Kada je to vozilo već bilo na desnoj strani kolnika, vozilo ispred njega iznenada je, umjesto skretanja u desno, krenulo ravno te je došlo do naleta tog automobila na drugo vozilo koje je došlo iz Turopoljske ulice. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema primjedbi niti komentara.

Na poseban upit suca odgovara kako je zamijetilo da je predmetne zgode vozilo koje je nailazilo iz sporedne ceste stajalo pred raskrižjem, a onda je krenuo naprijed, a tek kada je vozilo ispred njega dalo pokazivač smjera za desno i napravilo pokret prema naprijed, onda je to vozilo krenulo u samo raskrižje.

Na pitanje branitelja okrivljenika odgovara kako je vozač vozila ispred njega vrludao vozilom po kolniku, dao je desni žmigavac i zaključio je da će skrenuti u desno u Turopoljsku ulicu, ali je on krenuo ravno u dotadašnjem smjeru. Pretpostavlja da je to zavaralo vozača koji je naišao vozilom iz Turopoljske ulice pa da je iz tog razloga taj vozač krenuo svojim vozilom u raskrižje. Odgovara kako je nakon prometne nesreće ostao na mjestu događaja neko vrijeme do dolaska policije, a kako ga nitko ništa nije pitao, napustio je to mjesto i otišao svojim poslom.

6.

Sudac je ispitao i svjedoka HU, policijskog službenika, koji je iskazao kako se sjeća da je dana 14.08.2024. obavio očevid prometne nesreće koja se dogodila na raskrižju Županijske ceste 1046 i Turopoljske ulice u Markuševcu Turopoljskom. Okrivljenik se kretao sporednom Turopoljskom ulicom, dok se glavnom cestom kretao drugi vozač. Okrivljenik je izjavio da je drugo vozilo imalo uključen desni pokazivač smjera te da je po brzini kretanja tog vozila i žmigavcu zaključio da će skrenuti u desno, u Turopoljsku ulicu pa da je zbog toga krenuo naprijed, skrećući u lijevo na kolnik Županijske ceste. Drugi vozač je izjavio da se kretao ravno i da je okrivljenik svojim vozilom naletio na njegov automobil. Koliko se sjeća, taj drugi vozač bio je pod utjecajem alkohola i imao je zabranu upravljanja osobnim automobilom. Temeljem nađenih tragova na kolniku zaključio je da se drugi vozač svojim vozilom kretao ravno u raskrižju kolnikom glavne ceste s prednošću prolaska pa da je zbog toga okrivljenik, dolazeći iz sporedne ulice trebao propustiti drugo vozilo. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako je temeljem nađenih tragova zaključio da je okrivljenik kriv za prometnu nesreću koja se dogodila. Nije našao niti jedno uporište temeljem kojeg bi mogao zaključiti da je vozač drugog automobila skrivio nesreću. Upaljeni pokazivač smjera ne mora značiti da će vozilo skrenuti u raskrižju već može skrenuti prije ili poslije tog raskrižja. Osim toga, upaljeni pokazivač smjera po Zakonu se ne kažnjava, nego se kažnjava slučaj kada se ne upali takav pokazivač. Na pitanje branitelja okrivljenika svjedok odgovara kako bi upaljeni pokazivač smjera trebao ukazivati na namjeru skretanja i u ovom slučaju okrivljenik je išao na povjerenje u prometu. Odgovara da na samom mjestu događaja je bio očevidac sudionik u drugom vozilu koje je sudjelovalo u nesreći ali ta osoba je bila u pijanom stanju i nije znao za sebe. Ne sjeća se da bi predmetne zgode još netko bio nazočan a mjestu događaja prometne nesreće ali dozvoljavam mogućnost da je još netko bio na mjestu događaja prometne nesreće u vrijeme kad je on vršio očevid. Odgovara kako je sam obavljao očevid, bez tehničara. Odgovara kako očevid može raditi ekipa za očevid sa tehničarom, može i samo tehničar, a može i policijski službenik sa položenim odgovarajućim tehničarem, a što je u skladu sa pravilnikom.

7.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedoka MU koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 14.08.2024. oko 20,40 sati bio suvozač u osobnom automobilu kojim je upravljao njegov poznanik ČU. Prethodno su bili u birtiji i popio je nekoliko alkoholnih piva pa je bio pijan i spavao je. U jednom trenutku došlo je do prometne nesreće i tada se probudio tako da nije vidio kako je došlo do prometne nesreće. Može reći da njegov poznanik nije bio pijan, a da je u prometnoj nesreći nastala vrlo mala šteta jer je bio mali udarac, a automobili su se udarili branicima. Ne zna zašto tolike ceremonije oko tako beznačajnog događaja. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što sam upoznat s obranom okrivljenika ističem kako na tu obranu nemam komentara, a ja u cijelosti ostajem kod svog iskaza i još jednom ističem da se ne sjećam događaja.

8.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-4/96252, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 5. studenog 2024., prigovor podnesen 9. prosinca 2024., fotografije (2-4 spisa), izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 19. listopada 2024., zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: 211-08/24-4/28753, Urbroj: 511-19-36-24-4 od 14. kolovoza 2024., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 14. kolovoza 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za 12. svibnja 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbama navedenim u čl.57.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ponašajući se na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.57.st.7. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenika, pa ju je prihvatio u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode upravljao označenim osobnim automobilom Turopoljskom ulicom u Markuševcu Turopoljskom, a kada je došao do raskrižja sa županijskom cestom pokušavao je izbjeći nalet vozila koje se kretalo tom cestom, ali je došlo do sudara između njegovog vozila i tog automobila.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u ostalom dijelu gdje poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodno promišljeni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i životno, pa i uvjerljivo, ali pritom smišljeno, te da je isplanirano pokušavao uporište za svoje obrambene razloge naći u tendencioznom isticanju da je predmetne zgode pred raskrižjem stajao i propustio dva automobila, da je na drugom vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći bio uključen desni žmigavac pa je zaključio da će taj automobil skrenuti, ali je on produžio kretanje ravno, da je zaključio kako će doći do naleta na njegovo vozilo pa je krenuo prema naprijed kako bi izbjegao sudar, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a počinjenje kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao, prikrivao, minorizirao i relativizirao svoje protupravno postupanje i/li nezakoniti propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani okrivljenika sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj za kojeg je optužen.

3.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka NU i mišljenja je da je njegov iskaz životan, a u odlučnom dijelu i uvjerljiv, ali da je zapravo nedosljedan i nejasan, pa je stoga cjelokupni iskaz imenovanog svjedoka ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom, jer smatra da je ispitani svjedok kao neposredni sudionik inkriminiranog događaja, zbog njegovog propisanog pravnog statusa u ovom postupku, to jest, procesnog položaja i uloge oštećenika u predmetnoj situaciji, snažno osobno i pristrano zainteresiran za ishod ovog prekršajnog postupka.

Sudac je osobito prihvatio dio iskaza imenovanog svjedoka u kojem iznosi kako je predmetne zgode kada je došao do raskrižja vidio jedan osobni automobil koji mu je išao u susret te da je došlo do naleta tog automobila na njegovo vozilo kojim se kretao po glavnoj cesti, a po istoj cesti kretalo se i drugo vozilo koje mu je dolazilo u susret.

Sudac je prihvatio taj dio iskaza imenovanog svjedoka iz razloga što je zamijetio kako se u tom dijelu iskaz svjedoka u bitnom suglasan s iskazom svjedoka policijskog službenika, kao i da se životno uklapa u činjenice i okolnosti koje su navedene u izvedenim materijalnim dokazima.

4.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka JU, čije ispitivanje je predložio okrivljenik, te ga je prihvatio, jer je zaključio da je njegov iskaz jasan i životan, a svjedok je iznosio činjenice razumljivo, vrlo detaljno i neposredno uvjerljivo, pa sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njegovih tvrdnji, jer svjedok kao slučajni očevidac događaja nema razloga biti zainteresiran za ishod ovog postupka.

Pritom je sudac ipak vodio računa o činjenici kako imenovani svjedok nije naveden u Zapisniku o očevidu kao očevidac inkriminiranog događaja.

Sudac je osobito cijenio iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako se predmetne zgode ispred njega kretao osobni automobil, a kada se približio raskrižju na vozilu se upalio desni žmigavac, vozilo je usporilo kretanje te se praktički i zaustavilo, a u tom trenutku naišao je osobni automobil u namjeri uključivanja na kolnik županijske ceste i kada je to vozilo bilo na desnoj strani kolnika vozilo ispred njega iznenada je umjesto skretanja u desno krenulo ravno.

Sudac je mišljenja kako iskaz ovog svjedoka nema utjecaja na ispravnost i valjanost odluke o postojanju odgovornosti i krivnje okrivljenika za prekršaj koji mu je stavljen na teret, ali je iskaz imenovanog svjedoka snažno učvrstio uvjerenje suca o postojanju bitnih olakotnih okolnosti na strani okrivljenika.

5.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka HU, policijskog službenika, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja očevida i poduzetih postupanja, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u sastavljenom Izvješću o poduzetom i Zapisniku o očevidu, kao i u ostaloj dokaznoj dokumentaciji dostavljenoj Sudu uz podneseni prigovor protiv Obaveznog prekršajnog naloga.

Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, stručno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u cijelosti sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje razborito i logično iznosi kako je temeljem nađenih tragova na kolniku zaključio da se oštećenik svojim vozilom kretao ravno u raskrižju kolnikom glavne ceste s prednošću prolaska, pa je zbog toga okrivljenik dolazeći iz sporedne ulice trebao propustiti njegovo vozilo, kao i u dijelu gdje ističe da je temeljem nađenih tragova zaključio kako je okrivljenik kriv za prometnu nesreću i da nije našao niti jedno uporište temeljem kojeg bi mogao zaključiti da bi oštećenik skrivio nesreću.

Nakon što je ispitani svjedok komentirao obranu okrivljenika, a osobito nakon što je odgovarao na pitanja, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ovog svjedoka, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i smišljeno svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz imenovanog svjedoka u potpunosti obesnažuje opravdanost i utemeljenost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, policijskog službenika, u vezi sa ostalim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

6.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka MU, pa je zaključio kako ispitani svjedok, iako je predmetne zgode bio na mjestu događaja kao suvozač oštećenika i trebao bi biti očevidac prometne nesreće, zapravo nema neposrednih saznanja o dijelu prekršaja koji se stavlja na teret okrivljeniku, jer je izjavio da je bio pijan, spavao je, a kada je došlo do prometne nesreće probudio se tako da nije vidio kako je došlo do prometne nesreće.

Stoga imenovani svjedok nije mogao iskazati ništa odlučno o postupanju okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Obaveznom prekršajnom nalogu u odnosu na terećeni prekršaj.

7.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 1053905068, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

8.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Obaveznog prekršajnog naloga, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja navedenog u tom nalogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja i koje je u svim bitnim i odlučnim elementima potvrdio i ispitani svjedok HU.

9.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 12.05.2025.g., za osobu: UU, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitanih svjedoka, niti dokaz prometnog vještačenja, a niti je izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno u izreci ove presude navedenoj materijalnoj odredbi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je time ostvario biće prekršaja opisanog u označenom propisu, a za kojeg se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

2.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.57. propisuje, uz ostalo, da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama tog članka.

Označeni Zakon u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se za prekršaje iz toga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.

3.

Sudac je zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim propisima i tako počinio terećeni prekršaj, te je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret ustrajnim, osmišljenim, spretnim i ambicioznim, ali zapravo neosnovanim isticanjem da nije počinio prekršaj za kojeg je optužen.

4.

Sudac je zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj postupak i/li propust, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode kao vozač koji ulazi vozilom na cestu s prednošću prolaska bio dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, a on je postupio suprotno, pa je izazvao prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta.

Predmetne zgode okrivljenik je kao vozač vozila koje se kretalo sporednom cestom, bio dužan propustiti sva vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska, a pritom su okolnosti da je drugi sudionik u prometnoj nesreći imao upaljen pokazivač smjera za skitanje u desno i pritom davao naznake da će skrenuti, a zapravo je krenuo ravno, bile okolnosti koje su ga svakako mogle zavarati i opravdano dovesti u zabunu, ali ga nikako ne mogu osloboditi od odgovornosti i krivnje za terećeni prekršaj.

Okrivljenik u konkretnim uvjetima nije trebao obaviti radnju ulaska vozilom sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaska, prije nego što propustiti sva vozila koja su se kretala tom glavnom cestom, neovisno o svim okolnostima koje on iznosi u svojoj obrani kao opravdanje za svoj protupropisni postupak.

Obzirom da je okrivljenik postupio suprotno i nije propustio vozilo oštećenika koje se kretalo cestom s prednošću prolaska, izazvao je prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta, pa je tako nepobitno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

5.

Okrivljenik je postupao suprotno zakonskim odredbama, a po uvjerenju suca u svojoj obrani poricao je počinjenje prekršaja s ciljem da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on ustrajno poriče.

6.

Slijedom svega navedenog, nakon provedenog žurnog postupka, sudac je donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, ali ga je oslobodio od kazne pripisane za počinjeni prekršaj.

Sudac je zaključio kako će se, obzirom na obilježja prekršaja, na osobna svojstva okrivljenika kao počinitelja, kao i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, počinitelj ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.

7.

Prilikom donošenja ovakve odluke sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Sudac je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika našao činjenicu da do sada nije prekršajno osuđivan te da prekršajem kojeg je predmetne zgode počinio nije izazvao teže neposredne štetne posljedice.

Sudac nije našao naročito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.

8.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.38.st.2. Prekršajnog zakona budući smatra da okrivljenik kao počinitelj prekršaja nije izazvao teže štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nije prouzročio veću štetu koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, te da je kažnjavanje okrivljenika nepotrebno.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto novčane kazne u okviru propisanih iznosa, odnosno umjesto novčane kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazne, okrivljenika oslobodio od kazne, jer smatra da takva odluka odgovara stupnju krivnje okrivljenika kao i opasnosti počinjenog prekršajnog djela.

9.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije opće i posebne svrhe propisivanja, izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija, odnosno kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju oslobađanje od propisane kazne primjereno svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovakvom odlukom ostvariti generalna svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija, to jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.

Sudac smatra da će se takvom odlukom dodatno ostvariti čak i specijalna svrha kažnjavanja, to jest da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, da se utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, kao i da se utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10.

Prema okrivljeniku se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je sudac tijekom prekršajnog postupka stekao uvjerenje da će se već samim proglašenjem okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj, u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ne čini slične prekršaje, te da će se i bez primjene ove zaštitne mjere u cijelosti postići svrha kažnjavanja.

Primjena i trajanje navedene zaštitne mjere odredbom čl.58.st.1. Prekršajnog zakona propisani su fakultativno, a sudac je zaključio da će se njegovim proglašenjem krivim, bez izricanja novčane kazne i bez primjene zaštitne mjere, otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, te da ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je na strani okrivljenika cijenio sve već navedene olakotne okolnosti.

11.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka.

Velika Gorica, 17. studeni 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.