Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-832/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3 OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UU iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5655/2018-62 od 2. svibnja 2022., na sjednici vijeća 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5655/2018-62 od 2. svibnja 2022. u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.879,35 kn/1.443,94 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kn/1.990,84 eura, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj, pobijajući točku I. izreke i dosuđujući dio točke II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 10.879,35 kn koju zahtjeva na temelju čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 27/17-dalje: ZR) od tuženika kao bivšeg radnika. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da tuženik nakon prestanka radnog odnosa nije razdužio opremu koju mu je tužitelj povjerio, notebook marke Dell tip Latitude E5540 nabavljen 2014. u nabavnoj vrijednosti od 5.418,30 kn i tri čitača za SXS kartice čija je nabavna vrijednost po kartici 1.820,35 kn.

6. U postupku nije sporno:

- da je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja od 2001. godine, da je prije prestanka radnog odnosa kod tuženika radio na radnom mjestu urednik - koordinator, a prethodno da je obavljao poslove Voditelja Deska planiranja i prikupljanja do 31. siječnja 2015. te Voditelja redakcije Unutarnja politika i društvo do 13. ožujka 2016.;

- da je tuženiku radni odnos kod tužitelja prestao izvanrednim otkazom ugovora o radu od 25. rujna 2018.;

- da je predmetna oprema notebook marke Dell i tri čitača SXS kartica bila zadužena na tuženika;

- da po završetku radnog odnosa prilikom razduživanja imovine 9. listopada 2018. tuženik nije razdužio spornu opremu s navodima da se čitači SXS kartica nalaze u desku, a laptop da je vratio.

6.1. U odnosu na opremu- čitače SXS, prvostupanjski sud na temelju sadržaja iskaza ZU, ĆU i tuženika utvrđuje je da su čitači SXS samo formalno bili zaduženi na tuženika jer da su ga u praksi koristili svi novinari redakcije deska, da novinari nisu vodili brigu da se ti čitači vrate u redakciju pa su isti znali cirkulirati i završiti u montaži i sl. Nadalje, u odnosu na predmetni notebook, prvostupanjski sud cijeni vjerodostojnim iskaz tuženika da je notebook vratio u odjel informatike još 2016., no da nije sačuvao potvrdu, cijeneći da je tuženik nakon smjene s mjesta urednika tražio od poslodavca razduženje opreme na novog urednika, prema sadržaju e-mailova koje je tuženik uputio poslodavcu.

6.2. Cijeneći da je tuženik bio samo formalno zadužen za čitače kao urednik deska, te da su ga koristili drugi novinari, prvostupanjski sud ne nalazi da bi tuženik postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom kada nije vratio čitače, a niti da bi postupanje tuženika zbog toga što nije sačuvao potvrdu o povratu notebooka ukazivalo na njegovo nemarno odnosno nesavjesno postupanje.

6.4. Pored toga, u postupku je na prijedlog tužitelja provedeno informatičko vještačenje na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti predmetne opreme u trenutku prestanka radnog odnosa tuženika, međutim prvostupanjski sud zaključuje da tim vještačenjem nije moguće utvrditi je li tužitelj proveo inventuru nakon prestanka radnog odnosa tuženika koja bi bila dokaz koja oprema nedostaje, a da bi bila zadužena na tuženika i u kojoj vrijednosti. Naime, prvostupanjski sud cijeni da isprave koje je tužitelj dostavio u vezi zaduženja predmetne opreme ne dokazuju navedeno, jer da je tužitelj kao dokaz da tuženik nije vratio opremu uz tužbu dostavio popisnu listu osnovnih sredstava na dan 31.12.2018., koja nije potpisana, na kojoj se nalazi više sredstava, a ne samo sporna oprema i da u rubrici „stvarno stanje“ nema nikakvih podataka o tome koja je imovina vraćena, a koja nedostaje. Potom da je tužitelj dostavio potpisanu popisnu listu osnovnih sredstava na dan 31.12.2017., u kojoj je popunjena rubrika "stvarno stanje", međutim smatra da ni ta isprava nije mjerodavna jer se odnosi na raniji period, kao i s obzirom da je tuženik nakon toga dostavio popisnu listu osnovnih sredstava na dan 30.1.2018. u kojoj je ispunjena i rubrika „sadašnja vrijednost“ te se vidi knjigovodstvena vrijednost sporne imovine. Stoga nadalje zaključuje da tužitelj u postupku nije dokazao koja oprema nedostaje kod tužitelja, a da je bila zadužena na tuženika, kraj činjenice da nije dokazao ni da je tuženik postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom u vezi sa spornom opremom zbog čega odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6.5. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje: Tarifa).

7. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, pa ni povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju se neosnovano tužitelj sadržajno poziva u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR-a propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. U smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje:ZOO) teret dokaza postojanja općih pretpostavki odgovornosti za štetu koje su zajedničke za sve vrste odgovornosti za štetu (subjekti odgovornosti, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost) je na tužitelju.

9.1. Sukladno tome, odgovornost radnika za štetu ovisila bi o kumulativnom ispunjenju činjenica da je poslodavcu zaista nanesena šteta, da je šteta počinjena na radu ili u vezi rada te da ju je radnik počinio namjerno ili krajnjom nepažnjom.

10. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj u postupku nije dokazao da mu je nastala šteta zbog toga što tuženik nije razdužio predmetnu opremu. Tužitelj u žalbi neosnovano tvrdi da sama okolnost da su sporni čitači SXS bili zaduženi na tuženika i da ih tuženik nije vratio u trenutku prestanka radnog odnosa ukazuje na tuženikovu odgovornost za naknadu štete poslodavcu. Naime, prvostupanjski sud je u tom pravcu pravilno cijenio da je tuženik za tu opremu bio zadužen u vrijeme kada je bio voditelj deska i voditelj redakcije Unutarnja politika i društvo tijekom 2015. i 2016., a da je radni odnos tuženiku prestao 25. rujna 2018., kao i imajući na umu način rada s tom opremom koja je bila potrebna novinarima deska i koji su je svakodnevno koristili, slijedom čega su i ovome sudu prihvatljive tvrdnje tuženika da je ta oprema ostala u toj redakciji i nakon što je tužitelj prestao biti voditelj, kraj činjenice da je tuženik u vrijeme kada je prestao biti voditelj tih redakcija pisano zahtijevao od poslodavca da ga razduži od opreme za koju je bio zadužen kao voditelj, odnosno prezaduži na novog voditelja. U tom pravcu tužitelj neosnovano tvrdi da je neovisno o tome što je tuženik pisano zahtijevao da se oprema prezaduži, trebao kao savjestan radnik voditi računa o tome gdje se oprema za koju je zadužen nalazi budući da tužitelj ne tvrdi i ne dokazuje što je kao dobar gospodarstvenik poduzeo nakon što mu se tuženik obratio u vezi razduživanja opreme. Pri tome je za navesti da je čl. 10. st. 2. Pravilnika o evidenciji, upravljanju i rukovanju materijalnom imovinom HRT-a (list 35-41 spisa) propisano da se prezaduženje materijalne imovine između organizacijskih jedinica HRT-a provodi na temelju odobrenja odgovorne osobe organizacijske jedinice na kojoj je imovina zadužena te suglasnosti odgovorne osobe organizacijske jedinice na koju se imovina prezadužuje te je po ocjeni ovog suda tužitelj trebao postupiti sukladno toj odredbi u vrijeme kada je tuženik to zahtijevao od poslodavca 2015., a što neprijeporno nije učinio, kraj činjenice da je spornu opremu tuženik zadužio kao voditelj deska i za potrebe te organizacijske jedinice. Daljnjim žalbenim navodima tužitelj neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik sporni notebook vratio 2016., cijeneći vjerodostojnim iskaz tuženika u tom pravcu za što je prvostupanjski sud naveo opravdane razloge koje prihvaća i ovaj sud. S obzirom na izloženo, pravilno je nadalje prvostupanjski sud cijenio da isprave tužitelja u vezi zaduženja sporne opreme ne dokazuju, same po sebi, tužiteljeve tvrdnje da mu je nastala predmetna šteta.

11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka tuženika u dosuđujućem dijelu u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarife i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje određenim žalbenim navodima tužitelja.

12. S obzirom na izloženo, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13. Tužitelju nisu odmjereni troškovi u povodu žalbe u primjeni čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, te tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1 ZPP-a).

U Rijeci 17. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović