Poslovni broj: Pn-2217/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Ostović, u pravnoj stvari tužitelja Anđelije Lončar, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.261,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos:

- na iznos od 2.650,00 EUR od 20. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 390,00 EUR od 17. studenog 2025. pa do isplate,

- na iznos od 19,90 EUR od 26. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 99,54 EUR od 29. travnja 2022. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu u preostalim iznosima kako slijedi:

- iznos od 102 EUR s kamatom tekućom od 17. studenog 2025. pa do isplate,

- iznos od 20,00 EUR s kamatom tekućom od 21. ožujka 2023. pa do isplate te

- iznos od 60,00 EUR s kamatom tekućom od 8. ožujka 2023. pa do isplate, kao neosnovan, u cijelosti.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33,

Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.615,46 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 17. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određujeza svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, za naknadu troškova postupka u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužiteljica) je podneskom od 8. rujna 2023. ovom sudu podnijela tužbu radi naknade štete u kojoj u bitnom navodi da je 6. ožujka 2022. oko 9:00 doživjela nesreću kada se kao pješak kretala Kraljevečkom cestom u Zagrebu po nogostupu, u smjeru autobusne stanice, kada je u jednom trenutku u blizini stanice stala na oštećeni kolnik i rubnik te pala i zadobila tjelesne ozljede. Navodi da je u tom padu zadobila prijelom donjeg dijela palčane kosti te brojne udarce i natučenja, da joj je u slijed zadobivenih ozljeda pružena pomoć u KBC Sestre Milosrdnice gdje joj je dijagnosticiran prijelom donjeg dijela palčane kosti (radijusa) i da joj ta ozljeda otežava obavljanje svakodnevnih radnih i osobnih aktivnosti zbog ograničene pokretljivosti ruke. Tužitelja navodi da se u mirnom postupku obratila tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva, 20. lipnja 2022., i da joj je tuženik isplatio nesporni iznos od 3.500,00 EUR na ime naknade štete. Predlaže da sud usvoji njen tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženika obveže na naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.739,44 EUR sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 (dalje: tuženik) ne spori nastanak štetnog događaja, ne spori pasivnu legitimaciju te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Tuženik spori jedino visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužiteljici isplatio nesporan iznos od 3.500,00 EUR (od čega iznos od 225,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege) što po mišljenju tuženika predstavlja pravičnu novčanu naknadu s obzirom na zadobivene ozljede kod tužiteljice. Protivi se potraživanju tužiteljice s osnove troškova liječenja jer smatra da je tužiteljica pretrage i liječenje mogla obaviti putem HZZO-a. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan i obveže ju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Pregledana je ručno izračena skica mjesta nesreće (list 6 spisa), pregledane su preslike fotografija kolnika kojim se kretala tužiteljica (list 7-15 spisa), pročitana je preslika izjave svjedoka štetnog događaja IP, ovjerene kog javnog bilježnika OV-10082/2022 od 29.09.2022. (list 16 spisa), pročitana je medicinska dokumentacija (list 17-27 spisa), pregledane su preslike fotografija ruke tužiteljice (list 28-30 spisa), pročitani su računi za izvršene usluge liječenja (list 31-34 spisa), pročitan je odštetni zahtjev (list 35-37 spisa), pročitana je medicinska dokumentacija (list 46-47 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr.med. MP (list 54-56 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i nije sporan nastanak štetnog događaja, dok je sporna jedino visina tužbenog zahtjeva.

6. Podneskom od 2.4.2025., nakon izrađenog nalaza i mišljenja dr. med. MP, tužiteljica je uskladila svoj tužbeni zahtjev od 8.3.2023. sukladno odredbi članka 191. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

7. S obzirom na to da je među strankama tijekom postupka bila sporna jedino visina tužbenog zahtjeva, sud je radi utvrđenja visine pravične novčane naknade tijekom dokaznog postupka proveo samo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku kriurgu, dr. med. MP.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr.med. MP proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobila tužiteljica. Liječenje tužiteljice je završeno 8.6.2022. jer je tad učinila zadnji pregled kirurga i tad je navedena sanacija prijeloma. Nadalje, kod tužiteljice zaostaju trajne posljedice u vidu bolova u desnom ručnom zglobu pri promjeni vremena i fizičkom opterećenju. Zaostaje i ograničenje kretnji u desnom ručnom zglobu kao i slabija snaga desne šake koja joj je dominantna. Ograničenje funkcije tj kretnji u ručnom zglobu je na granici srednjeg u blaži stupanj tj. točno za 1/3 ograničenja druge neozlijeđene strane. Zbog zaostalih posljedica, tužiteljica trpi smanjenje životne aktivnosti od 10%. Vještak navodi da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela bol i strah te je trebala tuđu pomoć i njegu zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta, tužiteljica je osjećala 3 dana, srednjeg intenziteta 5-6 dana i manjeg intenziteta do 5 tjedana sveukupno. Bol jakog intenziteta trpjela je do 4 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg intenziteta do još 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od 5 tjedana po 3h na dan, potom sveukupno 3 tjedana po 3 puta dnevno u trajanju od 2h/na dan. Naruženje kao posljedica zadobivene ozljede u ovom događaju je blagog stupnja. Vještak se očitovao na učinjene troškove liječenja i priložene račune koji su u uzročnoj vezi s ozljedom tužiteljice očitovao tako da su pregled fizijatra i fizikalna terapija bili medicinski inducirani i opravdani u liječenju tužiteljice te su time uzročno povezani s predmetnim ozljeđivanjem. Tužitelja je prema mišljenju vještaka mogla ovo liječenje ostvariti temeljem obveznog zdravstvenog osiguranja HZZO-a, u kojoj situaciji ne bi sama snosila te troškove liječenja.

8.1. Stranke nisu imale prigovore ni primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka dr.med. MP.

9. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka kirurga dr.med. MP u cijelosti jer smatra da su nalaz i mišljenje dani stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja.

10. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu dr.med. MP, sud je utvrdio je kako je tužiteljici nastankom predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

11. Odredom članak 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da se pod pravima osobnosti podrazumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, sukladno odredbi članka 1110. stavku 1. ZOO-a, sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu.

13. S obzirom na sve ranije navedeno, prema ocjeni ovog suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu temeljem članka 1100. stavka 1. ZOO-a. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da da tužiteljici temeljem članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada ukupan iznos s osnove imovinske i neimovinske štete od 6.790,00 EUR i to iznos od 2.500,00 EUR s osnove duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti od 10%, zatim iznos od 1.500,00 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 2.056,00 EUR za pretrpljenu bol te iznos od 615,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege za koju je vještak utvrdio da je tužiteljici bila potrebna u trajanju od ukupno 123 sata (123h x 5,00 EUR/h = 615,00 EUR). U pogledu jačine i trajanja bolova i straha, sud je prilikom određivanja koristio nalazom i mišljenjem vještaka pa je na temelju slobodne ocjene utvrdio navedeni iznos, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., uvećano za 50% te uvećano za stopu inflacije za koju je općepoznato da je do nje došlo od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja sudske odluke. Pritom se mora uzeti u obzir činjenica da je tuženik dobrovoljno isplatio tužiteljici ukupan iznos od 3.500,00 EUR (3.275,00 EUR s osnove pravične novčane naknade i iznos od 225,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege). Slijedom navedenog, sud je tužiteljici s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 2.650,00 EUR. Nadalje, sud je iz prethodno navedenih razloga tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 390,00 EUR (tužiteljici pripada 615,00 EUR, a tuženik joj je isplatio 225,00 EUR prije podnošenja tužbe). Sud je, nadalje, tužiteljic dosudio troškove liječenja po računima broj 277/POL1 u iznosu od 19,90 EUR i po broj 283/POL1 u iznosu od 99.54 EUR, dok je odbio zahtjev tužiteljice s osnove troškova liječenja po računu 118/POL1 u iznosu od 20,00 EUR te po računu 179/POL1 u iznosu od 60,00 EUR, s obzirom da je vještak u nalazu i mišljenju utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno 8.6.2022., a navedeni računi su izdani, odnosno troškovi su učinjeni nakon toga datuma (prvi je od 21.2.2023., a drugi od 8.3.2023.). Sud je stoga, kao neosnovan, odbio i zahtjev za dosudom pripadajućih zakonskih zateznih kamata na odbijene iznose.

14. Tužiteljici je, dakle, na ime neimovinske i imovinske štete sveukupno dosuđen iznos od 3.159,44 EUR (2.650,00 EUR s osnove pravične novčane naknade, 390,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege, 119,44 EUR s osnove troškova liječenja). Tužiteljica ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je članku 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužiteljica na iznos dosuđene neimovinske štete ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva to jest od 21.6.2022., po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a. U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege, s obzirom na to da je liječenje završilo prije podnošenje tužbe, tužiteljica pravilno potražuje zakonske zatezne kamate tek od dana donošenja ove presude jer je tim danom utvrđena visina imovinske štete, sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a.

15. Nadalje, u odnosu na troškove liječenja, s obzirom na to da je riječ o imovinskoj šteti, valja reći da nije nepoznanica da su u hrvatskim bolnicama izrazito dugačke liste čekanja za provođenje različitih pregleda, pretraga i terapija. Upravo iz tog razloga, pacijenti učestalo donose odluku da određene medicinske preglede i pretrage (RTG, UZV, MR, fizikalna terapija i dr.) provedu u privatnim poliklinikama. Takva odluka pacijenta razumljiva je iz razloga što su ove medicinske usluge od važnosti u procesu liječenja i uspješnog oporavka. S obzirom na to da danas postoji značajan broj privatnih poliklinika, pacijenti imaju mogućnost izbora: provoditi spomenute pretrage u okviru zdravstvenog osiguranja, odnosno na teret HZZO ili odabirom određene privatne poliklinike koja pruža uslugu provođenja potrebnog pregleda ili pretrage. Uzimajući u obzir već spomenute liste čekanja, razumljivo je da se pacijenti u cilju skrbi za svoje zdravlje često odluče i za zdravstvenu uslugu u privatnim poliklinikama. Prema shvaćanju tuženika, okolnost da je određeni pregled bilo moguće provesti na teret zdravstvenog osiguranja, dostatan je razlog da se trošak liječenja nastao u privatnoj poliklinici ne prizna kao osnovan u postupcima radi naknade štete. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nekoliko svojih odluka izrazio stajalište prema kojem je o troškovima liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO-a, potrebno odlučiti ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, ako su tako nastali troškovi liječenja bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama (Rev x-151/2015, Rev-1040/2013). No, ako je samom zakonskom odredbom propisano da osoba kojoj je netko nanio tjelesnu ozljedu ili povrijedio zdravlje ima pravo na naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi (čl. 1095. ZOO-a), čini se dvojbenim naknadu troškova liječenja ograničavati samo na one nužne, odnosno one bez kojih uopće nije moguće provesti liječenje. Potpuno je logično i životno da će oštećenik u cilju očuvanja svog zdravstvenog stanja i uspješnog oporavka posegnuti za svakim mogućim proizvodom koji mu u tome može pomoći. Odlučna činjenica koja bi trebala predstavljati polaznu točku odlučivanja po shvaćanju ovog suda jest da kod oštećene osobe ne bi ni došlo do potrebe liječenja i nastanka troškova liječenja da nije bilo štetne radnje štetnika koji je odgovoran za ozljede koje je oštećenik zadobio. Troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe, osiguratelja) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Po stavu ovog suda, svakoj osobi pripada pravo na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja te liječenjem u privatnim zdravstvenim ustanovama oštećenici zapravo umanjuju štetu i doprinose bržoj stabilizaciji svog zdravstvenog stanja: Primjerice Županijski sud u Puli u odluci posl. br. Gž- 402/2022 i Županijski sud u Rijeci u odluci posl. br. Gž-672/2022.

16. Stoga tužiteljici pripada traženi iznos za troškove liječenja u ukupnom iznosu od 119,44 EUR, temeljem čl. 1095. ZOO-a.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Odredbom članka 154. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

18. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 3.341,44 EUR (vrijednost glavnice). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 21.6.2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 32. OT u svezi Tbr. 7.1. za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR), zatim trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak sastava obrazloženih podneska od 2.4.2025. u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 8.1.), trošak sastava podnesaka od 16.1.2025. i 4.9.2024., oba u iznosu od 50,00 EUR, za koji je OT propisana nagrada u visini 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1, ali ne više od 25 bodova (tbr. 8.4.) te trošak pristupa na ročišta 21.12.2023. i 13.10.2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.) odnosno ukupan iznos od 1.100,00 EUR uvećan za PDV25%, što ukupno iznosi 1.375,00 EUR. Nadalje, tužiteljici je prizna trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,38 EUR (list 4 spisa) te trošak plaćenog predujma za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 199,08 EUR (list 48 spisa), iz čega proizlazi da je tužiteljici dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.615,46 EUR. Tužiteljica je zatražila i pripadajuće zakonske zatezne kamate na trošak od dana donošenja presude pa do isplate, što je sud usvojio sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

18.1. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan, u cijelosti, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenog 2025.

Sudac

Irena Šafar

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

Tuženiku, po pun.