Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenica ČB i II. okrivljenica VB, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/7021 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 17.03.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 12.11.2025.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenih, a objave presude dana 17.11.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I. okrivljenica ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Č i V rođene C, rođena **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, po zanimanju prodavač, zaposlena u Metro Jankomir, primanja oko 1.000,00 EURA, slabog imovnog stanja, rastavljena, majka dvoje punoljetne djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

II. okrivljenica VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći U i Š rođene E, rođena **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, pismena, po umirovljenica, primanja 360,00 EURA, slabog imovnog stanja, udovica, majka troje djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v e s u

što su 16. ožujka 2025. u 12:00 sati, u mjestu [adresa]., narušavale javni red i mir, vikom i galamom, na način da je prvookrivljena ČB pogrdnim riječima vrijeđala drugookrivljenu VB vičući joj: „Što hoćeš stara kurvetino, debela krava, koliko kopiladi imaš, dabogda crkla na cvjetnici!“, dok je drugookrivljena VB vrijeđala pogrdnim riječima prvookrivljenu ČB vičući joj: „Što to kurvo opet radiš, u ponedjeljak ću te prijaviti, ti imaš svoju kopilad, ne možeš si naći muža, što si prešla u lezbe!“,

čime su počinile prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa im Sud temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANU KAZNU u iznosu od 90,00 (devedeset) EURA, svakoj posebno.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenice su obvezne platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I. i II. okrivljenice ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenice su dužne platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, i to I. okrivljenica u iznosu od 40,00 (četrdeset) EURA, a II. okrivljenica u iznosu od 20,00 (dvadeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 25. ožujka 2025., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenica, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

I. okrivljenica ČB u svojoj obrani je iskazala da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iznosi kako je dana 16.03.2025.g. oko 12,00 sati zbog obilne kiše došlo do začepljenja kanalizacije kod njene kuće u [adresa] pa su sin i ona pokušavali sanirati tu situaciju i pritom su morali ispustiti jedan dio vode iz septičke jame u svoj voćnjak. Otišla je u kuću oprati ruke, a kada se vratila, zamijetila je susjedu VB kako stoji uz njihovu ogradu i slikala njezinog sina. Pitala ju je pitala što to radi, a ona je rekla da će sutradan sliku odnijeti komunalnom redaru. Na to joj je uzvratila neka slobodno tako učini pa se okrenula i uputila svojim poslom. U tom trenu, susjeda VB je počela vikati i vrijeđati ju uvredljivim riječima kurvetino, nisi si sposobna naći muža pa si prešla u lezbe i neke druge uvredljive riječi kojih se sada više ne sjeća, a vrijeđala je i njezinu kćer koja je izašla na balkon govoreći: Evo još jedno kurvino kopile. To je sve što ima za iskazati.

II. okrivljenica VB u svojoj obrani je iskazala da se smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Priznaje da je dana 16.03.2025. oko 12,00 sati bila u vrtu uz obiteljsku kuću u kojoj živi, na adresi [adresa]. zamijetila je susjedu ČB i njezinog sina koji je ispumpavao otpadne vode iz septičke jame, a koje su odlazile u voćnjak. Budući je i ranije puno puta bilo sličnih situacija ona je prethodno kontaktirala komunalnog redara koji joj je rekao da snimi takvu situaciju pa je predmetne zgode slikala cijeli događaj. U jednom trenutku susjeda ČB ju je verbalno napala vičući joj puno uvredljivih riječi pa tako i one koje su navedene u optužnom prijedlogu. Budući da je teški psihički bolesnik, a u dokaz toga sudu prilaže na uvid otpusno pismo Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 19. svibnja 2025., ona je u tom trenutku psihički pala i u afektu susjedi ČB doviknula neke uvredljive riječi jer nije više mogla izdržati njezine verbalne napade. Žao joj je što je počinila ovaj prekršaj. Do sada nije prekršajno kažnjavana. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da joj priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za nju. Nakon što je upoznata sa procesnom situacijom i da će biti zakazano novo ročište na kojem će biti nazočna ČB ističe kako bi željela da se postupak završi što prije, na što jednostavniji način. Ne želi ponovno dolaziti na sud niti se suočavati sa ČB jer znade o kakvoj se osobi radi, a to bi jako loše utjecalo i na njezinu zdravstvenu situaciju.

Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenice ističe kako obrana I. okrivljene je lažna, te u cijelosti ostaje kod svoje obrane i svega što je iznijela. Ističe kako I. okrivljena nigdje nije izjavila da je predmetne zgode vikala na nju, a vikala je i vrijeđala ju na način kako je to već opisala u svojoj obrani. Smatra da je i I. okrivljena kriva jer je ona zapravo svojim ponašanjem izazvala cijeli ovaj događaj.

Nakon čitanja obrane II. okrivljenice, I. okrivljenica ČB je istaknula kako obrana II. okrivljenice VB nije istinita u dijelu gdje iskazuje da ju je I. okrivljenica verbalno napala i vikala joj uvredljive riječi niti u dijelu gdje iznosi da bi svojim ponašanjem izazvala cijeli inkriminirani događaj.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju CB, kćer I. okrivljenice, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 16. ožujka 2025. oko 12,00 sati bila u obiteljskoj kući u [adresa] te je obavljala neke kućanske poslove. Toga dana, došlo je do začepljenja kanalizacije pa su majka i brat radili u dvorištu na odštopavanju. U jednom trenutku, kroz otvorena vrata začula je vikanje izvana te je prepoznala susjedu VB kako viče, vikala je da su brat i ona kopilad, da si mama ne može naći muža i da je lezba. Tada je čula i svoju majku kako govori da ne može više trpjeti takve situacije i da će zvati policiju, što je i učinila. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenice ČB ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara. Nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenice VB ističe kako predmetne zgode nije čula svoju majku da bi psovala II. okrivljenicu.

Sudac nije mogao ispitati svjedoka UB jer je isti izjavio kako ne želi iskazivati u ovom postupku i da će koristiti blagodat ne svjedočenja.

Nakon što je II. okrivljenica VB upoznata sa mogućnošću izvođenja dokaza suočenjem iskazala je kako se ne želi suočavati sa I. okrivljenicom ŠB, ne želi nikakav kontakt s njom jer je ona za nju mrtva.

I. okrivljenica ČB iskazala je kako nema nikakvih komentara na iznijeto očitovanje II. okrivljenice VB u odnosu na neizvođenje dokaza suočenjem.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijesti počiniteljima prekršaja izdane od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, serijski brojevi [serijski broj] i 00530141, službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP-803/25 od 16. ožujka 2025. u 12,09 sati, izvješće sastavljeno 16. ožujka 2025. u prostorijama Policijske postaje Velika Gorica (list 7 spisa), potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za ČB i VB od 25. travnja 2025.

U završnom govoru I. okrivljenica ČB i II. okrivljenica VB suglasno su iskazale da odluku prepuštaju Sudu.

II/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenice ČB i II. okrivljenice VB, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obje okrivljenice predmetne zgode počinile prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona, postupajući na načine opisane u izreci presude, odnosno kako im se to stavlja na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenice ČB te ju je samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje iskazuje da je predmetne zgode II. okrivljenica, susjeda VB, počela vikati i vrijeđati ju uvredljivim riječima kurvetino, nisi si sposobna naći muža pa si prešla u lezbe i neke druge uvredljive riječi koji se više ne sjeća.

U odnosu na ostatak obrane I. okrivljenice, a osobito u dijelu gdje ona iznosi kako nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret, to jest da nije verbalno napala II. okrivljenicu i vikala joj uvredljive riječi niti da bi svojim ponašanjem izazvala cijeli inkriminirani događaj, odnosno u dijelu gdje poriče svoju krivnju, sudac je taj dio obrane I. okrivljenice cijenio sa oprezom i sumnjom te ga nije prihvatio, jer je zaključio da je u tom dijelu njezina obrana jasna i razumljiva, ali svrsishodna, promišljena, neživotna i neuvjerljiva, te je mišljenja da je I. okrivljenica svoju obranu, u tom dijelu, iznijela u namjeri kako bi samo II. okrivljenicu prikazala kao izazivačicu, verbalnu napadačicu i počiniteljicu prekršaja, pa da bi time suca uvjerila kako baš na nikakav način nije reagirala to jest uzvratila i odgovorila na verbalni napad II. okrivljenice, te da svojim postupanjem, odnosno istodobnim verbalnim napadom na II. okrivljenicu i svojim nepristojnim ponašanjem, nije doprinijela stvaranju i razvoju sukoba i na taj način remetila javni red i mir, a sve sa ciljem kako bi opravdala svoje postupke, zaštitila se od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje, te izbjegla kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji joj se stavlja na teret.

Sudac je nakon provedenog postupka, temeljem izvedenih dokaza, sa sigurnošću zaključio da je I. okrivljenica uistinu počinila terećeni prekršaj u cjelokupnom dijelu u kojem ga ona poriče.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenice VB kojom ona izravno priznaje počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret i svoju prekršajnu odgovornost, pa ju je u cijelosti prihvatio, budući je II. okrivljenica iskreno i savjesno potvrdila da se predmetne zgode ponašala nepristojno te je priznala da je počinila terećeni prekršaj, iznoseći sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, a sudac je i temeljem svih izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je II. okrivljenica počinila prekršaj za koji je optužena.

Sudac je osobito cijenio obranu II. okrivljenice u dijelu gdje iznosi da ju je predmetne zgode I. okrivljenica, susjeda ČB, verbalno napala vičući puno uvredljivih riječi, pa tako i one koje su navedene u optužnom prijedlogu, te da je ona u trenutku psihički pala i u afektu I. okrivljenici doviknula neke uvredljive riječi jer nije više mogla izdržati njezine verbalne napade.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje CB, kćerke I. okrivljenice, a susjede II. okrivljenice, čije ispitivanje je predložila I. okrivljenica, pa je zaključio kako je ispitana svjedokinja svoj iskaz u odlučnim dijelovima iznosila usklađeno s obranom I. okrivljenice te između njenog iskaza i iste obrane nije bilo proturječnosti ili nelogičnosti. Zaključio je i kako se iskaz imenovane svjedokinje i obrana I. okrivljenice međusobno činjenično nadopunjavaju i upotpunjavaju te se logično podupiru i životno isprepliću.

Sudac je zaključio kako je iskaz ispitane svjedokinje u svim odlučnim okolnostima potpuno suprotan iznesenoj obrani II. okrivljenice.

S jedne strane ispitana svjedokinja je promptno, izravno i odlučno potvrđivala kako je predmetne zgode II. okrivljenica počinila terećeni prekršaj, opisujući njezino nepristojno ponašanje detaljno i životno, a s druge strane je početno i samoinicijativno iskazala samo općenite i nebitne okolnosti o ponašanju I. okrivljenice, svoje majke, posredno ukazujući na njezino pristojno ponašanje i nečinjenje prekršaja, a tek je naknadno nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenice istaknula kako ona predmetne zgode nije čula svoju majku da bi psovala II. okrivljenicu.

Sudac je iskaz ispitane svjedokinje cijenio s oprezom odnosno rezervom jer je mišljenja kako je prirodno da je ista svjedokinja, koja je u najbližem obiteljskom i emocionalnom odnosu s I. okrivljenicom, a neosporno u zategnutim i/li lošim susjedskim odnosima sa II. okrivljenicom, svakako pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka, zbog čega ne može biti potpuno objektivna, iskrena i vjerodostojna, pa da je stoga svoj iskaz iznijela u korist I. okrivljenice, svoje majke, a na štetu II. okrivljenice.

Sudac je radi stjecanja cjelovite slike inkriminiranog događaja, nakon ispitivanja imenovane svjedokinje, osobito uzeo u obzir dio njezinog iskaza u kojem iznosi kako je, nakon što je čula vikanje susjede VB, čula i svoju majku kako govori da ne može više trpjeti takve situacije i da će zvati policiju.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i podnio protiv I. i II. okrivljenica zbog počinjenog prekršaja i time pokrenuo prekršajni postupak, a koje je I. okrivljenica u svojoj obrani ustrajno poricala, dok ih je II. okrivljenica svojom obranom iznesenom pred Sudom u cijelosti potvrdila.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane dana 25.04.2025.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobe: ČB i VB, utvrdio da I. i II. okrivljenice do tada nisu bile prekršajno osuđivane.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočavanjem I. okrivljenice s II. okrivljenicom, jer je II. okrivljenica VB, nakon što je upoznata sa dokaznom radnjom koju Sud ima namjeru provesti, to jest s međusobnim suočenjem I. i II. okrivljenice, iskazala kako se ne želi suočavati sa I. okrivljenicom.

Sudac nije mogao izvesti niti dokaz ispitivanjem svjedoka UB, jer je imenovani svjedok izjavio kako ne želi iskazivati u ovom postupku te se koristio s blagodati ne svjedočenja.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenica, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. i II. okrivljenica te njihovom pažljivom, detaljnom, savjesnom i razboritom usporedbom, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obje okrivljenice predmetne zgode ostvarile sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenice predmetne zgode ostvarile biće prekršaja opisano u navedenom propisu i tako obje počinile terećeni prekršaj.

Sudac smatra da su predmetne zgode I. i II. okrivljenice, svojim postupanjima odnosno nepristojnim ponašanjima, svaka na svoj način, podjednako doprinijele stvaranju i razvoju sukoba, pa su u nastaloj situaciji u istoj mjeri sudjelovale u remećenju javnog reda i mira, te je zaključio da su obje okrivljenice počinile prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na mjestu dostupnom javnosti svađala i vikale, te su se na taj način svakako ponašale nepristojno.

Sudac je zaključio da je I. okrivljenica o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju obranu iznosila u cilju vlastite koristi i prikrivanja svojih protupravnih postupaka, prikazujući samo II. okrivljenicu kao izazivača, napadača i jedinog krivca za nastalo remećenje javnog reda i mira, s namjerom stvaranja dojma i uvjerenja kod suca kako ona osobno svojim ponašanjem nije pridonijela izazivanju situacije iz koje je nastala prepirka, da nije baš na nikakav način odgovorila na verbalni napad II. okrivljenice te da nije doprinijela razvoju međusobnog sukoba koji je završio u svađi i vikanju, to jest u obostranom nepristojnom ponašanju.

Sudac smatra kako su sve navedene okolnosti zapravo samo pokušaj I. okrivljenice da se oslobodi od prekršajne odgovornosti, obrani od utvrđenja vlastite krivnje te da izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Sudac je zaključio da je II. okrivljenica o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svojom obranom izravno, odgovorno i iskreno priznala da je ona osobno počinila terećeni prekršaj na način kako je optužena, te da je pritom jasno, savjesno i uvjerljivo potvrdila da se i I. okrivljenica sudjelovanjem u međusobnoj svađi, kao i svojim vikanjem, također ponašala nepristojno.

Sudac je prihvatio kao istinite iznesene obrane I. i II. okrivljenica u dijelovima gdje one uzajamno jasno, životno i uvjerljivo opisuju nepristojno i nedopušteno postupanje druge suokrivljenice.

Temeljem uvjerljivih i relevantnih opisa ponašanja koje su iznijele svaka okrivljenica za drugu suokrivljenicu, sudac je s uvjerenjem zaključio da su predmetne zgode obje okrivljenice svojim protupravnim i nezakonitim postupanjima, doprinijele stvaranju i razvoju svađe i verbalnog sukoba, pa su u nastaloj situaciji podjednako sudjelovale u remećenju javnog reda i mira, te je zaključio da su obje okrivljenice počinile prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na mjestu dostupnom javnosti svađale i vikale, pa su se na taj način svakako ponašale nepristojno.

Po uvjerenju suca, sve utvrđene nesukladnosti i suprotnosti, prvo između samih obrana I. i II. okrivljenica, a zatim i između njihovih iznesenih obrana i činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga, s jedne strane, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane obje okrivljenice, te zapravo, s druge strane, nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja im je izrečena.

Sudac smatra kako je stvarno izvjesno da su navedene nesukladnosti i proturječnosti zapravo posljedica, s jedne strane, ustrajnog pokušaja I. okrivljenice da utječe na odluku Suda te da u potpunosti otkloni svoju vlastitu prekršajnu odgovornost i izbjegne kažnjavanje za terećeni prekršaj počinjenje kojeg I. okrivljenica, po uvjerenju suca, smišljeno, neuvjerljivo i tendenciozno poriče, a da pritom snažno potvrdi odgovornost i krivnju samo druge suokrivljenice za taj isti prekršaj, dok su, s druge strane, posljedica i razumljivog pokušaja II. okrivljenice da umanji svoju prekršajnu odgovornost i ublaži kažnjavanje za terećeni prekršaj počinjenje kojeg II. okrivljenica izravno, jasno i iskreno priznaje.

10.

Sudac je zaključio kako nije uvjerljivo niti životno da bi se predmetne zgode samo II. okrivljenica, koja izravno i jasno priznaje svoju krivnju zbog remećenja javnog reda i mira, ponašala na način kako joj se stavlja na teret, a da I. okrivljenica, koja u svojoj obrani ustrajno ne priznaje svoju krivnju te u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju samo na II. okrivljenicu tvrdeći da je ona sukob zapravo izazvala i da je za njega odgovorna te da je u stvari prekršaj počinila samo II. okrivljenica, također ne bi u podjednakoj mjeri svojim ponašanjem doprinijela remećenju javnog reda i mira, pa tako i sama počinila prekršaj za koji se optužuje, na način opisan u izreci presude.

11.

Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se predmetni događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na prostoru dvorišta privatnih kuća, koji je dostupan gledanju i slušanju s ulice, kao i iz okolnih kuća i dvorišta, dakle na prostoru koji po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali koji pod određenim uvjetima to može biti, a u konkretnom slučaju radi se o prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti.

Stoga je sudac zaključio kako su u predmetnom slučaju I. i II. okrivljenice svoje radnje izvršile na fiktivnom javnom mjestu, jer su okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja prekršaja učinile njihove nepristojne radnje dostupnim javnosti.

12.

Sudac smatra da je svađa intenzivno i žučno raspravljanje između dvije ili više osoba o određenim činjenicama ili događajima, koje prelazi granice pristojnosti među ljudima.

13.

Sudac također smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.

Sukladno navedenim razlozima i argumentima, sudac je uvjereno zaključio da su I. II. okrivljenice predmetne zgode ostvarile sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se svađale i vikale, te su se tako, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, nepristojno ponašale na javnom mjestu, pa su na taj način obje remetile javni red i mir.

15.

Slijedom svega navedenog, sudac je nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenica i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i obje okrivljenice proglasio krivima, pa im je umjesto propisane kazne zatvora izrekao novčane kazne, u visini za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenica, te da će se takvim novčanim kaznama odvratiti obje okrivljenice od daljnjeg činjenja sličnih prekršaja.

16.

Predmetne zgode obje okrivljenice remetile su javni red i mir svađom i vikom na javnom mjestu, to jest svojim nepristojnim ponašanjima, u podjednakoj mjeri, pa je sudac obje okrivljenice kaznio novčanim kaznama u istom iznosu.

Prema uvjerenju suca I. okrivljenica je predmetne zgode svojim nepristojnim ponašanjem započela remetiti javni red i mir jer je verbalnim napadom na II. okrivljenicu zapravo izazvala situaciju iz koje je došlo do eskaliranja tog remećenja u međusobnu prepirku te verbalni sukob, pa je po mišljenju suca u remećenju javnog reda i mira sudjelovala u istoj mjeri kao i II. okrivljenica, koja je pak odgovorila na verbalni napad I. okrivljenice na sličan način, verbalnim napadom i nepristojnim ponašanjem prema I. okrivljenici, tako da je njihova prepirka prerasla u uzajamnu svađu i istodobni međusobni verbalni sukob, pa je tako II. okrivljenica i sama doprinijela razvoju i jačanju remećenja javnog reda i mira.

17.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne za I. i II. okrivljenice sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

18.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenica postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to njihova dosadašnja neosuđivanost, priznanje počinjenja prekršaja od strane II. okrivljenice, njezino žaljenje i kajanje zbog počinjenog, obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo, kao i okolnost da počinjenjem prekršaja obje okrivljenice nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. i II. okrivljenica.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj koji se I. i II. okrivljenicama stavlja na teret, umjesto novčanih kazni u propisanim iznosima, izrekao kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazni, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.

Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

19.

20.

Za počinjeni prekršaj I. i II. okrivljenicama nije izrečena zakonom propisana kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenica.

21.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, te je visina troška za I. okrivljenicu odmjerena u većem paušalnom iznosu, a za II. okrivljenicu u manjem paušalnom iznosu, budući je I. okrivljenica načinom svoje obrane, zbog potrebe izvođenja dodatnih dokaza, izazvala povećane troškove za Sud, dok je II. okrivljenica umirovljenica s malim primanjima.

Velika Gorica, 17. studeni 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte