REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1582/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik mr.sc. Željko Ćapin, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1102/2006 od 26. rujna 2025., 17. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika te se ukida točka III. i IV. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1102/2006 od 26. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I Ukida se potvrda ovršnosti presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP- 1102/06 od 2. ožujka 2009. pravomoćne 21. travnja 2011., s datumom ovršnosti 28. lipnja 2011.
II Odbija se prijedlog tuženika za ukidanje klauzule pravomoćnosti presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1102/06 od 2. ožujka 2009. pravomoćne 21. travnja 2011.
III Ispravlja se presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-1102/06 od 2. ožujka 2009. na način da se u točki I. izreke u prvom retku iza riječi „dužan je tuženik“ dodaju riječi „u roku od 15 dana“.
IV U preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-1102/06 od 2. ožujka 2009. ostaje neizmijenjena.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom točku III. i IV. izreke navedenog rješenja pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je donošenjem pobijanog rješenja (u odnosu na točku III. i IV. izreke) sud počinio bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 1. točke 9. Zakona o parničnom postupku, jer je sud po službenoj dužnosti (bez prijedloga tužitelja) odlučio o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno (kako je i navedeno u točki II. izreke predmetnog pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog tuženika za ukidanje klauzule pravomoćnosti predmetne presude), jer je ista pravomoćna od 21. travnja 2011. Donošenjem pobijanog rješenja (u odnosu na točku III. i IV. izreke) sud je počinio bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 1. točke 11. i 12. Zakona o parničnom postupku, jer je predmetnim rješenjem prekoračen tužbeni zahtjev s obzirom da tužiteljica u tužbi nije navela paricijski rok za ispunjenje činidbe, a čime predmetno rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a izreka rješenja proturječi sama sebi i/ili razlozima presude. Nije zakonito pozivanje suda na članak 328. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da je valjano i zakonito ispravljanje presude uređeno člankom 342. Zakona o parničnom postupku, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari jer nije riječ o pogrešci u imenima i brojevima, te drugim očitim pogreškama u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, već o meritornom ispravku izreke pravomoćne presude (bez prijedloga tužitelja i bez postavljenog paricijskog roka u tužbi) pa je jasno da se ispravkom ne može mijenjati sadržaj izreke pravomoćne presude s obzirom da je sud vezan presudom čim je objavljena, odnosno otpravljena (članak 334. stavak 1. Zakona o parničnom postupku), a ne postoji odredba Zakona o parničnom postupku koja bi davala mogućnost sudu da mijenja svoju pravomoćnu presudu (niti po službenoj dužnosti). Sud je pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, s obzirom da tužiteljica nije imala nikakvih troškova pa nije bilo valjane pravne osnove da odbije tuženika za trošak podnošenja zahtjeva za ukidanje klauzule ovršnosti. Predlaže ukinuti točku III. i IV, pobijanog rješenja te dosuditi tuženiku troškove postupka, uključujući i trošak žalbe.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je ista u potpunosti neosnovana jer nema zakonskih osnova za ukidanje klauzule, to pogotovo obzirom na članak 29. stavak 3. Ovršnog zakona, jer je u Zakonu izričito navedeno da ako u ovršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi. Predlaže odbiti prijedlog tuženika i obvezati ga na snošenje troškova postupka.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Prvostupanjski je sud pobijanim dijelom rješenja ispravio presudu poslovni broj IP-1102/2006 od 2. ožujka 2009. na način da je u točki I. izreke u prvom retku iza riječi: „dužan je tuženik“ dodao riječi: „u roku od 15 dana“, a u točki IV. izreke riješio da u preostalom dijelu presuda poslovni broj IP-1102/2006 od 2. ožujka 2009. ostaje neizmijenjena, sve pozivom na članak 342. Zakona o parničnom postupku, kojim se propisuje postupak ispravka očitih omaška kod pisanja presude.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a. Tako nisu počinjene ni bitne povrede na koje se žalitelj poziva, iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a jer se ne radi o situaciji da je sud odlučivao o predmetu o kojem je već pravomoćno odlučeno, a nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. ZPP-a, jer rješenje ima sve razloge o odlučnim činjenicama da bi se moglo ispitati, a nije niti prekoračen tužbeni zahtjev jer je člankom 328. stavkom 1. ZPP-a propisano da kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojemu je tu činidbu dužna izvršiti. Također, po članku 342. ZPP-a, na koji se prvostupanjski sud pozvao u donošenju pobijanog dijela rješenja, sud može u svako doba ispraviti svoju presudu zbog očitih grešaka u pisanju ili računanju.
7. Međutim, tuženik osnovano navodi da je prvostupanjski sud neosnovano pobijanim rješenjem dodao presudi poslovni broj IP-1102/2006 od 2. ožujka 2009., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-42/2010 od 21. travnja 2011., paricijski rok od 15 dana, koji u toj presudi nije bio naveden, jer u situaciji ako u presudi nije naznačen paricijski rok, isti se određuje u ovršnom postupku po članku 29. stavku 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).
8. Člankom 342. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.
9. Dodavanje paricijskog roka u izreku presude u kojoj je bilo propušteno navesti taj rok ne može se podvesti pod ispravljanje očitih pogrešaka u imenima i brojevima ili slično, već se taj propust prvostupanjskog suda može otkloniti po članku 29. stavku 3. OZ-a.
10. Iz navedenog je razloga uvažena žalba tuženika te je ukinuto prvostupanjsko rješenje u točki III. i IV. izreke, po članku 380. stavku 3. ZPP-a.
11. Po članku 154. stavku 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer je prvostupanjskim rješenjem u sada već pravomoćnom dijelu uspjeh stranaka jednak s obzirom da je zahtjev tuženika za ukidanjem klauzule ovršnosti prihvaćen, a za ukidanjem klauzule pravomoćnosti odbijen, pa s obzirom na takav jednak uspjeh stranaka, svaka stranka će snositi svoj trošak ovog postupka.
U Puli-Pola 17. studenoga 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić
