REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž Ovr-259/2025-2.

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupan po punomoćniku Luki Maroku, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 41, protiv I. ovršenika IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. ovršenice LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima JK, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnicima iz Ploča, Vukovarska 6, radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću od 21. srpnja 2025., poslovni broj: Ovr-74/2021., 17. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovodietlja B2 Kapital d.o.o. Zagreb se prihvaća, te se ukida rješenje Općinskog suda u Metkoviću od 21. srpnja 2025., poslovni broj: Ovr-74/2021-56 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Ukida se rješenje o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-74/2021 od dana 14. srpnja 2021. godine.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama nakon pravomoćnosti ovog rješenja brisanje zabilježbe ovrhe posl. br. Z- 2085/2021 od dana 08. listopada 2021. godine, i to zabilježbe ovrhe sukladno Rješenju o ovrsi od 14. srpnja 2021. godine, utvrđenjem vrijednosti nekretnine i prodajom predmetne nekretnine te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. ."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je izjavio pravodobnu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge. U žalbi ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 80.b Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), budući da je rješenje o ovrsi već doneseno, te da je isto postalo pravomoćno.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud eventualni test razmjernosti mogao provesti isključivo prije donošenja rješenja o ovrsi. Ovršenici su, nakon donošenja rješenja o ovrsi, imali mogućnost izjaviti žalbu protiv tog rješenja, ali to nisu učinili, već su tek nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi podnijeli podnesak označen kao prijedlog za odgodu ovrhe i upućivanje u parnicu. O tom je podnesku prvostupanjski sud donio rješenje kojim je odbio prijedlog za odgodu ovrhe, te je donio zaključak kojim je ovršenike uputio na parnicu.

2.2. Ovrhovoditelj nadalje navodi da su ovršenici i nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi podnosili razne podneske u kojima su iznosili razloge za proglašenje ovrhe nedopuštenom, te da je prvostupanjski sud, oslanjajući se na sadržaj tih podnesaka, proveo test razmjernosti i zaključio da pravomoćno rješenje o ovrsi treba ukinuti. Ovrhovoditelj posebno ukazuje na zaključak prvostupanjskog suda prema kojem nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja „budući dom ovršenika“, pa bi kao takva uživala povećanu razinu zaštite. Ističe da takav zaključak nije utemeljen u pravu, budući da se pravo na dom – kao ustavno i konvencijsko jamstvo – može odnositi isključivo na nekretninu koja u trenutku odlučivanja stvarno služi kao dom ovršenika. Pravo na dom ne može se protezati na nekretninu koja tek potencijalno može postati dom u budućnosti, pa stoga ni okolnost da bi predmetna nekretnina mogla predstavljati „budući dom ovršenika“ ne može biti pravno relevantna za primjenu testa razmjernosti, niti za proširenje zaštite protiv provedbe ovrhe.

2.3. Predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Ovršenici se u odgovoru na žalbu protive navodima žalbe i predlažu da se žalba odbije i prvostupanjsko rješenje potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traže.

4. Žalba je osnovana.

5. U pobijanom rješenju pravilno je utvrđeno da je prvostupanjski sud, na prijedlog ovrhovoditelja, donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-74/2021 od 14. srpnja 2021., kojim je odredio ovrhu na nekretninama u vlasništvu ovršenika, radi namirenja ovršene tražbine ovrhovoditelja iz ovršne isprave – Izjave o suglasnosti ovjerene kod javnog bilježnika Ante Žderića iz Ploča 30. rujna 2009., poslovni broj: Ov-3744/09, radi namirenja glavnog duga u iznosu od 6.307,97 eura. Također je pravilno navedeno da protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenici nisu uložili žalbu u zakonskom roku, zbog čega je to rješenje postalo pravomoćno.

5.1. Nadalje, u pobijanom rješenju pravilno se navodi da su ovršenici podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 30. rujna 2021. predložili odgodu ovrhe, te su tim prijedlogom pravomoćno odbijeni rješenjem od 13. listopada 2021., poslovni broj: Ovr-74/2021. Zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-74/2021-11. ovršenici su upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to zbog prigovora zastare koji su istaknuli upravo u podnesku od 30. rujna 2021.

5.2. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno nadalje navodi da su ovršenici podneskom od 13. siječnja 2023. zatražili obustavu ovrhe kao nedopuštene, i to zbog toga što je ovrhovoditelj u međuvremenu, za isto potraživanje, pokrenuo i postupak izvansudske ovrhe. Također je pravilno navedeno da su se ovršenici podneskom od 11. kolovoza 2023. pozvali na članak 80.b OZ-a, tvrdeći da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i ovršenika, budući da je glavnica pala ispod iznosa od 5.300,00 eura, zbog provođenja izvansudske ovrhe.

5.3. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno naveo i da je vrijednost predmetne nekretnine procijenjena na iznos od 79.000,00 eura, te da predmetna nekretnina predstavlja stan u kojem ovršenici i njihovo troje malodobne djece namjeravaju živjeti, odnosno nekretninu koju prvostupanjski sud ocjenjuje kao „budući dom“ ovršenika i njihove obitelji.

6. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, ocijenivši da miješanje javne vlasti u pravo ovršenika na dom prodajom predmetne nekretnine nije nužno. Slijedom toga, prihvatio je prigovor povrede prava na dom koji su istaknuli ovršenici, te je ukinuo rješenje o ovrsi.

7. Po ocjeni ovoga suda pravilno ovrhovoditelj u žalbi navodi da se ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti.

8. Prije svega, pravomoćno rješenje o ovrsi predstavlja stabilnu procesnu osnovu za provedbu ovrhe, te se njegova pravilnost i dopuštenost ne mogu naknadno preispitivati kroz podneske ovršenika koji ne zadovoljavaju zakonske uvjete za žalbu nakon pravomoćnosti rješenja. Naime, prema članku 53. stavku 1. OZ-a, ovršenik može podnijeti žalbu protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi samo zbog razloga predviđenih člankom 50. stavkom 1. točkama 7. i 9. do 11. OZ-a, i to isključivo ako te razloge iz opravdanih razloga nije mogao ranije istaknuti u zakonskom roku za žalbu. Člankom 53. stavkom 3. OZ-a propisano je da ovršenik u takvoj žalbi mora iznijeti sve razloge i priložiti sve dokaze koje u trenutku podnošenja može navesti, dok stavak 5. jasno utvrđuje da podnošenje žalbe iz stavka 1. ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine ovrhovoditelja.

8.1. U predmetnom slučaju, podnesci ovršenika koji su predani nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi ne mogu se tretirati niti kao žalba iz članka 53. OZ, jer u njima nije navedeno obrazloženje zbog kojeg ovršenici nisu mogli ranije istaknuti navodnu povredu prava na dom. Stoga ti naknadni podnesci ne ispunjavaju zakonske uvjete za naknadnu žalbu i ne mogu imati učinak na pravomoćno rješenje o ovrsi.

8.2. Nadalje, pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava ovršenika na dom. Pravo na dom štiti isključivo stvarno korišteni dom, odnosno objekt koji u trenutku odlučivanja predstavlja mjesto stanovanja i središte životnih aktivnosti ovršenika. Zaštita prava na dom ne može se proširiti na nekretninu koja tek potencijalno može postati dom u budućnosti, kako je pogrešno ocijenio prvostupanjski sud.

8.3. Slijedom navedenoga, zaključak prvostupanjskog suda da je narušena pravična ravnoteža između prava ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te da stoga rješenje o ovrsi treba ukinuti zbog povrede prava na dom, pokazuje se pravno pogrešnim i neodrživim.

8.4. Dodatno, pravomoćno rješenje o ovrsi u konkretnom slučaju ne može se ukinuti niti pozivanjem na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. Prema tom stavu, ovršenik kojemu je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi treba se uputiti na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja ništavosti pojedinih odredbi ovršne isprave ili ovršne isprave u cijelosti, pri čemu se ovrha može jedino odgoditi iz razloga navedenih u članku 65. stavku 1. točka 4. OZ. Stoga naknadno pozivanje na taj zaključak ne može poslužiti kao pravna osnova za retroaktivno ukidanje već pravomoćno donesenog rješenja o ovrsi.

8.5. Nadalje, pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava ovršenika na dom. Pravo na dom štiti isključivo stvarno korišteni dom, odnosno objekt koji u trenutku odlučivanja predstavlja mjesto stanovanja i središte životnih aktivnosti ovršenika. Zaštita prava na dom ne može se proširiti na nekretninu koja tek potencijalno može postati dom u budućnosti, kako je pogrešno ocijenio prvostupanjski sud.

8.6. Slijedom navedenoga, zaključak prvostupanjskog suda da je narušena pravična ravnoteža između prava ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te da stoga rješenje o ovrsi treba ukinuti zbog povrede prava na dom pokazuje se pravno pogrešnim i neodrživim.

9. Žalba ovrhovoditelja se stoga prihvaća, a pobijano rješenje prvostupanjskog suda se ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

10. U nastavku prvostupanjskog postupka prvostupanjski sud mora poštovati pravomoćno rješenje o ovrsi od 14. srpnja 2021. i ne može naknadno preispitivati razmjernost ili opravdanost ovrhe na temelju podnesaka ovršenika podnesenih nakon pravomoćnosti rješenja, te će imati u vidu da se podnesci ovršenika koji nisu u skladu s člankom 53. OZ-a ne mogu tretirati kao žalba nakon proteka roka i ne utječu na provedbu ovrhe, te ukoliko ovršenik želi osporiti valjanost ovršne isprave, prvostupanjski sud će ga uputiti na parnicu radi utvrđenja ništavosti ovršne isprave ili njezinih odredbi, pri čemu se provedba ovrhe može jedino odgoditi, a ne ukinuti rješenje o ovrsi.

Slavonski Brod, 17. studenog 2025.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić