Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-2431/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CH, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz Unija, [adresa], zastupanog po punomoćniku mateju Miletiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. (OIB: 02535697732), Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku iz Zagreba, radi obvezno - ništetnost, nakon glavne rasprave održane 7. listopada 2025., 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u točki 4. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9011584225, od 26.06.2006. g., potvrđenog od strane javnog bilježnika Bože Markovića, iz Malog Lošinja, dana 04.07.2006. g. pod brojem OU-324/06, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan otplatiti kredit i kamatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja, zatim u dijelu u kojem je ugovoreno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana te u dijelu u kojem tužitelj u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. predmetnog ugovora pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta, a tužitelj se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati:

- iznos od 8.718,75 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od 1. listopada 2015. godine pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznos od 724,89 EUR, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.100,00 eur, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče na iznos nastalog troška od dana donošenja presude pa do namirenja tužiteljice, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi sadržanih u toč.4. i toč.7. Ugovora o kreditu broj 9011584225 kojeg su parnične stranke sklopile 26. lipnja 2006., te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa od strane tužitelja tuženiku, nastalog uslijed povećanja visine stope ugovorene kamate te promjene tečaja CHF u odnosu na KN, do dana konverzije kredita, odnosno isplata iznosa kojeg tužena nije tužitelju po navedenim osnovama priznala u postupku konverzije 30. rujna 2015.

2. Također, predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da mu tužena na navedene iznose plati zakonske zatezne kamate nastale do 30. rujna 2015., odnosno na utvrđenu preplatu da plati zakonske zatezne kamate tekuće od 1. listopada 2015. do isplate.

3. Iz navoda tužbe proizlazi, a što među strankama nije niti sporno, da su 26. lipnja 2006. sklopile naprijed navedeni ugovor o kreditu kojim je tužena tužitelju stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 49.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste tužene važeće na dan korištenje kredita, da je ugovoren rok povrata kredita od 240 mjeseci, da je početna kamatna stopa ugovorena na 4,70% godišnje, da se tužitelj obvezao kredit plaćati u anuitetima određenim od stane tužene, a prema otplatnoj tablici.

4. Tužitelj je u tužbi naveo da je tužena jednostrano povećavala visinu ugovorene kamatne stope, da je u razdoblju otplate kredita došlo do nekontroliranog rasta tečaja CHF u odnosu na KN , a što je dovelo do neplaniranog i nekontroliranog povećanja mjesečnih anuiteta kredita.

5. Tužitelj tvrdi da su ništetne odredbe čl.4. i čl.7. navedenog Ugovora o kreditu iz razloga što su promjene visine kamatne stope i tečaja CHF vršene jednostranim odlukama tužene kao banke, da o tome tužitelj sa tuženom nije mogao pregovarati u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, da od tužene nije bio jasno i na njemu razumljiv način obaviješten o rizicima koji mogu nastati sklapanjem navedenog ugovora o kreditu, da je zbog navedenog razloga tužitelj oštećene od stane tužene na način da je tuženoj platio znatno veće iznose anuiteta nego što je to bilo ugovoreno prilikom sklapanja naprijed navedenog ugovora o kreditu.

6. Tužitelj je također naveo da su stranke 11. prosinca 2015. sklopile Aneks ugovora kojim su izmijenjene odredbe ugovora o kreditu iz 2006. u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, na način da je kredit konvertiran iz CHF u EUR, te ugovorena kamatna stopa koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela.

7. Tužitelj ne spori da je tužena ponudom konverzije postupila sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK NN 102/15),a koji zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015. i kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača koji su kredite sklopile u CHF valuti izjednači s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit u valuti EUR.

8. Nadalje, tužitelj smatra da provedenom konverzijom nije u cijelosti obeštećen, da je u trenutku konverzije iz valute CHF u valutu EUR došlo do značajne razlike u iznosu glavnice na štetu tužitelja, obzirom da tužena u trenutku konverzije nije obračun glavnice s osnova tečaja CHF i visine kamatne stope cijenila početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj važeći u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz 2006., odnosno stavljanja istog kredita na raspolaganje tužitelju.

9. Nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 7. srpnja 2025. na način je kako je to navedeno u izreci ove presude.

10. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila navodima tužbe i postavljanim tužbenim zahtjevima, osporila tužitelju pravo da nakon provedenog postupka konverzije zahtjeva bilo kakova plaćanja proizašla iz osnovanog ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 26. lipnja 2006., smatra da je tužitelj provedenom konverzijom, na koju da je sam pristao kao poslovno sposobna osoba, u cijelosti obeštećen sukladno odredbama ZID ZPK/15.

11. Tužena dalje navodi da ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i ugovaranje valutne klauzule nisu u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bile nepoštene niti ništetne odredbe, da je njihovo ugovaranje bilo kao dopušteno propisano odredbama čl.22. i čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ), da se tužitelj ne može pozivati na stavove iznesene u presudama donesenim povodom tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, da je poslovni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu od 26.lipnja 2006. među strankama prestao sklapanjem aneksa tom ugovoru.

12. Nadalje tvrdi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu i aneksa, od strane tužene bilo dovoljno i na adekvatan način informiran o kreditu, da nije od tužene tražio nikakova razjašnjenja niti postavljao pitanja pa da iz toga proizlazi da su mu odredbe ugovora bile jasne.

13. Tužena je istakla i prigovor zastare potraživanja tužitelja, te je predložila da sud odbije tužbene zahtjev tužitelja.

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 6), Ugovor o kreditu broj 9011584225 zaključen između Privredne banke Zagreb d.d. i CH **.**.2006. (list 8 do 16), otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stope (list 17 do 21), Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011584225 (list 22 do 27), konverzija kredita po ugovoru o kreditu broj 9011584225 (list 28 do 30), izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (list 31), odgovor na tužbu (list 38 do 52), dokumentacija sa lista 54 do 70, podnesak tuženika od 22. listopada 2019. (list 77 do 80), podnesak tuženika od 31. ožujka 2020. (list 81 do 82), podnesak tuženika od 5. Rujna 2022. (list 86 do 88), podnesak tužitelja od 5. siječnja 2023. (list 89 do 95), plan otplate (list 102 do 106), knjigovodstvena kartica (list 107 do 123), pregled uplata po kreditu na dan 6. Lipnja 2019. (list 124 do 127), izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (list 132 do 138), izvadak iz otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2015. po ugovoru o kreditu broj 9011584225 (list 139 ), saslušao svjedoka PH (List 296 do 297), saslušao tužitelja (list 298 do 299), podnesak tužitelja od 17. veljače 2025. (list 300 do 301), podnesak tuženika od 18. veljače 2025. (list 302 do 3305), proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje, izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića od 28. svibnja 2025. (list 322 do 341), račun vještaka broj 265/01/251 od 28. svibnja 2025. (list 343 do 344), podnesak tuženika od 4. srpnja 2025. (list 347 do 351), podnesak tužitelja od 7. srpnja 2025. (list 352 do 353), troškovnik tužitelja (list 354 do 355), troškovnik tuženika (list 358), ovosudni spis P-1421/2023.

15. Sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Među strankama nije sporno da su 26. lipnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011584225 kojim ugovorom je tužena tužitelju stavila na raspolaganje kredit u iznosu do 48.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita.

17. Nije sporno niti da su stranke 11. prosinca 2015. sklopile Aneks tom ugovoru, odnosno da je došlo do konverzije ugovora o kreditu na način da su stranke kredit iz CHF konvertirale u EUR valutu, te ugovorile kamatnu stopu koje se sastoji od fiksnog i promjenjivog dijela.

18. Te činjenice sud je utvrdio i uvidom u ugovor o kreditu od 26. lipnja 2006. (list 8) te uvidom u Dodatak ugovora o kreditu od 11. prosinca 2015. (list 77).

19. Iz čl.4. Ugovora o kreditu/06 utvrđeno je da je među strankama bila početno ugovorena kamatna stopa od 4,70%, te da je ugovoreno da visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita.

20. Uvidom u čl.7. Ugovora o kreditu/06 utvrđeno je da je među strankama ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope iz čl.4. ugovora tužitelj kao korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

21. Uvidom u aneks ugovora (dalje Dodatak ugovoru/15) sud je utvrdio da taj Dodatak sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u KN s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u KN s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZID ZPK/15 (čl.1. Dodatka).

22. Iz čl.3. Dodatka utvrđena je na dan 30. rujna 2015. glavnica kredita na iznos do 21.926,21 EUR u KN plativo po srednjem tečaju tečajne liste banke, da je utvrđena preplata iznosa kredita od strane tužitelja na 2.275,70 eur odnosno 17. 380,66 kn.

23. Iz čl. 4. Dodatka utvrđeno je da je nakon 30. rujna 2015. pa do sklapanja dodataka ugovora 11. prosinca 2015., tužitelj vršio otplatu kredita te da je na dan sklapanja dodatka iznos preplate utvrđen na 2.327,32 eur odnosno 17.774,910 kn.

24. Neosnovani su navodi tužene da tužitelju nakon zaključenja dodatka/15 odnosno nakon izvršene konverzije, ne pripada pravo na obeštećenje.

25. Među strankama nije sporno da je dodatak sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK 102/15.

26. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH), iz predmeta Gos 1/2019, sporazum o konverziji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

26. Međutim, po mišljenju ovog suda, činjenica da je među strankama sklopljen sporazum o konverziji (dodatak), ne lišava tužitelja prava na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim dodatkom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana.

27. Osim toga, iz sadržaja Dodataka ugovora ne proizlazi utvrđenim da se tužitelj sklapanjem istoga odrekao svoje tražbine.

28. Po mišljenju ovog suda, treba imati u vidu razloge donošenja ZID ZPK/15, odnosno mjeru zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF, njihov položaj barem djelomično izjednači s položajem korisnika kredita u drugim valutama.

29. Cijeneći praksu Suda EU, zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošača u smislu njihove zaštite koju im jamči Direktiva 93/132 EEŽ, a što u ovom slučaju znači vraćanje ugovorne pozicije tužitelja u položaj kao da ništetne odredbe nisu niti postojale.

30. Stoga tužitelju, po mišljenju ovog suda i nakon sklapanja Dodataka ugovora pripada pravo na potpuno obeštećenje s osnova ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni valutne klauzule, te na neisplaćene razlike navedene u toč.II. izreke ove presude.

31. Predmet ovog parničnog postupka nije utvrđenje ništetnosti same konverzije, a niti tužitelj osporava konverziju.

32. Tužitelj potražuje preplaćene iznose na ime ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu/06 koje propisuju promjenjivu kamatnu stopu temeljem jednostrane odluke banke i valutnu klauzulu, a koje preplate su nastale do trenutka sklapanja Dodatka/15.

33. Tužitelj smatra da sklapanjem Dodatka osnovnog ugovora ima pravo na isplatu razlike s osnova ništenih odredbi osnovnog ugovora, a obzirom da sklapanjem Dodatka/15 nije otklonjena ranija neravnoteža u pravima i obvezama ugovorenih strana.

34. Po mišljenju ovog suda, a i po stavu VSRH iz odluke Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., i u slučaju kada je kredit konvertiran, tužitelj kao korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neosnovano o tome što je ugovorena konverzija kredita, a iz razloga što sklapanjem dodatka osnovnog ugovora, nije u cijelosti podmiren dug.

35. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, ništetne ugovorne odredbe ne postaju valjane ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (osim uvjeta iz čl.326. st.2. ZOO).

36. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu/06 sud je utvrdio da se radi o tipskom ugovoru sa već unaprijed formuliranim sadržajem.

37. Iz iskaza tužitelja CH proizlazi da je od strane tužene nagovoren da uzme kreditu CHF, da su mu u banci rekli da je to najbolja valuta, najbolja kamata i najbolji uvjeti kredita, da su mu u banci uvjetovali da i osobni dohodak nastavi primati kod njih, odnosno da kod njih otvori tekući račun.

38. Također, je naveo da prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije točno znao što znači promjenjiva valuta niti promjenjiva kamata, a niti da mu je to u banci objašnjeno, da ga nisu upozorili na mogućnost promjene visine kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u odnosu na KN, da prilikom zaključenja Ugovora/06, a niti prilikom sklapanja Dodatka /2015 nije mogao na nikakav način utjecati na uvjete pod kojima se ti ugovori zaključuju, da mu nije bilo niti objašnjeno što znači konverzija.

39. Tužitelj je naveo da prilikom sklapanja ugovora nije dobio niti Opće uvjete banke, da taj kredit ne bi uzeo da je znao što će se poslije dogoditi.

40. Saslušani svjedok PH koja da je radila kao osobni bankar na kreditima kod tužene u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu među parničnim strankama, nije se mogla sjetiti okolnosti sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, a da je uobičajeno klijentima objašnjavala pojmove fiksne kamate, promjenjive kamate i valute.

41. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja postavljenom na utvrđenje ništetnosti odredbi čl.4. i čl.7. Ugovora o kreditu/06, sud je cijenio stav kojeg je zauzeo VSRH u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da sukladno čl.502 c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/14 narodne novine 41/14,110/15,), postoji vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

42. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, osim ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku donesenu u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), a onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

43. U ovom slučaju sud nije našao postojanje takovih odredbi koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu.

44. Osim naprijed navedenog, i iz iskaza tužitelja sud je utvrdio postojanje okolnosti zbog kojih su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim u odlukama donesenim u tzv. kolektivnom sporu.

45. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužitelju lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.

46. Tužitelj kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogao procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za njega proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene tužitelj nije na razumljiv način informiran o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.

47. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužitelju da o tim promjenama pregovara.

48. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužitelja, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužitelj nije mogao predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imao egzaktne kriterije.

49. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti i poštenja.

50. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.

51. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužitelja kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

52. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija, kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.

53. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljem nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč.I. izreke presude, te su u tom smislu usvojeni tužbeni zahtjevi tužitelja.

54. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužitelj u ovom parničnom postupku.

55. Odredbe čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi i odredbama čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, obvezuju ostali sudovi na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

56. Osim toga odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

57. Tužena tvrdi da je odredbama čl.26. i čl.22. ZOO u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 14. veljače 2006. bila zakonom propisana i dopuštena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te da u tom smislu odredbe ugovora o kreditu nisu nedopuštene niti ništetne.

58. Točni su navodi tužene da je navedenim člancima ZOO bila propisana mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutna klauzula.

59. Međutim, odredbe ugovora o kreditu koje se tiču ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nisu ništetne same po sebi.

60. Te su odredbe ništetne iz već naprijed navedenih razloga, što je utvrđeno da je do promjene visine kamatne stope, tečaja valute i visine anuiteta u ovom slučaju dolazilo isključivo odlukama i od strane tužene kao banke, bez mogućnosti pregovaranja tužitelja o istome, i zbog drugih nedostataka utvrđenih kao postojećih u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a o kojem je već sud naprijed dao obrazloženje.

61. Zbog naprijed navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč.I. izreke presude, te isti usvojio.

62. Kako je sud već naprijed naveo, a u smislu odluke VSRH Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., i u slučaju kada je kredit konvertiran tužitelj kao korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neosnovano o tome što je ugovorena konverzije kredita, a iz razloga što sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru nije u cijelosti podmiren dug.

63. Stoga tužitelj i nakon provedene konverzije kredita iz CHF valute u valutu EUR ima pravo zahtijevati da mu tužena plati preplaćene iznose, odnosno ima pravo na potpuno obeštećenje – naplatu iznosa koji mu nisu plaćeni niti priznati u trenutku konverzije 30. rujna 2015.

64. Na okolnost utvrđivanja visine iznosa koje tužitelj potražuje postavljenim tužbenim zahtjevom iz toč.II. izreke ove presude, sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću.

65. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj do izvršene konverzije s osnova promjene kamatne stope platio 2.746,46 EUR više nego što mu je to priznato u postupku konverzije, a da je po osnovi promjene tečaja valute CHF platio više za 4.156,71 EUR nego mu je priznato u postupku konverzije.

66. Iz nalaza vještaka Prpića utvrđeno je da je ukupno do dana provedbe konverzije, te računajući efekt konverzije (utvrđene preplate i razlike glavnice) s danom 30. rujna 2015., tužitelj ukupno po kamati i valuti i razlici glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 1. listopada 2015. do isplate, preplatio iznos od 8.718,75 EUR, te zakonske zatezne kamate koje su dospjele do 30. rujna 2015. u iznosu od 724,89 EUR.

67. Mada je tužena prigovorila nalazu vještaka Prpića, njeni prigovori ne odnose na matematički izračun vještaka nego na pristup vještaka i način utvrđenja preplata izvršenih od strane tužitelja.

68. Naime, tužena smatra da vještačenje uopće nije bilo potrebno, jer da je tužitelj provedenom konverzijom u cijelosti obeštećen.

69. Sud je već naprijed utvrdio i obrazložio da tužitelju i nakon provedene konverzije pripada pravo na potpuno obeštećenje, a temeljem utvrđenja ništetnosti odredbi čl.4. i čl. 7. Ugovora o kreditu/06.

70. Kako je i vještak Prpić naveo, tužena je sam postupak konverzije provela sukladno odredbama ZID ZPK/15, a tu činjenicu ne osporava ni tužitelj.

71. Vještak Prpić je u potpunosti postupio u skladu sa nalogom suda i zadaćom koju mu je sud dao da izvrši.

72. Provedenom konverzijom, a kako to navodi i vještak u svom mišljenju, matematički je izjednačen položaj tužitelja koji je kredit podigao u CHF valuti sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR.

73. Provedenom konverzijom i utvrđenjem iznosa preplate prilikom konverzije, tužena nije obračunala niti priznala tužitelju preplatu koja je do dana konverzije nastala zbog promjene visine stope zatezne kamate i tečaja valute CHF da se prilikom obračuna u obzir uzela početno ugovorena kamatna stopa i tečaj valute.

74. Po mišljenju ovog suda, a tako je zadatak sud dao i vještaku Prpiću, prilikom izračuna preplata tužitelja, trebalo je utvrditi razliku između stvarno izvršenih uplata tužitelja do dana konverzije i uplata koje bi tužitelj izvršio da nije došlo do povećanja visine kamatne stope i tečaja CHF, odnosno da je tužitelj plaćanja izvršio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i valutnom tečaju CHF važećem na dan isplate kredita.

75. Naime, cijeneći utvrđenu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i promjenu tečaja valute nakon isplate iznosa kredita, u kontekstu s odredbom čl.1111. ZOO, tužena je dužna tužitelju vratiti iznos kojeg je tužitelj preplatio u odnosu na iznos kojeg je bio dužan platiti temeljem ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima.

76. Po mišljenju ovog suda tužitelju su jedino u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bile poznate ugovorena visina kamatne stope i tečaj valute CHF važeći na dan isplate kredita.

77. Sve daljnje promjene tužitelju su bile neodređene, nepredvidive i nepoznate, te su upravo zbog tih razloga i utvrđene ništetnim ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i tečaj valute.

78. Stoga nije osnovan navod tužene da je vještak u svom nalazu i mišljenju, a prilikom utvrđivanja razlike u plaćanju s osnova promjene visine kamatne stope trebala utvrditi koja je promjena kamatne stope bila opravdana objektivnim kriterijima, odnosno utvrditi kolika je promjena kamatnih stopa trebala biti u spornom razdoblju.

79. Kako je već naprijed navedeno, tužena svojim prigovorima nije dovela u pitanje istinitost i točnost preplaćenih iznosa koje je u svom mišljenju utvrdio vještak Prpić, a sukladno nalogu suda.

80. Stoga je i sud cijenio istinitim, točnim i stručnim nalaz vještaka Prpića i u cijelosti ga prihvatio.

81. Na utvrđeni iznos preplate od 8.718,75 EUR, u smislu odredbe čl.1115 ZOO, tužitelju pripada pravo na naplatu zakonske zatezne kamate propisane čl. 29. ZOO, a koja teče od 1. listopada 2015. do isplate, odnosno od dana nastanka te preplate do isplate.

82. Također, tužitelju pripada i pravo naplate neplaćene, a dospjele zatezne kamate na dan 30. rujna 2015., a koji iznos je vještak utvrdio na iznos od 724,89 EUR.

83. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.

84. Obzirom na utvrđenja ovog suda i utvrđenja iz kolektivnih presuda, tužena ima status nepoštenog stjecatelja, te je stoga dužna platiti tužitelju zakonske zatezne kamate od dana kada je primila uplate i to mjesečne iznose utvrđene kao preplata s osnova povećanja kamate i valute CHF do dana provedene konverzije 30. rujna 2015.

85. Visinu stope zakonske zatezne kamate propisuje čl.29. ZOO, a cijeneći da je tužitelj visinu zakonske zatezne kamate postavio u skladu s tom odredbom zakona, sud je u cijelosti usvojio i zahtjeve tužitelja koji se odnose na visinu stope zatezne kamate određene na preplaćene iznose.

86. Slijedom navedenog sud je u cijelosti utvrdio osnovanim i tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč.II. izreke presude i isti usvojio.

87. Neosnovan je tuženikom prigovor zastare tužiteljevih potraživanja, kao i navod tužene da pokretanje kolektivnih tužbi nije došlo do prekida zastare potraživanja tužitelja.

88. Tužitelj svoje pravo na naplatu potraživanja iz toč.II. izreke ove presude ostvaruje sukladno odredbi čl.1111. ZOO kojim je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili u zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

89. Prema Objedinjenom shvaćanju VSRH Su IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kada je ništetnost već ustanovljenja u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđene ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivanju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

90. Kako se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan čl.225 ZOO.

91. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe,a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđivanja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na koji drugi način ustanovljena ništenost ugovora.

92. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-14401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kada je taj spor pravomoćno okončan.

93. U odnosu na ništenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi spor je pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13), a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli presuda je pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda VSRH Rev-2245/17 od 14. lipnja 2018.).

94. Obzirom da je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 12. lipnja 2019., odnosno 13. lipnja 2023. (spojeni predmet P-1421/2023) to su tužbeni zahtjevi tužitelja upravljeni na isplatu iznosa preplaćenih s osnova ništetnsoti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi i tečaju valute CHF, te preplate zbog razlike metode obračuna tečaja, podneseni unutar roka od 5 godina i nisu u zastari.

95. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., te čl. 155. st.3. ZPP cijeneći da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

96. O visini troškova postupak odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.459,95), troškovniku tužitelja, radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.

97. Tužitelj je troškovnikom zatražio da mu tuženik naknadi ukupni trošak postupka u iznosu od 3.100,00 eur.

98. Sud je u potpunosti utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, te mu isti trošak i dosudio.

99. Dosuđeni trošak, sastoji se troška sastava tužbi od 7. lipnja 2019 i 12. lipnja 2023. u iznosima od po 200,00 eur (tbr.7 Tarife), sastava podnesaka od 5. siječnja 2023., 17. veljače 2025 i 7. srpnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.8. Tarife), zastupanja tužitelja na ročištima 10. siječnja 2023., 21. svibnja 2024., 13. siječnja 2025., 12. veljače 2025 i 7. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9.1 Tarife), trošak PDV–a u iznosu do 500,00 eura (tbr.46 tarife) i troška plaćenog vještačenja u iznosu do d600,00 eura.

Mali Lošinj, 17. studeni 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Matej Miletić, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Miroslav Leko, odvjetnik